Jump to content
IGNORED

Srpski film


Corkscrew

Recommended Posts

"Mamaroš" - da li je moguće da je neko snimio ono? Da je Bogdan Diklić igrao u onome? Pa gde je naša kinematografija? Ko je napisao onaj scenario i ko je to sve snimao, režirao, montirao i istrajao u tome do davanja u bioskope? Dao novac za njega???Skup skečeva sa humorom stereotipa. Drama, a možda i komedija, ne znam. Čudna podela uloga (Diklić i Anita Mančić su generacija). Posebno iritantno prikazan početak bombardovanja u Beogradu 1999. - detonacije koje ne prestaju cele prve trećine filma, kao da se pod prozorom vodi vijetnamski rat. Preloš film. Brrrr. Jedino Mira Banjac i Boca Diklić daju filmu neko dostojanstvo (i oni su i bili razlog što sam otišla da gledam ovo, a ne Bikovića u adaptaciji Mirjaminog romana).

Link to comment
Drama, a možda i komedija, ne znam.
То је уз пар изузетака дефиниција српске кинематографије 1991-2013, Бог да јој душу прости.
Link to comment

jessica kiang sa indiewire-a stavila "smrt coveka na balkanu" u svojih top10 za proslu godinu.

9. “Death of a Man in the BalkansIt feels kind of anachronistic to be including this film on my 2013 list, as it first made the festival rounds in 2012, and I caught it all the way back in January at the Goteborg Film Festival, so that I’d almost classified it with last year’s films too. But it’s a tiny gem that deserves more props than it got, though I can see how a combination of its title, rivalled only by “An Episode in the Life of an Iron Picker” for sheer heart-sinking “do I have to?”-ness, and the logline which has to include mention that it’s all shot from one-locked off webcam position might have been enough to throw water on any potential distribution bidding war. It’s a real shame, because Miroslav Momcilovic’s small, oddball film is actually an immensely enjoyable, frequently laugh-out-loud funny story, and the conceit of the webcam is actually not so much a handicap as one its most inspired choices. Perhaps initially slightly awkward in its marriage of darkness and light, the film starts off with the titular death, as a man turns on a camera and solemnly proceeds to kill himself, leaving the camera running--unbeknownst to the succession of neighbours, policemen, undertakers, and pizza delivery guys who then one by one come to investigate the gunshot. Really it’s an absurd comedy of manners that observes the very different way people behave when they know they’re being watched as opposed to when they think they’re alone--all magnified in the presence of death. And it’s played with pitch-perfect anti-glamor by the cast as they trundle in and out of frame and the hilarious pettinesses of their reactions to the corpse in the corner are laid bare by the camera’s unblinking eye. It’s a tiny film, but the formal rigor of its approach and the truly terrific scripting and performances make it feel liberated, rather than constrained by its threadbare budget and lo-fi approach. And it’s very, very funny, did I mention?
Link to comment

Ja am pre neki dan čitajući opis za "ono sa Bikovićem" shvatio da je to zapravo "Brod plovi za Šangaj".

Uspešni mladi advokat Radmilo već je godinama zaljubljen u lepu Beograđanku Ljiljanu. Uprkos tome što je najpoželjniji neženja svog malog grada, on odoleva svim primamljivim bračnim ponudama, i ostaje odlučan u nameri da baš Ljiljana bude njegova žena. Sa druge strane, Ljiljana sanjari o braku sa Momčilom koji u presudnom trenutku pokazuje svoje pravo lice i odbija da se oženi Ljiljanom, ismevajući je. Tako ona iz čistog prkosa pristaje da se uda za Radmila, i oni zajedno odlaze u palanku, gde ih očekuju mnogi radoznali i sumnjičavi pogledi.
Link to comment

