Jump to content

FACHIDIOTEN

Da li vam vaše polje specijalizacije ostavlja dovoljno mesta za širinu™ ? 24 members have voted

  1. 1. Moje polje specijalizacije mi ostavlja dovoljno prostora za širinu™

    • Da, apsolutno
      12
    • Tu i tamo
      9
    • Ne, ja sam fah-idiot™
      3

Please sign in or register to vote in this poll.

Featured Replies

  On 24. 2. 2010. at 6:50, crveni autobus said:
Jedna svetla tačka u svemu tome je da već nekoliko godina postoji istraživačka grupa gde se sastajemo jednom u dve nedelje i jedni drugima predstavljamo istraživanja (koja po našim odsecima nit hoće nit mogu da prate). A i postoji jer se jedna dobra dušica (juri tenure, a i verujem da je prirodni altruista) našla da sve to vodi i organizuje.
mi smo jedno vreme imali neformalna okupljanja jednom nedeljno, tzv. lunch hep (high energy physics) journal club koje je organizovala neka dobra dušica slična toj vašoj. na svakom okupljanju bi po jedan profesor i po jedan student ili postdok održali 30 min prezentaciju o nekoj zanimljivoj i aktuelnoj temi, teoriji, eksperimentu ili modelu iz visokoenergetske fizike. sat vremena ručka i čestica. nešto slično postoji i na mojoj novoj katedri, samo što je organizovano od strane teoretičara struna (mada ga zovu uošteno the journal club i svima nam šalju mejlove sa terminima), koji diskutuju nove radove iz teorije, a čije naslove ponekad ne razumem :(. tako da su to najvećim delom njihova privatna okupljanja. odem ponekad kod njih kad me privuče neki naslov koji razumem, te budem jedni neteoretikus tamo, koji se malo pogubi kad odu duboko u formalizam nekih egzotičnih modela :D.
  Quote
Teoretičari nas sve zajedno izbegavaju kao kugu, jer se oni ne bave prikupljanjem podataka u stvarnom svetu (kome to treba), a eksperimenti i statistika ih smaraju. Praktičari nas izbegavaju kao kugu jer ih ne zanima ništa što nema direktnu primenu. I tako...
jedino nam se teoretičara malo razlikuju u ponašanju. kod mene stariji teoretičari posećuju najveći broj seminara iz različitih oblasti (i eksperimentalnih i teorijskih), tj. najsvestraniji su što se toga tiče.
  On 24. 2. 2010. at 11:51, BraveMargot said:
ne bih preporucila ucenje jezika - po selidbi u nemacku isla sam dvaput nedeljno posle posla na kurs, vracala bih se kuci s enormnom glavoboljom. jeste da sam uspela da naucim jezik za relativno kratko vreme, ali to nije bio nimalo prijatan proces.
slična situacija je kod mene sada, a mislila sam da će mi biti lagano (optimista :D). slažem se sa ostalim preporukama, što teorijskim, to i praktičnim (za tamnovilajetni put).

dakle, svi mrze te proklete casove stranog jezika :lol: i ja idem 2x nedeljno, i mene ubija u pojam, i ja kontam da je korisno. u poslednje vreme sam samo idiot, nista fah. ulozila sam toliko truda da usavrsim dizajniranje eksperimenata da danas mogu da skrpim dizajn za solidan eksperiment za pet minuta. to mi je fah. al posto mogu za pet minuta, otprilike i imam pet minuta nedeljno za to, a ostalo vreme mi odlazi na ucenje novih stvari. kazu mi da brzo napredujem, da mi ide dobro, svasta nesto pohvalno, ali ja se i dalje osecam ko dete debil. tematski, imam zelju da ne idem vise u sirinu jer sam uvek do sada isla. lepo je, ali dosla sam do stepena gde zelim da zbilja i doprinesem nekoj naucnoj oblasti a ne samo da sirim vidike, a za to je potrebna dubina i fokus. kurseve slusam iskljucivo ako ce mi biti direktno korisni, iskljucivo statisticko-metodoloske. a i okruzenje i profesionalna dob su mi idealni za to. sta jos radim? dovela sam kuvanje do nivoa pasije, pa bih to nazvala svojim hobijem. tome stizem da se posvetim, a i lako je uklopivo u lajfstajl. takodje citam mnogo za svoju dusu jer provodim 2h dnevno u vozu. i jaaako mi prija. nosim se mislju da krenem jednom nedeljno na plivanje, mada koliko vidim najblizi bazen mi je dovoljno daleko da bi me kisa sprecila da odem, tako da, verovatno necu istrajati. u svakom slucaju uspevam da imam work-free vikende, sve na racun spavanja i seksa radnim danima.

