Dobra plata, dobro mesto, jeftin real estate

[CPP]

Meni se čini da je neko od forumaša ovde merkao neku kupovinu u Grčkoj, i čini mi se da je i realizovao to...

 

....shit has hit the fan...

 

Ma naravno da se kupuje, em ljudi imaju razlicite okolnosti i razloge, em svaka roba ima kupca. Samo delim iskustvo & rezon sa bratskog ostrva odakle se slabo ko trza da kupuje tamo, ukljucujuci likove koji su ovde pokupovali solidan broj nekretnina.

[magi]

10 ili 20? Mala razlika. Ako se vraca na normalu zasto bi onda neko od 30 godina placao, sta bi mu bila motivacija? Ja ne znam da li se i kada vraca na normalu, ali vidim sta je motivacija vlade i korporacija, a to je da odrade na finjaka jedan double dipping i to sve zaviju u oblandu da je to u stvari u nasem interesu i da su oni zabrinuti za nas. Znaci ne samo sto placas poseban porez za Medicare, drzavno zdravstveno osiguranje (pored standardnog poreza na prihod ovaj je dodatni), nego jos moras da placas i privatno osiguranje. A ne daj boze nesto da ti se desi i jedni i drugi peru ruke, drzava dok se smisli koliko vremena treba da cekas na proceduru, dok ti uradi trijazu, alocira doktora... a korporacije te poklapaju waiting periodima, raznoraznim ogranicenjima u klauzulama sitnim slovima ispisanim na dnu papira.

Tako da trend je jasan, a u buducnosti moze samo da se pogorsa. Ovo je tek pocetak iliti you ain't seen nothin' yet. Vidim vec gde to sve ide. Ide ka tome gde i sve drugo, sve veci troskovi za sve manje beneficije. A lihvarima sve vise profita. Penzije su pomerili, i jos ce da pomeraju, na to niko vise ne moze da racuna da ce docekati.

Moj savet - nista ne uplacujte, sami budite svoja polisa. Pa kad/ako bude zatrebalo placajte iz dzepa gde je najbolji odnos cene i kvaliteta. A zna se gde je to, Tajland naravno.

 

Naravno da imas waiting period i da osiguranje ne pokriva oboljenja pre datuma polise, kad kazem budes primoran mislim kad budes zasao u godine. Neko od 30, pa i 40 godina ako je zdrav i nema znacajnijih zdravstvenih problema nema potrebe za privatnom polisom izuzev ako to radi iz poreskih pobuda.

 

Opet ne znam koliki je maksimalan penal, ako znas molim te podeli link ovde, a ne ja mislim.

 

Koliko su agresivni zavisi, svaka kompanija iz sve snage pominje te penale kako bi privoleli ljude koji realno nemaju nikakve potrebe za placanjem polise da pocnu da je placaju.

Evo linka:

 

http://www.privatehealth.gov.au/healthinsurance/incentivessurcharges/lifetimehealthcover.htm

 

10 godina se placa penal a max penal je 70%. Jbg ne pamtim sta ne moram. Dali su nam 1god fore da odlucimo jel hocemo privatno zdr osig i da smo rekli da izbrgli bismo penal. Odlucili smo da ipak ne uzimamo privatno. Ima ona emisija na tv o operacijama u Tajlandu, ok izgleda ona klinika. Jesi gledao?

 

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[noskich]

Pa eto, znaci ako ne placas, pa onda pod starost krenes da placas 10 godina ces placati 70% vise od normalne cene. 

 

A pazi sto oni brinu o nama dushice jedne: "Lifetime Health Cover (LHC) is a Government initiative designed to encourage people to take out hospital insurance earlier in life and to maintain their cover. 

Pa sa ovakvom vladom stvarno nemam za sta da se brinem u zivotu. Oni me ohrabruju da uplacujem privatno zdravstveno od 30-e godine, naplacuju mi porez 30% plus Medicare on top 1.5%, a zauzvrat ostavljaju trziste nekretnina da divlja tako da baraka na solidnom mestu kosta milion i po. Javni prevoz placam kao da sam u Londonu, najskuplji javni prevoz na svetu, vec od jula su najavili poskupljenje opet. Ma milina.

 

Nisam gledao nikakve klinike na Tajlandu jer mi je rano sad da gledam. Gledacu kad budem morao. Sticajem okolnosti sam bio po drzavnim bolnicama na Tajlandu jer je zena isla na neka testiranja i nije lose. Platis simbolicnu cifru (nesto kao sufinansiranje), sacekas par sati i odradis sta treba. Specijalistu mozes da vidis i da te pogleda i popricas sa njim, a ne ovde gde su specijalisti bogovi koji zaradjuju milione dolara godisnje pa niti ih vidis niti mozes da pricas sa njima, toliko je skupo njihovo vreme.

