Jump to content
IGNORED

Beogradski fantom vs. Sveti Georgije ubiva azdahu


zzzzz

Recommended Posts

Kao sto pre svih premijera najavih, jer po trejleru se film poznaje, jos u januaru sam resio da ne gledam "Svetog Georgija...", dok sam, jednakom resenoscu, resio da jos kako pogledam "Beogradskog fantoma". Pre svega, da napomenem da sam za sada ispunio samo prvi deo pomenute zakletve, dok mislim da cu drugi ispuniti koliko sutra. Elem, na osnovu prica i najava, ta dva filma bi trebalo da su po mnogo cemu suste suprotnosti. Dok je Georgije imao budzet od pet miliona evra, Fantom je ostao na 750.000. Dok je tema Georgija "drzavotvorna", Fantomova je podrivacka i subverzivna. Dok iza Georgija stoje najpoznatija imena srpskog filma, Fantom potpisuje debitant. Ono sto je zajednicko filmovima jeste da su se snimali godinama, da se bave "istinitim dogadjajima" i da je u oba jedan od glavnih glumaca (pa, rekao bih po opisima kojih sam se nacitao, i kljucni, ali neka me ispravi ko je gledao) Milutin Milosevic, ciji se, zadivljujuce, glas ni u jednom od ova dva filma ne cuje, posto je u Georgiju nadsinhronizovan, dok u Fantomu, kao tumac naslovne uloge, ne izgovara niti rec.Elem, slazem se da isuvise dajem sebi za pravo da poredim dva filma za nekoga ko ni jedan ni drugi nije gledao, ali, posto ta poredjenja izvodim iz velikog broja najava, trejlera, profesionalnih i neprofesionalnih kritika i, na kraju, trunke intuicije, a posto, takodje, sam odgovaram za sve sto napisem i pokusacu sve ovo debelo nezasoljeno ako se pokaze da nisam u pravu, hocu samo da, pre nego sto pogledam ijedan od ovih filmova (tacnije, rekoh da samo Fantoma i imam nameru da pogledam), elem, hocu da iznesem jednu pretpostavku: "Sveti Georgije ubiva azdahu" i "Beogradski fantom" predstavljaju plod dva sustinski razlicita i suprotstavljena koncepta shvatanja filma i umetnosti (tacnije, one umetnosti koja pledira na to da je zasnovana na realnosti). Naime, dok prvi pokusava da nametne misljenje, posto nije siguran da ce filmska istina biti dovoljna, drugi ostavlja prostor razmisljanju, upravo zato sto lepota umetnosti i nije u dokazivanju umetnikovog, nego u putu do uzivaocevog stava. Sada, da li je taj koncept u Fantomu uspeo, ne znam, prve kritike kazu da jeste, ali to se jos nisam licno uverio. Medjutim, po svemu sto sam procitao (a citao sam o njemu mnogo vise i duze nego sto sam film traje) rekao bih da je Georgije promasio azdahu i izvrsio samoubivstvo.Slazem se da je ovoliko pisanje o filmovima o kojima ne znam nista bezobrazluk, ali sam samo hteo da blagom provokacijom pokrenem temu, posto ce se o ovim filmovima, cenim, najvise pisati u narednim nedeljama (mozda i mesecima, mada u to vec prilicno sumnjam...).Prve kritike "Beogradskog fantoma":

