Peti oktobar na bliskom istoku i arapskom svetu

[Budja]

Da, da, sve se ovo desava samo od sebe, ljudi tako uzmu i sjebu sebi zivot jer im je dosadno. Nadam se da ce vam se isplatiti suze radosnice koje ste prolili zbog uvodjenja demokratije u Avganistan i Irak. Savetujem da tu svoju mudrost posteno podelite sa ovim izbeglicama koji skapavaju ispred demokratskog zida instaliranog u Madjarskoj, bas me zanima na koliko topao prijem cete naici. Kod mene mozes samo da naidjes na hladno odbijanje.

 

A i onaj 23. septembar i 5. oktobar, sve je to Amer smislio.

A taman nam je krenulo, i onda smo sami sebi sjebali zivot.

 

Prosto, sramotno je ovako sa visine otpisivati represiju irackog, sirijskog, egipatskog, libijskog i tuniskog rezima.

To je jednako tacno kao da si rekao da je pod Slobom bio do jaja zivot.

 

Represija diktatorskih arapskih rezima je jedan par cipela, a americka politika u regionu, povezan, ali ipak drugi par cipela.

 

Svoditi pobunu gradjana na americku manipulaciju je proglasavanje ljudi retardima.

 

 

E, sad, sto ti uporno zelis da me stavis u Rodjin kamp ne citajuci sta pisem je malo bezveze.

Sirok zahvat, sve je to isto.

[Lord Protector]

Politico

 

 

Should America and Israel Let Their Enemies Kill Each Other Off?

Hamas, once the deadliest threat, is now a ‘frenemy’ taking on the Islamic State. But no one can afford to sit back and watch.

By JONATHAN SCHANZER 07/06/15, 07:47 PM EDT

 

 As some see it, what’s happening now in the Mideast provides the best excuse the Israelis have had in a long time to just sit back and let their worst enemies rub each other out. Senior Israeli officials now view Hamas, the terror group that lobbed thousands of rockets at Israel last summer, as a potential bulwark against supporters of the Islamic State (Daesh in Arabic) in the Gaza Strip. This was the gist of a June 19 opinion piece by Efraim Halevi, former director of Israel’s Mossad intelligence agency, in the popular daily Yediot Ahronot.  Reports suggest that Israel is now even mulling a truce with Hamas, with one intended consequence being that the group would devote its energies to defeating Daesh.

 

True, it is likely that both of Israel’s foes could be badly bloodied. And that’s probably a positive. This was the Western calculus during the Iran-Iraq war (1980-88). As Henry Kissinger reportedly quipped, “It’s a pity they both can’t lose.” But when the guns fell silent, neither country was defeated. And both emerged committed and able to destabilize the Middle East and threaten American interests.

 

The strategy was risky then and it’s risky now. Even so, it’s making a comeback. A growing gaggle of Western governments now appear to be altering their threat assessments of violent groups in an apparent effort to enlist them in the fight against the Islamic State.

 

Call it the Daesh Effect.

 

The Daesh Effect is discernible on Israel’s northern frontier, too. As the Wall Street Journal reports, Israel has declined to battle Al Qaeda’s affiliate in Syria, the Nusra Front, which has been sitting on its border since last year, primarily because it has been fighting the Assad regime and the Islamic State. In fact, the Journal reports, “severely wounded [Nusra Front] fighters are regularly taken across the frontier fence to receive treatment in Israeli hospitals.” The suspicion that Israel was helping Nusra fighters get medical attention was what prompted Israel’s Druze community recently to attack an ambulance transporting a wounded fighter from the front.

 

But Israel is not alone. There is a growing American chorus asserting that the Nusra Front is worthy of Western support because it, too, is engaged in a battle with Daesh. Ryan Crocker, a former U.S. ambassador to Iraq and Syria, goes so far as to propose that the suicide-bombing jihadist faction that was not too long ago labeled the “most extreme wing of Syria’s struggle” could be a useful ally, noting that it already works with U.S.-backed groups in Syria, even though it is a designated terror group in the United States.

 

The Brookings Institution’s Charles Lister claims that “pragmatism” can be detected in the group, which not long ago was a full partner of the Islamic State. The logic here is that the group now not only eschews Daesh, but also seeks “disengagement from Al Qaeda.” This line of thinking gained greater traction after the group’s leader, Abu Mohammed al-Jolani, pledged last month that his faction would not strike the West. Jolani granted his interview to Al-Jazeera, a television network owned by Qatar, a patron of the group with limitless oil wealth, which is actively engaged in efforts to decouple the Nusra Front from the Al Qaeda network.

