Jump to content
IGNORED

Svet


Кристофер Лумумбо

Recommended Posts

http://www.loonwatch.com/2011/04/catholic-nun-forcibly-removed-from-plane-for-wearing-muslim-garb/Sister Cora-Ann, a Catholic nun from the Our Lady of Grace Monastery in Dayton, Ohio got the surprise of her life yesterday, when she was asked to leave the plane she had just boarded at the Omaha International Airport. “I had just sat down in my seat, and started to thank God for our blessings and recite a prayer in Latin”, she recalled, when one of the passengers sitting next to me called the flight attendant. The passenger was Elizabeth Bennet, who later stated: “It is not that we were prejudiced, but she did seem very suspicious. She was dressed in Muslim garb and just before we were about to take off, she started mumbling something in an Arabian or Talibani-sounding language. What was I supposed to do?”

“We were so happy that we could continue our journey”, said Frodo Baggins. “Once she de-boarded, it felt like a huge burden was lifted from us.” Apparently, there was indeed a Muslim on the plane, by the name of Abdullah Abdullah the 23rd, sitting in the last row. “Of course I knew that she was a Catholic nun and not a Muslim, because I went to a Catholic school and my favorite teachers were Catholic nuns.” Abdullah Abdullah went on to say “But let us face it: If you are a Muslim on a plane and someone else is being asked to leave the plane, the best thing is to be quiet and enjoy the show!”

Edited by Gandalf
Link to comment
http://www.loonwatch.com/2011/04/catholic-nun-forcibly-removed-from-plane-for-wearing-muslim-garb/Sister Cora-Ann, a Catholic nun from the Our Lady of Grace Monastery in Dayton, Ohio got the surprise of her life yesterday, when she was asked to leave the plane she had just boarded at the Omaha International Airport. “I had just sat down in my seat, and started to thank God for our blessings and recite a prayer in Latin”, she recalled, when one of the passengers sitting next to me called the flight attendant. The passenger was Elizabeth Bennet, who later stated: “It is not that we were prejudiced, but she did seem very suspicious. She was dressed in Muslim garb and just before we were about to take off, she started mumbling something in an Arabian or Talibani-sounding language. What was I supposed to do?”

“We were so happy that we could continue our journey”, said Frodo Baggins. “Once she de-boarded, it felt like a huge burden was lifted from us.” Apparently, there was indeed a Muslim on the plane, by the name of Abdullah Abdullah the 23rd, sitting in the last row. “Of course I knew that she was a Catholic nun and not a Muslim, because I went to a Catholic school and my favorite teachers were Catholic nuns.” Abdullah Abdullah went on to say “But let us face it: If you are a Muslim on a plane and someone else is being asked to leave the plane, the best thing is to be quiet and enjoy the show!”

:lol::isuse: Dobro je da nije prosla kao onaj grcki pravoslavni svestenik u Tampi link
Link to comment
Pucnjevi u glavnom gradu Burkine Faso, predsjednik pobjegaoKLJUČNI PODACI■Pobuna predsjedničke garde zbog subvencija■Pobunili se i građani zbog visoke cijene hrane PREDSJEDNIK Burkine Faso Blaise Compaore, pobjegao je iz predsjedničke rezidencije u glavnom gradu te zemlje, javljaju strane agencije, a uslijed pobune njegove vojne garde. Isti izvještaj navodi da su se kraj predsjedničke rezidencije jutros mogli čuti i pucnjevi. Predsjednk Compaore navodno čeka rasplet događaja u 30 kilometara udaljenom gradu Ziniare. Za sada nema službene potvrde o čemu se točno radi, a službeni vojni izvori navode da je "nekoliko mladih vojnika malo ludovalo". Valja naglasiti kako u glavnom gradu Ouagadougou već danima bjesne nemiri vojnika koji su nezadovoljni jer nisu dobili obećane subvencije. Nemiri su počeli u jednom kasarni da bi se proširili na ostale u glavnom gradu Burkine Faso. Vojnici su izašli na ulice, pucali u zrak a navodno se u gradu događaju i velike pljačke. Pobuni vojnika valja dodati i prosvjede građana koji su nezadovoljni zbog visoke cijene hrane te ugrožavanja ljudskih prava.
Za 50-ak godina kada se bude proucavala istorija u skolama, bice potrebno jedno polugodiste da bi ispricali ove zadnje 3 godine (narocito ovu zadnju 2011.) Edited by borris_
Link to comment

