Jump to content
IGNORED

Sudbine


woodooinstalater

Recommended Posts

Name: UnknownAliases: Etta Place (Eva, Ethel, Rita)Date of Birth: UnknownLocation of Birth: UnknownOccupation: Schoolteacher? Prostitute?Spouse: Harry A. Longabaugh (common-law husband)?Affiliations: NoneDate of Death: UnknownCause of Death: UnknownLocation of Death: Unknownpost-131-1256304514.jpgcesto opisivana kao jedna od najlepsih i najneobuzdanijih zena divljeg zapada, na njegovom zalasku. odlicna s konjima, puskama i muskarcima.mozda je rodjena 1878, a mozda ne. mozda u texasu, a mozda negde na istocnoj obali.mozda je nekad bila udata i imala jedno, mozda dva deteta, a mozda ne.pre no sto se pridruzila stanovnicima robbers roosta, mozda je bila uciteljica, mozda devojka u javnoj kuci madam fannie porter.mozda je prvo bila ljubavnica butch cassidija, a mozda sundance kida. ako je verovati brusu cetvinu, izvesno je da je u argentini to bio jedan skladni ménage à trois.mozda je poginula u pucnjavi u chubutu, argentina, 1922, sa covekom po imenu mateo gebhard. mozda je izvrsila samoubistvo 1924. mozda je izgorela, kao eunice gray, u pozaru svog waco hotela 1962, pedeset tri godine posle pucnjave u bolivijskoj zabiti po imenu san vicente, u kojoj su uz telo jednog od dvojice muskaraca, lobanja probijenih mecima iz sopstvenih pistolja, pronasli tiffanijev zenski dzepni sat, kupljen 1901. u new yorku .poz

Link to comment
  • Replies 183
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • woodooinstalater

