Privatni vs. državni fakulteti

[Zoe]

Ovih dana se u Hrvatskoj po ne znam koji put prelamaju koplja zbog novog prijedloga Zakona o sveučilištu kojeg akademska zajednica, tj. njen veći dio ne želi prihvatiti jer se boji "komercijalizacije" visokog obrazovanja, gubitka autonomnosti fakulteta, problematike besplatnog obrazovanja, itd. Međutim, to je samo povod za jednu, po meni daleko interesantniju temu koja je posljednjih nekoliko godina prilično aktualna zbog sveprisutne pojave otvaranja privatnih fakulteta koji, kako neki tvrde, bezrazložno niču kao gljive poslije kiše, dok drugi smatraju da je privatno visoko školstvo nešto najbolje što se dogodilo u obrazovnom sustavu nakon raspada SFRJ.Naime, unatoč činjenici da trenutno broj privatnih visokoobrazovnih ustanova nekontrolirano raste, postavlja se pitanje što je tome uzrok; da li ogromna lova koja se lagodno stiče na račun obrazovanja ili potreba za drukčijim i kvalitetnijim obrazovanjem, kao i praćenjem svjetskih standarda kojeg državni fakulteti nisu u stanju pratiti.Ako se ukratko rezimira situacija na državnim fakultetima, situacija je katastrofalna u svim segmentima; nemotivirani profesori koji predaju zastarjelo gradivo i koji imaju eventualno jedan (a često nijedan) objavljen znanstveni rad, fakulteti kojih uopće nema na svjetskim rang listama, kao i visoka razina korupcije, mita i nepotizma. Ali, unatoč tim općepoznatim činjenicama, percepcija, odnosno predrasude šire javnosti o privatnim fakultetima daleko nadmašuju stvarnu problematiku ovih državnih.Tako su primjerice diljem neta među studentima i brucošima kao i roditeljima, sasvim uobičajene izjave tipa da se "na privatne fakultete upisuju samo bogataški glupi sinovi i manekenke" , da na prijemnim ispitima (što od prošle godine prakticiraju jedino pojedini privatni fakulteti s obzirom na novouvedenu "državnu maturu") "ne prolaze samo retardi, a da na ispitima ne treba nista učiti jer se fax plaća" , pa sama ta činjenica po njima valjda podrazumijeva "obaveznu prolaznost i osigurava diplomu." Naravno da ništa od toga nije točno, ali za takav publicitet su većim dijelom odgovorni i pojedinci iz akademske zajednice koji visoku prolaznost na ispitima, a što je često slučaj na pojedinim privatnim učilištima, tumače kao posljedicu nekvalitetnog nastavnog programa i loših profesora. Istina je u principu uglavnom suprotna (iznimke jasno postoje); visoka prolaznost je primarno rezultat dobro osmišljenog nastavnog programa koji prati svjetske trendove za razliku od državnih fakulteta koji gube i to malo kredibiliteta što su ga imali, ali i kvalitetnom nastavnom kadru koji je jasno, dobro plaćen.U cijelu tu zbrku je upletena i priča o Bolonjskom procesu koji je u Hrvatskoj uveden samo deklarativno pošto je cjelokupno visoko obrazovanje potpuno nepripremljeno za njegovu provedbu a što implicira da se i ne provodi, osim u pojedinim segmentima koji nemaju baš nikakve veze sa Bolonjom u pravom smislu te riječi, nego se sve svodi na obavezno prisustvovanje na nastavi i skupljanje ETCS-a. Ali takav pristup nema nikakve veze s Bolonjom, niti je to cilj.Egzaktan primjer u potpunosti uspješnog prilagođavanja Bolonji su pojedini privatni fakulteti na području ex Yu (sa pretenzijama da postanu najbolji u regiji), koji usprkos negativnim i posve neutemeljenim kritikama konstantno podižu nivo do razine koja je državnim fakultetima nedostižna. A to između ostalog podrazumijeva male studijske grupe od 10 -tak studenata, multidisciplinaran pristup gradivu, dostupnost i mentorstvo profesora kad god je potrebno kao i direktno povezivanje sa tržištem rada. A kad smo već kod tržišta rada, jedna od većih gluposti je ukidanje vanrednog studiranja na gotovo svim državnim fakultetima jer to tobože "nije održivo zbog Bolonje", mada privatni fakulteti bez problema provode nastavu i konzultacije putem intraneta za sve studente koji žele studirati vanredno. Iz svega proizlazi da su se državni fakulteti našli u šah - mat poziciji iz koje ne vide izlaz, osim putem štrajka. Oni naime ne bi da se išta mijenja. Njima je bilo ultra dobro i jedina preokupacija im je da tako ostane i dalje usprkos neprimjerenim uvjetima i lošim plaćama. Za to, istina, nisu krivi fakulteti nego država koja ne odvaja dovoljna sredstva za obrazovanje i znanost. Problem će dakle nastati ako država počne više izdvajati i ako privatni fakulteti steknu kredibilitet. A takav, za mnoge nepodoban scenarij bi zapravo pokazao pravi omjer predavača koji to ni po čemu ne zaslužuju biti.I tako smo sad stigli do paradoksa gdje profesori koji se bore za svoje fotelje, ali i studenti u svojstvu ovaca, "štrajkaju" protiv Bolonje, protiv novih zakona i generalno protiv svega, iako nemaju pojma o čemu se zapravo radi, kao ni o tome da "besplatno studiranje" de facto ne postoji nigdje na svijetu. Najčešće izmanipulirani od profesora, ali i roditelja kao i šire neupućene javnosti, automatski preziru privatne fakultete iako ama baš nitko od njih ne bi imao ništa protiv da se sutra upiše na Columbiu ili Harvard. A upravo to zapravo i rade svi koji mogu.P.S. 1. Isprika na podužem uvodnom postu koji će mnogi okarakterizirati kao "skribomanski", što je jako dobro jer mi nije namjera da privučem likove kojima je ultra ako se prepiska svede na +1, kao i klimanje glavom u obliku smajlija.2. Moja tema se referira na stanje u Hrvatskoj, ali pretpostavljam da zapravo jako dobro oslikava situaciju u svim bivšim državama SFRJ, pa tako i Srbiji i zato se nadam da je zanimljiva i za ovaj forum.

