Jump to content
IGNORED

Crap art....


Bebler

Recommended Posts

  • 4 weeks later...
Splitska umjetnica 40 minuta povraćala na pjesmu Miše Kovačasterle.jpgsterle_frhtyhr.jpgsterle_tjtjt.jpgsandra_02.JPGIn her live performance Nausea, Sandra Sterle deliberately vomits to the tune of a song by Mišo Kovač "Dalmatinac nosi lančić oko vrata" ("A Dalmatian Man Wears a Chain Around His Neck"). The canonical song by Mišo Kovač, a cult personality of Croatia folk music, symbolizes the unbowed heritage of the patriarchal culture of the Dalmatia contained in a formula of sanctity and the unbroken tie of "blood and soil". By publicly inducing vomiting and displaying her own position of being powerless in the face of the normss of social majority, the artist constitutes herself as a subject in rebellion. Instead of verbal expression, she uses simple and primitive symbols as means of communication towards those she addresses. The work has polarized the public and stirred up a massive media response.
Link to comment
  • 2 months later...
zoran todorovic?bijenalska cebad od kose, sapuni od sopstvenog sala i pihtije od peniske kozicesigurno si upoznat,sta mislis?
Po meni su to sjajni radovi sjajnog umetnika. Baš kao i oni žigosani konji, i cigani i psi na koje su NGOovi toliko ispizdeli koji iako ne koriste... DNK umetnika na taj način, slično komuniciraju.edit:pihtije su možda malo previše, makar za mene. Mada mislim da nije bilo suneta u njima. Ali možda je to zbog toga što nemam dovoljno godina za pihtije, da su šnicle ili kobaje u pitanju, ne bih imao problem. Edited by kovik
Link to comment
zoran todorovic?bijenalska cebad od kose, sapuni od sopstvenog sala i pihtije od peniske kozicesigurno si upoznat,sta mislis?
on ne misli on ćuti
Pa da, možda i ne mislim, jer, čemu mentalni angažman oko pojava koje se podrazumevaju. Oko konstanta lupaju glavu marginalizovani fundamentalni teoretičari, koji kad se pridignu oko podneva prvo što urade je da sruše makar u svojoj glavi neki kulturni sistem u strukturama društva (tj. specifičnim mikrokulturama).Kako da to što pitkije sročim; elem Miško je u njemu na primer otkrio kontekste koji sadrže ukupna ideološko-politička zbivanja tokom 19. i 20. veka. Što nije mala stvar. Mislim da neko u tvojoj umetnosti prepozna toliki komprimovan civilizacijski sadržaj. Dobro, to što ja politiku i ideologiju ne vidim kao tekovinu civilizacije već kao osigurače da ista ne uzme suviše maha, to je druga stvar. Što se intenzivnije udubljivao u Zoranov rad, ponirao je sve dublje pa je u ZTovom stvaralaštvu sagledao i činjenicu da:
...se umetnost ne pokazuje kao nekakav predljudski haos, neodredljiv bezdan prirode ili prvobitnost, tj. izvor umetnosti kao istine ili lepote, već kao određena praksa, a to znači označiteljska praksa unutar očiglednih društvenih zahteva, očekivanja i činjenja usmerenih na proizvodnju, razmenu, potrošnju i,svakako, izvođenje različitih društvenih i individualnih identiteta. Drugim rečima,kretanje savremene srpske umetnosti od autonomija modernizma i bezinteresnostieklektičkih postmodernizama ka zadobijanju društvenih funkcija posredovanja između mogućih svetova (centra, margina, tranzicijskih formacija, netranzicijskih formacija) uticalo je i na samu umetnost, a to znači na mogućnosti njenih materijalnih formulacija.
E tak kada neko prepozna sve citirano i parafrazirano u vama onda vam ne preostaje ništa drugo do da postanete konstanta koju niko sem fundamentalaca ne dovodi u pitanje.No Miško prepoznaje i druge konstante u ZTovim delima.
Živko Grozdanić, Milica Tomić, Tanja Ostojić, Mirjana Đorđević, Vera Večanski, Vesna Pavlović, Uroš Đurić, Stevan Markuš, Nikola Pilipović,Marija Vauda, Zoran Naskovski, Dejan Grba, Vesna Tokin, Dejan Anđelković, Jelica Radovanović, asocijacija Apsolutno i platforma kud.org, Vladimir Nikolić, Dragan Jovanović, Dragomir Ugren, Predrag Miladinović, Vladan Jeremić, Ivana Smiljanić, Danijela Bogićević, Aleksandra Zdravković
. To što nije pomenuo Mrđana i Miletu neće mu baš koristiti u životu. A o Zoranovom staralaštvu zapaža i to da:
Umetnost može biti, može se reći, politički akt otpora i opiranja unutar afektivnih modusa ili situacija života, a ne na nivou političkih programskih ili antiprogramskih iskaza, stavova, parola i programa.
Da je pravde, svako od nas bi imao po jednog Miška da ga apoteotiše do same suštine postojanja sveta, da u delima svakog od nas otkrije sublimat svih epoha od Kaosa do danas koji se manifestuje kao sam umetnički vrhunac stvaralaštva drugog sveta. Tradicionalno poimanje drugog sveta svodi se na banalnu interpretaciju istog kao destinacije duša upokojenih. No kod Miška, drugi svet su postkomunistička društva u kojima svoju singularnost emituju Zoran Todorović i druge konstante. Voli pičku u gro planu i da po mogućstvu ima jake zube. Šta da kažem, hirurški ријалити шоу. Edited by Bebler
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...