    94

  • le petit nicolas

    29

  • bradilko

    10

  • nautilus

    6

Jos jedan otpadnikFlavius Claudius Julianus(331 – 363)post-2755-1256673309.jpgJulian ApostataImperator10. Kad su, dakle, jedni druge ugledali, Rimljani, blistavih kaciga sa krestama, mahali su stitovima i, kao u ritmu anapesta, lagano napredovali; carkasi su zapoceli bitku bacajuci koplja, dok je brz vihor, koji se odasvud dizao, nosio prasinu uvis. 11. I kad su odasvud, po obicaju, povikali, a bojna truba podstakla zestinu junaka….Amijan Marcelin, Istorija, Knjiga XXIV, VI (Julijan, posle poebede nad Sasanidima, poginulih dve hiljade petsto Persijanaca i nakon gubitka oko sedamdeset ljudi, mnoge vojnike odlikuje pred vojnickom skupstinom vencima).Prosveta, Beograd, 1998.Prevod: Milena MilinNaslov originala: Ammiani Marcellini, RERUM GESTARUM LIBRI QUI SUPERSUNTPolovina 4. veka, cini mi se, labudova pesma Rimske imperije, rimskog sveta, Otpadnikov pohod na Persiju, i Rimljani, legije blistavih kaciga sa krestama.... Mozda najlepse napisane reci o nekom jucerasnjem svetu, prica o mladom imperatoru, prica ispricana od strane oficira, penzionera koji na nekom poljskom dobru, stecenom vojnickom sluzbom, koji je bio tamo, i koji, u miru penzionerskih dana, prica za potomstvo.... Nepretenciozna prica veterana, i slika mladog cara koji pokusava da vrati, zadrzi neumitan tok istorije. Da vrati cast i slavu starim trpeljivim bogovima, pred jednim novim, nemilosrdnim bogom i njegovim sledbenicima. Poslednji pokusaj da svetu vrati toleranciju i trpeljivost, istu onu sa kojom je Avgust, cini mi se, smatrao sasvim prirodnim da se, prolazeci kroz Jerusalim, pokloni i tom bogu.... Dosla je neka nova vera, sa svojim sledbenicima i mene sve neodoljivo podseca na onu Babeljevu nezapazenu Liniju i boju, kada, posle Kerenskog, na govornicu izlazi Trocki, i glasom koji ne ostavlja nikakvu nadu, kaze: drugovi i braco.... Volim, pored sve odbojnosti prema bitkama i ratovima, da zamislim mesopotamsku ravnicu i sjajne redove legija na braniku Carstva, sa mladim carem koji je medju njima, kao u starim danima slave Rima, danima kada se stvaralo Carstvo, a samo pominjanje imena Rima unosilo strah medju varvare.Pa i samo hiljadugodisnje umiranje Vizantije, ta tako tuzna prica o Carstvu koje umire hiljadu godina, umire nekoliko puta duze nego sto su zivela neka Carstva koja istorija smatra uspelima.... I kada covek shvati da je HILJADU godina strasno dugo vreme, neshvatljivo danasnjim merilima o vremenu, vreme u kome se nije samo ratovalo nego i generacijama zivelo i umiralo takozvanim obicnim zivotima takozvanih obicnih ljudi, shvati, u stvari, da glavni i najvazniji deo istorije cine carevi i vladari koji se ne pominju, za vreme cije vladavine je bilo, prosto, naprosto – dosadno....A opet, od nekud bljesnu energicne Trajanove oci, zacuju se bojne trube i teskim, veteranskim korakom, blistajuci kacigama sa krestama, legija nezaustavljivo krene napred...I – pocne istorija.ЛИНИЈА И БОЈААлександра Фјодоровича Керенског први пут сам видео двадесетог децембра хиљаду девет стотина шеснаесте године у трпезарији санаторијума Олила. Упознао нас је адвокат Зацарени из Туркестана. О Зацареном сам знао да се обрезао у четрдесетој години живота. Велики кнез Петар Николајевич, безумник у немилости, који се налазио у прогонству у Ташкенту, необично је ценио пријатељство за Зацареним. Тај велики кнез је ходао наг улицама Ташкента, оженио се козакињом, палио свеће пред Волтеровим портретом, као пред иконом Исуса Христа, и исушио бескрајне равнице Аму-Дарје. Зацарени му је био пријатељ.Дакле — Олила. Десет километара од нас блистали су се модри гранитни блокови Хелсинкија. О Хелсинки, љубави срца мога! О небо, што протичеш над булеваром с дрворедима и одлећеш као птица!!Дакле — Олила. Цвеће севера труне у ваза-ма. Јелењи рогови се опружили на полумрачним таваницама. Y трпезарији мирише на боровину, на свеже груди грофице Тишкевич и на свилено рубље енглеских официра.За столом поред Керенског седи углађени покрштенко из полицијског кварта. Десно од њега је Норвежанин Никелсен, власник китоловца. Лево — грофица Тишкевич, лепа као Марија Антоанета.Керенски је појео три колача и пошао са мном у шуму. Покрај нас је пројурила на смучкама госпођица Кирсти.— Ко је то? — упита Александар Фјодорович.— To је Никелсенова кћерка, госпођица Кирсти, лепотица ... — рекох.Потом смо угледали саонице старог Јоханеса.— Ко је то? — упита Александар Фјодорович.— To је стари Јоханес, — рекох — он вози из Хелсинкија коњак и воће. Зар не познајете кочијаша Јоханеса?— Познајем их све, али не видим никога — одговори Керенски.— Ви сте кратковиди, Александре Фјодоровичу?— Да, ја сам кратковид.— Потребне су вам наочари, Александре Фјодоровичу.— Нипошто.На то рекох с младалачким заносом:Помислите, ви нисте само слепи, ви сте готово мртви. Линија, божанска црта, владарка света, заувек је измакла вашем погледу. Нас двојица ходамо чаробним вртом, неописивом финском шумом. До последњег свог часа нећемо видети ништа лепше. А, ето, ви не видите залеђене и ружичасте ивице водопада, тамо, крај реке. Жалосна врба повијена над водопадом — ви не видите њене јапанске резбарије. Црвена стабла борова покривена су снегом. Бисерни сјај лепрша у снеговима. Он почиње беживотном линијом, која је прионула уз дрво и на површини је таласаста, као Леонардова линија, оивичена одсјајем успламтелих облака. А свилена чарапа госпођице Кирсти и линија њене већ зреле ноге? Купите наочари, Александре Фјодоровичу, преклињем вас ...Дете, — одговори он — не трошите речи. Пола рублље за наочаре, то ће бити једино пола рубље које ћу уштедети. Мени није потребна ваша линија, подла као стварност. Ви не живите болље од учитеља тригонометрије, a ја сам окружен чудесима чак у Кљазми. Шта ће ми пеге на лицу госпођице Кирсти, када у тој девојци, иако је једва и разазнајем, наслућујем све што желим да наслутим? Шта ће ми облаци на овом финском небу, када видим како над мојом главом промиче силни океан? Шта ће ми линија, када поседујем боје? Читав свет је за мене огромно позориште, у којем сам ја једини гледалац без догледа. Оркестар свира увертиру за трећи чин, позорница је од мене далеко као у сну, срце ми кипти од одушевљења — ја видим пурпурни сомот на Ђулијети, љубичасту свилу на Ромеу, и ниједну лажну браду ... И ви бисте желели да ме ослепите наочарима од пола рубље ...Tor истог вечера отпутовао сам у град. О Хелсинки, уточиште мојих снова! ...Александра Фјодоровича видео сам пола године касније, у јуну седамнаесте године, када је био врховни командант руских армија и господар наших судбина.Тога дана је Троицки мост био дигнут. Путиловски радници наступали су на арсенал. Трамвајски вагони лежали су на улицама пљоштимице, као угинули коњи.Митинг је био сазван у Народном дому. Александар Фјодорович је одржао говор о Русији — мајци и жени. Гомила га је гушила кожусима својих страсти. Шта је у тим чекињастим кожусима видео он, једини гледалац без догледа? He знам. Али одмах после њега на трибину се попео Троцки који је искривио уста и рекао гласом што није остављао никакву наду:— Другови и браћо ...

