Endarkenment

[Sestre Bronte]

Ne, ne, nisam hteo to da kažem. To je bila samo šala - prosto uleteo taj sajt medju rezultate googlanja..Ja ne mislim da je baš toliko crno. Doduše to zavisi i od stava pojedinca, ugla gledanja... Može da bude i ježeva i sexa, ali ne mora da znači. Znaš kako kaže naš narod: prognoziranje je teško, pogotovu ako se radi o budućnosti. <_< Evo recimo jedan pozitivan ugao gledanja: niko (ili bar velika većina) ne želi da se desi neki katastrofalan scenario, pa će se svi truditi da se on i izbegne. Znam, ovo i nije neki argument, ali nije ni sulud. Ili kako reče ovaj Paul Gilding (svidja mi se ovja blog - hvala Indy): "optimizam je zarazan..." - ovo je malo izvejdno iz konteksta, ali nebitno. A ja ne bih bio ja, kad nebih dodaozakomplikovao : ... to ponekad može biti kontraproduktivnoA upravo u tome je moja poenta: ako će nešto da nam zakomplikuje život (da ne upotrebim neku crnju konstrukciju), to će biti taj zarazni nerealni optimizam koji može da nas uljuljka i uspava: treba se suočiti sa činjenicama i razmatrati i scenarije u kojim neće sve biti po nažim lepim željama (zapravo više činjenica govori u tom smeru), i prilagoditi se tome.

Izvini što sam nespretnom konstrukcijom rečenice implicirao koje je tvoje mišljenje. Mogu ukratko da napišem zašto mislim tako crno, ali nemam neke linkove kojima bih to potkrepio. Čovečanstvo sve više zagađuje planetu svojim postojanjem. Svi mi proizvodimo na osnovu onoga što iz sredine uzimamo. Ono što proizvodimo se svodi mahom na dve stvari: otpad i toplota. Što nas je više, to su nam potrebe za ljuštenjem planete veće. Uzeto preradimo u beskorisno, a to beskorisno često nije samo benigan otpad, već i otpad koji svojim postojanjem uništava sve oko sebe. (Sve pojednostavljujem, volim čiste slike)Onima koji upravljaju, tj imaju moć da promene, sve ovo ne smeta. Time što su se račići vratili u Rajnu, postignuto je samo da Rajna bude čista, nauštrb čega su račići iz neke druge reke otišli Bogu na istinu. Najekonomičniji pristup pravilima zelene proizvodnje je premestiti fabriku tamo gde pravila ne važe. Ne znam da neko kontroliše šta se u tom segmentu dešava. Sa jedne strane uslovljavanja domaće industrije da poštuje pravila koja mogu da nam olakšaju sutra, a sa druge strane prihvatnje proizvoda proizvedenih jeftino zahvaljujući nebrizi. Davnih dana sam psovao ugovor sa jednom švedskom firmom u kome je sve živo definisano - šta sve smemo, a šta ne - nema sečenja šume, nema male dece koja rade, nema neljudskih uslova, nema otpadnih voda ovakvih ili onakvih, prava knjiga, šta sve ne sme. Danas ih ne psujem, jednostavno - to je način kako sve mora da bude definisano. Možeš da radiš sa nama - ali samo ako brineš kakvo nam je danas i kakvo će sutra da nam donese. E sad, ti šveđani su izuzetak, a ne pravilo.Uopšte, stav prema planiranju zarad sutrašnjice je generalno i globalno licemeran. Čast izuzecima, neko će me već klepiti nekim. Zbog tog licemernog stava, kao i zbog činjenice da nam se broj mogućnosti koje vode dobrom ishodu smanjuje, kako vreme prolazi, ja sam pesimista.

[dekss]

... Gledajući širu sliku, vreme za nama (recimo zadnjih 50 godina) je bilo više izuzetak, retka konvergencija više pozitivnih trendova, nego što je nekakvo pravilo i tempo održivog razvoja. Time će i barem neke civilizacijske tekovine tog vremena koje smo uzimali zdravo za gotovo, pre svih one iz socijalne sfere, pretpreti promene. ...

Koliko sam ja shvatio Indyja ovo bi trebalo biti malo šire od ekonomske teme. Aliako malo bolje razmislimo - sve se, zapravo, svodi na ekonomiju. slažem se da je razvoj zadnjih 50-ak godina izuzetak, splet okolnosti, ali šta je, zapravo, pravilo? Za ono "održivi razvoj" neću ni da pitam. Zapravo ovo "održivi razvoj" je besmislena politička floskula. Tako nešto j enemoguće. Reč "održivo" ne može nikako da ide uz reč "razvoj" (rast). Postoji nešto pto bi se moglo nazvati "steady state economy", ali i to je besmisleno pominjati u kontakstu opisivianja sadašnjosti. To je daleka budućnost. Nemamo mi s tim baš ništa. A put do tamo je trnovit i prilično je verovanto d aniko njim ne želi da ide. Ne želi, ali moraće. Ja mislim da je poenta u suočavanju s tim "moraće" i prihvatanje toga "mirno i dostojanstveno" <_<

[dekss]