 

The Taliban, another militant Islamic group that enjoys support from Qatar, is taking a page out of the Nusra playbook. The group recently clashed with the Islamic State. It may only be a matter of time before Western governments, which have already committed to leaving Afghanistan after years of warring with the Taliban (and losing), look at the former hosts of Al Qaeda in the 1990s—and the original Islamic State—as a more moderate faction. As NATO commander John F. Campbell noted, the Taliban are "rebranding ... they see this is an opportunity to gain resources and attention.”

 

The Daesh Effect also may soon change the Western assessment of Libya’s Fajr coalition, the Islamist militias fighting a brutal civil war against the internationally recognized Libyan government. These violent factions, after destabilizing Libya, now find themselves locked in battle with the Islamic State. As my colleague Thomas Joscelyn cynically notes, even Al Qaeda affiliates in Libya will look like “good guys” because they are fighting the Islamic State.

 

Undoubtedly, the Daesh Effect is strongest among those who believe that Iran, the world’s leading state sponsor of terrorism, is somehow the answer to the Islamic State. Former EU foreign policy chief Javier Solana recently lauded Iran’s readiness to fight the terrorist group. Similarly, Australian Foreign Minister Julie Bishop urged nations meeting in Paris last month to include Iran in talks about the campaign against the Islamic State. Bishop, who recently visited Tehran, said Iran had “boots on the ground” and should therefore be at the table.

 

President Barack Obama, who recently admitted that the United States lacks a “ complete strategy” in fighting the Islamic State, also hints at the notion that Iran is an asset in this fight; as  Obama recently said, the U.S. and Iran have “a shared enemy” in the Islamic State. Practically speaking, this means that when the U.S. deploys air power to weaken Daesh positions across Iraq, Iran-backed militias have taken up those positions. This includes groups like  Kata’ib Hezbollah, which is designated by the United States government as a terrorist entity.

 

But the Daesh Effect negates such concerns. As Iran analyst Vali Nasr told the  Daily Beast, “Like it or not, right now [the U.S. and Iran] are on the same side.”  Washington Post columnist  David Ignatius notes that Washington has even opened a “quiet back channel to Iran to ‘deconflict.’” It’s actually more than a back channel. Bloomberg’s Josh Rogin and Eli Lake recently revealed that Iran and the U.S. are  sharing a base in Anbar province, Iraq.

 

The fundamental assumption for the White House is that Iran is a stable and functioning state that has both the  will and the ability to engage the Islamic State through its own forces or its proxies, and the other regional (Arab) countries do not.

 

The Israelis, it should be noted, vehemently disagree with this strategy. They still regard the Islamic Republic of Iran as a mortal enemy, regardless of who else they may be fighting.

 

Israel is also wary of how the Daesh Effect appears to be part of the administration’s calculus for not pushing to topple Bashar Assad in Syria. While Assad controls neither a stable nor functioning state at this point, the White House sees that the Syrian dictator does have the will and ability to fight the Islamic State. Troublingly, however, he does so with the assistance of both Iran’s Quds Force and Tehran’s Lebanese proxy, Hezbollah. Both are designated terror groups in the United States, yet the U.S. is doing little to prevent them from deploying across Iraq and Syria to battle Daesh.

 

To be clear, Obama did not view Iran and its proxies as the key to fighting the Islamic State when the Islamic State first emerged. But as Daesh gained strength, the perceived need to counter the group dovetailed with America’s evolving strategy of negotiating with Iran over its illicit nuclear program. Washington, along with its negotiating partners in the P5+1, has  increasingly softened to Iran’s nuclear demands while touting Iran’s ability to play a constructive role in the region. In short, rather than clash with Iran, the White House appears content to reach a détente with an enemy it knows—and even allow it to grow more powerful—if it means not having to put U.S. ground forces back in the region.

 

The Israelis have not been shy in voicing their concerns about the U.S. approach to Iran. This was what prompted Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu to defy the White House and deliver his  now-famous speech to a joint meeting of Congress.

 

Israel is not alone, either.  The Saudis and the other Gulf Arab states also fear the Daesh Effect. They fear that Iran will use its opening with the West to satisfy core nuclear concerns (for too short a period of time) and perhaps a few other issues but that such an arrangement will serve as a  quid pro quo for Iran to deploy its terror proxies across the region.

