Jump to content
IGNORED

Svet


Кристофер Лумумбо

Recommended Posts

dok im se ne desi neki njihov Milosevic, pa krene da ispravlja vekovne nepravde, povrati ponos "Velikoj Kini", vrati Tajvan silom, slozi se sa Olbrajtovom da nije fer da Rusija sama raspolaze Sibirom...
tako nesto ne bi imalo ekonomsko, stratesko, mentalitetsko, istorijsko uporiste. pokusaj ofanzivnih akcija van granica Kine je nesto sto je gotovo potpuno nezamislivo u danasnjim kineskim prilikama, kao uostalom i vekovima pre toga. to sto pricas je preslikavanje srpskih prilika na jednu kulturu koja se razvijala pod radikalno drugacijim okolnostima.
Link to comment
tako nesto ne bi imalo ekonomsko, stratesko, mentalitetsko, istorijsko uporiste.
"Srbi nikad nisu bili osvajaci. Srbi nikad nisu nikog napadali. Srbi nikad..." zvuci poznato?
Link to comment
tako nesto ne bi imalo ekonomsko, stratesko, mentalitetsko, istorijsko uporiste. pokusaj ofanzivnih akcija van granica Kine je nesto sto je gotovo potpuno nezamislivo u danasnjim kineskim prilikama, kao uostalom i vekovima pre toga. to sto pricas je preslikavanje srpskih prilika na jednu kulturu koja se razvijala pod radikalno drugacijim okolnostima.
Da, Tibet i Vijetnam su recimo najnoviji primeri.
Link to comment

Kako je Kina progutala unutarnju Mongoliju? Djelovanjem pojačane gravitacije uslijed kontrakcije kineskog teritorija? Tibet? Centripetalnom silom prilikom svekineskog rotiranja oko u sebe zagledanog političko-teritorijalnog jezgra? Kina dakle usisava kao crna rupa, ogromni mravlji lav. Tradicionalna, orijentalizmom zaražena zapadna predodžba odriče Kini dijalektičku trijadičnost kretanja i umjesto nje konstruira statičku peticu s kockarske kockicke gdje se proturječja razrješuju survavanjem u centar. Ovaj je nepokretan, ali upravlja svim kretanjem. Taoistički princip nečinjenja na globalnom nivou, ili padat ćemo u kinesko krilo kao zrele kruške.

Edited by king louie
Link to comment
"Srbi nikad nisu bili osvajaci. Srbi nikad nisu nikog napadali. Srbi nikad..." zvuci poznato?
ajdemo ovako. mogucnost da Kina napadne Rusiju jednaka je mogucnosti da danasnja Francuska napadne Nemacku. to ne mogu argumentovati zato sto ne mogu da u jednom kratkom postu izlozim finese kineske unutrasnje politike koja bilo kakav osvajacki rat cini prakticno nemogucim u nasim zivotima. Zadrzacu se na izjavi da oko takve odluke ne bi bilo moguce postici konsenzus medju razlicitim faktorima moci u Kini. Pitanje Tajvana uopste ne potresa prosecnog Kineza, a u Kini i Tajvanu danas postoji nacionalni konsenzus oko toga da vec poprilicno cvrste odnose dve zemlje treba dodatno produbljivati u pravcu vece ekonomske i kulturne saradnje. Napad na Tajvan je uvek moguc kao simbolicki gest prkosa Americi, ali jako malo verovatan.Kina i Rusija su u snaznom politickom, ekonomskom i vojnom savezu, i apsolutno je nezamislivo da bi Kina to narusila zbog neistrazene i neupotrebljive tundre, tako da mi je misao o tome da Kina napadne Rusiju zbog Sibira jednostavno smesna.Kineski ekspanzionizam danas se odvija preko zemalja Sangajske organizacije: Kina podstice trgovinu i gradi infrastrukturu u zemljama centralne Azije, sireci na taj nacin svoju sferu uticaja.Naravno da je moguce da ce Kina napasti Rusiju i (preko Tajvana) Ameriku. Moguce je i da ce vanzemaljci sleteti kod Trajka na Bulevaru. Ali je vrlo malo verovatno.edit: nadam se da cemo se sloziti da osvajanje Tibeta i napad na Rusiju i Ameriku (preko Tajvana) ipak nisu bas sasvim iste stvari. Edited by vasudeva418
Link to comment
Kako je Kina progutala unutarnju Mongoliju? Djelovanjem pojačane gravitacije uslijed kontrakcije kineskog teritorija? Tibet? Centripetalnom silom prilikom svekineskog rotiranja oko u sebe zagledanog političko-teritorijalnog jezgra? Kina dakle usisava kao crna rupa, ogromni mravlji lav. Tradicionalna, orijentalizmom zaražena zapadna predodžba odriče Kini dijalektičku trijadičnost kretanja i umjesto nje konstruira statičku peticu s kockarske kockicke gdje se proturječja razrješuju survavanjem u centar. Ovaj je nepokretan, ali upravlja svim kretanjem. Taoistički princip nečinjenja na globalnom nivou, ili padat ćemo u kinesko krilo kao zrele kruške.
rodjace ja ne govorim o wu wei nacelu, nego o geopolitickim realnostima. ako je nesto orijentalizam, onda je to percipiranje Kineza kao nepouzdanih Azijata koji mozda sada izgledaju mirno, ali u svakom trenutku mogu da se sete Dzingis-kana i posalju svoje horde ka pitomoj Evropi. Edited by vasudeva418
Link to comment
rodjace ja ne govorim o wu wei nacelu, nego o geopolitickim realnostima. ako je nesto orijentalizam, onda je to percipiranje Kineza kao nepouzdanih Azijata koji mozda sada izgledaju mirno, ali u svakom trenutku mogu da se sete Dzingis-kana i posalju svoje horde ka pitomoj Evropi.
Zapadna percepcija je ipak mnogo sofisticiranija, makar bila i orijentalistička. Ipak mi dobro razumijemo prirodu proturječja između nomadsko-expanzionističkog i naseljeničko-graditeljskog principa u Aziji. Ne mislim da to iko na Zapadu brka. Ono što je zbilja zanimljivo je da smo uveliko ušli u postexpanzionističko doba (pa sve ono što pišeš za Kinu u tom smislu vrijedi i za USA, a to uprkos ratovima protiv terora/za naftu), a gle, to koincidira s kineskim izlaskom na globalnu scenu u ulozi velikog igrača. Možda ipak wu-wei? Kod Kine je fascinantno što su nevidljivi procesi društvenih transformacija tako masivni, dugotrajni i dalekosežni. Suština se probija nezaustavljivom snagom podzemnih voda, a na sceni preživljavaju simbolički signifikatori decenijama, ili stoljećima nakon što su izgubili prvobitni sadržaj, kao stara zmijska koža.
Link to comment
Suština se probija nezaustavljivom snagom podzemnih voda, a na sceni preživljavaju simbolički signifikatori decenijama, ili stoljećima nakon što su izgubili prvobitni sadržaj, kao stara zmijska koža.
Šio mi ga Đuro, ovo je primenjivo na apsolutno svako društvo starije od 100 godina, a kamoli kinesko.
Link to comment