Izvini što sam nespretnom konstrukcijom rečenice implicirao koje je tvoje mišljenje. Mogu ukratko da napišem zašto mislim tako crno, ali nemam neke linkove kojima bih to potkrepio. Čovečanstvo sve više zagađuje planetu svojim postojanjem. Svi mi proizvodimo na osnovu onoga što iz sredine uzimamo. Ono što proizvodimo se svodi mahom na dve stvari: otpad i toplota. Što nas je više, to su nam potrebe za ljuštenjem planete veće. Uzeto preradimo u beskorisno, a to beskorisno često nije samo benigan otpad, već i otpad koji svojim postojanjem uništava sve oko sebe. (Sve pojednostavljujem, volim čiste slike)Onima koji upravljaju, tj imaju moć da promene, sve ovo ne smeta. Time što su se račići vratili u Rajnu, postignuto je samo da Rajna bude čista, nauštrb čega su račići iz neke druge reke otišli Bogu na istinu. Najekonomičniji pristup pravilima zelene proizvodnje je premestiti fabriku tamo gde pravila ne važe. Ne znam da neko kontroliše šta se u tom segmentu dešava. Sa jedne strane uslovljavanja domaće industrije da poštuje pravila koja mogu da nam olakšaju sutra, a sa druge strane prihvatnje proizvoda proizvedenih jeftino zahvaljujući nebrizi. Davnih dana sam psovao ugovor sa jednom švedskom firmom u kome je sve živo definisano - šta sve smemo, a šta ne - nema sečenja šume, nema male dece koja rade, nema neljudskih uslova, nema otpadnih voda ovakvih ili onakvih, prava knjiga, šta sve ne sme. Danas ih ne psujem, jednostavno - to je način kako sve mora da bude definisano. Možeš da radiš sa nama - ali samo ako brineš kakvo nam je danas i kakvo će sutra da nam donese. E sad, ti šveđani su izuzetak, a ne pravilo.Uopšte, stav prema planiranju zarad sutrašnjice je generalno i globalno licemeran. Čast izuzecima, neko će me već klepiti nekim. Zbog tog licemernog stava, kao i zbog činjenice da nam se broj mogućnosti koje vode dobrom ishodu smanjuje, kako vreme prolazi, ja sam pesimista.

Nema problema nisam se naljutio, samo volim da se razumemo. Ne moraš sve potkrepiš linkovima, ako lepo i polako objasniš ;) Sve što si napisao je ok. Razumem ja to i slažem se s tim. To je realno. A optimizam i pesimizam? Ako imaš velike planove i očekivanja - realno je biti pesimista - ovako ni približno neće moći. Ali ako si skromniji ("važno je da smo živi i zdravi"), možda i ne mora biti tako crno.Ali, u svakom slučaju, opet kažem, zatvaranje očiju pred činjenicama je definitivno pogrešno.

[Prospero]

U tome je, inace, velika sreca. BTW. Na nekim od linkova iz prvog posta je dosta vec odgovoreno na neke komentare iz tvog posta bb.

Ne mislim da je sreća; ja sam na početku nekakve karijere i imam ceo radni vek pred sobom da mislim o flexibilnosti. Hoću da kažem da ako se održavaju free trade postulati logično je da će na udaru biti oni koji imaju veći trošak, a socijala je trošak, čak iako je zaista civilizacijsko dostignuće. Meni nije drago zbog toga.Oko Hubnerovog stava: on je dao 2 osnovne tabele:gde se, po njegovoj metodologiji, vidi da je vrhunac stope inovacija i inventivnosti dostignut 1870-ih i 1910-ih, respektivno.Na stranu kritika koja između ostalog kaže:

"I'm certainly not predicting that the dark ages will reoccur in 2024, if at all," he says. Nevertheless, the point at which an extrapolation of his global innovation curve hits zero suggests we have already made 85 per cent of the technologies that are economically feasible.But why does he think this has happened? He likens the way technologies develop to a tree. "You have the trunk and major branches, covering major fields like transportation or the generation of energy," he says. "Right now we are filling out the minor branches and twigs and leaves. The major question is, are there any major branches left to discover? My feeling is we've discovered most of the major branches on the tree of technology."But artificial intelligence expert Ray Kurzweil - who formulated the aforementioned law - thinks Huebner has got it all wrong. "He uses an arbitrary list of about 7000 events that have no basis as a measure of innovation. If one uses arbitrary measures, the results will not be meaningful."Eric Drexler, who dreamed up some of the key ideas underlying nanotechnology, agrees. "A more direct and detailed way to quantify technology history is to track various capabilities, such as speed of transport, data-channel bandwidth, cost of computation," he says. "Some have followed exponential trends, some have not."Drexler says nanotechnology alone will smash the barriers Huebner foresees, never mind other branches of technology. It's only a matter of time, he says, before nanoengineers will surpass what cells do, making possible atom-by-atom desktop manufacturing. "Although this result will require many years of research and development, no physical or economic obstacle blocks its achievement," he says. "The resulting advances seem well above the curve that Dr Huebner projects."...

ipak ostaje upitno kako se ovako postavljena krivulja inovativnosti preklapa sa stopama rasta, npr. Ne poklapa se.Ono što je u znatnoj meri omogućilo brz razvoj u periodu koji Hubner vidi kao vrhunac je pre svega trka u naoružanju između evropskih sila, a potom i uključujući Ameriku. Dok je npr. svemirski program imao važnu marketinšku ulogu u hladnom ratu (jasno, pored one exploratorne, u najboljoj tradiciji age of discovery-ja) mogli smo videti i let čoveka u svemir, i sletanje na Mesec i obećanja o Marsu, stanicama i štatijaznam. Kraj hladnoratovskog sukoba je smanjio potrebu za tehnološkom kompetitivnošću jer je strah od suparnika motivisao značajan deo vojno-industrijskog komplexa i, posledično, mnogih tehnoloških inovacija. Ideološka nivelacija sveta koja traje nekih 20ak godina takođe podosta oduzima od međudržavne kompetitivnosti (što je sjajno opisao Emanuel Tod, mada mu je to bilo sasvim efemerno) i gura ih u pravcu bean-counter-driven ciljnih funkcija.

[hazard]

Samo na brzu brzinu (posle cu potanko), ali hazarde elektrifikacija nije inovacija. Danas je termin inovacija izlizan, svaki usljivi menadzercic je "inovator" zato sto u flow-chartu organizacione jedinice vise ne oznacava kruzicima nego kvadraticima. Inovator, covek.