 

For example, the Iran-backed Houthis, who have destabilized Yemen, are also in conflict with the Islamic State. How long before they are deemed moderate, or at least less threatening to Western interests, relative to Daesh?

 

The meteoric rise of Daesh, a group whose threat to the West has yet to be fully understood, has thoroughly upended American counterterrorism policies, while altering the policies of others significantly. At first glance, this appears to be driven by a healthy fear of conflict with a crazed death cult. Indeed, declining to enter into yet another Middle Eastern war with yet another extremist group could be prudent. Anti-Western forces fighting each other may not be the worst thing in the world. But the Daesh Effect has prompted decision makers to engage in mental gymnastics. Sitting back and watching is not a viable permanent policy.  Only time will tell whether the price of downgrading longstanding threats will be a steep one. 

 

http://www.politico.com/magazine/story/2015/07/hamas-isis-frenemies-119775?paginate=false

Edited September 6, 2015 by slow

[Ryan Franco]

Nije mi jasno čime sam ovakav odgovor zaslužila.

Ali ok.

 

 

 

 

 

@marv

Hvala.

 

Gro naoružanja ISISa je došao nakon poraza nanetih Iračkoj armiji.

 

 

Isis released footage of large numbers of weapons and armoured military vehicles being received by members in eastern Syria, confirming fears that the looted weapons would fuel the insurgency on both sides of an increasingly irrelevant border. Sources in the Syrian city of Hassaka confirmed to the Guardian that large convoys of trucks carrying weapons arrived late on Tuesday and were met by a senior Isis figure, Omar al-Chechani.

 

Taj momenat se uzima od strane kafanskih i internet konspirologa kao argument da je u pitanju hoax prodaja iračke vojske ISISu jer ne može šaka jada da prejebe vojsku koju je USA formirala. U realnosti, Iračku vojsku je činio oficirski kadar iz doba Sadama koji se tokom deset godina permanentnih konfliakta naprosto radikalizovao i u pridruživanju ISISu video prostor za prosunitsku borbu. Pri prvoj značajnijoj borbi, desilo se ono što je bio i u JNA 91ve.

 

Mimo toga, finansije ISISa su dosta maglovita stvar i kao što kažu u The Wire, ako pratiš novac stižeš svuda. Za sada nema puno materijala o tome. Ono što je jasno je da ISIS funkcioniše kao kriminalna ekipa. Nekome na crnu prodaju i naftu i ljude i skulpture. Od nekoga verovanto i kupuju oružje isto na crno. 

 

Ali bolje da se prebacimo na drugi topik...

Edited September 6, 2015 by McCabe

[Eraserhead]

Ima ovde malo vise o tome. Ne znam koliko je sajt pouzdan doduse:

 

http://www.militaryfactory.com/smallarms/weapons-of-isis.asp

[Ryan Franco]

Isti obrazac za intervenciju i isti obrazac forumske diskusije, samo se predmet diskusije menja kako se novi rat pojavi u nekoj novoj zemlji.

 

Rekao bi covek da posle ovoliko signala u ovako kratkom istorijskom periodu neki obrasci bi iole mislecem ljudskom bicu trebalo da budu ako ne jasni onda makar malo jasniji. Nemoguce je da neko moze biti toliko glup da napravi takvu seriju gresaka i losih politickih procena, sa ovoliko tragicnih posledica, sve listom u regionu za koji se ne zna da li je bogatiji u prirodnim resursima ili politickim, verskim, nacionalnim i rasnim konfliktima. Nemam visoko misljenje o raciu savremenih politickih programa i subjekata worldwide ali toliko glupi nisu, tako mi Halibartona. 

 

Sasvim moguće i moguće je da postoji isti obrazac forumskih diskusija. Verovatno ćemo u nekom trenutku bti u mogućnosti da se sagledamo iz drugog ugla. 

 

Za sada ne vidim kapacitet za tu introspekciju. Ni kod sebe ni kod ostalih. Kod sebe ne vidim jer mi je i dalje sve što čujem na nivou konstatacije "pa zar je ovo moguće ovako majku mu" i nisu mi predočene ubedljive teorije potkreljne dokazima. Sve se završava na sumnji i mogućim motivima. Naravno, ne očekujem od forumaša da iznose dokaze za svoje sumnje, daleko od toga. 

 

Moj utisak je da je američka administracija užasno troma, birokratizovana, konzervativna i zarobljena u suprotstvaljenim strujama u unutar sebe. Završetak ww2 je kasnio zbog toga. Odgovornost i moć u kombinaciji sa tim faktima daju katastrofalne rezuultate. Ne vidim da ima kapaciteta za decenijske master planove.

