Jump to content
IGNORED

Avijacija bez granica...


dare...

Recommended Posts

  • 2 weeks later...

Падеминаумрж... ако неко пости, зна се шта не једе (тј ја не знам ал' сви као знају). А кад дупло пости, шта онда? Не једе ништа?

Link to comment

Падеминаумрж... ако неко пости, зна се шта не једе (тј ја не знам ал' сви као знају). А кад дупло пости, шта онда? Не једе ништа?

Мислиш на пост у авиону?

 

 

Edit: или само ниси пазио?  :D

Edited by namenski
Link to comment

australija je narucila 58 F35 za tricavih 12 milijardi dolara. Najveci ugovor u sektoru odbrane u istoriji australije.

 

Edit: ukupno ce imati 72

Link to comment

Мислиш на пост у авиону?

 

 

Edit: или само ниси пазио?  :D

 

Па миссим чоек написао "дупли пост"... а контекст ми нешто изветрио, нешто ми се вратила у главу она прича како наши келнери и кувари не разликују вегетаријанско од посног... И отишао на ту страну.

 

Ево и ово не могу да пошаљем, могу само да постим.

Link to comment

Eurofighter_zps0554b24b.jpg

 

Eurofighter_by_Count_zps0784b5f5.jpg

Crveno: BAE Systems (Rule Britania)
Plavo: Airbus Defence Systems (Deutschland, Deutschland uber alles)

Zuto, bez zadnje namere: Alenia Aeronautica, Forza Italia

Zeleno: Airbus Defence Systems, Eviva Espana…

 

Marta ove godine, pre mesec dana, pao je 20 rodjendan evropskog mezimca krstenog Eurofighter.

Krsten je jos i Typhoon, Tifon..., al to onako, nekom za uspomenu, nekom tek da ima ime.

Formalno i za istoriju, pocelo je avgusta 1985, kada su Italija, Velika Britanija i Zapadna Nemacka odlucile da se krenu u projekt nazvan Eurofighter. Spanija i Francuska su digle ruke, Spanija se mesec dana kasnije predomislila i pridruzila.

Godinu dana kasnije poleteo je British Aerospace Experimental Aircraft Programme (EAP) isprobavac, neki to zovu i drugacije, osnovana je firma Eurofighter Jagdflugzeug GmbH sa sve jos jednom, Eurojet Turbo GmbH, zaduzenom za motore koji je trebalo da naslede proverene Tornadove RB199 motore.

Buduci motor krsten je EJ200.

Peter_Weber_zps246aa9fe.jpg

Posle je vec islo manje-vise kako treba, da bi DASA glavni pilot po imeny Peter Weger 27. marta 1994. poleteo po prvi put.

Eurofighter prototip, DA1, Manching, Nemacka.

Pa januara 1998. prvi ugovor sa NATO Eurofighter and Tornado Management Agency (NETMA) po kome je predvidjeno da se napravi po komada 232 za Veliku Britaniju, 180 za Nemacku, vec jednu jedinu, 121 za Italiju i 87 za Spaniju.

Proizvodnja se delila na takozvane transe, u prvoj je – samo hvatanja razmera radi -  planirana proizvodnja i isporuka 363 motora i ukupno 148 aviona, itd, itd, da bi prvi serijski proizveden avion poleteo u istom Manching-u, Nemacka, februara 2003.

Iste 2003, uletela je i Austrija, komada 18, iako se prvo ostrila na 24, da bi na kraju pala na 15, ali bolje ista nego nista.

2003. je i Britanija primila svoj prvi Eurofighter, dvosed, a krajem 2004. je potpisana i taozvana Transa 2 vredna nekih 130 milijardi evrica.

2006. se ispilio jubilarni stoti Eurofighter, oktobra, ali je – kako vec ozbiljnom borbenom avionu i prilici – krenuo i prvi program doterivanja aviona, takozvani R2, ne bi li ga se dovelo na takozvani Block 5 standard.

2007. pun pogodak: Saudijska Arabija, 4.5 miliona funti za 72 aviona, da bi 2008. godine bila zavrsena prva transa i to isporukom Nemackoj poslednjeg aviona, kada je isporucen i prvi od 91 primerka Transe 2.

2009. jubilarnih komada 200, pa ubrzanje, uostalom avion je vec zreo i 2011. 300 jubilarni komad.

Kupac i Oman, a iste, 2013. godine Tajfuni knjize 200,000 sati leta, ukupno i sirom sveta; krece i Transa 3.

Kraj 2013. i jubilarnih komada 400, 7 zemalja korisnica...

Mart 2014. krece Transa 3, itd, itd….

 

 

Chris_Yeo_zps46a01e15.jpg

Chris Yeo koji je em obavio sve sto je trebalo da se obavi isprobavajuci British Aerospace EAP, Experimental Aircraft Programme, Eurofighter embriona, ali i nostalgiju jedne nekada najavangardnije vazduhoplovne industrije sveta. Yeo se inace, u sklopu Eurofighter razvoja naradio i naleteo na jednom preuredjenom Jaguaru na kome je razvijana i razradjivana takozvana Active Control Technology (ACT) inace jedan od najvaznijih tehnoloskih izazova glede evropske tehnologije i njenih mogucnosti da se suprotstavi Americi.

Svedjani su imali manje srece: Gripeni su se prototipno poprilicno mucili upravo na iste teme.