[pacey defender]

Naime, unatoč činjenici da trenutno broj privatnih visokoobrazovnih ustanova nekontrolirano raste

kako nekontrolisano? svaki fakultet mora dobiti akreditaciju za rad od ministarstva obrazovanja.

[Shan Jan]

Ako se ukratko rezimira situacija na državnim fakultetima, situacija je katastrofalna u svim segmentima; nemotivirani profesori koji predaju zastarjelo gradivo i koji imaju eventualno jedan (a često nijedan) objavljen znanstveni rad, fakulteti kojih uopće nema na svjetskim rang listama, kao i visoka razina korupcije, mita i nepotizma.

Da, to je to. Problem je sto su fakulteti polunezavisni, profesori sami sebe biraju i sami odredjuju sta ce i kako ce sa novcem koji dobiju (za neke primere korupcije sam cuo nazalost i na mom faxu). Ono sto su dobro uveli privatni fakulteti u Srbiji je da nateraju ucmale profesore sa drzavnih da se makar malo potrude oko gorucih problema studenata. Tako na mom faksu, matematickom, su poskidali dosta matematike sa odseka za informatiku (mada je i dalje ima previse po meni), isekli velike ispite na manje, pogurali malo vise preko kolokvijuma da se radi itd... Svega toga ne bi bilo da studenti nisu poceli masovno da se prebacuju ili odmah upisuju RAF (privatni racunarski fakultet). Nisam siguran ali verujem da ima i drugih privatnih fakulteta koji ukljucuju i IT studije. Tako da podrzavam privatne fakultete, sto vise konkurencije to bolja nastava :) Ono sto mi se ne svidja je sto je vecina privatnih fakulteta okrenuto menadzmentu i sto su lestvice jako nisko postavljene. Al to je vec problem srpske privrede koja je u katastrofalnom i "vezarskom" stanju. Kad se napravi veca potreba za arhitekte, doktore, inzenjere i sl. pozive nicice o cas posla i privatni fakulteti za to. Ako vec nisu a ja nisam primetio :D

[Kelt]

Egzaktan primjer u potpunosti uspješnog prilagođavanja Bolonji su pojedini privatni fakulteti na području ex Yu (sa pretenzijama da postanu najbolji u regiji), koji usprkos negativnim i posve neutemeljenim kritikama konstantno podižu nivo do razine koja je državnim fakultetima nedostižna.

