Jump to content
Sign in to follow this  
woodooinstalater

Sudbine

Recommended Posts

woodooinstalater
woo-inst,ponavljam: lepo se brines o temi :D.da promenimo pRespektivu i pomenemo sudbine koje su to postale tek medjusobnom povezanoscu:marija - onazis - dzekibrizitka - roze - barbarella (americki odgovor, ili prvi zivi dokaz da se odgovarajucim preoblikovanjem moze proizvesti sve; preteca m. jacksona).faca je bio rus, a?(licno, ne bih mu oprostila gdju denev)poz
Mozda si u pravu. Ko ce prvi?Nisam jos siguran u profil topika: m. jackson me podsetio da je malo trebalo da stavim Schumahera u - predmete.Koji Rus, pa jos sa Denev? Ovde? Znas nesto sto ja ne znam? :)

Share this post


Link to post
le petit nicolas

cini mi se da si prvi poceo, uvodeci u temu dzeki i brigitte ^_^ dadoh ti mariju i jane... produzi, komparativnom metodom ;) domacine, citaj pazljivije (roger)....vladimir jegorovic plamjanjikov, sin ukrajinskog (neki izvori tvrde: beloruskog - blize o tome v. na fb92 topiku koji se bavi(o) belorusima) izbeglog plemica, kojem grozne francuske birokrate ne dadose da sina krsti izvan francuske nomenkalature imena. i tako, dete postade roger. kasnije, od vladimira postade vadim.inace, o denev verovatno ima malo sta sto ne znam, a sto je ona dopustila da se sazna.poz

Share this post


Link to post
woodooinstalater
cini mi se da si prvi poceo, uvodeci u temu dzeki i brigitte ^_^ dadoh ti mariju i jane... produzi, komparativnom metodom ;) domacine, citaj pazljivije (roger)....vladimir jegorovic plamjanjikov, sin ukrajinskog (neki izvori tvrde: beloruskog - blize o tome v. na fb92 topiku koji se bavi(o) belorusima) izbeglog plemica, kojem grozne francuske birokrate ne dadose da sina krsti izvan francuske nomenkalature imena. i tako, dete postade roger. kasnije, od vladimira postade vadim.inace, o denev verovatno ima malo sta sto ne znam, a sto je ona dopustila da se sazna.poz
Za Roze Vadima nisam znao.Prilog o Katrin Denev - ocekujem.A FB 92 se pise odvojeno :lol: ; tamo je sada samo 92 tako da vise nije neki izvor :)

Share this post


Link to post
le petit nicolas
Prilog o Katrin Denev - ocekujem.A FB 92 se pise odvojeno :lol: ; tamo je sada samo 92 tako da vise nije neki izvor :)
denev mozes da mi arhiviras, da je refundiram kad budem imala vremena ;) fb92 pisem po starom pravopisu, dugo nisam isla tamo. ipak, kako god se pisalo, bila je to dobro potkrepljena tema.poz

Share this post


Link to post
woodooinstalater
denev mozes da mi arhiviras, da je refundiram kad budem imala vremena ;)
arhivirano :)
fb92 pisem po starom pravopisu, dugo nisam isla tamo. ipak, kako god se pisalo, bila je to dobro potkrepljena tema.
Za temu verujem, sad bar znam razlog za neodlazenje tamo :)I - nije stvar u pravopisu :)