Naravno da jeste, u kontekstu u kom sam je spomenuo. Elektrifikacija nekog zabacenog sela u Zambiji 2012. godine nije inovacija (a mozda i jeste, ako je uradjena na neki do sada nevidjen nacin) ali elektrifikacija razvijenog sveta u prvoj polovini 20. veka svakako jeste inovacija. Kada kazem "elektrifikacija u 20. veku" ne mislim samo na razvlacenje zica vec i sve sto je bilo potrebno otkriti i izmisliti da bi to bilo moguce. Tu i je i Tesla kog spominjes. Ta elektrifikacija proizvod je najvece serije inovacija u istoriji covecanstva...ne znam kako mozes da kazes/pomislis da to nije sve skupa jedna velika i bitna inovacija.Inace "inovacija" jeste izlizan termin (kao i "kreativno") ali to je rec/koncept ne bas najjasnije definicije.OECD definicija:

Innovation goes far beyond R&DIt goes far beyond the confines of research labs to users, suppliers and consumers everywhere – in government, business and non-profit organisations, across borders, across sectors, and across institutionsThe Oslo Manual defines four types of innovation: product innovation, process innovation, marketing innovation and organisational innovation.Product innovationA good or service that is new or significantly improved. This includes significant improvements in technical specifications, components and materials, software in the product, user friendliness or other functional characteristics.Process innovationA new or significantly improved production or delivery method. This includes significant changes in techniques, equipment and/or software.Marketing innovationA new marketing method involving significant changes in product design or packaging, product placement, product promotion or pricing.Organisational innovationA new organisational method in business practices, workplace organisation or external relations.

http://www.oecd.org/document/3/0,3746,en_41462537_41454856_41476947_1_1_1_1,00.htmlEU definicija:

Definition. Innovation consists of the successful production, assimilation and exploitation of novelty in the economic and social spheres.

http://europa.eu/legislation_summaries/other/n26021_en.htmWikipedia, obratiti paznju na razliku izmedju innovation i invention:

Innovation is the creation of better or more effective products, processes, services, technologies, or ideas that are readily available to markets, governments, and society. Innovation differs from invention in that innovation refers to the use of better and, as a result, novel idea or method, whereas invention refers more directly to the creation of the idea or method itself. Innovation differs from improvement in that innovation refers to the notion of doing something different (Lat. innovare: "to change") rather than doing the same thing better.

http://en.wikipedia.org/wiki/InnovationE sad pitanje je...gde tacno povuci crtu izmedju innovation i improvement? Kada nesto prestaje da bude samo da bude radjenje neceg postojeceg bolje, i jasno postaje nov nacin radjenja necega?Sto se tice merenja inovacija i stope inovacija...mislim da je jasno da ne postoji neki usaglasen, opsteprihvacen, nedvosmisleno tacan i jasan metod za takvo merenje. Mislim, nedavno sam isao na predavanja ljudi koji se takvim stvarima bave, o tome pisu radove, i - lepo se oni trude, ali dosta toga je vrlo proizvoljno (zasto meriti ovo a ne ono? da li je bitniji ovaj ili onaj parametar?) narocito ako hoce da se ide u detalje (tipa kada je bio vrhunac inovacija) i to oni sami priznaju. Mislim, metodologija ume da se razlikuje podosta od rada do rada, autora do autora.

[hazard]

Takodje mislim da je hazard-haki propustio 1 moment u tom tekstu. U npr. vreme Tesle (=definicija inovatora), svet je imao cca. mlrd i po ljudi. Cirka 5 puta manje nego danas. Gde je nama danas ne jedan nego petoro Tesla? Edisona da ne pominjem, zato sto mi je antipatican.

Edisona danas imas koliko hoces. Edison nije bio neki sad veliki pronalazac i inzenjer (a naucnik sigurno nije bio), on je bio jedan vrlo vest CEO tehnoloske kompanije. Od vremena Edisona, takvih kao sto je on je sve vise. Bill Gates, Steve Jobs, Jack Welch, Mark Zuckerberg...sve su to "novi Edisoni".Sto se tice Tesle - dobro pitanje. No i svet je drugaciji nego sto je nekada bio. Mnogi kazi da je proslo vreme kada je jedan genije mogao da izazove naucnu ili tehnolosku revoluciju, da su sada stvari kompleksne i teze jer je low-hanging fruit otisao, i sada su potrebni timovi i vise rada. To je mozda tacno.No mislim da tu ima i drugih faktora. Danas je nauka i tehnologija toliko napredovala da je mnogo kompleksnija, nivo specijalizacije je neophodno veci. Da bi danas bio "renesansni covek" za uticajem kakav su imali Leonardo ili Njutn, moras da budes 20 puta veci kapacitet od njih. Hocu reci kada je drustvo na daleko nizem stupnju razvoja mnogo je lakse biti genije koji briljira u 20 disciplina. Ne znaci da hocu da kazem da prosli geniji nisu bili toliki geniji - naravno da jesu i njima je u mnogo cemu bilo dosta teze da ostvare to sto su ostvarili nego mnogima danas, ali hocu da kazem da u antici npr., ili ranom modernom periodu, kada vec postanes genije, lakse je bilo da "saras" po disciplinama i ostvaris vrlo sirok uticaj na svet oko sebe nego sto je to danas. Nekada je bilo vrlo tesko "proizvesti" genija, ali kada dodje, promeni svet. Danas ih mozda proizvodimo mnogo lakse i u mnogo vecim kolicinama ali je zbog drugacijeg sveta u kome zivimo uticaj svakog ponaosob daleko vise ogranicen. No ima ih vise, pa agregatno stanje moze biti isto kao i sa solo-super-svemogucim genijima.Ima danas visoko-inteligetnih ljudi poput Tesle (OK mozda je Tesla neki unikat...ali ima super-genija). Pitanje je medjutim koliko mi o njima znamo? Mnogi geniji postanu cenjeni decenijama nakon sto umru ili im prodje inovativni vrhunac. Kakva je bila percepcija Tesle dok je bio ziv i radio, npr.? Samo u mojoj siroj disciplini postoji tona genijalnih ljudi za koje ja realno ne znam i ne pratim ih. Tek kada u IEEE Spectrum-u procitam clanak o njima, pa vidim sta su sve izmislili i gde su sve radili shvatim da su giganti koji su uzasno promenili svet. No informacija danas ima puno, tehnologija i nauka su siroke i razgranate, i ljudi mnogo manje "iskacu" u tvoj vidokrug...a neke stvari su jednostavno iznad mog nivoa razumevanja. Postoje i danas briljantni matematicari (onaj Perelman npr.), ali ja ne mogu ni da ti objasnim sta rade...Gaus, Njutn, Lajbnic, Laplas su mi bliski i razumem ih. Ove danasnje bas ne. A mozda ce za 50-100 godina primena njihove matematike biti jako bitna, i svi ce govoriti o velikim genijima Perelmanu i ostalima koje danas skoro niko ni ne spominje, a sutra ce biti u svakom udzbeniku.E sad - vrlo je moguce da je danas prevelika specijalizacija, da je sve suvise isformalizovano, da se i geniji teraju "u kutiju" i da nemaju slobode da vrsljaju kroz discipline kao nekad. No, mislim da je to nesto sto se generalno u naucnoj i tehnoloskoj zajednici kapira - "interdisciplinary" je vec jedno 10 godina najcesci buzzword koji cujem.

