Jump to content
IGNORED

Post-covid


Svemir Zeka

Recommended Posts

Čuli smo se nekim poslom pre par meseci il tako... Sad se tačno sećam glasa, užas bre. Car je bio videlo se iz aviona, a i da nije... Užas. 

  • +1 3
  • Tužno 3
Link to comment
22 minutes ago, Moonwalker said:

Proveravajte se cesce koliko god vam sve okolnosti dozvoljavaju i sledite instikt. 

Pogotovo muskarci u najaktivnijem dobu i sa najvecim presingom od posla i zivota . (35-60 godine).
Cak i sac metodom bas je uociljivo lose prolazenje kroz ovu epidemiju u toj kategoriji stanovnistva u poredjenju sa drugim sredinama.

 

I koliko god da mislite da ste se lagano provukli ili vam se cini da jeste, vrlo oprezno sa opterecivanjem organizma.

 

Vi ste tu bili izlozeni cirkulaciji vece kolicine virusa u duzem periodu zbog svih okolnosti, objektivnih i onih koje su do nemara.


Imajte u vidu da smo mi visok i gabaritan narod.  Kad ovo namuci srce eto problema iza coska. 
 

Ja sam ovo svoje provrtela kroz neki svoj krug uz cenu da cujem svasta nesto, i neka sam, pomoglo je malo. Makar se posle pravilo da su sami smislili. Ko te pita.

 

 

I bez epidemije... Tovare, pritiskaju. 

 

Ja se tako dignem kao šta sam kome dužan zabole me onda opet pomislim lepo nam ide daj da zapnem još... Glupo. Nije glupo nelogično, nego glupo nezdravo.

 

A baš me zabolelo za skaja, a ja sam tvrd inače. Pričali smo o detetu njegovom (zašto mene inače ljudi zovu, obično zbog toga). Kad smo kod muškaraca, ja ih često upoznam iz pozicije oca i tvrdim da je to najlepša pozicija iz koje možeš da upoznaš muškarca. Mica. Jebemupseto da tako odjednom...

  • Tužno 8
Link to comment

jbt ja sam 3 puta prelezao koronu, isto sam godiste kao i sky,

a picim i dalje ove treninge 15h nedeljno...

 

usr'o sam se, mogu vam reci.

 

 

edit: ok, nisam "prelezao" tri puta. prvi put je bilo 7 dana, drugi i treci put po 2 dana samo, na nogama.

Edited by Djuro
  • +1 3
Link to comment

Ovo je samo moja laicko primecivanje, mislim da mere nisu bile dobro shvacene. Pa se ponekad ljudi (ne sa foruma!) zalili na mere u drugim drzavama  koje su bile neprijatne taman kao tesne gace.

 

Ona delimicna zatvaranja i mere u drugim zemljama sam ja shvatila kao pokusaj klasterizacije epidemije u manje grupe, a onda gasenje pojedinacnih manjih pozara, da bi se izbeglo da virus kruzi kroz celu populaciju sve vreme, a opet da se ne bi pravio totalni kolaps. Cini mi se da toga tu nije bilo.

 

Cudan je virus i nelinearan. Izlozeni smo/ste bili stresovima razne vrste u dugom periodu. 


Pazljivo, nista nece da pobegne.

Edited by Moonwalker
  • +1 6
  • Wub 1
  • Hvala 1
Link to comment
32 minutes ago, Djuro said:

jbt ja sam 3 puta prelezao koronu, isto sam godiste kao i sky,

a picim i dalje ove treninge 15h nedeljno...

 

usr'o sam se, mogu vam reci.

 

 

edit: ok, nisam "prelezao" tri puta. prvi put je bilo 7 dana, drugi i treci put po 2 dana samo, na nogama.

ti da se čuvaš 'si čuo

  • +1 2
Link to comment

Sve sto sam uspeo da uradim u zivotu, uspeo sam zahvaljujuci tome sto se nikada ne predajem, ni po koju cenu. Pokleknem kad bas ne ide, onda se regrupisem i krenem iznova da se borim, koliko god sanse bile male ne odustajem sve dok postoje.

I dodjoh, nakon kovida do zida...

Jednostavo, uspem da predjem 300-400 metara i onda pocinje...kratak dah, noge otkazuju poslusnost, ja pokusavam ali su tantalove muke, i u tim pokusajima pocinje da me hvata malodusnost, do te mere da sam neki dan seo na betonsku ogradu razmisljajuci da odustanem.

Na poslu, penjanje na drugi sprat se pretvara u borbu za goli zivot, kad konacno uspem, jedina mi je zelja da legnem na sred hodnika, jer ni za sta drugo nemam snage. Ovaj drzavni posao radim potpuno odsutan i robotizovan, uz teske muke i konstantne gubitke koncentracije, a ono sto radim privatno kuci, i po cemu sam, u specijalizovanom delu, poznat u celoj srbiji se pretvorio u horor, jer, ja, koji sam, trenirajuci mozak, sve zivo pamtio i racunao u glavi, sad svaki korak zapisujem kako bi znao sta sam prethodno uradio. Jer, secanje samo odjednom nestane a sposobnost, kojom sam se ponosio, da rekonstruisem unazad dogadjaje i tako u svakom trenutku znam sta sam gde i kad ostavio ili uradio je jednostavno netragom nestala.

Nikada se bespomocnije i besmislenije u zivotu nisam osecao i pojma nemam kako da se iz ovoga izvucem. I ono sto me najvise plasi, uopste nisam siguran ni da li me vise zanima...

😞

  • +1 4
  • Tužno 17
Link to comment

Polako, ume to da potraje ali neće večito tako...

Imam istu situaciju, preslikanu...prošlo mi je 11 meseci od preživljavanja kako lepo reče Tale, ali tek unazad možda dva meseca osećam mentalni boljitak, fizički je stigao dosta ranije...e sad, depra traje i dalje, manje ili više, zavisi od dana do dana. Moramo napred, šta nam drugo preostaje?

  • +1 4
Link to comment
1 hour ago, Drako said:

pocinje da me hvata malodusnost, do te mere da sam neki dan seo na betonsku ogradu razmisljajuci da odustanem.

 

Nikada se bespomocnije i besmislenije u zivotu nisam osecao i pojma nemam kako da se iz ovoga izvucem. I ono sto me najvise plasi, uopste nisam siguran ni da li me vise zanima...

😞


Ne. 

Korak po korak, dan po dan. :heart:

Znas i kako, napisao si u prvom pasusu. Mos ti to! :)
 

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...