Edited by woodooinstalater
Link to comment
  • 2 weeks later...

Qian Xuesen.Otac kineskog svemirskog programa.Skolovan u Americi.Umro 31. oktobra 2009. godine u Pekingu.Kada je Kina ozbiljno izasla u svemir, pojavilo se, ponovo, i ime ovog coveka: u skladu sa modernom popularnoscu Kine, americki mediji su ga zadnjih nekoliko godina proglasavali za coveka godine i dodeljivali mu slicne medijske titule – zezalice.Qian, cije se ime ponekad pojavljuje i kao Tsien Hsue-shen, rodjen je u Hangdzou i domogao se USA 1935. godine. Za vreme i posle WW2, sa porastom interesovanja i fondova za istrazivanja raketnog pogona, ovaj covek se, iako stranac (uz to ne i Nemac), domogao najvisih pozicija u americkom vojnoindustrijskom kompleksu.Njega se, nazalost, dokopao i jedan senator antikomunista: optuzen za simpatije prema komunizmu, hapsen je 1950. godine, a deportovan u Kinu 1955. posle niza otuznih rasprava o naklonosti jednoj ili drugoj zemlji.U Kini je docekan kako dolikuje i postao je centralna figura u kineskom naporu da razvije raketnu tehnologiju. Od osnivanja odgovarajucih administracija i rukovodjenja njima, do rada na razvoju kome je dao, sto mu je i sluzbeno priznato, nemerljiv doprinos.Otac prvog kineskog vestackog satelita je, prema recima Teodora fon Karmana, fizicara, bio genije koji je dao ogroman doprinos, u svetskim razmerama, napretku u aerodinamici velikih brzina i pogonima potrebnim za njihovo dostizanje.Ne postoji na planeti zemlja, osim Indije mozda, u kojoj je ono sto je stvorio ovaj covek dalje, u vecem raskoraku, od svakodnevice koju je, zakoracivsi u svemir zatekao.Gospodja/Drugarica Jiang Ying, bolja polovina jednog ne-WASP para...Na vrhuncu karijere.Pored Mao Ce Tunga sedi covek koji je vredeo vise nego, recimo, ceo francuski svemirski program, mislim na takozvane ljudske resurse, naravno. http://www.youtube.com/watch?v=Ge8Rin5ReXYhttp://www.youtube.com/watch?v=_1Qo1eaWF8c