Share this post


Link to post
woodooinstalater

Iso Boljetinac (Isa Boletini)(1864 ? 1916)isa_boletini.jpgJedna balkanska sudbinaDakle, za neke sve najbolje, za neke druge sve najgore, sredine kako dolikuje nema, albanski prvak, pripada nekom drugom vremenu, jucerasnjem svetu. Agent srpske vlade, miljenik kralja Nikole, pa kralja Aleksandra, pljackao i od pljacke se branio u vreme kada je pljacka bila privredna grana.Jedna od verzija o njegovoj smrti je i da ga je ubio pripadnik cete crnogorske vojske pod komandom oca Milovana Djilasa, jedne druge i drugacije balkanske sudbine:?I u tom casu opsteg sloma (Crna Gora je kapitulirala, Prvi svetski rat, kralj Nikola napustio zemlju, vlada izdala deklaraciju da vojska vise ne postoji, da postoji samo narod, kako to vec vlade rade) ocaja i rasula, na Podgoricu je nasrnuo glasoviti arbanaski junak Iso Boljetinac ? Boljetini, iz sela Boljetina s Kosova. Iso je vec ranije bio cuven kao buntovnik protiv mladoturaka i miljenik kralja Nikole, kod koga je nasao utociste po propasti pobune. Uzivao je veliki ugled medju Arbanasima, a i Crnogorci su zazirali od njega. U trenutku sloma, njega je ostavilo prijateljstvo prema knjazu i Crnoj Gori i htio je da iskoristi smutnju za sebe. To mu je moglo izgledati utoliko lakse sto u Podgorici nije bilo uredjene sile da mu se odupre. Ako nista, mogao se nadati da opljacka grad i drzavnu blagajnu. Strah i bezglavlje su vec bili zacarili na sve strane, a i pljackanje. Iso nije mogao ni slutiti za cetu mog oca, koja se nije rasturila kao ostala vojska. Cim je stigla, ona je dobila naredbu da cuva red, a Boljetinac joj je dao priliku da brzo stupi u borbu. Krilasi su bili po svemu najoprobaniji dio crnogorske vojske. To je ustvari bila vojna zandarmerija, a naziv ? krilasi dobili su po velikom krilatom orlu na kapama. Bili su namijenjeni unutarnjem redu i odlikovali su se, kao sve nove policije, odlucnoscu, surovoscu, bezobzirnoscu i dovitljivoscu. Protivnici despotizma kralja Nikole i njegove kamarile po zlu su ih jos dugo i dugo pominjali. Ali im niko nije osporavao hrabrost i pozrtvovanje u ratu. Borba s ljudima iz Isovog basibozuka nije dugo trajala, uprkos divlje hrabrosti koju su Arbanasi ispoljili. Udar je pogodio i njegove najodanije sljedbenike. Bili su pobijeni svi iz naposredne Isove pratnje, a ostali su se razbjezali. Poginuo je i sam Iso Boljetinac. Ali se borio uporno i dugo, kad je preostao sam, na goloj cesti. Ranjen, podigao se na koljena i mada vec slab da drzi pusku, pucao je iz pistolja, da se bar zamijeni. Otac je pojurio ka njemu, a divlji Arbanas je naslonio pistolj na lijevu ruku. Ali nije stigao da okine, vec ga je bio uzeo na nisan neki krilas i ? on je pao. Otac je dotrcao. Iso ga je pogledao velikim i krvavim ocima, rekao nesto na svom jeziku sto otac nije razumio i ? izdahnuo. Otac je uzeo njegov veliki pistolj mauzer, drske izlivene u srmu, cuvajuci ga kao najdrazu uspomenu. Nije cudno sto smo mi, djeca, zalili Isa Boljetinca. Zalio ga je i otac, iako se ponosio sto ga ja bes on pogubio, nekom posebnom zaloscu, koja je vise bila divljenje prema neustrasivom junaku divlje Arbanije koji se bori sam do kraja, na pustom polju i na praznom drumu, ni moleci ni prastajuci, uspravno i bez zaklona. I u nasoj zalosti bilo je bas toga divljenja. Vise no iceg drugog. Kad se vec gine, lijepo je pasti kao Iso Boljetinac. Ostane to za uspomenu, bar onima koji su videli i culi. Mnogo kasnije ? pricali smo ocu zadirkujuci ga ? citali smo da je Iso Boljetinac bas tada umro u Skadru.*?

*Milovan Djilas, Besudna zemlja, Beograd, 2005.