http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=24455Kritika filma Beogradski fantomObjavljeno: Uto, 31. 03. 2009. 10:52PAKLENI VOZAČIPakleni vozačiReditelj je očigledno posebno pazio da Fantom u što većoj meri ostane mitska figura. Gledalac saznaje da je njegovo ime bilo Vlada Vasiljević i da je bio jedan od nekoliko momaka koji su u to vreme umeli da „pozajme” nečiji automobil da bi se šepurili po gradu (trideset godina kasnije na istom mestu takvo ponašanje zaista deluje bajkovito i neverovatno šmekerski, ili današnjim slengom, kul). Ali pokazalo se da je odluka da Fantom nema nijednu repliku bila pravaPiše: Vladan Petković BEOGRADSKI FANTOMSrbija/Mađarska/Bugarska, 2009, 82 minRežija: Jovan TodorovićScenario: Jovan Todorović i Bogdan PetkovićUloge: Milutin Milošević, Marko Živić, Radoslav Milenković, Andrej Šepetkovski, Aleksandar Đurica, Boris Komnenić, Bojan Lazarov, Nada MacankovićProdukcija: Emote Productions (Beograd), Tivoli Filmproductions (Budimpešta), Camera FX (Sofija)Distribucija: MiriusTekuća 2009. najavljena je kao godina preokreta u srpskoj kinematografiji, godina od koje očekujemo nešto novo, posebno u smislu žanrovskog filma i afirmacije mladih autora (to u Srbiji znači mlađih od 50 godina). Zona mrtvih, Život i smrt porno bande, te za jesen najavljeni Srpski film, i- Beogradski fantom. Nakon Porno bande i Fantoma, izgleda da imamo razloga za optimizam: ne radi se samo o filmovima koji su doneli nešto novo uglavnom izanđaloj domaćoj kinematografiji, već su to filmovi neupitnog kvaliteta.Projekat Fantoma započet je još pre pet godina, idejom koproducenta i koscenariste Bogdana Petkovića. Za domaći film ovako dug period realizacije nije neobičan ni u slučajevima skupih filmova poput Čarlstona za Ognjenku, a kamoli za jedan "mali film" sa budžetom ispod milion evra (tačnije, 750.000). Međutim, ispostavilo se da je Beogradski fantom, u estetskom i profesionalnom smislu, sve samo ne mali film.Radi se o filmu dokumentarno-igrane strukture u kojoj su ove dve komponente neobično uspešno integrisane i izbalansirane. To je i pravi pristup temi koja već 30 godina ima status urbane legende. Sam početak filma je izuzetno efektan, sa jednim od Titovih govora podvučenih pod početnu špicu, na koji se nadovezuju snimci Beograda iz sedamdesetih godina i Maršalovog odlaska u Havanu na Samit Nesvrstanih. U toj poslednjoj godini Brozove vladavine nepoznati mladić krade beli porše 911S Targa tenisera Ivka Plećevića i izluđuje policiju akrobatskim vožnjama po centru Beograda. Ubrzo dobija nadimak Fantom i stiče ne mali broj obožavalaca koji se okupljaju na Slaviji da bi gledali njegove vratolomije.Dokumentarni deo sastoji se od intervjua sa glavnim protagonistima i svedocima priče o Fantomu: Ivkom Plećevićem, Markom Jankovićem (preko čije emisije na Radiju Studio B je Fantom najavljivao svoje vožnje), policijskim inspektorima koji su ga jurili, među kojima je najistaknutiji ozloglašeni Dušan Živković Fanđo, fotografom Ilijom Bogdanovićem koji je jedini uspeo da snimi Fantomovo lice, Fantomovim prijateljima, Momčilom Selićem, političkim zatvorenikom koji je delio ćeliju sa dotičnim kada je konačno dolijao, a posebno je zabavan i zanimljiv razgovor sa taksistom Mladenom Majstorovićem.Igrani deo nije samo rekonstrukcija tih događaja iz 1979. godine, već