[eumeswil]

The United States of Work

BY MIYA TOKUMITSU

 April 18, 2017

 

 

Against this bleak landscape, a growing body of scholarship aims to overturn our culture’s deepest assumptions about how work confers wealth, meaning, and care throughout society. In Private Government: How Employers Rule Our Lives (and Why We Don’t Talk About It), Elizabeth Anderson, a professor of philosophy at the University of Michigan, explores how the discipline of work has itself become a form of tyranny, documenting the expansive power that firms now wield over their employees in everything from how they dress to what they tweet. James Livingston, a historian at Rutgers, goes one step further in No More Work: Why Full Employment Is a Bad Idea. Instead of insisting on jobs for all or proposing that we hold employers to higher standards, Livingston argues, we should just scrap work altogether.
 

Livingston’s vision is the more radical of the two; his book is a wide-ranging polemic that frequently delivers the refrain “Fuck work.” But in original ways, both books make a powerful claim: that our lives today are ruled, above all, by work. We can try to convince ourselves that we are free, but as long as we must submit to the increasing authority of our employers and the labor market, we are not. We therefore fancy that we want to work, that work grounds our character, that markets encompass the possible. We are unable to imagine what a full life could be, much less to live one. Even more radically, both books highlight the dramatic and alarming changes that work has undergone over the past century—insisting that, in often unseen ways, the changing nature of work threatens the fundamental ideals of democracy: equality and freedom.

Anderson’s most provocative argument is that large companies, the institutions that employ most workers, amount to a de facto form of government, exerting massive and intrusive power in our daily lives. Unlike the state, these private governments are able to wield power with little oversight, because the executives and boards of directors that rule them are accountable to no one but themselves. Although they exercise their power to varying degrees and through both direct and “soft” means, employers can dictate how we dress and style our hair, when we eat, when (and if) we may use the toilet, with whom we may partner and under what arrangements. Employers may subject our bodies to drug tests; monitor our speech both on and off the job; require us to answer questionnaires about our exercise habits, off-hours alcohol consumption, and childbearing intentions; and rifle through our belongings. If the state held such sweeping powers, Anderson argues, we would probably not consider ourselves free men and women.

 

[mustang]

slazem se andersonom

[noskich]

Miki kao i obicno pogadja u sred srede. Obrni okreni najveci problem je to.

[noskich]

Mi ne možemo govoriti o kreativnom i ispunjavajućem radu u kapitalizmu – barem ne za najveći broj ljudi (istina je da manjina dobrostojećih može birati šta, kada i kako će raditi). Rad u kapitalizmu nije nimalo jednostavan, lep, kreativan… rad, a pre svega nije izbor – najveći broj ljudi je prinuđen da radi one vrste poslova koji uopšte nisu ni privlačne, ni ugodne, ni ispunjavajuće, a ogroman broj ljudi je prinuđen da radi poslove koji su strahovito teški, opasni, zbog kojih brzo krive kičmu i obolevaju od najopasnijih bolesti. Rad u okviru kapitalizma je najčešće rad koji zatupljuje ljude, čini ih umornim, rezigniranim i depresivnim, skraćuje život, ubija… Prinuda na takvu vrstu rada je inherentna kapitalizmu! Stoga je slogan radi ono što voliš ne samo ciničan, već vrlo štetan i produbljuje društvene podele. Tek kad budemo imali potpuno drugačije društvo u kojem se rad ne bi organizirao na osnovama stvaranja profita – mogli bismo razmišljati o tome kako organizirati rad da bude za sve ispunjujući.

 

http://www.p-portal.net/maja-solar-u-doba-kapitalizma-je-cinicno-reci-radi-ono-sto-volis/

 

Maja Solar: U doba kapitalizma je cinično reći „radi ono što voliš“

[Zverilla]

meni super sto profesor na univerzitetu (sa stalnom pozicijom) prica kako je full-time job sranje 

[noskich]

meni super sto profesor na univerzitetu (sa stalnom pozicijom) prica kako je full-time job sranje 

 

Problem je u tome sto nije rec o izboru.

Zaposlenje nije opciono ni dobrovoljno, vec prinudno. Prinuda je sustina problema, ne samo ovako organizovanog zaposlenja, vec i celokupnog ustrojstva drzave i 'civilizacije'. A ta prinuda je sredstvo kojim oni koji dominiraju odrzavaju status kvo u njihovom interesu. 