Dragan Bjelogrlić: „Montevideo” je žal za građanskom SrbijomDragan.jpgDragan Bjelogrlić Foto. A. VasiljevićBEOGRAD – Glumac, reditelj i producent Dragan Bjelogrlić izjavio je pred premijeru filma „Montevideo, vidimo se” da su oba dela filma „neka vrsta žala za građanskom Srbijom, koja je nestajala pred našim očima”.„Mnogo mi je žao zbog toga, jer sam tokom svojih 50 godina imao prilike da upoznam i zavolim tu Srbiju. I često se pitam koliko sam i ja tom nestanku doprineo. Ulazeći u zrele godine pitao sam samog sebe mogu li da budem bolji, kako to da uradim. Tragajući za odgovorom, otišao sam u tridesete kako bih potražio korene te bolje Srbije”, rekao je on u intervjuu za magazin „Nedeljnik”.Premijera drugog dela filma o učešću naše reprezentacije na prvom Svetskom prvenstvu u fudbalu 1930. u Urugvaju zakazana je za 15. januar. Prvi deo, pod nazivom „Montevideo, Bog te video” bio je veliki biksopski hit i zatim televizijska serija pre tri godine.Bjelogrlić je izjavio da su nam „danas kao naciji ponos i inat potrebniji nego ikad”.Govoreći o ulozi glumaca u drštvu, naglasio je da je za njega najtužnija slika koju pamti bila kada je video kako se kulturna elita koja je ustala protiv Miloševića pretvorila u scenografiju i statiste Tadićevih nastupa.„Meni je to bilo poražavajuće. To je taj momenat kad kulturna elita veruje da preko partija i političkog života može bolje da ostvari sebe, a ne kroz ono što radi. Ali ja u to ne verujem. Verujem da možemo to sve da promenimo samo kroz svoju profesiju. Ono što nama fali jeste da se po raznim nivoima društva dobro organizujemo”, rekao je Bjelogrlić.On je izrazio želju da snimi film i seriju o Nemanjićima, posebno ako su Hrvati snimili seriju o svojim kraljevima.„Srbi su kao narod privilegovani da prave istorijske filmove i serije. Imam jednu rečenicu koju sam spremao da izgovorim u Hrvatskoj, a ne u Srbiji. Ali 'ajde, reći ću je vama. Neko me je privatno pitao šta mislim o seriji 'Hrvatski kraljevi'. Odgovorio sam da je to isto kao da me je pitao šta mislim o švedskom bureku ili turskoj pici”.„Ali eto, Hrvatska ima seriju o svojim kraljevima, a Srbija nema seriju o Nemanjićima”, rekao je, između ostalog, Bjelogrlić i zaključio da je Emir Kusturica sigurno najznačajnija pojava u našem filmskom svetu dugi niz godina.U intervjuu za „Nedeljnik” govorio je i o aktuelnim i bivšim političarima, ali i o reditelju Srđanu Dragojeviću koji je prihvatio poslanički mandat SPS-a.„Nekako mi to okruženje u parlamentu ne ide uz njega. Dragojević je veći od svih njih. Pozicija poslanika nije degradirajuća, ali kad se setim Dragojevića kao pankera, kao čoveka koji je devedesetih otresito, često i bezobrazno znao ljudima da govori u lice, izgleda mi kao da su divljeg vepra ukrotili i stavili u taj skupštinski kavez. Više bih voleo da to nije uradio”, rekao je Bjelogrlić.
Link to comment
Znači, građanska Srbija se žali™ tako što snimaš tv novele o fudbalu i nacionalnim pobedama. Interesantno. Za sve ima kod Bjele mesta - i za građansko, i za nacionalni ponos, i za seriju o Nemanjićima. A Dragojević je panker, njemu ne ide™. Dabogda dobio srednjovekovnu kugu iz doba Nemanjića....
Link to comment

Ali propustio si ono najbitnije - njegovo sažaljenje prema kolegama koje su na štetu svoje umetnosti učestvovale u Tadićevoj kampanji....

Govoreći o ulozi glumaca u drštvu, naglasio je da je za njega najtužnija slika koju pamti bila kada je video kako se kulturna elita koja je ustala protiv Miloševića pretvorila u scenografiju i statiste Tadićevih nastupa.„Meni je to bilo poražavajuće. To je taj momenat kad kulturna elita veruje da preko partija i političkog života može bolje da ostvari sebe, a ne kroz ono što radi. Ali ja u to ne verujem. Verujem da možemo to sve da promenimo samo kroz svoju profesiju. Ono što nama fali jeste da se po raznim nivoima društva dobro organizujemo”, rekao je Bjelogrlić.
Edited by Syme
Link to comment

et SymeZato se on od "raznih nivoa društva" dobro organizovao na podzemnom.Naravno, zna taj kome će i kako da pošalje signale. Bednik. Kod nas je inače i relativno retko da umetnici uđu u neku stranku pa se bave politikom. Zato ih je pun kurac raznoraznih koji sede sa političarima po raznim upravnim odborima i sličnim telima i tamo su na "izvol'te šta treba". Tu ruka ruku mije mnogo uspešnije nego kod onih koji su zvanično u strankama.