 

Sa druge strane, jedina ima kapaciteta za pokretanje široke koalicije protiv ISISa i verovanto će se to u jednom trenutku konkretizovati. Šta će iz svega toga izaći - videćemo. Nažalost, čekaju nas još zanimljivija vremena. 

 

@budja

 

moguće je da ja pogrešno čitam forumaše. moj utisak je da je sve što sam opisao u prethodnom postu dosta zastupljen stav.

[Muwan]

ali i ovo, za tebe 'pravo' pitanje nema smisla ako mi ne odgovoris gde ih je taj rezim zaustavio (palmira?, hasaka?, yarmouk?, deir ez-zor?, alep?)

zasto nema smisla? zato sto i sa asadom ili bez njega oni su jaki i sire se. nista tu asadov rezim nije uradio jer je nemocan da se izbori sa tim, a postoji i sasvim jasna cinjenica da asadu ide u prilog postojanje IS-a i svaka radikalizacija mahom sunitske pobune.

 

odgovor na tvoje pitanje ko ce 'obuzdati' IS u Siriji je da su to samo snage koje ce u svom sastavu imati znatnu snagu sunita u Siriji i medju njima, izmedju ostalih, i pobunjenicke frakcije koje se vec bore protiv IS-a (a i protiv asada).

Ne znam kako da ti odgovorim na to pitanje. Postavio si stvar kao da Asad sedi u Damasku i nema nikakvu vojsku, nikog da se bori za njega, a neprijatelji mu nisu ušli u grad i uzeli sve drugo što mu je ostalo od Sirije samo zbog toga što ne žele to da urade u ovom trenutku ili se bore izmedju sebe pa je zahvaljujući tome on još uvek živ.

 

Ja sam napisao da Asadovo prisustvo znači da ID nema celu Siriju na izvol'te a ti si mi na to zatražio da ti pokažem gde ih je Asadova vojska zaustavila u direktnoj borbi. Ne znam stvarno kako da ti odgovorim na to niti vidim vezu izmedju tvog pitanja i moje postavke.

[Utvara]

totalno of topik pitanje:

 

kako se naoružava isis? ko im prodaje oružje?

U suštini naoružanja i municije u regionu ima dovoljno, isključivo što kaže marv, od plena ili donacija.

 

ISIS je počeo sa prepadima na iračku armiju, napadali su kasarne i punktove, svaka pobeda vodila je do velikog plena u oružju i municiji.

 

Postoje priče da je ISIS pokupovao teže naoružanje od drugih, umerenijih islamističkih grupa, kažu da lokalne seoske milicije trguju sa ISISom za naftu i dolare.

[Lord Protector]

 

 

Vojni avioni Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) su izvodili masovne napade na položaje jemenskih pobunjenika u znak odmazde za smrt 45 svojih vojnika, koji su uz desetine drugih poginuli u petak najkrvavijem danu za arapsku koaliciju koju predvodi Saudijska Arabija.

Rijadski mediji objavili su juče da je u pobunjeničkom raketnom napadu u naftom bogatoj provinciji Marib, na istoku Jemena, poginulo i 10 saudijskih vojnika, prenosi AFP.

U napadu je pogođen jedan vojni depo, što je izazvalo brojne eksplozije u kojima je, prema saopštenju jemenske vlade, poginulo i pet pripadnika združenih snaga iz Bahreina.

UAE su napad u petak nazvali "kukavičkim", naglašavajući da on neće smanjiti njihovu odanost misiji koalicije arapskih zemalja da povrati na čelo Jemena predsednika Abedrabo Mansura Hadija, koji se nalazi u egzilu.

Pobunjenički šiitski Huti, koji imaju podršku Irana, ističu da je napad predstavljao "osvetu" za šest meseci smrtonosnih vazdušnih napada Koalicije.

Portparol koalicije arapskih zemalja, general Ahmed Asiri, izjavio je danas za sauidijske onlajn medije da borba protiv jemenskih pobunjenika neće oslabiti.

"Misija naše koalicije je da povratimo mir i stabilnost u Jemenu", rekao je Asiri, naglašavajući da će vojne operacije biti nastavljene dok taj cilj ne bude ostvaren.

Koalicija je krenula u vazdušne napade u Jemenu kada je predsednik Hadi u martu pobegao u Saudijasku Arabiju, nakon što su pobunjenički Huti ušli u njegovo poslednje utočište, grad Aden.