Link to comment
Joe Hill Rodjen kao Joel Emmanuel H䧧lund, poznat i kao Joseph Hillstr?1879 ? 1915)Amerikanac.Useljenik iz Svedske. Jedan od osnivaca IWW-a, radnicke organizacije koja se zagovarala borbu nenasilnim sredstvima ugledajuci se na Gandija. Jedan od nacina borbe im je bio da u gradovima Amerike citaju javno Ustav, a cuveni moto ?da je vreme da Amerika procita sopstvene skolske knjige??.Savremenik Dzeka Londona, skitnica, ziveo je u Americi dok je ova bila mlada.Talentovan kompozitor, ostvario veliki uticaj na americku popularnu muziku, a neke od njegovih kompozicija su postale americka verzija narodnih pesama.Osudjen na smrt u najblaze receno kontroverznom sudjenju pod optuzbom za ubistvo i streljan u Utahu, 1915. godine.
I dreamed I saw Joe Hill last night, Alive as you or me Says I, "But Joe, you're ten years dead," "I never died," says he "I never died," says he "In Salt Lake, Joe," says I to him, Him standing by my bed, "They framed you on a murder charge," Says Joe, "But I ain't dead," Says Joe, "But I ain't dead." "The copper bosses killed you, Joe, They shot you, Joe," says I. "Takes more than guns to kill a man," Says Joe, "I didn't die," Says Joe, "I didn't die." And standing there as big as life And smiling with his eyes Joe says, "What they forgot to kill Went on to organize, Went on to organize." "Joe Hill ain't dead," he says to me, "Joe Hill ain't never died. Where working men are out on strike Joe Hill is at their side, Joe Hill is at their side." "From San Diego up to Maine, In every mine and mill, Where workers strike and organize," Says he, "You'll find Joe Hill," Says he, "You'll find Joe Hill." I dreamed I saw Joe Hill last night, Alive as you or me Says I, "But Joe, you're ten years dead," "I never died," says he "I never died," says he
Link to comment
I dreamed I saw Joe Hill last night, Alive as you or me Says I, "But Joe, you're ten years dead," "I never died," says he "I never died," says he "In Salt Lake, Joe," says I to him, Him standing by my bed, "They framed you on a murder charge," Says Joe, "But I ain't dead," Says Joe, "But I ain't dead." "The copper bosses killed you, Joe, They shot you, Joe," says I. "Takes more than guns to kill a man," Says Joe, "I didn't die," Says Joe, "I didn't die." And standing there as big as life And smiling with his eyes Joe says, "What they forgot to kill Went on to organize, Went on to organize." "Joe Hill ain't dead," he says to me, "Joe Hill ain't never died. Where working men are out on strike Joe Hill is at their side, Joe Hill is at their side." "From San Diego up to Maine, In every mine and mill, Where workers strike and organize," Says he, "You'll find Joe Hill," Says he, "You'll find Joe Hill." I dreamed I saw Joe Hill last night, Alive as you or me Says I, "But Joe, you're ten years dead," "I never died," says he "I never died," says he
Link to comment
  • 4 weeks later...

Eden, Robert Anthony1st Earl od Avon(1897 – 1977)Sve pod konac: plemstvo, Eton, najbolji u kriketu, ragbiju i veslanju, zavidna karijera oficira u WW1, rodjeni brat izgubljen u pomorskoj bici kog Jutlanda, karijera politicara, clan Parlamenta, ministar inostranih poslova i ministar rata u Drugom svetskom ratu, besprekorna saradnja sa Vinstonom….I – usrana motka kada je, 1955. godine postao Prvi ministar: Suec, greska placena konacnim gubitkom imperijalnog imidza (ili onog sto je ostalo od njega), neslavan odlazak.Mozda ovaj konzervativac do srzi i nije mogao drugacije: u svakom slucaju niko ne moze da mu ospori briljantne diplomatske sposobnosti i mesto medju najvecim ministrima koje je Engleska imala, i to u najteza vremena.Ali, to je politika i istorija.Nesto drugo ostaje za neku praviju i bolju istoriju: ovaj covek je bio uvek besprekorno obucen, i spada u – bez konkurencije – u najbolje obucene muskarce 20. veka. Politicare u svakom slucaju.Kao sto i prilici dzentlmenu, ali pravom, on je znao da nosi ono sto stavi na sebe.I da se ponasa kao da to ne postoji.http://www.youtube.com/watch?v=GvBD5qZGt2Y

Link to comment
  • 2 weeks later...