[Indy]

... imam ceo radni vek pred sobom da mislim o flexibilnosti.

O tvojoj fleksibilnosti mogu da misle i drugi, znas. U tome lezi opasnost od fleksibilnosti. Lako je privilegovanima da izbace powerpoint "metak" kako treba fleksibilizirati (tudja, nikad svoja) radna mesta. Ali, da ne idem dalje u tom pravcu, ovde.Hazarde, umesto sto polemises sa mnom i objasnjavas meni sta je inovacija a sta invencija (da li mislis da ne znam razliku?) ako zelis bolje bi bilo da adresiras svoje komentare na tvrdnje koje su izneli autori koje sam linkovao u pocetnom postu. To nisu moje tvrdnje. O posustajanju, opadanju, inovacije su umnije glave od moje mislile mnogo vise nego ja, pa i objavljivali na tu temu (1 rad ti je prikacen uz poruku). Mozes ti da se ne slazes sa njima, medjutim to samo po sebi ne resava problem, kao ni moje neslaganje sa doktorom koji mi je rekao da treba da jedem manje slano. Fakti su ti koji su bitni, i morali bismo imati neke drugacije fakte da bismo bili optimistickije nastrojeni u ovom trenutku.

In conclusion, the evidence presented indicates that the rate of innovation reached a peak over a hundred years ago and is now in decline. This decline is most likely due to an economic limit of technology or a limit of the human brain that we are approaching. We are now approximately 85% of the way to this limit, and the pace of technological development will diminish with each passing year. These conclusions are controversial, but there are profound implications if they are true, and the following questions are included for the interested reader to ponder:* What are the implications for the economy, government and society of declining rates of innovation?* What standard of living corresponds to the economic limit of technology?* Will the level of technology reach a maximum and then decline as in the Dark Ages?* Did the failure of ancient people to invent the printing press cause the Dark Ages?* Are there any key inventions that could reverse the current decline in the rate of innovation?* Are improvements in the flow and processing of information the primary sources for increases in the rate of innovation?* Are there any other reasons for the decline in the rate of innovation during the 20th century besides the approach of an economic limit of technology or a limit of the human brain?* What is the relationship between innovation and democracy?* Does democracy depend upon innovation?

Slazem se s onim vickastim komentatorom na ovoj temi da su sve Tesle mozda otisle u finansije. To u stvari i nije sala, to je istina. Nassim Taleb je npr. mozda 1 takav lik, s tim sto se on kasnije "otrgao" iz sveta finansija i posvetio pisanju (i objasnio, izmedju ostalog, neke stvari od vaznosti za ovu temu).

[Indy]

EDIT. Nepotreban post, izem ti ovaj mali ekran, promaklo mi je da je buffalo bill gore vec ilustrovao ovo sto sam ja hteo. :isuse:EDIT 2. Kad sam vec napravio post ovde, da iskoristim da dodam jos 1 komentar apropo inovacija - ne da je ova tema samo o inovacijama (EDIT 3. Mogli bismo, usput, i o rel. novoj poshasti uvodjenja nadrinauke na regularne i to cenjene univerzitete). Mislim da je tesko napraviti bilo kakav grafikon inovacija, ne moze da se kaze da je uvodjenje svake nove tehnologije jednako (a ako se sve svodi na brojeve onda je svaki "technological event" = 1). Npr. premda je teflon vrlo korisna inovacija (koja nam je dosla iz svemirskog programa) nikako se ne bi mogao staviti znak jednakosti izmedju npr. teflona i recimo interneta. Stvari kao su elektricna struja (=hazardova elektrifikacija :D) internet ili penicilin su inovacije koje su imale nemerljive posledice na zivot svih nas, docim - teflonu svaka cast, ali ipak. Nije toliko ni bitan taj broj inovacija, ako neko uspe da masovno uvede tehnologiju vozila na hidrogen vodonik i/ili mini-nuklearki na torijumski pogon u narednih par decenija - "spasao je svet". Mozemo i da nemamo nikakve druge inovacije, ever. Karikiram, ali valjda me kapirate.