Burkina Faso je drzava sa najjacim imenom. Moj favorit. I imaju prestonicu sa najjacim imenom na svetu. Nisu ga ni naveli u gornjem clanku, tj. kako se zove, jer pola planete ne moze da izgovori/procita Ouagadougou (trapavi fr. speling, na engl. bi bilo Wugadoogoo).Tako pitam ja davno jednog tipa iz Gane "a vidi ovaj glavni grad Burkine Faso, kako se to cita? da polomis jezik!" A on naravno meni "sto? ne kapiram. Wugadugu. U cemu je problem?" i gleda me belo

Edited by hazard
Link to comment
Burkina Faso je drzava sa najjacim imenom. Moj favorit. I imaju prestonicu sa najjacim imenom na svetu. Nisu ga ni naveli u gornjem clanku, tj. kako se zove, jer pola planete ne moze da izgovori/procita Ouagadougou (trapavi fr. speling, na engl. bi bilo Wugadoogoo).
А што се уопште бавимо тим враџбинама? Уагадугу... нарочито је локатив симпатичан, у Уагадугуу :).
Link to comment
Kultura Intervju: Huan Karlos Ćirinos, venecuelanski pisac Živela revolucija nek je daleko od mene Nisu samo Šon Pen i Oliver Stoun holivudski levičari koje gosti Ugo Čaves. Salonski komunisti žive komforno kod Sarkozija a sanjaju o revoluciji u nekoj zemlji „trećeg sveta” Huan-karlos-2.jpg Ako se negde ispisuje novi eksperimentalni roman, rečenica koja nosi nepoznatu unutrašnju svetlost, onda taj pisac sigurno ne sedi ni u Madridu ni u Sijudad Meksiku ni u Buenos Ajresu… U ovim i svim većim globalizovanim gradovima pisci danas slede diktaturu tržišta jaču od bilo kakve druge političke, ili ideološke stege. „Novi Markes, ako ga ima, ispisuje svoje retke negde u zabiti Paragvaja, možda u nekom nedostupnom selu Venecuele, ili u kakvoj balkanskoj usamljenoj varošici”. Tako o mogućnosti da nas u današnjem vremenu obraduje umetnički eksperiment u pisanoj formi, poput onog „buma” kakav su nam šezdesetih i sedamdesetih priredili Latinoamerikanci, za „Politiku” govori venecuelanski pisac Huan Karlos Ćirinos (41). Protekle nedelje bio je gost Instituta „Servantes” u Beogradu, gde je sa španskim piscem Fernandom Martinesom Lainesom i profesorom Daliborom Soldatićem, našim najvećim stručnjakom za hispanoameričku književnost, učestvovao u debati o „Dvostrukom pismu, ili o dve verzije jedne istorijske činjenice” povodom dvestote godišnjice od nezavisnosti Latinske Amerike. Ćirinos je inače kao i mnogi drugi pisci sa južnoameričkog kontinenta nastanjen u Madridu, jednom od najvećih izdavačkih centara za literaturu na španskom jeziku. Magični realizam nestao je iz savremene latinoameričke književnosti, za čitaoce širom sveta, vaš kontinent izgubio je markesovsku egzotiku? Zašto mlađi pisci prekidaju ovaj pravac koji je toliko uzbudio ljubitelje pisane reči? To je prirodan proces, sinovi žele da se odvoje od svojih očeva, i da ispričaju savremenu ili istorijsku priču svojim jezikom. Već petnaest godina izviru „postbum” generacije pisaca. Ne radi se o tome da mlađi pisci žele da ubiju Markesa, Borhesa, ili Kortasara. Oni hoće da nastave da pišu, u njih je usađen i ovaj pravac, ali ne žele da ih etiketiraju. Venecuela je oduvek u svoju kulturu dovodila dela iz celog sveta, prevodili smo sa francuskog, engleskog, srpskog… i zato imamo priliku da se