Share this post


Link to post
woodooinstalater

Egon Erwin Kisch(1885 ? 1948)Besomucni reporter. Najveci od najvecih.KischZigarette.jpgCovek kome je radoznalost bila glavna pokretacka snaga u zivotu. Koji je imao srece da bude to sto je bio u vreme kada su svetske kataklizme smenjivale jedna drugu, utrkivale se. Covek koji je otkrio jednu od najvecih spijunskih afera svih vremena: aferu pukovnika Redla. Covek koji je, kada mu australijske vlasti nisu dozvolile da se iskrca sa broda ? skocio sa visine od desetak metara, slomio nogu i postigao da ostane u australijskoj bolnici. Covek koji, pisuci o beskucnicima Londona pocetkom 20. veka nije stajao sa strane i posmatrao kako to izgleda. Covek koji je potrazio i kupio odgovarajuce odelo zahtevajuci da u njemu ima i buva i iznutra opisao skloniste za beskucnike.Kisch_Shanghai_1932.jpgShanghai, 1932. godineSavremenik Evrope prve polovine 20. veka.Stern je 1977. godine osnovao nagradu za najbolju reportazu i dao joj njegovo ime. Onda je dosla Christiane Amanpour. Orianu Fallaci da ne pominemo.Novinar. Ali pravi.Sonenthalova poslednja smrtJednog nedjeljnog popodneva ugledao sam starog doktora Alfonsa Pollaka, kako je u velikoj žurbi istrčao iz svoje kuće, očigledno pozvan radi nekog osobito hitnog slučaja. Kad sam mu presjekao put i upitao ga o čemu se radi, trgnuo se, časak promislio, šapnuo ?Plava zvijezda? i ponovo potrčao.U hotelu ?Plava zvijezda? bili su svi strahovito uzbuđeni. U prvom katu bila su širom otvorena vrata velikog apartmana, hotelski personal utrčavao je i istrčavao s vjedrima, medikamentima i vrećicama s ledom; na mene se nitko nije ni osvrnuo, kad sam unišao neposredno za drom Pollakom.Na sofi, koja se nalazila podno kreveta, ležao je i izdisao neki čovjek.Bio je to Sonnenthal.Napisao sam ovdje ovo ime, ali će tek malo onih, koji ga budu pročitali, moći osjetiti, što je to ime tada značilo.Pola stoljeća kraljevao je Adolf Sonnenthal kao kralj Burgtheatra nad svim kraljevima njemačke pozornice, u kojima se čuvala makar samo iskrica svetog plamena klasike.I publika je zbog toga gledala u njemu vrhunac uzvišenoga. Svaki od likova, koje je on utjelovljavao iz večeri u večer, utjelovljavao je plemenitost, pa je čak oko pomućene glave prognanog Leara, čak oko narogovljena tjemena Henschelova kočijaša, čak oko glave izdajice Wallensteina blistala gloriola.Dvaput u godini Sonnenthal je po tjedan dana gostovao u Pragu, i mi smo tih četrnaest dana provodili večeri na galeriji. Poznavali smo svaki njegov pokret. Radovali smo se već unaprijed, kako će sablasnom Pappenheimovom kirasiru zategnuti vojnički kaput. Znali smo, da će kao umirući Attinghausen zanijemjevši stisnuti šake, da još i kao leš rekne švicarcima, neka ostanu jedinstveni, jedinstveni, jedinstveni. Grozničavo smo očekivali, da kao Verrina, kome kći javlja, da je silovana, izboči donju usnu, da mu sijevnu zubi, njegovi glasoviti zubi, neokrnjeni kao u mladića. Naizust smo znali monologe i oponašali glasove gorčine, diveći se i tome kako M pretvara u B: ?Ostani uz bene, Baks. Kako bi boj Baks bogao od bene.?Koliko smo ga puta vidjeli umirati, i kako su tada kucala naša dječačka srca i u naše dječačke oči navirale suze. Plakali smo, što mora umrijeti, ali on nije nikada zbog toga plakao, on je od prvoga svog nastupa prekinuo sa svim zemaljskim slastima, bio je već za života blaženik drugoga svijeta.Ali primicalo se kraju stoljeće, koje je u odgoju roda ljudskoga putem ?pozornice kao moralne ustanove? vidjelo spas od svakog zla. Novo stoljeće, koje je