Edited June 19, 2012 by Indy

[hazard]

Hazarde, umesto sto polemises sa mnom i objasnjavas meni sta je inovacija a sta invencija (da li mislis da ne znam razliku?) ako zelis bolje bi bilo da adresiras svoje komentare na tvrdnje koje su izneli autori koje sam linkovao u pocetnom postu. To nisu moje tvrdnje.

Ovaj, ja jesam u svom prvom postu ovde polemisao sa prvim clankom, ali onda si ti krenuo da polemises samnom (nemam nista protiv, za to sluzi forum, jel). Smeta ti sto na to odgovoaram? Ne kapiram.Sto se tice definicija, kada mi kazes da elektrifikacija u 20. veku nije inovacija, onda je to meni jasan signal da treba da precesljamo definicije da vidimo o cemu mi pricamo zapravo.O prvom clanku koji si postavio sam napisao vec stosta, no mogu i da se vratim na isti:

In reality, we are taking tiny baby-steps as a species, and even some of these seem to be backwards. Rather than living in an age of scientific wonder, our level of innovativeness is actually falling and has been in steady decline for decades.

But we are living in an age of scientific wonder! Danas je uobicajene neke stvari koje su do pre 30-40 godina postojale samo u SF knjigama, nekada neizlecive i smrtne bolesti su izlecive, prosecni zivotni vek u razvijenim zemljama konstantno raste, danas mi je svaki deo planete dostupniji (u tehnoloskom i u finansijskom smislu - postoji mogucnost da odem skoro gde hocu, i imam mogucnost da to sebi priustim) nego ikada ranije, itd.Pa onda kaze

Of course we are still doing big things. The Large Hadron Collider in Switzerland may take us into uncharted territory in particle physics one day. The International Thermonuclear Experimental Reactor in France could generate power in the same way as the sun when it is complete. Satellites are being sent beyond the farthest reaches of our solar system.

Znaci i dalje postoji mogucnost za velika otkrica i na njima se radi (npr. LHC u CERNu) ali sta? Hajde da ignorisemo nesto rezultate cega jos ne poznajemo i da predpostavimo da nikakvih velikih otkrica nece biti.Mada je ovo dobar primer o onome sto sam pricao o low-hanging fruit - nekada si fundamentalna otkrica u fizici mogao da dosegnes sa izvorom svetla i parcetom kartona sa dva proreza. Danas ti je potreban CERNov LHC. Jednostavno ono sto je bilo relativno lako otkriti, otkriveno je. Svako novo otkrice je sve teze i teze i zahteva ogroman napor.I za kraj iz tog clanka:

But in a history chronicling the past 30 years, very few of our inventions would be seen as major leaps forward. Most are only small steps, refinements to developments that are decades old. We are not taking the steps as bold as those needed to discover gravity, new continents or the principles of flight.

Ovo jednostavno nije tacno. Informaticka revolucija, koja se desila u proteklih 30 godina, jeste jedna od najvecih i najznacajajnih promena u ljudskoj istoriji...i tek ce se za 20, 30, 50 godina videti koliko zapravo.Elem, drugi clanak iz Gardijana:

The enlightenment was a beautiful thing. People cast aside dogma and authority. They started to think for themselves. Natural science flourished. Understanding of the real world increased. The hegemony of religion slowly declined. Real universities were created and eventually democracy took hold. The modern world was born. Until recently we were making good progress. So what went wrong?

Ovo zvuci kao nostalgicno jadikovanje za dobrim starim danima kojih nije bilo ("sve je bilo bolje ranije"). Mislim, za pocetak, prosvetiteljstvo je bio elitisticki intelektualni pokret ciji je efekat dopreo skroz do sirokih narodnih masa tek u 20. veku. Govorimo o procesu koji je trajao 100-150 godina (samo prosvetiteljstvo) sa jos 100injak godina "krckanja" (dok efekti tog prosvetiteljstva nisu doprli do mozga "obicnog" prosecnog coveka i "pobedili" ranija shvatanja). A autor bi da izvodi neke silne zakljucke na osnovu perioda od prethodnih 30 godina.

The past 30 years or so have been an age of endarkenment. It has been a period in which truth ceased to matter very much, and dogma and irrationality became once more respectable. This matters when people delude themselves into believing that we could be endangered at 45 minutes' notice by non-existent weapons of mass destruction.

Sto se tice prve recenice - he can write that and keep a straight face? Really?Primer sa WMDijima mu je los. Npr. cinjenica je da postoje oruzija koju celu planetu mogu da uniste za par minuta. Dakle pitanje je bilo ubediti ljude da Sadam poseduje nesto slicno, i mnogi su bili ubedjeni. Da li je to nekakav signal da je danas gore nego ranije? Zar takvih prevara i propagandnih trikova nije bilo oduvek? Mislim ajde malo da se setimo - u ovoj prici su bili fabrifikovani dokazi, navodni eksperti iz drzavnih agencija SAD su gurali tu pricu, itd. Pa opet, nisu svi poverovali u to...mislim, kada je to istina bila mnogo bitna u politici i medjudrzavnim odnosima?Sto se tice ostatka clanka: Da, apsolutno je skandalozno da su univerziteti u Bedfordsiru i Centralnom Lankasiru napravili onakve studijske programe. I tome svakako treba pricati. No to su ipak Bedfordsir i Centralni Lankasir. Univerziteta danas ima mnogo, vise nego ikada ranije, i za ocekivati je da ce neki od njih praviti ovakve gluposti. Ja cu da se zabrinem onda kada tako nesto urade Kembridz i Oksford. Ovo sto kaze na kraju (o birokratizaciji) je validna obzervacija i nesto na sta treba obratiti paznju...samo ne mislim da nam preti nekakva katastrofa.Dalje, cini mi se da ima tu projektovanja lokalnih trendova na globalne i ako to nisu. Jeste, uzasno je sto u nekim delovima Amerike kreacionisti teraju Darvina iz udzbenika. Ali da li je to globalni fenomen? Culi smo da se to desava u Tenesiju, ali nisam cuo da se to desava u Nemackoj, Kini, ili Japanu.