Ovo nije podsecanje na danasnji dan, 14. decembar 1911. godine, kada je covek po imenu Roald Amundsen, sa jos cetvoricom saputnika i 16 pasa, prvi od svih ljudi, otkako je coveka, stupio na tacku planete, na kojoj vam je , kada stanete na nju, gde god da se okrenete - sever jedina strana sveta. Juzni pol planete Zemlje, 90.00 stepeni S.Vise je podsecanje na pravila ne igre, nego zivota, u svetu u kome je biti prvi - sve, biti drugi - nista.Obelezje na mestu gde su pronadjeni Scott i drugovi.Amundsen je bio trkac. Potkovan trkac, iskusan, ni nauka mu nije bila strana, rezultati koje je postigao i doprinos koji je dao, opravdavaju i to priznanje ovom coveku.Ali, tih godina, od 1910. do 1912. grubo racunajuci, Amundsen se - trkao.Spremao se za juris na jos neosvojeni Severni pol, kada je stigla vest da je Pol osvojen. Osvojio ga je Robert Piri, americki istrazivac - sportista, pracen jednim covekom crne boje koze, svojim slugom - Metju Hansonom. On se tada nije racunao, da bi tek sezdesetih, kada je rasna segregacija pocela polako da ustupa, i doprinos ovog coveka bio priznat, jer blizu je pameti da je sluga na tom teskom i preteskom putu, ipak morao da - malo vise radi od svog gospodara ili poslodavca, kako vam drago.Amundsen je na moru, kada je stigla vest da je Severni pol osvojen, promenio kurs i odlucio da jurisa - na Juzni pol.Sve bi to bilo u okvirima onoga sto su gospoda tog vremena smatrala dopustenim, bio u pitanju sportski duh ili doprinos nauci, da na taj isti Juzni pol nije upravo kretala jos jedna prava ekspedicija, vodjena od strane coveka po imenu Robert Falcon Scott, oficir Kraljevske mornarice, temeljito pripremljana, snabdevena svim modernim sredstvima koje je tadasnje doba, doba uzleta tehnike i poverenja u nju moglo da pruzi.Amundsen je usvojio eskimsku taktiku, pse kao sredstvo za vucu, a na pitanje da li je svestan da mozda psi vise nemaju sansi protiv gusenicnih vozila, odgovorio: mozda, ali znam za jednu bitnu prednost pasa nad masinama - njih u slucaju gladi mozete da - pojedete.Amundsen je do Juznog pola stigao bez vecih problema - stari i iskusni polarni istrazivac je igrao na sigurno.Ali - Scottu sa svojima - posle ekspedicije/putovanja sistematski pripremanog i sprovodjenog, sa ekipama koje su isle ispred glavne grupe i postavljale stanice za snabdevanje koje bi imale da posluze glavnoj grupi kada se ova bude vracala, bilo je sudjeno da dozivi mozda najvece razocarenje dosudjeno jednom coveku u 20. veku.Na dohvat zivotnog cilja - osvajanja Juznog pola - posle nepojamno teskog putovanja - zapalo mu je da, priblizavajuci se Polu, bude sve izvesnije siguran da je sumnjiva crna tacka kojoj su se konacno priblizavali - sator sa norveskom zastavom koju je ostavio Amundsen, i u satoru, kratko pismo sa molbom da sledeci koji naidje javi norveskom kralju da je Pol osvojen za slavu Norveske....Razocarani, clanovi Scott-ove ekspedicije su na povratku umirali, jedan po jedan, uz primere nepojamne hrabrosti i zrtvovanja, neki izlazeci iz satora napolje, u sneznu oluju i temperature ispod 60 stepeni, da se nikada ne vrate i tako olaksaju drugovima povratak, neki umiruci od iscrpljenosti, da bi na kraju svega, ostao samo Scott i njegov dnevnik, u kome su zadnje reci bile upucene sunarodnicima sa molbom da ne zaborave njegovu zenu i decu. Scott je znao da svet koji ne oprasta gubitniku, brzo zaboravlja takve stvari.Scott sa grupom sa kojom je jurisao na Pol, kako se tada govorilo. Niko se nije vratio.Niko nije preglasno, a kamoli sluzbeno Amundsenu prebacio bilo sta.Ovaj covek je nastavio, i to veoma uspesno, sa polarnim istrazivanjima, i ostace zauvek zapamcen kao mozda najveci polarni istrazivac svih vremena. Uveo je u istrazivanje Arktika novo i revolucionarno sredstvo, bio pionir - avione i dirizable, imao sa njima nekoliko sjajnih uspeha, da bi, pokusavajuci da ukaze pomoc italijanskoj ekspediciji predvodjenom generalom Nobile-om, i krecuci u pomoc nestalim pilotima, jednom Norvezaninu i nekolicini Francuza, koji su se u traganju za Italijanima takodje izgubili u prostranstvima Arktika. Ni napori najboljih tog vremena, Rusa pilota Levanevskog, angazovanje cuvenog i jedinstvenog ledolomca Krasin, nisu urodili plodom. Stari i iskusni polarni istrazivac je, 1928. godine, zauvek nestao, da nikada ne bude pronadjen, i ostao je da pociva mozda bas tamo gde bi to i sam zeleo. Da li se, u zadnjim trenucima zivota, setio bezizlaza i poraza jednog drugog coveka, da li je, mozda, angazujuci se kao vec slavan istrazivac u naporima za spasavanje Nobile ekspedicije, vracao neki svoj stari dug, necemo nikada znati.I - mozda je to dobro - u slavu ljudi koji su dali zivote da ni jedan kutak planete ne ostane beo na geografskoj karti ili da ga se ne moze obeleziti onim cuvenim izrazom da na njega nije stupila ljudska noga.Robert Falcon ScottPoslednja recenica dnevnika koji je vodio do zadnjeg casa i koji je nadjen pored njega:Posaljite ovaj dnevnik mojoj zeni (precrtano) i naknadno napisano: mojoj udovici.