Npr koji?Većina tih privatnih koji su se otvorili u Srbiji se bavi granama koje ne zahtevaju mnogo ulaganja (prava, ekonomija, razne društvene nauke, IT, biznisi, marketinzi), treba samo predavač. Čudo jedno kako niko nije otvorio fakultet za hemiju ili molekularnu biologiju :) Ja mogu da zamislim sledeći scenario - država počinje da školuje samo onoliko kadra koliko biro za zapošljavanje procenjuje da će biti potrebno, oni dobijaju školovanje besplatno ali sa obavezom da narednih x godina rade u zemlji. Onda će ostatak ljudi koji želi da se školuje morati da ode na neki od privatnih (pod uslovom da postoji to što žele).Takođe, mogla bi i varijanta gde država daje "vaučer" za školovanje koji može da se iskoristi bilo za državni bilo za privatni fakultet, a koji bi bili zajednički rangirani od strane nezavisnog tela za procenu kvaliteta. Pa kom opanci kom obojci. (s tim što bi za privatne taj vaučer verovatno morao da se dopuni iz svog džepa)Jedino za šta definitivno nisam je da se finansijski deo svali skroz na studente, ljudi danas još uvek ne mogu to da plate. Srbija je mala zemlja koja ima veoma mali broj fakultetski obrazovanih ljudi a bilo bi ih još manje posle takve "reforme". Edited July 7, 2011 by Kelt

[Zoe]

kako nekontrolisano? svaki fakultet mora dobiti akreditaciju za rad od ministarstva obrazovanja.

Nekontrolisano u smislu da ih je previse i da im broj treba biti ogranicen. (sto je mozda i ok prijedlog). S druge strane, prilično uspješni potkopavatelji demokratizacije i komercijalizacije obrazovanja su sami akademici kojima to nikako ne pogoduje, pa sugeriraju da su i te akreditacije lazne. Sira javnost (ako se malo prosetas po masovnim forumima, chatovima, itd.) na prostoru ex YU ima izrazito negativan stav naspram privatnog obrazovanja.Svi misle da je visoko obrazovanje nesto sto je "Bogom dano" i sto ne treba placati.

[pacey defender]

Nekontrolisano u smislu da ih je previse i da im broj treba biti ogranicen. (sto je mozda i ok prijedlog). S druge strane, prilično uspješni potkopavatelji demokratizacije i komercijalizacije obrazovanja su sami akademici kojima to nikako ne pogoduje, pa sugeriraju da su i te akreditacije lazne. Sira javnost (ako se malo prosetas po masovnim forumima, chatovima, itd.) na prostoru ex YU ima izrazito negativan stav naspram privatnog obrazovanja.Svi misle da je visoko obrazovanje nesto sto je "Bogom dano" i sto ne treba placati.

Izuzetno sam skeptičan prema potrebi ograničavanja BROJA ponuđača u bilo kojoj sferi.Ako imaš problem sa kvalitetom koji nude određeni fakulteti, onda je to skroz druga priča koja nema veze sa brojem fakulteta.Dakle, ne treba ograničavati broj fakulteta, nego treba videti šta nude, koje su im reference, i sve to. Mada i tu je bolje držati kriterijume nisko jer konkurencija fakulteta na kraju uglavnom dovede do ravnoteže. I pre 30 godina se znalo da diplomirani matematičar sa BU nije isto što i diplomirani matematičar sa univerzitata u Prištini.

[Zoe]

Npr koji?

Pa ne znam tocno, ali mozda Columbia?