 

Eurofighter_2500_hr_250_Days_zps8f63eb9b

2,500 radnih sati po komadu, kada se serijska proizvodnja razradi.

I nekih cirka 150 - 170 miliona evrica po komadu...

 

Eurofighter_Cold_Trials_zps26d98e90.jpg

Svedski doprinos: 3 meseca isprobavanja ponasanja na niskim temperaturama.

 

Zamalo poslednji avion Hladnog rata: za ovakve avione vise prakticno nema protivnika; zamisljen i nastao kao tekuci i redovan odgovor na desavanja kod potencijalnog neprijatelja, ostao je da visi u vazduhu. Kako ce da izgleda borbeni avion perioda koji predstoji ne zna jos niko, a Eurofighter je dobar primer uslovno evropske skole pravljenja borbenog aviona: dva (iznudjena) motora, laksi od Amerikanaca, ali tezi od ostalih.

Sovjeti su ostali da vise u vazduhu: taman kad su otezali i napustili svoju proverenu koncepciju lakog i jednostavnog borbenog aviona, pukla im je drzava, jbg, ali bi bilo interesantno videti kako bi oni taj problem resavali.

Sve to, naravno, u vreme kada se na ovakvim avionima radilo: polovina osamdesetih godina proslog veka, dakle u vremena kada su se slicnim konstrukcijama bavile i to ozbiljno i zemlje poput pokojne SFRJ.

Link to comment

Bolji je Rafale -_-

:D

I ja sam slab na monsieur Marcel Bloch-a, u stvari francusku skolu, ali pre 2. svetskog rata, komplet, pre svega na motore, Gnome-Rhone, Hispano Suiza, francuske uticaje, mada su se Francuzi dobro drzali i posle rata, sve dok avioni nisu postali (previse) politika.

Ali - nema loseg ili boljeg aviona, bas kao sto ne postoji los ili dobar automobil, otprilike po logici - ako mesta logici uopste ima - zapenusanih rasprava o tome koji je avion/automobil bolji. Logici koja, dovedena do kraja, kaze da one koji kupe automobil proglasen losim treba momentalno otpremiti u ludnicu ili im barem oduzeti poslovnu sposobnost.

Sa avionima, koji su ipak samo oruzje, dakle gvozdjurija, je tako nekako: pravis ono sto mislis da ti treba, sto mozes i najbolje sto mozes.

I, zlu ne trebalo, boris se sa onim sto imas, najbolje sto mozes; uostalom ima koliko hoces primera da su bolja organizacija i taktika pobedile nominalno bolje masine.

Mozda ima boljih primera za ovo o cemu pokusavam da pricam, ali se to dobro vidi na primeru zapadnih konstrukcija, mislim na 2. svetski rat, koje su na Zapadu smatrane ili neuspelim, ili drugorazrednim ili resenjem za nuzdu, a koje su u SSSR imale poprilicno uspesnu karijeru, pa se tako jedan P-39 kotirao bolje nego legendarni Spitfire.

Francuzima se mora - radi se o doktrini - priznati kontinuiran i dosledan pristup hladnoratovskim konstrukcijama, neka - otprilike - doktrinarna sredina izmedju Amerikanaca i Sovjeta, Britanci su, na zalost, ostali po strani.

Tesko da je iko osim njih tako dosledno sprovodio doktrinu lakih - za zapadne standarde - konstrukcija i tesko da je iko u tome od njih bio uspesniji.

Cenu samostalnog razvoja ne pominjem, ona ovde nije ni bitna.

 

Vojni avioni kao vojni avioni: dok ih bude vodice se rasprave koji je 'bolji', ali ima jedna jedina mera - mislim na moderna vremena - nivoa tehnoloskog razvoja.

Ta mera, naime, nije moderan borbeni avion i to vec dobrih 40-ak godina.

Mera je mogucnost neke industrije da proizvede moderan veliki visemotorni putnicki avion, interkontinentalnog doleta kako se nekad govorilo.

Ko to moze, vrh je, tehnoloski i svaki drugi moderne vazduhoplovne industrije.

Ko ne moze, druga je liga.

A koliko je stvar zajebana pokazuje cinjenica da je u jos uvek svetskoj tehnoloskoj velesili #1, Americi, stvar spala na jednog jedinog proizvodjaca, mislim na Boeing, koji se pomalo i koprca, dok je na drugoj strani to jedan Airbus, nastao istinski udruzenim naporom nekoliko ekonomija koje spadaju u svetskih top 10, pa i to uz poprilicnu i politicki spornu podrsku drzave/a, dakle politike.

I sa tolikom koncentracijom, monopolom takoreci, niko ne zna kako ce da izgleda putnicki avion buducnosti: tehnologija je postala nekako konzervativna, nema vise avanturistickog duha 50-ih i 60-ih godina proslog veka kada su vrcale neverovatne konstrukcije poput Concorde ili britanskog TSR-a; A380, dika i ponos danasnjice tehnoloski nije nista revolucionarno novo - projektovan je tako sto su se prvo merili postojeci aerodromi pa na osnovu tih mera koncipiran novi avion.

Trziste je trziste i njegovi zakoni ne znaju za milost, nema Hladnog rata da da gas razvoju ili bolje receno trci, tako da - sta je-tu je.

Jbg.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...