 

Zato sam misljenja da je najbolji nacin borbe protiv toga da se koliko god mozes iskljucis iz toga na prvom mestu. A na drugom sto se vise iskljucujes to vise imas vremena i prostora da stvaras alternativu. Po meni dobar pocetak je odsustvo bilo kakvog duga. Zatim minimizacija potrosnje. Dug je alfa i omega. Dug omogucuje stvaranje novca ni iz cega otkupom drzavnih obveznica od strane banaka. A zatim i ceo fractional reserve banking sistem zaduzivanjem fizickih lica kod banaka. Smanjenjem potrosnje smanjujes i dug. A smanjenjem duga se smanjuje novac u opticaju. 

Edited June 10, 2017 by noskich

[Zverilla]

ja ne mogu da zamilsim kako bi funkcionisao svet gde svak radi sta&kolko hoce (tj ne radi nista)

 

dug nije nesto lose samo po sebi. dug je los tek kada je razlog za uzimanje duga los.

edit: ili uslovi vracanja duga :)

Edited June 10, 2017 by Zverilla

[noskich]

Kada bi svako radio sta i koliko hoce ne bi radio nista, vec bi radio ono za sta je talentovan, sta ga interesuje, cime doprinosi zajednici... veliki broj razlicitih motiva koji podizu glavu iznad vode kada vise nema prisile i profita.

Sve sto niko nece da radi neka se automatizuje koliko god moze, a to sto ne moze da se automatizuje neka se raspodeli na ravne casti, imas community service jedan dan godisnje (samo primer) cistis toalete, jedan dan godisnje skupljas djubre... a ne da neko to radi ceo zivot.

 

To je vidjenje duga iz ugla jedinke, potrosaca koji uzima kredit za stan/kola/upisi dalje... i ne vidi dalje od svog nosa. Ja pricam o sistemskom dugu, kada tako posmatras odmah je jasno koliko je dug zlo, to jest primarni instrument dominacije, eksploatacije, siromastva, ratova... upisi dalje... 

[noskich]

Australia's household debt crisis is worse than ever as bills pile up and wages flatline

http://www.abc.net.au/news/2017-04-05/australias-household-debt-crisis-is-worse-than-ever/8413612

 

He crunched the numbers and calculated that, in March, of the 3.1 million mortgaged households, around 22 per cent were in "mild mortgage stress".

 

Last year over 150,000 calls were made to the National Debt Helpline. This year, monthly call volumes for the helpline are already 20 per cent higher, compared to 2016. Based on current call volumes, the NDH predicts that there will be over 182,000 calls this year.

 

http://www.smh.com.au/business/the-economy/why-we-need-to-worry-about-the-level-of-australian-household-debt-20170407-gvfwel.html

 

Why we need to worry about the level of Australian household debt

 

It isn't just that household debt relative to disposable incomes has reached a record high of 189 per cent, it's that households' ability to service that debt is potentially a ticking time bomb.

[mustang]

ja ne mogu da zamilsim kako bi funkcionisao svet gde svak radi sta&kolko hoce (tj ne radi nista)

 

dug nije nesto lose samo po sebi. dug je los tek kada je razlog za uzimanje duga los.

edit: ili uslovi vracanja duga :)

jebo te dug, nije sve u parama!

[Eraserhead]

Tek kad budemo imali potpuno drugačije društvo u kojem se rad ne bi organizirao na osnovama stvaranja profita – mogli bismo razmišljati o tome kako organizirati rad da bude za sve ispunjujući.

 

I to smo imali pa su se ljudi usrali od ispunjenosti.

[noskich]

I to smo imali pa su se ljudi usrali od ispunjenosti.

 

Ne, imali smo drzavni kapitalizam. Sve skupa sa novcem, vojskom, policijom, zatvorima, prisilom, centralizmom... Sve isto, samo njega nema. Iliti nije shija nego vrat. 

I u oba slucaja riba smrdi od glave. Ono sto nismo imali je prava demokratija od repa ka glavi. Demokratija u svim sferama zivota, politickom, ekonomskom, drustvenom. Suverenitet koji se ne svodi na zaokruzivanje izmedju nekoliko izbora svakih nekoliko godina, vec se nikada ne gubi. Predstavnici koji mogu biti samo privremeni delegati sa ogranicenim ovlascenjima gde se tacno zna zasto i zbog cega oni rade to sto rade i koga predstavljaju, a mogu se opozvati u bilo kom momentu. 

Gde ljudi koji rade na necemu direktno odlucuju kako ce i zbog cega da rade. 

Gde se ljudi na lokalu dogovaraju kako da urede komsiluk kako im odgovara, a ne da vlada ili korporacija dodje da im kroji kapu.

Edited June 15, 2017 by noskich