U julu su lojalističke snage, odane Hadiju, ponovo osvojile

Aden, a koalicija arapskih zemalja je krenula u kopnenu operaciju u kojoj su pobunjenici proterani iz pet južnih provincija Jemana. Oni, međutim, i dalje drže glavni grad Sanu i znatne delove centralnog i severnog Jemena.

U delovanju koalicije trupe UAE su imali vodeću ulogu, a dosad su već na jemenskom ratištu izgubili sedam vojnika.

Gubici u petak su, inače, najveći od kada su UAE osnovani 1971. godine. Kada su tela poginulih vojnika juče stigla u Emirate, otpočela je trodnevna nacionalna žalost.

Avioni UAE su jučerašnje vazdušne napade otpočeli još pre zore, a na udaru su se našli provincija Marib, Sana, uporište pobunjenika Saada, na severu zemlje, kao i grad Ib, u Centralnom Jemenu.

Avioni UAE takođe su bombardovali oblast Baihan iz koje su, kako se veruje, pobunjenici ispilali fatalnu raketu "točka".

Gubici koalicije u Jemenu podudarili su se sa susretom saudijskog kralja Salmana i američkog predsednika Baraka Obame u Vašingtonu, u kojem je Jemen bio jedna od najznačajnijih tema.

Obama je nakon tog susreta izjavio kako se dve strane slažu u pogledu potrebe za obnavljanjem funkcionalne vlade u Jemenu i ublažavanjem humanitarne krize u toj zemlji.

Prema podacima UN, više od 4.500 ljudi je dosad poginulo u jemenskom konfliktu, uključujući i stotine dece. UN upozoravaju kako je Jemen na ivici gladi.

Vašington podržava aktivnost koalicije arapskih zemalja, ali je više puta upozorio na njen mogući negativni uticaj na civilno stanovništvo.

 

Edited September 6, 2015 by slow

[Bane5]

Ne znam kako da ti odgovorim na to pitanje. Postavio si stvar kao da Asad sedi u Damasku i nema nikakvu vojsku, nikog da se bori za njega, a neprijatelji mu nisu ušli u grad i uzeli sve drugo što mu je ostalo od Sirije samo zbog toga što ne žele to da urade u ovom trenutku ili se bore izmedju sebe pa je zahvaljujući tome on još uvek živ.

 

Ja sam napisao da Asadovo prisustvo znači da ID nema celu Siriju na izvol'te a ti si mi na to zatražio da ti pokažem gde ih je Asadova vojska zaustavila u direktnoj borbi. Ne znam stvarno kako da ti odgovorim na to niti vidim vezu izmedju tvog pitanja i moje postavke.

 

ne znas da li je asadova vojska bilo gde u siriji zaustavila IS (to sam priznajes), ali znas da je zahvaljujuci iranu ('iran je dao najveci doprinos' - citiram tebe iz tvog prvog posta na ovu temu) asad odrzao neke teritorije pod svojom kontrolom nasuprot IS-a. pa kako znas da ih je odrzao, ako ne znas sta i gde? ne moze sam opstanak asada da ti bude dokaz jer IS ne napada frontalno svuda i sa 1000 divizija ko konjev i zukov na berlin.

zasto insisiram da mi navedes gde su to asadove snage zaustavile IS? i sve to pitam iz prostog razloga zato sto se to gotovo nigde nije desilo.

tvoja isuvise jeftina/uproscena simplifikacija stvari tipa, citiram, "kao da Asad sedi u Damasku i nema nikakvu vojsku, nikog da se bori za njega, a neprijatelji mu nisu ušli u grad i uzeli sve drugo što mu je ostalo od Sirije samo zbog toga što ne žele to da urade u ovom trenutku ili se bore izmedju sebe pa je zahvaljujući tome on još uvek živ.", je nesto sto nema nikakvog smisla u odnosu na dogadjanja u siriji. pominjes damask, a IS ne napada damask (ima ih u jednom predgradju i asadisti nisu tu u sukobu sa njima vec se tu IS sukobljava sa lokalnim pobunjenicima), sa druge strane, pobunjenicke frakcije u okolini damaska nemaju trenutno snaga i opcija da to rade i nije damask sada idealna slika rata u siriji. damask ce ili nece biti 'resavan' na kraju - politicki ili vojno ili se jednostavno nece nista desiti ako asad ostane na vlasti.

mnoge cinjenice govore u prilog da je borba pobunjenika protiv IS-a ozbiljnija od asadove.