O posustajanju, opadanju, inovacije su umnije glave od moje mislile mnogo vise nego ja, pa i objavljivali na tu temu (1 rad ti je prikacen uz poruku). Mozes ti da se ne slazes sa njima, medjutim to samo po sebi ne resava problem, kao ni moje neslaganje sa doktorom koji mi je rekao da treba da jedem manje slano. Fakti su ti koji su bitni, i morali bismo imati neke drugacije fakte da bismo bili optimistickije nastrojeni u ovom trenutku.

Pa ovde ne govorimo o faktima koliko o njihovoj interpretaciji. Mislim, ne slazem se sa prvim clankom jer smatram da neke od predstavljenih "cinjenica" zapravo to i nisu.Rekoh ranije da sam na izvoru dobijao informacije od ljudi koji se bave proucavanjem inovacija i da sami priznaju koliko tu ima proizvoljnosti kada se to pokusava meriti.Evo, otvorim ovaj rad koji si prilozio, i prva stvar koju vidim je jedna velika proizvoljnost:

For the purposes of this paper, the rate of innovation is defined as the number of importanttechnological developments per year divided by the world population.

Ova definicija, i ako na prvi pogled izgleda logicno, je vrlo problematicna. Zasto? Pa odgovor se krije par redova nize, kada kaze

There were more innovations during the 20th century than the 19th century, but the proportionalincrease in world population was greater.

I tu je kvaka. Hajde da malo analiziramo sta se desilo sa populacijom u 20. veku. Gde je bio rast?Do recimo sredine 20. veka (a u 19. veku zasigurno) je najveci rast populacije imao najinovativniji deo sveta - Evropa i Severna Amerika (kasnije se tu pridruzio i Japan). Populacija je rasla tamo gde su inovacije omogucile izdrzavanje veceg broja ljudi i produzetak zivotnog veka.Sta se medjutim desilo posle toga? Nakon drugog svetskog rata imamo populacioni bum u nerazvijenim - ne-inovativnim - zemljama jer im one razvijene - one inovativne - pomazu iz humanitarnih razloga. Daju im medicinske inovacije koje su one smislile - vakcine, lekove - i daju im hranu, jer su zbog sopstvenih inovacija u prehrambenog sektoru bile u stanju (a i dalje su) da proizvedu ogromne viskove. Dakle imamo eksploziju stanovnistva u ne-inovativnim zemljama ciji je uzrok pomoc tim zemljama od strane inovativnih zemalja. U isto vreme inovativne, razvijene zemlje prolaze demografsku tranziciju, tj. rast njihove populacije se usporava sa trendom da populacija pocne da se smanjuje. S druge strane, u nerazvijene zemlje nije preneseno sve ostalo iz inovativnih - tj., one prezivljavalju na humanitarnoj pomoci, ali se ne razvijaju. Ne postaju inovativne. Dakle raste broj "ne-inovativnog" stanovnistva u odnosu na "inovativno" - ali broj inovacija raste! Znaci, onaj "inovativni" deo stanovnistva Zemlje je inovativniji i efikasniji u tom pogledu nego ranije! Potpuno obrnut zakljucak od clanka. Takodje svedoci smo cinjenice da ne-inovativne zemlje mogu postati inovativne, ali to traje dugo...decenijama. Kina i Indija su odavno imale svoj demografski bum potpomognut modernom medicinom, ali tek od nedavno su postale zemlje inovatori (u modernom kontekstu, ne racunamo sad antiku i srednji vek). A gde danas postoji najveci rast stanovnistva? U najnerazvijenijim zemljama Afrike...I eto dosli smo do toga zasto je po autoru rada stopa inovacija dostigla vrhunac 1873. Zbog njegove definicije sta je to stopa inovacija. I tako dodjes do zakljucka da u svetu kome inovacija ima sve vise i vise kao stopa inovoacija opada. No nije nuzno tako. Jer dolazimo do onoga sto kazes sam:

Nije toliko ni bitan taj broj inovacija, ako neko uspe da masovno uvede tehnologiju vozila na hidrogen i/ili mini-nuklearki na torijumski pogon u narednih par decenija - "spasao je svet". Mozemo i da nemamo nikakve druge inovacije, ever. Karikiram, ali valjda me kapirate.

Dakle ako je inovativni deo sveta inovativniji nego ranije - a ispada da jeste - onda nam ipak ne preti katastrofa i novo mracno doba.

[Indy]