sasvim zaokružena dramska forma u funkciji cele priče. Posebno je impresivna evokacija Beograda sedamdesetih, sa veoma realnim kostimima, rekvizitom, „kečevima" i „tristaćima" kakve je vozila tadašnja milicija, dijalozima u skladu sa slengom tog vremena, pa i CG konstrukcijom bioskopa Slavija (ostatak trga iz tog vremena je prilično dobro skriven, iako MekDonalds malo upada u oči- to je svakako najviše što je moglo da se uradi sa ovako ograničenim budžetom). Prva asocijacija na ovaj deo filma, i po rečima samog reditelja, direktan uticaj, svakako je Vozač Voltera Hila iz 1978. godine, u kom je Rajan O'Nil odigrao jednu od svojih najupečatljivijih uloga. Scena u kojoj Marko Živić u ulozi Fanđa otvara vrata garaže u kojoj se nalazi njegov ford Granada direktan je citat iz ovog filma, kao i njegova garderoba - posebno zvoncare i kožna jakna koja neodoljivo podseća na onu koju je O'Nil nosio u Vozaču. Sve ove „sitne intervencije” neobično uspešno oslikavaju i evociraju duh tog vremena, podjednako kao reminiscencije sagovornika iz dokumentarnog dela filma. Nesumnjivo će svim gledaocima koji se sećaju ovog doba izazvati osećaj nostalgije- tog lepšeg, normalnijeg, po Todoroviću (koji je odabrao verovatno najprikladniji izraz), „bajkovitijeg” vremena.Reditelj je očigledno posebno pazio da Fantom u što većoj meri ostane mitska figura. Gledalac saznaje da je njegovo ime bilo Vlada Vasiljević i da je bio jedan od nekoliko momaka koji su u to vreme umeli da „pozajme” nečiji automobil da bi se šepurili po gradu (trideset godina kasnije na istom mestu takvo ponašanje zaista deluje bajkovito i neverovatno šmekerski, ili današnjim slengom, kul). Ali pokazalo se da je odluka da Fantom nema nijednu repliku bila prava. Milutin Milošević, čiju smo glumu u Aždahi prilično popljuvali, ovde je veoma uverljiv i uspeva da izgradi lik minimalnim sredstvima. (Trivia: u Aždahi je Miloševićev glas nadsinhronizovan- njegove rečenice izgovara upravo Radoslav Milenković koji ovde igra glavnog inspektora). I ostatak glumačke ekipe je potpuno na nivou, Marko Živić konačno ostvaruje jednu upečatljivu ulogu kao Fanđo, dok Milenković kao chain-smoking inspektor deluje kao da je izašao upravo iz Vozača ili nekog drugog američkog krimića iz sedamdesetih, i to na najbolji mogući način. Sekvenca kada on ispred SIV-a razgovara sa neimenovanim političkim budžom u tumačenju Borisa Komnenića posebno je upečatljiva. Najvažniju zanatsku ulogu u dramskom delu filma igraju fotografija Andraša Nađa i montaža Milene Petrović. Scene jurnjave kolima montirane su na pravi način, onako kako je to Holivud radio pre Nemogućih misija i Bornova: kratkim, naizmeničnim rezovima kombinovanim sa tačkama gledišta epizodista i statista sa zadatkom.Ovo je diplomski film reditelja Todorovića koji je zaista sjajno odradio svoj posao. U Fantomu nema ničega što bismo mogli smatrati viškom, niti se može reći da postoje neki bitni nedostaci. Najveće rediteljsko dostignuće svakako je ravnoteža i raspored dokumentarnih i igranih delova na kojim bi mu mogle pozavideti i mnogo iskusnije kolege. Todorović je definitivno talent to watch, a Beogradski fantom ona vrsta filma zbog kog se ide u bioskop: tečno pripovedanje mitsko-istinite priče, odlično izvedena akcione scene, više nego pristojna gluma i vrhunski dizajn.8,5/10