E ovo je vec nacin na koji se razgovara o Kini, a ne "imace i oni svoj Gazimestan". Populizam kakav mi poznajemo nije poznat u Kini. Kulturna revolucija nije bila svenarodni pokret: ona je bila brizljivo izgradjena ideoloska multilevel piramida koja se survala u sebe tek posto je, kao previse snazan citostatik, uklonila i svoj primarni cilj i umrtvila i ostetila okolno tkivo. Tacno je sto kaze Filipenko: da simbolicki signifikatori prezivljavaju svoje osnovne povode i mimo Kine, ali mi se cini da Louiea fascinira nesto drugo: divovska inercija koju poseduje kinesko drustvo. Kada se jedan drustveni pokret stavi u zamah, on traje decenijama. Ljudi, navikli na brze smene paradigmi u manjim zemljama i ustrojstvima, tesko mogu da pojme da je u Kini jos uvek u toku Dengova ekonomska revolucija, sta u toku: nije ni na svom vrhuncu. Osvajanja nisu deo te revolucije. Zato ih nece biti jos vrlo dugo.

Link to comment
Šio mi ga Đuro, ovo je primenjivo na apsolutno svako društvo starije od 100 godina, a kamoli kinesko.
Evropske države su koliko jučer bile nacionalistički expanzionisti. Danas strpljivo pletu EU kao stari ribar mrižu svoju, a umjesto novih kolonija mjerkaju budžetske debalanse i nivo javnog duga.
Link to comment
Da, Tibet i Vijetnam su recimo najnoviji primeri.
То са Вијетнамом је био једномесечни окршај, или тако нешто ситно. Вијетнам уопште није озбиљно освајан.А Тибет је освојила тамо нека династија, и нико се (на Западу, то јест) није бунио. Имали су однос ученик-учитељ или тако нешто, што је значило извесну аутономију и признвање централне власти по свим осталим питањима. Е тек кад су Маови то наследили, Запад се сетио да се буни за Тибет.
Evropske države su koliko jučer bile nacionalistički expanzionisti. Danas strpljivo pletu EU kao stari ribar mrižu svoju, a umjesto novih kolonija mjerkaju budžetske debalanse i nivo javnog duga.
Цео Балкан и источна Европа су нове колоније.
Link to comment

Kinezi su :wub:china-in-africa-300-237x300.jpgPoslovna ekspanzija u Africi, osvajanje ili part of the greater good of globalisation?Kineska spoljna politika puna je uspona i padova. Nikson u Kini, podrška Crvenim Kmerima i raznim Maoistima u Africi i šire, pomoć Vijetnamu pa napad na Vijetnam i aneksija Tibeta? Iako su Kinezi uticali na kulturu okolnih država, nisu čak ni kulturni hegemon u okviru svoje države. Ipak je ja mislim wu wei na delu, osvajanje ne kao napad i užas rata nego kao asimilacija i akulturalizacija.

Link to comment
×
×
  • Create New...