Endarkenment je vise (barem kako ja to shvatam, a mozda sam i u krivu) nesto kao pojava stanja ljudskog duha (slicno kako je bio enlightenment), ne nuzno predvidjanje novog mracnog doba. Hocu reci, ne mislim da ono "dark" u endarkenment mora da sa shvati bukvalno, u smislu srednjevekovlja i ugasenih sijalica.Mislim da je ideja o endarkenmentu interesantna (cak i ako nije tacna u smislu u kom su egzaktne nauke tacne). Na kraju, ako ce posluziti da se neko od inovatora trgne i pogleda sebe u ogledalo i zapita se o kvalitetu svog rada, onda je samim tim vec korisno kao koncept.Slazem se u smislu metodoloskih kritika na racun autora ideje endarkenmenta, kao sto sam pisao iznad. Doduse, kako rekoh, mislim da je to jedna od onih stvari koje je jako tesko kvantifikovati (ako se to uopste moze) i uvek ce biti mesta za kritiku, kakva god da je metoda.Ja sam malo zaneo temu u stranu sa pominjanjem Tesle, priznajem. Ali, ovo je forum (a ne naucni institut), i zastranjivanje mu ovde dodje i pozeljno, posebno ako je zanimljivo.Mozda nam ne preti "novo mracno doba" (katastrofu u uzem smislu mislim da niko ni ne predvidja, barem ne u okviru ove teme), ali moram da primetim da je i bright-siding (stav da sve treba gledati sa pozitivne strane) supalj do bola, supljiji od endarkenmenta zasigurno, i uzasno predominantan danas, posebno medju japijevskom elitom.Nije to samo u domenu prirodno-tehnickih nauka (tamo toga jos i najmanje ima), bright-siding najdirektnije urnise svet finansija, socio-ekonomski je brutalan i bezobziran (otuda nepodnosljiva lakoca price o "fleksibilnosti radnih mesta", kada se radi o radnim mestima nekakve boranije, tj. nas obicnih, jel' da, a ne mandarina neoliberalizma koji se nekako uvek docekaju na noge, cak i kad naprave trilione gubitaka).BTW. Ne bih se nikako mogao sloziti, mada je to minor point, da je jedino bitno ako nadrinauka prodre na Oxford i Harvard. 99.999% ljudi se ne obrazuje na njima, a mnoge pojave kojih mozemo biti svedoci u moderno vreme (izmedju ostalog zahvaljujuci tome da je svako dobio glas zahvaljujuci internetu) suvise jasno svedoce da je naucno obrazovanje u prilicno jadnom stanju. Nije to ona buducnost o kojoj smo sanjali, barem ne ja.

[noskich]

A zar ne deluje i trziste pogubno na inovacije?Ulaze se samo u ono shto shto pre moze da donese povracaj na investiciju.Razvijaju se inferiorna kratkorocna resenja kako bi se spustila cena i povecala prodaja.Potencijal inovacija se usporava jer se maksimizuje prodajni potencijal proizvoda - ove sezone izbacujemo verziju 0, sledece verziju 1, a verziju 4 cemo izbaciti za 4 godine...Nema veceg ulaganja u razvoj vozila na elektricni pogon na primer jer nafte jos ima pa nije isplativo.

Edited June 19, 2012 by noskich

[Prospero]

O tvojoj fleksibilnosti mogu da misle i drugi, znas. U tome lezi opasnost od fleksibilnosti. Lako je privilegovanima da izbace powerpoint "metak" kako treba fleksibilizirati (tudja, nikad svoja) radna mesta. Ali, da ne idem dalje u tom pravcu, ovde.

Samo da razvejem sumnje :) : prvi posao u životu koji sam radio (2 godine) je bio potpuno van struke, za stranu firmu, isključivo po učinku, mesec za mesec, bez prijave staža, itd. Danas, par godina kasnije, mi je neizmerno drago što sam prošao tu "školu" odmah na početku.

A zar ne deluje i trziste pogubno na inovacije?Ulaze se samo u ono shto shto pre moze da donese povracaj na investiciju.Razvijaju se inferiorna kratkorocna resenja kako bi se spustila cena i povecala prodaja.Potencijal inovacija se usporava jer se maksimizuje prodajni potencijal proizvoda - ove sezone izbacujemo verziju 0, sledece verziju 1, a verziju 4 cemo izbaciti za 4 godine...Nema veceg ulaganja u razvoj vozila na elektricni pogon na primer jer nafte jos ima pa nije isplativo.

Ja ću se vratiti na ono što sam gore rekao - prestankom vidljivih i opasnih konfrontacija među državama i blokovima mahom su prestali da postoje i "higher reason" opravdanja za ulaganja u nauku, barem u vojno-industrijski komplex koji je zadnjih 100+ godina bio lokomotiva tehnološkog razvoja. Ne treba takođe smetnuti sa uma da je zapadni welfare state nastao kao brana od komunizma, u jeku ideološkog sukoba sa istim, praktično kao ustupak elite nižoj i srednjoj klasi kako se ne bi dosetila revolucije, ognja i mača. Ja to mogu shvatiti kao civilizacijsko dostignuće, ali sam suviše skeptičan i generalno disenchanted prema mehanici njenog nastanka i ultimativnog cilja.Masovnije prihvatanje određenih lib_dem tekovina (bazična ljudska prava, širenje slobodne trgovine...) je dodatno otupilo oštricu sukoba. Time se, posredno ali i veoma snažno poručilo da nema prečeg poriva od tržišnog uspeha. Ako danas nema velike borbe za očuvanje nacije, ideologije, religije, "našeg načina života" i svih onih drugih identitetskih pitanja, šta je drugo ostalo nego da obična svakodnevica postane ultima ratio postojanja - trka za profitom, dobrim kolima, sebriliti statusom i sl. Isto tako i nepostojanje artikulisane opasnosti od socijalne revolucije nužno dreši ruke vladajućoj eliti (we are the 1%) da uređuje sistem isključivo po svojim željama & potrebama.Ja bih još povukao paralelu sa Hazardovom elektrifikacijom Afrike - to nije nikakva inovacija ali jeste spuštanje inovacije na široke mase. Jer svaka inovacija ima trenutak nastanka, i neki period testiranja, provere, legitimacije, a onda nastupa era njenog omasovljavanja. Mi smo danas praktično u eri širenja makar nekih elemenata lib_dema po svetu. Sad, kopčano sa onim prebacivanjem ekonomskog težišta na APEC region, pojedini regioni (Evropa pre svih, ali verovatno i S. Amerika sa svojim transatlantizmom) gube u relativnom smislu, odnosno izvlače deblji kraj u procesu nivelacije. Gledano lokal-patriotski :) to je možda problem, ali je to u globalnom smislu sasvim poželjan tok stvari.Time bih primetio da je shvatanje endarkmenta korolar evro-centričnog, ili WASPo-centričnog gledanja na svet. Legitimniji razlog za brigu iz tog ugla bih posmatrao u vertikalnom raslojavanju zapadnog sveta, tamo gde ga ima (USofA ponajviše), ali to je poseban problem.

