Čujem večeras u restoranu kako za susednim stolom ljudi mrtvi ozbiljni pizde na Varufakisa koji je rekao da Srbi najviše kradu, i da naši turisti nisu pokrali toliko stvari, sad bi imali para (Grci) da plate makar jednu ratu MMFu.

Mamicu mu jebem bezobraznu, pa kako ga nije sramota, i sve u tom smislu...

 

Okrenem se, pitam izvinjavam se, odakle vam ta vest? Kaže iz današnjih novina, sad je pročitao na Fejsu, šeruju ljudi, svi besni...

 

 

Po povratku kući, nađem tekst.

Komentari:

 

"Joj boze, ceo dug smo im uzeli!!! Znaci mi smo krivi za njihov bankrot! Svi su vec krenuli sa prikupljanjem, angazovani su i volonteri ali se bojim da necemo stici do sutra. Ali, zao nam je, valjda se i to racuna u dug."

 

 

"Majke vam ga lopovske, sve pokradete iz sobe ljudima bre,cigani jedni. Srbija vas izgradila smradovi ciganski!"

 

Itd... Nisam verovao dok nisam izguglao

realno je ozbiljno smanjen prostor za empatiju prema grcima posle svega. 

 

realno je povećan.

 

LEIGH SALES: Just to go back to Greece specifically, the politicians in Greece couldn’t even agree on the terms of a televised debate during the election campaign. How are they going to compromise on measures to fix the Greek economy?

YANIS VAROUFAKIS: They cannot fix the Greek economy. The Greek economy is finished. The Greek economy is in a great, great depression. The growing social economy is in its long, long winter of discontent. There is no power, no force within the Greek economy, with Greek society that can avert – it’s like – imagine if we were in Ohio in 1931 and we were to ask: what can Ohio politicians do to get Ohio out of the Great Depression? The answer is nothing.

LEIGH SALES: So what then happens to Greece?

YANIS VAROUFAKIS: It depends on what happens in the eurozone. Just like what happened in Ohio depended of the rise of President Roosevelt and the New Deal, unless we have a new deal for Europe, Greece is not going to get a chance. Now it doesn’t mean that if Europe fix itself, Greece will fix itself. It’s a necessary condition that the eurozone finds a rational plan for itself. It’s not a sufficient condition. Europe may fix itself and Greece, being so flimsy and malignant, may still have huge problems and never recover. But until and unless the eurozone finds a rational plan for stopping this train wreck throughout the European Union, throughout the eurozone, Greece has no chance at all.

LEIGH SALES: I read some statistics today that seven out of 10 Greeks want to emigrate. How would you describe the national mood there?

YANIS VAROUFAKIS: This is a our Great Depression. Not only in an economic sense, but also in a psychological sense. Greeks are in a catatonic state. One moment, in a state of rage, another, this is a typical case of manic depression. There are no prospects. There is no light at the end of the tunnel. There are sacrifices, but nobody gets a feeling that these are sacrifices that take the form of some kind of investment in turning the corner. This is the problem when you are stuck in a eurozone which is really badly designed, which is collapsing and which does not give opportunities to its flimsier parts to escape through some kind of redemptive crisis.

LEIGH SALES: Yanis Varoufakis, we can hear how noisy it is there. Thank you very much for making the time to speak to us tonight.

YANIS VAROUFAKIS: Thank you.

 

 

to je tekst od pre tri godine. tad je grexit imao mnogo vise smisla (kao i pretnja istim)

 

Marin ‏@velimish  2h2 hours ago

Ne kužim ekonomiju, ali nekako sam #teamCipras samo zato jer ide kontra šupačkog sustava

 

 

Yeah! Jako i do samog kraja!

Kako to da se krene baš od banaka?

 

Meni više liči na pokaznu vežbu eurobirokratije: Nećete da štedite? U redu, možemo i ovako da razgovaramo.

Kako ovako, zar je Brisel rekao negde da neće poštovati rezultate referenduma?

realno je povećan.

 

za bar 30 milijardi od početka godine

za bar 30 milijardi od početka godine

 

to Ronaldo spička za veče :)

Varufakis najavio da ce tuziti EU institucije pred evropskim sudom pravde ako pokusaju da ih izbace iz evrozone, kao i da razmatraju tuzbu protiv ECB zbog uskracivanja pomoci grckim bankama...

Kako to da se krene baš od banaka?

 

Meni više liči na pokaznu vežbu eurobirokratije: Nećete da štedite? U redu, možemo i ovako da razgovaramo.

 

Zato što košta milijardu evra dnevno? Fuck, pa tim tempom se napucaju troškovi 1 Olimpijade za petnaestak dana...

to Ronaldo spička za veče :)

Keksija da ne pominjem 

Zato što košta milijardu evra dnevno? Fuck, pa tim tempom se napucaju troškovi 1 Olimpijade za petnaestak dana...