Edited September 6, 2015 by Bane5

[dillinger]

Pa naravno kad je IS nastao Al-Bagdadijevim takeoverom pobunjeničkih položaja, ljudstva i infrastrukture   pošto su ideološke i svake druge razlike između IS-a i Nusre, Ahrar AlShama i ostalih, minorne. Gde god su se i ovi poslednji ugnezdili nevernici se terorišu, zavodi se šerijat itd

 

Tako gledano, naravno da su Asadisti najjača brana napredovanju IS-a, a ne džihadisti preletači.

Edited September 6, 2015 by dillinger

[namenski]

Бој не бије свијетло оружје...

[Bane5]

Pa naravno kad je IS nastao Al-Bagdadijevim takeoverom pobunjeničkih položaja, ljudstva i infrastrukture   pošto su ideološke i svake druge razlike između IS-a i Nusre, Ahrar AlShama i ostalih, minorne. Gde god su se i ovi poslednji ugnezdili nevernici se terorišu, zavodi se šerijat itd

 

Tako gledano, naravno da su Asadisti najjača brana napredovanju IS-a, a ne džihadisti preletači.

 

bas minorne i bas kod svih navedenih?

Edited September 6, 2015 by Bane5

[Muwan]

ne znas da li je asadova vojska bilo gde u siriji zaustavila IS (to sam priznajes), ali znas da je zahvaljujuci iranu ('iran je dao najveci doprinos' - citiram tebe iz tvog prvog posta na ovu temu) asad odrzao neke teritorije pod svojom kontrolom nasuprot IS-a. pa kako znas da ih je odrzao, ako ne znas sta i gde? ne moze sam opstanak asada da ti bude dokaz jer IS ne napada frontalno svuda i sa 1000 divizija ko konjev i zukov na berlin.

zasto insisiram da mi navedes gde su to asadove snage zaustavile IS? i sve to pitam iz prostog razloga zato sto se to gotovo nigde nije desilo.

tvoja isuvise jeftina/uproscena simplifikacija stvari tipa, citiram, "kao da Asad sedi u Damasku i nema nikakvu vojsku, nikog da se bori za njega, a neprijatelji mu nisu ušli u grad i uzeli sve drugo što mu je ostalo od Sirije samo zbog toga što ne žele to da urade u ovom trenutku ili se bore izmedju sebe pa je zahvaljujući tome on još uvek živ.", je nesto sto nema nikakvog smisla u odnosu na dogadjanja u siriji. pominjes damask, a IS ne napada damask (ima ih u jednom predgradju i asadisti nisu tu u sukobu sa njima vec se tu IS sukobljava sa lokalnim pobunjenicima), sa druge strane, pobunjenicke frakcije u okolini damaska nemaju trenutno snaga i opcija da to rade i nije damask sada idealna slika rata u siriji. damask ce ili nece biti 'resavan' na kraju - politicki ili vojno ili se jednostavno nece nista desiti ako asad ostane na vlasti.

mnoge cinjenice govore u prilog da je borba pobunjenika protiv IS-a ozbiljnija od asadove.

Bane, ljubazno ti predlažem da uvažiš nekoliko stvari:

 

1. Nismo u ispitivačkoj sobi i ja tebi nemam šta da priznajem.

 

2. Po treći put, ja sam napisao da je postojanje Asada kao faktora u Siriji sprečilo da ID dobije celu zemlju na tacni. Uopšte nisam ulazio u analizu učinka njegove vojske na frontu. Ako ti misliš da i bez Asada u jednačini ID opet ne bi mogla da se razleti po Siriji jer bi ih pobunjenici zaustavili, možeš slobodno tako da napišeš, ja sam voljan da pročitam bilo kakav elaborat takvog stava. Isto važi i ako misliš da su i u sadašnjoj situaciji rebeli ti koji krvare protiv ID dok Asad statira sa strane ili čak šuruje sa ID protiv rebela. Ali nemoj mene da isledjuješ na temu Asad vs. ID i da mi uporno pripisuješ nekakav raskorak koji ja nigde nisam pravio. Ako ti misliš da Asadova vojska i Hezbolah ratuju samo protiv rebela i jedan metak nisu opalili u pravcu ID to je OK, nemam ništa protiv, ali taj stav možeš lepo da izneseš kao svoju tezu a ne da teraš druge forumaše da priznaju da je tako.