nadolazilo s novim idejama, bilo je ujedno i vrijeme, kad smo prerasli dječje cipele. Zajedno s njima promijenili smo i svoje bogove. Ibsenov ?Neprijatelj naroda?, Zolin ?Ubojica?, ?Tkalac? Gerharta Hauptmanna i prije svega ?Na dnu? Maksima Gorkog , to su sada bile naše drame, a naši glumci bili su oni sa ?slobodne pozornice? Otta Brahma, Stanislavskog i Antoina.Sonnenthala smo poslali dovraga. Kao što smo uz njega bili nekritički pristajali, tako smo ga sada kritički odbacivali. Njegovo shvaćanje herojskog smatrali smo sada malograđanskim, izljeve njegova srca sladunjavima, njegov patos retorskim, njegove geste lakrdijaškima, a njegovu dobrotu nerealnom, i neuvjerljivom. Stari je Sonnenthal igrao ulogu očeva. A mi nismo podnosili očeve. Nismo vjerovali u njihovu plemenitost, a ni u plemenitost djedova i predaka, što u svojim posljednjim časovima ne osjećaju više nimalo želje da žive, nego samo izgovaraju zlatne riječi i spokojno zatvaraju oči.A sada je on, koji je smrt okusio češće nego itko, umirao stvarnom smrću. Na rukama neke mlade glumice, koja je večeras trebala da s njim gostuje u Pragu; usred čina udarila ga je kap.Partnerica je raspuštene kose stajala nasred sobe, bila je prebacila na sebe neku svjetloplavu kućnu haljinu, čarape su joj visjele oko gležanja, zbunjeno se oprla o stol i nije znala kako da se ponaša ni što će s njom biti. Njeno nepoznato ime isticalo se danas na ka?zališnom plakatu štampano debelim slovima, s napomenom ?kao gost?, kao i ono ime, što je stajalo uz njezino i bilo nајzvučnije na području njene umjetnosti. Bila se nadala, da će turneju moći nastaviti u slavi; ta, najmo?niji od čarobnjaka bio je ispred nje uklonio sve gr?bene i klisure otpora. Njegova naklonost bila je ml?doj kćeri Talije siguran putokaz. Stoga je namjerno previdjela, da je on starac, i prepustila sve svome toku, kad ju je nježno privinuo uza se.Kada? Kada je sve to bilo? Koliko li je vremena proteklo od časa, kad je trebalo da s njim gostuje, kada joj je bila osigurana plavičasta obala slave, od časa nježne majstorove žudnje? Beskrajno je vrijeme otada proteklo - već četvrt sata.Tamo na sofi ljuljala se olupina, uranjala u valove, opet se stenjući uzdizala, ali spasa joj nije bilo.Dvije su stvari neopažene ležale na podu, nitko ih nije podigao, glasnik smrti bio ih je napadnutome zbacio s glave, izbio iz usta. A Sonnenthalu za njegov život izvan pozornice više i nisu bile potrebne te dvije stvari iz kazališne garderobe: perika i zubalo.Više nije bio gospodar svoje uloge ni svoje maske. Ipak su se uz njega pripili pogledi - nepomični, pažljivi. On je bio naviknuo, da se tako uz njega pripijaju. Ali sada to možda više i nije želio. Ukočeno i puno predbacivan ja pitalo je oko, boreći se sa smrću: sto ti, otpadnice, ovdje tražiš? Možda dokaz, da se smrt igra drukčije, nego sam je ja običavao igrati?Umirućem se oteo dug krik, koji je stalno prelazio u nove tonove, ali nijedan od njih nije podsjećao na one, kojima je taj glumac izražavao osjećanje i uzbuđivao srca ljudi, uopće nije u toj skali bilo ljudskoga glasa. Bilo je to strašno.Odjednom je krik zanijemio, kao da ga je sjekira presjekla. A oko je postalo još veće, još se više ukočilo, još se više ispunilo predbacivanjem.Eto, sada će Sonnenthal poskočiti, namjestiti periku i zubalo, obrisati usta i podbradak, poravnati odjeću i zagrmjeti. ?Tako izgleda realistička smrt, kakvu ste od mene tražili, vi budalasti mladići.?Čekao sam, ali Sonnenthal nije poskočio, nije se pokrenuo, nijemo je i dalje igrao realističku smrt.