 

http://www.politika.rs/rubrike/Kritika/fil...g-filma.lt.htmlKritika Film„Beogradski fantom”Šarm hibridnog filmaRežija: Jovan Todorović, uloge: Milutin Milošević, Marko Živić, Radoslav Rale Milenković..., trajanje: 82 minuta, proizvodnja: Srbija, 2009.Šarm hibridnog filmaIz filma „Beogradski fantom” Jovana TodorovićaNišta novo nećete saznati o urbanoj legendi Vladi Vasiljeviću zvanom „Vlada opel” i „Vlada ključ”. Ni ko je, ni odakle je, ni kakav je zapravo bio. U „Beogradskom fantomu“ njegov lik i dalje ostaje fantomski, ali je publika ipak dobila film sa svim potencijalima bioskopskog hita.Ni struktura filma, ni rediteljski postupak za koji se u svom prvencu opredelio Jovan Todorović nisu novotarije. Sve je već viđeno. Doduše, češće na televizijskim kanalima kakvi su, recimo, „History” ili „Discovery”, na kojima su serijali filmova dokumentarno-igrane strukture ustaljena forma i uobičajeni način rasvetljavanja događaja ili života ličnosti o čemu svedoče učesnici i svedoci, mada od ovakve vrste hibridnog filma odavno ne beži ni veliki ekran.Ono što zaista jeste novo i osvežavajuće odnosi se na ovdašnji filmski mikroprostor, na domaći – srpski film. Ne pamtim da sam u srpskom (i jugoslovenskom) filmu do sada videla tako vrsno snimljene scene potera automobilima, jurnjave, karambola, automobilskih „dvoboja”, i to ni manje ni više nego „poršea 911”, omiljenog vozila mnogih filmskih junaka, i „forda granade” u kojem su u akcije inače kretali policajci iz britanskih serijala.Od ovakvih scena su do sada naši autori bežali „ko đavo od krsta“, iako su im za neke filmove one bile neophodne. Jovan Todorović i njegova družina sa „Beogradskim fantomom” dokazali su da se i sa malo para može postići mnogo. Naravno, kada se zna i ume, očigledno i strasno želi, i kada za sve to postoji sjajno pokriće. A u „Beogradskom fantomu”, ovakvom kakvog su ga scenaristi (Jovan Todorović, Bogdan Petković i Kosta Peševski) i reditelj (Jovan Todorović) postavili – da bude što verodostojnija rekonstrukcija jedne epohe i istinitog događaja a ne sveobuhvatno rasvetljavanje ličnosti i motiva junaka koji je događaj izazvao, dakle, stvarnost a ne umetnička fikcija – pokrića za dominantne scene potere automobilima ima na pretek. Uostalom, šta je drugo Vlada Vasiljević 1979. godine uradio nego, ne odolevši izazovu, „maznuo” auto „porše” od tenisera Plečića i 10 dana narodnu miliciju zamajavao, a masu okupljenu na Trgu Slavija, željnu igara jer hleba je tada još bilo, uveseljavao i dovodio do navijačkog transa.O tom, za narodnu miliciju (prikazani su, takođe neuobičajeno za domaći film, kako dostojanstveno, profesionalno i u skladu sa tadašnjim tehničkim uslovima obavljaju svoj posao) i ondašnje partijsko rukovodstvo (CKKP SFRJ) nemilom događaju (drug Tito je na Kubi najuglednija zvanica na samitu nesvrstanih, a po Beogradu jurca Fantom – nezgodno) govori ovaj film, kroz direktne ispovesti tadašnjih inspektora i policajaca, novinara i fotoreportera i nekadašnjih beogradskih „problematičnih momaka” i kroz igranu rekonstrukciju uzbudljivih beogradskih noći.I tu do izražaja dolazi sjajna, a funkciji priče posve podređena, fotografija mađarskog snimatelja Andraša Nađija, sveukupan dizajn ovog tehnički kompleksnog dela, nesvakidašnje majstorstvo naših kaskadera predvođenih Branislavom Baticom Fistrićem i izuzetni glumački doprinosi Radoslava Raleta Milenkovića (glavni inspektor Maksić) i Marka Živića (inspektor Fanđo, vozio bez dublera) koji su u malo prostora potpuno izgradili svoje likove. Posebna priča je markantno i filmski lepo lice Milutina Miloševića (kamera ga obožava, što se potvrdilo i u „Aždahi”), koji tumači lik Fantoma bez ijedne jedine izgovorene reči, što je za glumca veliki izazov, a za film kao celinu dobitna kombinacija, jer se tako postigla prava doza misterije koja i inače prati ličnost Vlade Vasiljevića.Muzika u filmu je uglavnom autentična, iz tog vremena, arhivski snimci orkestra Radio-Beograda i milozvučan glas Bisere Veletanlić, dopunjeni originalnim notama Nemanje Mosurovića. Beograd s kraja sedamdesetih ne izgleda tako uverljivo samo zbog svežeg i nepristrasnog oka mađarskog direktora fotografije, već tu ima zasluga i scenografkinja Maje Matić i Ivane Stefanović, kao i digitalnih efekata (izvrsna digitalna rekonstrukcija odavno nepostojećeg bioskopa „Slavija”). Hvale su vredni i montažni rezovi Milene Z. Petrović, kostim Olge Marković i Biljane Grgur (veliki broj mladih, talentovanih žena je radilo na ovom filmu, što je fenomen za sebe), a posebno i dizajn zvuka sa potpisima Aleksandra Protića, Nikole Živkovića i Aleksandra Perišića Spasića.Sve u svemu, „Beogradski fantom” je dramaturški čvrsto postavljen i dobro izveden hibridni film, napeti triler. Ne primećuje se da je reditelj debitant. Ono što je naučio od uzora, recimo – Fridkinove „Francuske veze”, Hilovog „Vozača” ili Melvilovog „Samuraja” (najviše na ove filmove asocira naš „Fantom”), umeo je da upotrebi na pravi način. Za srpski film čak originalno. Čestitam.Dubravka Lakić[objavljeno: 31/03/2009]