 

3. Moja "uprošćena simplifikacija" jednostavno kaže da je bilo prilično kratkovido računati da Asadu niko neće priteći u pomoć i da će završiti izložen u supermarketu. Pride, sve i da je tako završio samo lud čovek bi mogao da veruje da će Sirija iza toga početi da pravi neke bebeće korake u parlamentarizmu i da neće momentalno potonuti u haos u kojem će se najbolje snaći Bagdadi sa svojim ludacima. Kad se relativno nebitna Libija pretvorila u ono u šta se pretvorila, možeš misliti šta bi tek ovde bilo. Asad tu nije nikakva prepreka demokratiji već samo još jedan faktor koji treba uzeti u obzir i čijim ignorisanjem se ništa pametno ne postiže. Eto, to je moja uprošćena simplifikacija, žao mi je ako se ne uklapa skroz u: "Asad loš, pobunjenici dobri" i druge crno-bele pesmice ali šta da radim. Trudim se da tu svoju simplifikaciju obrazložim i da ne proganjam forumaše koji iznose ekstremno kompleksna objašnjenja krize, čija kompleksnost se svodi na: "Asad mora pasti a posle ćemo videti".

[Bane5]

Bane, ljubazno ti predlažem da uvažiš nekoliko stvari:

 

1. Nismo u ispitivačkoj sobi i ja tebi nemam šta da priznajem.

 

2. Po treći put, ja sam napisao da je postojanje Asada kao faktora u Siriji sprečilo da ID dobije celu zemlju na tacni. Uopšte nisam ulazio u analizu učinka njegove vojske na frontu. Ako ti misliš da i bez Asada u jednačini ID opet ne bi mogla da se razleti po Siriji jer bi ih pobunjenici zaustavili, možeš slobodno tako da napišeš, ja sam voljan da pročitam bilo kakav elaborat takvog stava. Isto važi i ako misliš da su i u sadašnjoj situaciji rebeli ti koji krvare protiv ID dok Asad statira sa strane ili čak šuruje sa ID protiv rebela. Ali nemoj mene da isledjuješ na temu Asad vs. ID i da mi uporno pripisuješ nekakav raskorak koji ja nigde nisam pravio. Ako ti misliš da Asadova vojska i Hezbolah ratuju samo protiv rebela i jedan metak nisu opalili u pravcu ID to je OK, nemam ništa protiv, ali taj stav možeš lepo da izneseš kao svoju tezu a ne da teraš druge forumaše da priznaju da je tako.

 

3. Moja "uprošćena simplifikacija" jednostavno kaže da je bilo prilično kratkovido računati da Asadu niko neće priteći u pomoć i da će završiti izložen u supermarketu. Pride, sve i da je tako završio samo lud čovek bi mogao da veruje da će Sirija iza toga početi da pravi neke bebeće korake u parlamentarizmu i da neće momentalno potonuti u haos u kojem će se najbolje snaći Bagdadi sa svojim ludacima. Kad se relativno nebitna Libija pretvorila u ono u šta se pretvorila, možeš misliti šta bi tek ovde bilo. Asad tu nije nikakva prepreka demokratiji već samo još jedan faktor koji treba uzeti u obzir i čijim ignorisanjem se ništa pametno ne postiže. Eto, to je moja uprošćena simplifikacija, žao mi je ako se ne uklapa skroz u: "Asad loš, pobunjenici dobri" i druge crno-bele pesmice ali šta da radim. Trudim se da tu svoju simplifikaciju obrazložim i da ne proganjam forumaše koji iznose ekstremno kompleksna objašnjenja krize, čija kompleksnost se svodi na: "Asad mora pasti a posle ćemo videti".

 

nadasve je otuzno kad neko u nedostatku odgovora dodje u poziciju da sagovorniku ucitava u spocitava samo i iskljucivo suprostavljenost. to pocne sa 'ako ti mislis da', 'mozes slobodno da napises' (bas ti hvala na tome) i sl. i sve se onda, opet pogresnom simplifikacijom stavi u suprotni tabor.

aman, nisi ni prvi ni jedini na ovom vaskolikom forumu i petom ili sestom topiku po redu koji se bartga u istom krugu sopstvenih zabluda.

i to NE zabluda vezanih za samu temu (mozes ti i da zepevas pesme asadu ovde, briga me), VEC zabluda da je neko tamo iskljucivo crn nasuprot belog i iskljucivo ima suprotan stav koji NE MOZE, po tebi i slicnima, biti nikakav drugaciji.

da ponovim, to je jako tuzno.

ja mislim da sam sto puta napisao na svim ovim topicima da je zlo na svim stranama zlo i ja necu da oprastam nikome neciju smrt pa bila to smrt koju prouzrokuje IS psihopata koji odseca glave, bilo da je to Nusra jurisnik koji se samodetonira u srcu alavitskog dela Homsa, bilo da je to asad koji je imao siroku lepezu zlocina od upotrebe bojnih otrova do sravnjavanja citavih civilnih cetvrti u gradovima koje ne kontrolise, bilo da je to bolesnik koji posalje stotine izbeglica u smrt u mediteranu i za to im jos uzme novac.

