Jump to content

Crtice o prvom svetskom ratu

Featured Replies

više sam imao na umu A-U vojsku nego rusku, ali ne tvrdim da sam u pravu...

U domaćoj/slovenskoj etimologiji "strelci", "streljački" se u suštini smatra samo sinonimom za "pešadiju", "infanteriju". Jegeri su "laka pešadija", "laki strelci". Srbija se suviše kasno pojavila na sceni da bi zakačila tu terminološku razliku kroz svoju vojnu praksu, plus razvoj pušaka je doveo do unifikacije pešadijskog naoružanja u zadnjoj četvrtini XIX veka.
 

Light infantry sometimes carried lighter muskets than ordinary infantrymen while others carried rifles and wore rifle green uniforms. These became designated as rifle regiments in Britain and Jäger (hunter) regiments in German speaking Europe. In France, during the Napoleonic Wars, light infantry were called voltigeurs and chasseurs and the sharpshooters tirailleurs. The Austrian army had Grenzer regiments from the middle of the 18th century, who originally served as irregular militia skirmishers recruited from mountainous frontier areas. They were gradually absorbed into the line infantry becoming a hybrid type that proved successful against the French, to the extent that Napoleon recruited several units of Austrian army Grenzer to his own army after victory over Austria in 1809 compelled the Austrians to cede territories from which they were traditionally recruited. In Portugal, 1797, companies of Caçadores (Hunters) were created in the Portuguese Army, and in 1808 led to the formation of independent "Caçador" battalions that became known for their ability to perform precision shooting at long distances.

E da, "laki strelci" mi se čini najbolje :)

Момци не да сте експедитивни неко свака вам част.

191a21cd0db5373a40efde06b7b59a8f.jpg

 

Iz zbirke srpskih karikatura sa Solunskog fronta

 

Prošle nedelje u jednoj beogradskoj antikvarnici vlasnik mi je skrenuo pažnju na šest požutelih listova velikog formata ispisanih rukom. Bilo je još samo nekoliko dana do obeležavanja stogodišnjice slavne Cerske bitke, a u rukama sam držao autentični izveštaj o bitki kod Čevrntije pored Save. Dogodila se dvadesetak dana posle trijumfa na Ceru, i bila je jedna od od najvećih poraza srpske vojske. Izveštaj je napisao lično komandant, pukovnik Dragutin Ristić. Raport i lična ispovest.

 

Kako je moglo da se dogodi da jedan ovako važan dokumenat, upravo na stogodišnjici, bude na ulici? Vlasnik antikvarnice ga je, pretpostavljam, kupio na pijaci. Ako se već nije nalazio u državnoj arhivi, kako je mogao da ostane u nečijem privatnom vlasništvu? I na samom dokumentu se vidi službena obrada, vojni organi su istraživali slučaj, dakle predmet je morao biti sačuvan. Ali, možda je neko hteo da ga nema, da poraz prestane da postoji? Razgovarao sam sa istoričarima vojske i njima je ovaj događaj dobro poznat. Odgovorni komandanti nisu za njega ni u ratu, ni posle njega sankcionisani, već su, naprotiv u službi “slavno” napredovali.

 

Đorgović

Zanimljivo je to za dokument, ali me cudi da se ne pominje general Kondic, komandant Timocke divizije i Risticev pretpostavljeni, a koji se obicno smatra najkrivljim za raspad trupa u Sremu.

by TT

Moram otići da vidim spomenik na Legetu, ceo život mi je tu pod nosom a nisam bio. Doduše, prvi put sam čuo za njega pre 10ak godina.

Zaboravih da napišem - Kondić je smenjen, nije mu data nova komanda, stavljen je pred vojni sud 1915. i pomilovan tek posle rata kad je praktično bio u penziji. Ta Đorgovićeva opaska da odgovorni za Čevrntiju nisu odgovarali i da su slavno napredovali nije baš sasvim tačna.

Zaboravih da napišem - Kondić je smenjen, nije mu data nova komanda, stavljen je pred vojni sud 1915. i pomilovan tek posle rata kad je praktično bio u penziji. Ta Đorgovićeva opaska da odgovorni za Čevrntiju nisu odgovarali i da su slavno napredovali nije baš sasvim tačna.

 

Ali on ne ističe Kondića nego Markovića. Zašto baš Markovića, kakav je bio njegov položaj tada?

 

Ustvari, to ide u prilog njegovoj tezi - Kondić i Marković su obojica divizijski generali, krivica se svaljuje na Kondića a Markoviću se gleda kroz prste jer je zaverenik.

Pa nisu, Marković je postao divizijski general tek kada je taj čin uveden, 1923. godine, pre toga je mogao biti brigadni genaral (sa 1 zvezdicom, u tom je činu možda završio rat); Đorgović mu zadnji čin u karijeri pripisuje kao da ga je imao 1914.

 

Crtica iz biografije kaže da je od marta 1916. bio komandant 8. pp, što bi značilo da je posle poraza ipak dobio niže formacijsko mesto - sa nač. štaba divizije na mesto komandanta puka, tada je bio pukovnik ili potpukovnik. Očigledno nije kažnjen kao Kondić ali nije imao ni isti položaj, a na kraju ni posebno jaku karijeru nakon toga. Verovatno je učestvovanje u prevratu 1903. imalo svoj uticaj, ali teško je napamet znati na koji način.

Ljubav za ljubav, vernost za vernost

 

Uslijed nedostatka interesa država naslijednica će mauzolej s tjelesnim ostacima 1300 vojnika iz wwI, originalno vlasništvo Kraljevine Jugoslavije, biti predan u vlasništvo gradu Olomouci. Teče rok u kojem države naslijednice mogu predati prigovor. 

Jezivo.

Bolje da ga opstina/grad Olomuc zadrze za sebe, bice bolje pazen i postovan.

by TT

Moram otići da vidim spomenik na Legetu, ceo život mi je tu pod nosom a nisam bio. Doduše, prvi put sam čuo za njega pre 10ak godina.

Išao danas da vidim spomenik, poneo sam i foto aparat i baterije, samo sam zaboravio memorijsku karticu. Našao sam i odvajanje i put kroz šumu pored Save ali spomenik nisam video. Ima nešto i do moje nesposobnosti ali mogla je i država barem za stogodišnjicu da se iscima i izdvoji 100 evra da postavi dve table, ništa fensi, dve jebene drvene table.

Create an account or sign in to comment