  On 24. 2. 2010. at 3:52, crveni autobus said:
Već dugo mi je jasno da nisam od onih ljudi koju su bundles of energy. Više sam kao neka ameba koja bi se idealno u jednom danu usredsredila samo na jedan zadatak. Zato što nit imam energije nit volje da se bahćem s njih više istovremeno (a bahćem se, te sam stalno iznuren). A vala i pažnje mi fali. Mrzim multitasking.Od kako sam pre 5 godina počeo sve uže i uže da se specijalizujem, imam tri osećaja: 1. Da mi najuže polje specijalizacije ne ostavlja dovoljno vremena i energije da dovoljno duboko čitam u susednim najužim poljima specijalizacije u okviru moje discipline. A ta polja me jako zanimaju i trebaju mi.2. Da mi takođe ne ostaje ni dovoljno vremena da čitam o susednim (jako relevantnim i bliskim) disciplinama. 3. Da mi ostaje apsolutno nula energije (a s tim nekako ide i osećaj da mi fali vremena, jer svaki slobodni trenutak uložim u vegetiranje) za bilo kakva druga interesovanja, tj. za balansiran život van profesije. Mislim, uspem da pogledam po koji film i TV program i pročitam po koju knjigu i ponegde otputujem, ali nema šanse da odem i probam da naučim neki novi jezik ili neku novu veštinu (dakle, da se bavim nekim hobijem). Pri tome, gledam druge ljude u mojoj situaciji (na doktorskim studijama) i vidim da neki od njih sasvim solidno uspeju da postignu sve u vezi s poslom, plus ubace i tap dancing, učestvovanje u tri predstave godišnje, redovne odlaske na kojekakve kulturne događaje, volontiranje u tri organizacije, i šta ti ja već znam šta sve ne. Pa me zanima od koje ste vi fele i kako uspevate da izbalansirate nauku (ili u čemu god ste specijalizovani) i druge stvari. A posebno me zanima da li imate vremena i energije za druge intelektualne aktivnosti i interesovanja. I još bih vam ponudio 10 evara za tajnu vašeg uspeha.EDIT: Molim prebacite na društvo ako se ne uklapa temacki.
Ovih 10 evra na kraju su me namamile da napisem nesto ....U mojoj oblasti (regenerative medicine/stem cell research) postoji upravo taj problem uze specijalizacije koja rezultira dobrim rezultatima na kraci rok (tj. publikacijama) ali losijoj perspektivi na duzi rok. Tokom PhD-a sam bio upravo tako tematski uze specijalizovan medjutim najkasnije od post-doka se to promenilo i mislim da je to veoma vazno. Tokom PhD-a je problem sto morate postici nekoliko stvari istovremeno - nauciti kako nauka funkcionise, nova metodologija, teoretski background, kako se uspesno zapocinje i zavrsava visegodisnji projekat, kako se uspostavljaju kolaboracije itd. Sve to odjednom nije lako a uz to imati jos u vidu i "the big picture" je utopija. Tokom postdoka je to drugacije. Ima se vise iskustva u metodologiji/uskoj specijalnosti i onda postaje zaista vazno i sve vaznije imati dobar pregled susednih oblasti taman toliko da bi se moglo komunicirati sa drugim naucnicima iz te oblasti sa ciljem uspostavljanja kolaborativnih projekata koji su odavno preuzeli primat u vrhunskoj nauci bar sto se tice moje oblasti. Razlog je upravo taj sto dobra/timska saradnja specijalista iz razlicitih oblasti koji ipak znaju dovoljno da bi mogli da komuniciraju ravnopravo daje najbolje i najbrze rezultate. To istovremeno omogucava i daje sansu da se prodube naucni vidici i da se stvari vide iz razlicitih perspektiva pomocu razlicitih metodologija i teoretskih svetonazora.E sad, kako to sve postici zbog hronicnog nedostatka vremena? Ono sto sam bar ja za mene licno naucio je da je potrebno trenirati naviku da sve sto radim pokusavam da odradim maksimalno eficijentno. Nije da uvek uspevam u tome ali zato sve cesce. Pri tome je vazno shvatiti gde se gubi najvise vremena i kako to vreme bolje iskoristiti da bi mi kasnije recimo ostalo vise za neki hoby, vezu, odmor ili neku dobru knjigu. Cesto sebi zadam odredjeni vremenski period za nesto i to pokusam da odradim. Ako samo krenem bez razmisljanja sta zapravo radim, sta mi je cilj i kada cu da zavrsim - to se obicno zavrsava gubljenjem vremena. Tu se pokrenula i prica oko kurseva jezika itd. Mislim da su oni isto tako uglavnom gubljenje vremena. Najbolji nacin (i najefektivniji) je kombinovati neko putovanje/odmor sa ucenjem jezika. To bar za mene najbolje funkcionise. Tako sam naucio 3 od 6 jezika.Eto, vreme koje sam sebi zadao za pisanje ovog posta je isto tako isteklo pa da zavrsim :lol:

meni je kurs nemackog izuzetno pomogao da se uklopim: znacilo mi je sto mogu da slusam razne seminare na faksu, pratim vesti u novinama i na tvu, razumem sta prica dirigent, prisluskujem sta ljudi oko mene pricaju u gradskom saobracaju ili u kafani... Dosla sam na kraju do stadijuma kada mogu da citam nemacku poeziju u originalu, razumem po desetak reci po ariji/pesmi i cak citam knjige elfride jelinek u originalu prosto zato sto mogu. ne mogu se sloziti da je to bio gubitak vremena. jedino sto je sam proces prilicno neprijatan i naporan. ne pise dzaba na pocetku starog udzbenika nemackog iz 60ih: deutsche sprache - schwere sprache.

Moja 1 drugar'ca otamo je uvek govorila da je svaki jezik osim engleskog gubljenje vremena. :D

  • 7 months later...
  • Author

Ovo mi je najpribliznija tema za ovaj uradak (da ne otvaram sad novu). 10 Easy Ways to Fail a Ph.D.

Reveal hidden contents

A ima i 3 qualities of successful Ph.D. students: Perseverance, tenacity and cogency

Reveal hidden contents

Create an account or sign in to comment