[Indy]

4 bb - jedna od stvari iz inicijalnog posta na koju sam mislio da odgovara na tvoj komentar je i to što tamo negde pominju da Kina i ostale nove ekonomije opasno zavisi od zapada posebno USA (za tačni mehanizam bih morao ponovo da pročitam tekstove/preslušam audio, ali se svodi na to da je zapad zadužen kod Kine i da obezvređivanjem tog duga - pošto to nikada neće moći da vrate - može da potopi njihovu ekonomiju... Neki to zovu novom formom kolonijalizma. Neki od ljudi koje sam linkovao na početku misli da će ova situacija voditi ka stvaranju serije autarhičnih država. Mislim da smo svi u ovome zajedno, ipak.)

[Prospero]

4 bb - jedna od stvari iz inicijalnog posta na koju sam mislio da odgovara na tvoj komentar je i to što tamo negde pominju da Kina i ostale nove ekonomije opasno zavisi od zapada posebno USA (za tačni mehanizam bih morao ponovo da pročitam tekstove/preslušam audio, ali se svodi na to da je zapad zadužen kod Kine i da obezvređivanjem tog duga - pošto to nikada neće moći da vrate - može da potopi njihovu ekonomiju... Neki to zovu novom formom kolonijalizma. Neki od ljudi koje sam linkovao na početku misli da će ova situacija voditi ka stvaranju serije autarhičnih država. Mislim da smo svi u ovome zajedno, ipak.)

Da, to jeste jedan od mehanizama zaštite i kontrole, nije sporno. Danas je nejasno na šta će se tekuće prestrojavanje izroditi, u smislu odnosa moći. Da li će svet ostati unipolaran, postati bipolaran, multipolaran ili nepolaran; kakva je pozicija države kao političkog entiteta naspram MNCa, NGOa i terorističkih grupa, gde je tu uticaj komunikacione revolucije koju je Hazard pomenuo? Pošto sam stručno u tim temama mogu mirne duše da kažem da nauka ni u tragovima nema adekvatno nedvosmislen odgovor, niti je on na vidiku, na to quo vadis, orbi pitanje, a broj "škola mišljenja" je jednostavno fascinantan, čak se i najekstremnije zamisli mogu metodološki valjano braniti.Oko toga da smo svi u istom čamcu - jasno. Ja volim da kažem da ako Zapadu ide loše nama ne može biti dobro, a ako Zapadu ide dobro nama ne mora biti dobro.Ja sam optimista u smislu krivulje napretka, makar i zbog ovakvog klipa :D :http://www.youtube.com/watch?v=8r1CZTLk-Gk Edited June 19, 2012 by buffalo bill

[Indy]

Znam to, kačilo se pre par godina onoliko (ne znam koga nisam udavio s tim, slao sam i onima koji ne znaju engleski).Ja sam optimista na tiši način, valjda sam i omatoreo, pa zato. Rekoh, eko-optimista (na neki ne baš regularan način). Nešto na ovu temu (dole, koga ne mrzi da čita).

http://www.edge.org/q2011/q11_17.htmlBRIAN ENOEcologyThat idea, or bundle of ideas, seems to me the most important revolution in general thinking in the last 150 years. It has given us a whole new sense of who we are, where we fit, and how things work. It has made commonplace and intuitive a type of perception that used to be the province of mystics — the sense of wholeness and interconnectedness.Beginning with Copernicus, our picture of a semi-divine humankind perfectly located at the centre of The Universe began to falter: we discovered that we live on a small planet circling a medium sized star at the edge of an average galaxy. And then, following Darwin, we stopped being able to locate ourselves at the centre of life. Darwin gave us a matrix upon which we could locate life in all its forms: and the shocking news was that we weren't at the centre of that either — just another species in the innumerable panoply of species, inseparably woven into the whole fabric (and not an indispensable part of it either). We have been cut down to size, but at the same time we have discovered ourselves to be part of the most unimaginably vast and beautiful drama called Life.Before ''ecology'' we understood the world in the metaphor of a pyramid — a heirarchy with God at the top, Man a close second and, sharply separated, a vast mass of life and matter beneath. In that model, information and intelligence flowed in one direction only — from the intelligent top to the ''base'' bottom — and, as masters of the universe, we felt no misgivings exploiting the lower reaches of the pyramid.The ecological vision has changed that: we now increasingly view life as a profoundly complex weblike system, with information running in all directions, and instead of a single heirarchy we see an infinity of nested-together and co-dependent heirarchies — and the complexity of all this is such to be in and of itself creative. We no longer need the idea of a superior intelligence outside of the system — the dense field of intersecting intelligences is fertile enough to account for all the incredible beauty of ''creation''.The ''ecological'' view isn't confined to the organic world. Along with it comes a new understanding of how intelligence itself comes into being. The classical picture saw Great Men with Great Ideas...but now we tend to think more in terms of fertile circumstances where uncountable numbers of minds contribute to a river of innovation. It doesn't mean we cease to admire the most conspicuous of these — but that we understand them as effects as much as causes. This has ramifications for the way we think about societal design, about crime and conflict, education, culture and science.That in turn leads to a re-evaluation of the various actors in the human drama. When we realise that the cleaners and the bus drivers and the primary school teachers are as much a part of the story as the professors and the celebrities, we will start to accord them the respect they deserve.