Edited by zzzzz
Link to comment
  • Replies 78
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Прслин

    11

  • zzzzz

    8

  • Glen Livet

    7

  • kobni zelaya

    5

:huh: :huh: :huh: Ovako:

1) Broj slova u naslovu: "Sveti Georgije ubiva aždahu" (24) ispred "Beogradski fantom" (16)2) Broj suglasnika u naslovu: "Sveti Georgije ubiva aždahu" (12) ispred "Beogradski fantom" (10)3) Broj samoglasnika u naslovu: "Sveti Georgije ubiva aždahu" (12) ispred "Beogradski fantom" (6)4) Broj glavnih gradova u naslovu: "Beogradski fantom" (1) ispred "Sveti Georgije ubiva aždahu" (0)5) Broj u IMDB adresi: "Beogradski fantom" (tt0810089) ispred "Sveti Georgije ubiva aždahu" (tt0906083)6) Broj slova "f" u naslovu: "Beogradski fantom" (1) ispred "Sveti Georgije ubiva aždahu" (0)7) Broj svetaca u naslovu: "Sveti Georgije ubiva aždahu" (1) ispred "Beogradski fantom" (0)

Link to comment

Dobro, necu vise pjan da izmisljam teme. Moze na deponiju, slazem se. Bolje da neko otvori temu o Fanotmu, cisto, citajuci ove kritike, krenuh da poredim ono sto znam o dva filma, pa su mi se nekako stvorile paralele, koje, na drugi pogled, deluju prilicno tupavo. Ali ima tu i mudrih misli, je l' da ima! No dobro, odvikoh se od foruma i pisanja, a i razmisljanja, izvinjavam se... 'Ku noc...

Link to comment

Ја сам се обрадовао када сам видео да је неко баш овако насловио тему о Фантому, а гледао сам оба филма. Мислим да је сасвим на месту поредити их, пошто српски филм може да настави да иде стазом коју су табали Булајић, Кустурица и остали дворски режисери (на коју је сада загазио и Драгојевић), а може и да база онуда куда је прошао Фантом. Аждаха је пљачка & поза исфолираних средњекласних квазиинтелектуалаца (што сам и ја, па их лако препознајем ;) ), а Фантом је један мали, добри филм у коме режисер и сценаристи воле јунаке и не труде се да буду паметнији и од њих и од публике. Први заиста добар српски филм у последњих икс година. :Hail:

Link to comment
Ја сам се обрадовао када сам видео да је неко баш овако насловио тему о Фантому, а гледао сам оба филма. Мислим да је сасвим на месту поредити их, пошто српски филм може да настави да иде стазом коју су табали Булајић, Кустурица и остали дворски режисери (на коју је сада загазио и Драгојевић), а може и да база онуда куда је прошао Фантом. Аждаха је пљачка & поза исфолираних средњекласних квазиинтелектуалаца (што сам и ја, па их лако препознајем ;) ), а Фантом је један мали, добри филм у коме режисер и сценаристи воле јунаке и не труде се да буду паметнији и од њих и од публике. Први заиста добар српски филм у последњих икс година. :Hail:
jos par izjava tipa srdjan u rangu sa ili utabanim stazama proletera veljka i emira sigurno ce pomraciti slavu nekog legendarnih rasprava.
Link to comment
а Фантом је један мали, добри филм у коме режисер и сценаристи воле јунаке и не труде се да буду паметнији и од њих и од публике. Први заиста добар српски филм у последњих икс година. :Hail:
Mož' bit' da je i tako, ne znam, nisam gledao, kao ni Aždahu, al' doć'e na televiziju pa će gi vidimo. Ono što mogu da primetim je da svake godine, nekako s proleća il' s jeseni čovek na ovom forumu može da pročita kako se pojavljuju novi novi i novi najbolji filmovi poslednjih godina, pa opet posle godinu dana, kada naleti na pomenuta ostvarenja na tv-u, nekako mu nije jasno za čije babe zdravlje su ga farbali i molovali po novinama i forumima.Kad krenu na televiziju da daju dobri filmovi, onda će da bude i u biozkop, vazda je tako bilo i biće.
Link to comment
Mož' bit' da je i tako, ne znam, nisam gledao, kao ni Aždahu, al' doć'e na televiziju pa će gi vidimo. Ono što mogu da primetim je da svake godine, nekako s proleća il' s jeseni čovek na ovom forumu može da pročita kako se pojavljuju novi novi i novi najbolji filmovi poslednjih godina, pa opet posle godinu dana, kada naleti na pomenuta ostvarenja na tv-u, nekako mu nije jasno za čije babe zdravlje su ga farbali i molovali po novinama i forumima.Kad krenu na televiziju da daju dobri filmovi, onda će da bude i u biozkop, vazda je tako bilo i biće.
Е, Фантом је мало другачији, и то због неколико ствари: није играни, већ играно/документарни филм, што му даје један врло специфичан шмек и потпуно другачију драматуршку структуру. Директор фотографије је Мађар, што значи и да изгледа другачије него сви домаћи филмови. Режисер / ко-сценариста/ ко-продуцент је дебитант, што значи да је није Марковић, Бајић, Драгојевић и сл.Веруј ми, филм је другачији од оног на шта смо навикнути. Наравно да има и неке мале проблеме које може да примети само опсесивно компулсивни дркош, али је стварно "један од најбољих" и субјективно - у односу на труд који је уложен током тих 4-5 година што су га правили и објективно - у односу на оно што је мејнстрим српског филма. Порно банду нисам гледао, али намеравам да тај пропуст исправим што пре.А што се тиче Драгојевића, ако некоме држава даје паре за најскупљи уметнички пројекат у Србији од пада Милошевића на овамо, а међу три најскупља у последњих 20 година (Андерграунд и Косовска битка би била остала два), па ваљда је јасно да је у питању дворски режисер. Не мора то лоше да буде, многа ремек-дела су настала као дворска уметност, мени је већи проблем што је Аждаха ново Слатко од снова него што је Драгојевић нови Булајић/Кустурица. :P
Link to comment