 

1,2 i 3.

pitanje je jedno i vrlo je konkretno. uopste ne implicira da si ti na nekom teskom iskusenju ispitivanja niti treba nesto da priznajes meni ili bilo kome (navedi gde sam uporebio rec ili pitanje sa 'priznaj'). to moje pitanje je vazno jer rat u siriji nije ni poceo, nije se nastavio, niti je sada isti - sa istim pozicijama/ljudima/spoljnim faktorima. ja sam bio uporan na pitanju jer time se prilicno negira tvoj stav da je samo postojanje asada brana necemu ili nekome. jako je bitno znati dinamiku rata u siriji jer sve sto ide u uproscavanje unosi solidnu kolicinu stvari koje su netacne ili koje u najmanju ruku imaju bar 2,3 ili vise kontraargumenta. ja nigde nisam napisao da 'asad statira' u borbi protiv IS-a (na nekim drugim topicima sam itekao pisao gde se i sta odigravalo kada je borba IS-a i asadista u pitanju) i da se pobunjenici jedini bore, ali potenciram da se dominantno sunitska pobuna (uz kurde ponaosob kao zasebna strana u ratu) moze i treba tretirati ozbiljno u borbi protiv IS-a, a da je asadova pozicja u toj borbi slabija i cesto neprincipijelna. ovde postoji niz cinjenica koje ukazuju da je asadova taktika bila i ta da se od pocetka radikalizuje pobuna jer to bi ga dovelo (i dovelo je) u situaciju u kojoj ga neki opisuju kao brana radikalizmu sto i ti sam potenciras. takodje, ako delovanje IS-a nazivamo terorom onda se i delovanje asada i njegove vojske itekako moze smatrati terorom koji prevazilazi svaku normu u ratovanju. na kraju jos malo o asadovoj borbi protiv 'radikalizma' - ovde se stalno previdja znatan broj siitskih boraca koji se u siriji bore u ime vere, previdja se logistika koju je asad davao pobuni u iraku nakon ulaska americke okupacione sile, previdja se asadovo sponzorisanje terorizma i sl. to nisu male i nebitne pojave, naprotiv... ali jebi ga, taj 'mastadont humanosti' je postao 'brana'.

 

sirija je multietnicka i multikonfesionalna drzava, iz tog razloga IS se nije mogao siriti na teritorijama gde se nalaze siiti/alaviti, druzi ili hriscani pa se samim tim IS nije mogla pojaviti u latakiji, afrinu, kobaneu, suvejdiji... IS-u je tesko da napada te kompaktne teritorije jer na njima nema ni svojih celija/ogranaka/baze, IS tu ne moze da preuzima borce, oruzje i da uz pomoc lokalnih trojanskih konja zauzima teritorije kako je radio na sunistskim teritorijama. u takvoj situaciji ni drzava (ma kakva bila) u kojoj je asad jos uvek glavni, nije isuvise bitna i samim tim nije nikakva brana IS-u (kurdi su imali neku svoju samoorgnizovanost, druzi isto, alaviti imaju NDF kao dobrovoljnu vojsku).

na kraju mozemo pausalno ceniti snagu sunitske pobune spram snage IS-a, ali, pisao sam vec o tome, iz razloga sto u siriji svi protiv svih vode rat, nikada IS na svojoj kozi nije imao priliku da dozivi da mu se za vrat natovare svi, a ni svi suniti ponaosob. to je i jedan od vise razloga njihovog opstanka u sadasnjem obimu.

Edited September 6, 2015 by Bane5

[Muwan]

Ne, ja nigde nisam napisao da je Asad brana radikalizmu u Siriji. Baš kao što nisam napisao ni da je naneo neke silne vojne poraze Bagdadiju (o kojima me uporno propituješ). A ti slobodno nastavi da praviš profil "mene i meni sličnih" od onoga što nismo napisali.