Edited by woodooinstalater

Share this post


Link to post
woodooinstalater

Ljubodrag Ljuba Djuric ( - 1988.)Partizan. Komunista.LJDJ_001.jpgUcitelj pre rata. Sluzbovao po selima Makedonije i Kosova.Komandant 2. proleterske brigade, ucesnik svih velikih bitaka 2. svetskog rata u Jugoslaviji.U ratu izgubio oca i brata, obojica poginuli kao partizani.Prvi komandant oslobodjenog Beograda.Dugogodisnji najblizi licni saradnik Josipa Broza Tita.General.Savezni ministar.Kao delegat na 6. kongresu KPJ u Ljubljani, odrzao govor u kome je napao rastuce privilegije i nemoral komunistickog vrha, Petra Stambolica poimence, proglasen za nervno labilnog i neko vreme proveo u zatvoru.Postavljen za direktora poljoprivrednog dobra Srem u Sremskoj Mitrovici.Postavljen za ucitelja nizih razreda u osnovnoj skoli Sveti Sava u Beogradu.Postavljen za direktora izdavacke ustanove Sluzbeni list Jugoslavije.Pisac Ratnog dnevnika (Beograd, 1966) i Secanja na ljude i dogadjaje (Beograd, 1989).Uvece, 10. jula 1988. godine, izvrsio samoubistvo.LJDJ_002.jpgReci koje je Ljubodrag Djuric ispisao neposredno pre samoubistva.

Share this post


Link to post
iDemo

Jedan od (su)vlasnika indijske istoimene firme koja pravi pumpe - velike & male. Zanimljiva "istorija".S. L. KirloskarSLK%20big.jpg

Share this post


Link to post
čekmeže

Odličan ovaj Ljubodrag Đurić. Ako je bravar mogao do maršala može i učitelj do generala.što ne napisa woodoo da je smenjen sa mesta komandanta 2. proleterske brigade nakon bitke kod Prijepolja? Ej general...Napao nemoral on koji je između partije i žene u vreme IBa izabrao partiju.

? ? Đurić, biraj Partiju i mene, ili tvoju ženu S. Drugog rešenja nema!?Đurić:?...Formalnosti oko razvoda braka, izvršili su drugovi iz Uprave državne bezbednosti.?
napao Stambolića poimence zato što mu je ovaj prcao ženu. Da je prcao tuđu da li bi ga onda napao?