Većina tih privatnih koji su se otvorili u Srbiji se bavi granama koje ne zahtevaju mnogo ulaganja (prava, ekonomija, razne društvene nauke, IT, biznisi, marketinzi), treba samo predavač. Čudo jedno kako niko nije otvorio fakultet za hemiju ili molekularnu biologiju

Oni se bave tim granama zato jer misle da su potrebne na trzistu rada, a ne zato jer nemaju uvjeta za skolovanje kemicara. Ti ocigledno nikad nisi bio u prostorima nekog privatnog fakulteta, i spadas (oprosti) u grupu dezinformiranih ovaca (nemam nista protiv tih divnih zivotinja) koje sam spomenula u uvodnom postu. Daj mi nesto sto vrijedi, sto je argument i sto je vrijedno za razmatranje. :)

[sailorman]

Svi misle da je visoko obrazovanje nesto sto je "Bogom dano" i sto ne treba placati.

Iz ovoga zakljucujem da ti mislis da visoko obrazovanje treba placati, jel? To znaci da ce biti "Bogom dano" samo onima koji imaju da plate. Super.

[Shan Jan]

Svi misle da je visoko obrazovanje nesto sto je "Bogom dano" i sto ne treba placati.

Najbolji nacin da zemlja napreduje je da proizvodi sto vise obrazovanih radnika u strukama koje se traze (dal kod nje ili u svetu). Ako nista drugo bar ce da rastereti sebe i oslobodi mesta da bolje zive oni koji su ostali. Na kraju krajeva ovo je u biti one price da drzava postoji radi gradjana, tj, da njima bude bolje, a bice im bolje ako zive bolje, ma gde.

[Zoe]

Izuzetno sam skeptičan prema potrebi ograničavanja BROJA ponuđača u bilo kojoj sferi.Ako imaš problem sa kvalitetom koji nude određeni fakulteti, onda je to skroz druga priča koja nema veze sa brojem fakulteta.Dakle, ne treba ograničavati broj fakulteta, nego treba videti šta nude, koje su im reference, i sve to. Mada i tu je bolje držati kriterijume nisko jer konkurencija fakulteta na kraju uglavnom dovede do ravnoteže. I pre 30 godina se znalo da diplomirani matematičar sa BU nije isto što i diplomirani matematičar sa univerzitata u Prištini.

Heh, objavila sam da ne želim postove tipa smajli, pa da se nadovežem ručno; hvala na komentaru s kojim se btw slazem, al' pazi ovoima i onih koji smatraju da je visoka obrazovanost ipak privilegija koja ne moze i ne treba biti dostupna svima jer ce doci do zasicenja trzista - to su naravno razmisljanja onih koji su zauzeli svoje pozicije i koji ne zele "pad dionica, provjeru CV-a ili ljutnju šefa. Ni da Jenny zatrudni"

[MrX]

Ako se ukratko rezimira situacija na državnim fakultetima, situacija je katastrofalna u svim segmentima; nemotivirani profesori koji predaju zastarjelo gradivo i koji imaju eventualno jedan (a često nijedan) objavljen znanstveni rad, fakulteti kojih uopće nema na svjetskim rang listama, kao i visoka razina korupcije, mita i nepotizma. Ali, unatoč tim općepoznatim činjenicama, percepcija, odnosno predrasude šire javnosti o privatnim fakultetima daleko nadmašuju stvarnu problematiku ovih državnih.Tako su primjerice diljem neta među studentima i brucošima kao i roditeljima, sasvim uobičajene izjave tipa da se "na privatne fakultete upisuju samo bogataški glupi sinovi i manekenke" , da na prijemnim ispitima (što od prošle godine prakticiraju jedino pojedini privatni fakulteti s obzirom na novouvedenu "državnu maturu") "ne prolaze samo retardi, a da na ispitima ne treba nista učiti jer se fax plaća" , pa sama ta činjenica po njima valjda podrazumijeva "obaveznu prolaznost i osigurava diplomu." Naravno da ništa od toga nije točno, ali za takav publicitet su većim dijelom odgovorni i pojedinci iz akademske zajednice koji visoku prolaznost na ispitima, a što je često slučaj na pojedinim privatnim učilištima, tumače kao posljedicu nekvalitetnog nastavnog programa i loših profesora. Istina je u principu uglavnom suprotna (iznimke jasno postoje); visoka prolaznost je primarno rezultat dobro osmišljenog nastavnog programa koji prati svjetske trendove za razliku od državnih fakulteta koji gube i to malo kredibiliteta što su ga imali, ali i kvalitetnom nastavnom kadru koji je jasno, dobro plaćen.