Link to comment
Ali propustio si ono najbitnije - njegovo sažaljenje prema kolegama koje su na štetu svoje umetnosti učestvovale u Tadićevoj kampanji....
+ je i komunista/levicar.
Link to comment
  • 3 weeks later...

Ovo izgleda mnogo, mnogo loše.

predstavljen film PORED MENE stevana filipovića

Stevan Filipović predstavio je svoj treći film PORED MENE. Posle ŠEJTANOVOG RATNIKA i ŠIŠANJA, nastavio je putem svog drugog filma. PORED MENE je angažovana priča o otuđenju gimnazijalaca i nasilju u školama.To je jedna od tema njegovog novog filma "Pored mene", čije je snimanje upravo završeno, uz učešće studenata Akademije umetnosti. Film prikazuje srednjoškolski razred jedne noći u školi bez mobilnih telefona i interneta.Filipović (33) je debitovao atraktivnim filmom u žanru fantastike "Šejtanov ratnik", a pažnju šire javnosti skrenuo je angažovanim filmom "Šišanje", koji govori o nasilju među mladima.On je podsetio da je "Šišanje" bilo projekat širi od samog filma."Imali smo dosta tribina i razgovora sa mladim ljudima, da to stavimo u kontekst, da se kroz razgovore otvore teme o problemima kojima smo se bavili u filmu. Ono čemu sam se stalno vraćao bilo je pitanje šta je koren svega toga. Tu često dođete do problema obrazovanja, a sa tim je nekako direktno u vezi i problem komunikacije", rekao je on.

175277028852ea6bf62155f502056495_640x427.jpg

Foto: Tanjug

Filipović je u međuvremenu počeo da radi kao asistent na Akademiji umetnosti."Došao sam u kontakt sa 'živim' studentima, koji su samo desetak godina mlađi od mene, a komuniciraju na dosta drugačiji način. Otuda ideja da napravim film o tome", objasnio je on.Okosnica priče nastaje kada đake zaključa profesorka, igra je Hristina Popović, koja je predstavnik rediteljeve generacije, uzme im mobilne telefone i oni u školi ostanu bez interneta."Prinuđeni su iz raznih razloga da provedu jednu noć zajedno, bez tih prečica u komunikaciji i da se zaista otvore i upoznaju sebe na neki novi, drugačiji način", ispričao je autor.

49198298652ea6c0128517841471435_640x394.jpg

Foto: Tanjug

Napominjući da je to dobar filmski okvir da se smesti takva priča, ocenio je da je uspostavljanje komunikacije moguće i u stvarnosti."Važno je da razumemo da to nisu neki vanzemaljci, da je to nov način komunikacije i da je bolje da mi naučimo taj jezik nego da ih osuđujemo i da kažemo kako je Fejsbuk najveće zlo i slično", naglasio je on.Producentskoj kući "Hipnopolis", sa kojom je radio i prva dva filma, sada predstoje standardna postprodukcija, montaža, obrada slike i zvuka, rad na muzici."Volim taj proces i uživam u svim tim koracima", istakao je Filipović, dodajući da se još ne zna datum premijere.

Link to comment
  • 1 month later...

Odgledao Montevideo.

 

Meni dovoljno da u poslednji kadar uđe Đuza i za dva minuta posere Gagu Nikolića, Armand Asantea i ostale šatro zvezde. Samo zbog ta dva minuta je vredelo odgledati.

 

A i inače nije loša zabava, mada daleko više vredi produkcija od same filmske priče, koja pred kraj baš pukne kao šuplja kanta, na potpuno besmislenoj i nepotrebnoj ljubavnoj epizodi. Bolje da su zagazili u neko levičarenje nego u ljubav, ali jebiga sad;  film nema snagu, ali je gledljiv i bez plitkog gedžovanskog humora. Više se fura na Mediteraneo fazon(nisu naravno za poređenje, ali bar kao uzorni koncept) i ja takav pokušaj cenim.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...