@zzzzzz:Tema je skroz na mestu. Međutim, ne slažem se sa ocenom da je film "subverzivan". On ne govori o otporu sadašnjem sistemu, nego o romantičnom izrugivanju titoizmu, uz nezaobilazno eh gde se deo staaari Beograd...Ljuba Zemunac jeste silovao žene, ali nekako toplo, ljudski...nisu ni ubijali kao sada, nego onako kao u Otpisanima.... Moj jedini realni problem sa filmom je to što ga čitam kao spomenik jednom vremenu koje zapravo nikada nije ni postojalo, ali to mu ne umanjuje vrednost već ima veze samo sa mojim nedostatkom nostalgije prema bilo čemu ili bilo kome.Ilustracija: kako bi ljudi reagovali kada bi neki mladi šaban sa kajlom danas počeo da svake noći divlja po Slaviji? Pravi zaista subverzivan film bi stao na stranu tog današnjeg ludaka, naspram građanskog uživanja u noćnom odmoru i čudnovate težnje da ti dete ne zgazi pomahnitali vozač poršea. Apropo toga, Beogradska ulica, gde su izvesni ministar i njegov vozač pokosili Katarinu Marić, vrlo je blizu Slavije. Promenio se kontekst, identifikacija sa fantomom više nije moguća.

Link to comment
а међу три најскупља у последњих 20 година (Андерграунд и Косовска битка би била остала два), па ваљда је јасно да је у питању дворски режисер
Podzemlje je francuski film, finansiran ponajviše francuskim parama...i verovatno, ovom logikom, francuski državni projekat
Link to comment

cini mi se da nije finansiran od francuskih drzavnih para, vec od para jednog gradjevinca koji je tu usao sa ciljem da zaradi. sa druge strane srpski novac u filmu je dobrim delom drzavni, iz budzeta, a kusturica je tokom snimanja imao dosta ceste konsultacije sa svima nam poznatim stanovnikom dedinja i kasnije haga

Link to comment

Čuj,nisam tvrdio da su francuske pare....francuske državne pare.Srpski deo finansiranja je deo snimaka iz beogradskog Zoološkog vrta. Recimo 10% snimljenog filma i finasija. Film se vodi kao francuski...zbog spora da li je primarno finansiranje ili jezik kojim se govori o filmu, isti nije ni nominovan za američku filmsku nagradu.Moje reagovanje se svodi na to da to nije film koji je "srpski državni projekat" (ako ga ko svojata u tako nešto...njegov problem)Sa kim se EK viđao ili nije viđao ili imao konsultacije (kao što kažeš)....sasvim mi je irelevantno.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...