upoznamo sa različitim velikim piscima iz sveta, kao što je na primer Ivo Andrić. Čitao sam i njega, kao što sam oduvek čitao japansku poeziju, jer sve smo to imali pred sobom kao svetsku literarnu baštinu. Tako smo se i formirali u umetničke kosmopolite. Ali se sav taj globalizam ipak slaže na jedno latinoameričko jezgro, koji nas identifikuje. Vi živite ipak u Španiji? Već petnaest godina. Jer Madrid, Buenos Ajres i Sijudad Meksiko su tri umetnička centra za hispanoameričku kulturu. Kako se kod vas stvaraju heroji, da li se manipuliše sa mitom o Simonu Bolivaru, o kome ste vi pisali više puta? Za nas u Venecueli Bolivar je sa nama otkako smo se rodili. On je već sto pedeset godina za nas gotovo mitska ličnost. Otac nacije, naš heroj. Pomislite samo da se u Venecueli, naš novac zove Bolivar, najviši planinski vrh se zove Bolivar, najveći internacionalni aerodromi takođe… Svi centralni trgovi u svim gradovima nose njegovo ime. On je naš borac za nezavisnost, romantičar, simbol našeg identiteta. Tako je bilo i ranije. I pre Čavesa „bolivarizam” je kao pokret bio snažan. A šta je predsednik Ugo Čaves uradio sa tim simbolom? Kada je došao na vlast, on ga je vešto pokupio u svoju politiku, sa namerom da se pretvori u Bolivarovog naslednika. To je inteligentna strategija, koja je nanela štetu našem najvećem simbolu. Jer danas će se u svetu Bolivar poistovećivati sa aktuelnim predsednikom Venecuele. Santerija, koja iako nezvanična, preovlađujuća je religija u Venecueli, smatra Bolivara svojim svecem. Koji drugi heroji su danas uzori mladim generacijama u Latinskoj Americi? Danas heroje stvaraju mediji: to su glumci, pevači kao što je kolumbijski kantautor Huanes, koji nosi majicu sa likom Če Gevare pa tako spaja ideološke ili političke simbole sa umetničkim nastupom. Ali to su emotivni simboli. Jedan sedamnaestogodišnjak ne razmišlja o tome šta je i ko je bio Če Gevara već mu se dopada fotka Korde na Huanesovoj majici. Kako objašnjavate to što kod predsednika Venecuele dolaze čuveni holivudski reditelji i glumci, kao što su Šon Pen, ili Oliver Stoun, da se sa njim druže? Možda se nešto slično dešava i kod vas. Šonu Penu, velikom umetniku, ne sviđa se politika Vašingtona. On otkriva Čavesa, koji takođe iz svih topova gađa Vašington. Pen na osnovu toga zaključuje da je Čaves pravi čovek. Ako je Buš loš, to ne znači da je Čaves dobar. Ja bih Šonu, i sličnima rekao, dođite da živite godinu dana u Venecueli, ali ne kao Čavesov gost, nego kao običan građanin. I videćete kako ćete da prođete. Da li su ti holivudski levičari učinili uslugu Čavesu? Naravno. Ali takvih salonskih levičara ima po celom svetu. Oni žive veoma komforno u svojim zemljama, a sanjaju o revoluciji u nekoj zemlji „trećeg sveta”. To su čavisti, ali žive u Francuskoj sa Sarkozijem, ili čavisti ali žive u Madridu, Londonu, Rimu…Živela revolucija, ali neka bude negde daleko! Zorana Šuvaković objavljeno: 16.04.2011
:Hail::fantom:
Link to comment
:Hail::fantom:
Sjajan intervju.Inace, da li si primetio da je Caves, u pravoslavnom duhu, pre par maeseci otkopavao mosti Bolivara ne bili otkrio da li je ubijen.
Link to comment
×
×
  • Create New...