Share this post


Link to post
woodooinstalater
Odličan ovaj Ljubodrag Đurić. Ako je bravar mogao do maršala može i učitelj do generala.što ne napisa woodoo da je smenjen sa mesta komandanta 2. proleterske brigade nakon bitke kod Prijepolja? Ej general...Napao nemoral on koji je između partije i žene u vreme IBa izabrao partiju.....napao Stambolića poimence zato što mu je ovaj prcao ženu. Da je prcao tuđu da li bi ga onda napao?
Odlican. Odlicniji nego bilo sta sto sam mogao da ocekujem: sto ih bre ne pustis da se redjaju kako se redjaju, nego se prvi posle Jerry=a nadje da sudis? Ono partizan - komunista sam napisao kako sam napisao bas zbog potencijalnih citaca a la ti - moze da se cita kao div-junak, a moze i kao yayara - ko kako voli. Uostalom, mogao si da postavis pandan Ljubodragu Djuricu. Onakav kakav mislis da treba. A sada da ti nesto objasnim, ne sumnjaj molim te da je dobronamerno: o bici kod Prijepolja necu, jednostavno te ne smatram kvalifikovanim za tu vrstu rasprave (nije prst u oko, casna rec). O tvom odnosu prema uciteljima - generalima takodje necu. Nesto mi govori da ti generalima smatras prave generale. Bilo kako bilo - u Beograd je prvi usao ovaj ucitelj - general. Oni za koje sumnjam da su ti srcu blizi, sudeci po tvojoj reakciji - nisu.Umesto toga ispricacu ti jednu pricu: u jednom francuskom provincijskom gradu sluzbovao je mladi artiljerijski porucnik po imenu Napoleon Bonaparta. U ulici u kojoj je ziveo u malom siromasnom sobicku ziveo je takodje i din lokalnog pekara po imenu Victor. I imao sestru, zvala se Desiree. Nekim cudnim sticajem okolnosti koja nam istorija nikada nece dati da saznamo, mali artiljerijski potporucnik je postao car Napoleon, pekarev sin, onaj Victor jedan od njegovih najistaknutijih marsala u drustvu u kome nije bilo nimalo lako istaknuti se, a recena Desiree se udala za Bernadotte-a, jos jednog marsala iz tog drustva - i postala rodonacelnica kraljevske kuce koja je i danas na prestolu Kraljevine Svedske...I tako: sankiloti (sama rec je nestala od sans coulotes, a znaci oni koji nemaju gace, bezgacnici) su tukli od Valmija pa na dalje sve evropske vojske i sve evropske kraljevske generale. I to itekako tukli. Dokazujuci ljubiteljima pravih generala poput tebe da zakerija uvek tuce regularnu vojsku. Kroz celu istoriju sve do pre par decenija kada su mali zuti ljudi u crnim pidzamama isterali iz svoje zemlje, jednu za drugom, dve velike svetske sile: pogadjas da govorim o Vijetnamu... Predstavnici prve predvodjeni pravi generalima su nastradali kod jednog sela po imenu Dijen Bijen Fu, predstavnike druge su helikopterima ostrugali sa krova sopstvene ambasade i Sajgonu gradu.... Uopste, cudno je to sa generalima: oni koji znaju da generalisu samo sa posilnima i svitom redovno gube od mladih generala koje radja nuzda zvana ljudska delatnost na uzajamnom tamanjenju poznata kao - rat. Dvadesetogodisnji generali dele lekcije pravim generalima i - tako ti je to. Medju njima i poneki ucitelj, pekarski sin, geometar, seljak....A o tome ko je i zasto prcao neciju zenu, zasto je neko reagovao ili nije, i da li bi reagovao... Mani to. Pusti ih.A odnekud mi pomisao da bi onaj tvoj pilot, Kantakuzin i Ljuba Djuric sasvim lepo - razgovarali. Da se negde sretnu. I odlicno se razumeli.Sve u svemu - skupilo se ovde drustvo za jednu sasvim pristojnu - zurku.

Share this post


Link to post
Kastor
Ljubodrag Ljuba Djuric ( - 1988.)Partizan. Komunista....Kao delegat na 6. kongresu KPJ u Ljubljani, odrzao govor u kome je napao rastuce privilegije i nemoral komunistickog vrha, Petra Stambolica poimence, proglasen za nervno labilnog i neko vreme proveo u zatvoru.
Prva Titova reakcija na Đurićev govor na kongresu bila je da ga žigoše kao ?informbirovsku provokaciju? i smesta ga je uhapsio. Potom su odlučili da mu ne sude ? suđenje bi značilo obavezu da se njegov govor uvede u sudske spise, u optužnicu, presudu i sudsku arhivu, a Tito i bratija su hteli da ga zatru i sakriju od svakog živog. Zbog toga su ga strpali u ludaru, a o njegovom govoru proširili trač koji ga redukuje na ličnu ozlojeđenost zbog toga što mu je ?Stambolić prcao ženu?. Repovi te udbaške prljavštine se još povlače, očigledno. Sa Đurićem je, valjda, i počela domaća zloupotreba psihijatrije u policijsko-političke svrhe, tako draga KGB-u.

Share this post


Link to post
bradilko

Ne znam ko je kome prcao zenu ali ovaj Djuric je progovorio na tom kongresu o onima koje je Djilas nazivao crvenom burzoazijom i posle zglajzao.nastavak je bio devedesetih a prica traje do danas.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...