 

Hmm...,,košta". Misliš, ECB štampa pare? :D

zapisuje se u tefter svejedno

OFF:

Ne znam sta bih dao da neko ovde napiše 1 dobar tutorijal o celom tom ekonomskom mambo džambu. Sve zemlje imaju taj jebeni dug. Prema kome? Prema samima sebi? Svi duguju svima? Ili svi duguju SAD? Ali kako kad su SAD i same do guse u dugovima. Sta to uopste znaci? Pa jos sad "suvereni dug". 

 

Ako ćemo da cepidlačimo: nemaju zemlje dug, već države. Države mogu imati dug prema kome hoćeš...prema drugim državama, međunarodnim institucijama (MMF, SB, itd.) ili prema ,,privatnim" fizičkim (pojedinačni investitori) ili pravnim licima (npr. banke, investicioni fondovi). Visokorazvijene i stabilne države se uglavnom zadužuju tako što emituju obveznice. Obveznice može bilo ko da kupi...ti, ja, banka, penzioni fond, druga država...obveznice se izdaju na neki rok (1, 2, 5, 10, 15, 20 godina...) uz određenu kamatu. Kamata se tipično isplaćuje mesečno, dok se celokupni iznos glavnice obveznice tj. pozajmica isplaćuje na kraju, posle tog roka. Što si stabilnija i bogatija država i što bolje stojiš po raznoraznim ekonomskim i finansijskim (pa i političkim parametrima), to ti je kamata niža. Što gore stojiš, to je kamata viša.

 

Države obveznice stabilnih i razvijenih država su generalno tražena roba, i gledaju se kao maltene najsigurnija forma investicije. Računa se da države na kraju krajeva mogu bar da naštampaju pare da vrate dug, ako ništa drugo...e sad tu dolazimo do kvake.

 

Države generalno gledaju da se obveznice izdaju po domaćim zakonima - i u sopstvenoj valuti. Stabilnim i razvijenim državama poverioci to ,,tolerišu" - pa je američki dug uvek u dolarima, a britanski u funtama, itd. I generalno gledano Amerika ili Engleska će pre, ako dođu u škripac, naštampati dovoljno para da (nominalno) otplate dugove, nego da odu u default (ne znam kako se ovo tačno kaže na srpskom - nije isto što i bankrot!). Države kojima se i čijim se valutama manje veruje su prinuđene da emituju obveznice u stranoj valuti - kao što npr. radi Srbija sa evroobveznicama. Pošto je dinar nestabilna valuta sklona devalvaciji, poverioci za dinarske obveznice traže visoke kamate - zato se Srbija zadužuje u evrima, jer su onda kamate niže, a ona sama na sebe preuzima valutni rizik (a to ne čine poverioci) - kao kada ti uzmeš stambeni kredit u evrima. E sad, problem u zaduživanju u stranoj valuti je taj što tu stranu valutu ne možeš da štampaš - ne može Srbija da štampa evre ili Argentina dolare. Međutim tu dolazimo do ,,suverenosti duga". Obveznice su u većini slučajeva, neosigurani dug - ne postoji nikakav konkretan objekat nad kojim svaka pojedinačna obveznica ima hipoteku. Ako su izdate pod zakonom države koja je dužnik, ta država ima suvereno pravo da donošenjem zakona - jer niko nije iznad nje, što je definicija suverenosti - te obveznice anulira. Zato je to ,,suvereni dug" - dug suverenih država, koje su u svojoj suverenosti zapravo slobodne da ga, ako neće - ne plaćaju.

 

Izuzetak su osigurani državni dugovi (gde poverilac u slučaju neplaćanja ima pravo da traži da mu se da konkretna stvar kojom je putem nekakve hipoteke taj dug osiguran), ali oni su prilična retkost. Drugi izuzetak mogu biti dugovi izdati po zakonu neke druge jurisdikcije - npr. Srbija i neka nemačka banka potpišu ugovor o kredit u Nemačkoj, gde stoji da su nemački sudovi nadležni u slučaju spora. U tom slučaju, ako se desi default, ta banka može da tuži Srbiju pred nemačkim sudim, i teoretski da dobije presudu u svoju korist koja kaže da Srbija mora da plati kompletan iznos duga, što može da rezultira recimo sudskom plenidbom srpske imovine u Nemačkoj (ali opet, ta presuda ne ,,dobacuje" van nemačkih granica - ne postoji drugi način da se poverilac prinudno naplati). Tako su neki poverioci jurili Argentinu za jedan manji deo njenog duga koji izdat po zakonima Njujorka - i sudija je presudio u korist poverilaca.

 

Grčka je čudnoj situaciji, koja je zbog činjenice da je članica monetarne unije, atipična. S jedne strane, ona se jeste zaduživala isključivo u svojoj valuti - evru. Međutim, evro nije samo grčki, te Grčka nema tu mogućnost da jednostavno naštampa dovoljnu količinu evara za otplaćivanje svog duga. Al opet, može da jednostavno prestane da ga plaća.

 

 

realno je ozbiljno smanjen prostor za empatiju prema grcima posle svega. 

 

-1