Sa prvom recenicom se slazem i stanje je slicno kao kod nas. Sto se tice nastavka citata ne znam kako je sa Hrvatskom i bilo bi mi drago ako je tako kao sto pises, ali u Srbiji je na privatnim fakultetima upravo onako kakve su predrasude kod vas. Nastavni kadar je izmedju ostalog i placen na osnovu broja upisanih studenata, a visoka prolaznost je rezultat obaranja kriterijuma do neslucenih nizina. Zahtevi trzista (pre svega dece i roditelja) u Srbiji su takvi da od fakulteta po pravilu zele papir sa sto manje znoja i privatni fakulteti im izlaze u susret. Kad trziste bude zahtevalo sire obrazovanje, strucnost i znanje onda ce se otvarati i takvi fakulteti koji ce im nuditi to za sta bude potraznja. Nadam se da ce nasi potomci to doziveti.

[Kelt]

Oni se bave tim granama zato jer misle da su potrebne na trzistu rada, a ne zato jer nemaju uvjeta za skolovanje kemicara. Ti ocigledno nikad nisi bio u prostorima nekog privatnog fakulteta, i spadas (oprosti) u grupu dezinformiranih ovaca (nemam nista protiv tih divnih zivotinja) koje sam spomenula u uvodnom postu. Daj mi nesto sto vrijedi, sto je argument i sto je vrijedno za razmatranje. :)

Kad te pitam da mi daš primer takvog ex-yu fakulteta odgovoriš mi "ne znam" a posle ja dezinformisan? Daj neki konkretan podatak. Kolumbija nit' je u Evropi, nit' je ex-YU.Ja ti (konkretno) kažem da neko ko hoće da studira hemiju može to samo na državnom. A ne školuju tako nešto jer su to ogromna ulaganja u opremu i ne bi imali povratak profita jer je sve to i planirano kao biznis.Dakle, državni fakulteti ostaju standard za neke profesije, dok se ne pojavi neko veoma, veoma ozbiljan koji pored biznisa vidi i neku ozbiljnu društvenu ulogu. Edited July 7, 2011 by Kelt

[pacey defender]

Heh, objavila sam da ne želim postove tipa smajli, pa da se nadovežem ručno; hvala na komentaru s kojim se btw slazem, al' pazi ovoima i onih koji smatraju da je visoka obrazovanost ipak privilegija koja ne moze i ne treba biti dostupna svima jer ce doci do zasicenja trzista - to su naravno razmisljanja onih koji su zauzeli svoje pozicije i koji ne zele "pad dionica, provjeru CV-a ili ljutnju šefa. Ni da Jenny zatrudni"

ti koji to tvrde pokušavaju da održe svoje privilegije. uostalom, u srbiji je jako mali procenat ljudi sa fakultetom pa je još bizarnije da ovde neko zagovara takvu tezu.a što se tiče našeg nastavnog kadra na univerzizetima, tu je dovoljno videti njihove profesionalne biografije - gde su se usavršavali, gde su objavljivali radove i ko se u inostranstvu poziva na njihova naučna dostignuća. iskren da budem, ja ne mogu da navedem niti jednog svog profesora sa FPN koji je cenjem izvan granica Srbije.

[Zoe]

Npr koji?Većina tih privatnih koji su se otvorili u Srbiji se bavi granama koje ne zahtevaju mnogo ulaganja (prava,

Jeste bre, ja sam ta.

[Zoe]

.

Edited July 7, 2011 by Zoe