Link to comment
  • 2 weeks later...

Sudbina.Ovog puta sigurno nekoliko desetina miliona zena Kine. I - jedna civilizacija. Kojoj bilo ko zapadno od Sueca, sto bi rekli stari dobri kolonizatori, nema prava niti moze da sudi.Fotografije su nacinjene krajem 19. i pocetkom 20. veka.Han devojka. Mandzu devojka.Tomovi literature o socijalnom, erotskom, seksualnom i svakom ostalom znacaju stopala. Koja prate ne prolaznu, sezonsku, modu, nego modu za ceo zivot: mora se bez prava zalbe poceti od maleckog malena.Da bi se postalo – zena. I samo zena.Uspeh.Obuca.A tek Zapad.

Link to comment

Nathan Mayer RothschildPorodica koja je nosila ovo prezime nije bila bez ‘leba ni pre Vaterloa.Ali se tek tog dana, na rusevinama jednog carstva, i tragedijom miliona koji su to omogucili, rodio recept kako postati Rotschild ili barem nesto slicno: potrebno je samo pre svih shvatiti sta je u kasno popodne kod Vaterloa znacilo Velingtonovo mahanje sesirom, ne casiti ni casa, nego na konja pa pravac Brisel pa Ostende, jedan brod koji ceka – i stici u London pre svih vesti, sluzbenih ili nesluzbenih.Razbiti berzu onako kako je niko do tada, a ni posle toga nije razbio, i – to je to.Ono sto je Nathan tog popodneva znao, znalo je samo jos par ljudi u Evropi: notorni policajac i obavestajac Joseph Fouche, koga pare nisu interesovale, osim mozda pod 2, i – kazu – Velington. Koji je uredno primio svoj deo.Bilo kako bilo, vreme jednog Carstva, carstva heroja i novih ideja koje su promenile lice Evrope je proslo, nastupilo je doba nekih drugih carstava, carstava bankara, cifta, spekulanata. Jednom recju – napretka.Itekakvog.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...