Jump to content
IGNORED

Protjerivanje 'Folksdojčera' - Nikada ispravljena nepravda


Kursadžija

Recommended Posts

2 minutes ago, gone fishing said:

po toj logici trebalo je proteratu u tursku balije zbog handžar divizije, šipce preko prokletija zbog zločina 50k  balista a i hortijevce preko horgoša zbog bacanja pod led u dunav....

Tu su i Bugari, ali posle WW2 smo svi bili na istoj ideološkoj strani, tako da je to bilo no-no.

Edited by čekmeže
Link to comment

Offtopić, ali  da li se neko seća proterivanja Turaka iz Bugarske negde krajem osamdesetih, početkom devedesetih?

Nešto kao da mi je ostalo u sećanju ali se ne sećam razmere svega i zašto je do toga došlo.

Link to comment
5 hours ago, SNARC said:

Kada si vec dokon..istrazi odakle su mahom pripadnici Prinz Eugen divizije i kakva su sve dobrocinstva te jajare uradili..jebem mater i njima i onima koji ih brane.

 

Ne znam zašto se uopšte ponovo otvara topik, a na prethodnom smo samo Namenski i ja diskutovali.

 

Princ Eugen je tema o kojoj ne treba da diskutuju ljudi koji nisu o njoj dovoljno čitali, jer će u protivnom nastradati na materijalnim činjenicama(Princ Eugen su optuženi za tri ratna zločina od kojih ni jedan nije bio u Srbiji - Bosna, Crna Gora i okolina Sinja, što je besmisleno jer su najveći zločini činjeni upravo u Pančevu i Banatu), niti je treba vezivati za proterivanje Nemaca, baš kao što ne treba vezivati proterivanje Srba sa građanskim ratom u Hrvatskoj 90-ih.

 

Ono što potomci proteranih Nemaca stalno prećutkuju je sporazum iz 1952.(ili53.) sa tada još ujedinjenom Nemačkom o ratnim reparacijama koja je uključivala i imovinu 400 000 jugoslovenskih Nemaca koji su imali biti obeštećeni imovinom približne vrednosti u Nemačkoj. Taj sporazum nema mnogo veze veze sa sporazumom Tito - Brant iz 1968., koji je uređivao neke druge odnose između Jugoslavije i tada već samo SR Nemačke.

 

Inače, Princ Eugen su dobrim delom činili Nemci kako iz srpskog, tako i rumunskog Banata, a komandni sastav je skoro kompletno bio od Nemaca iz nemačkih vojnih škola. Banatski seljaci su uglavnom bili topovsko meso gurnuto da juri Tita po bosanskim vukojebinama(Banaćane koji beže od medveda iz istočne Bosne), a konačno stradanje finalizovano je podmetanjem pod sovjetske tenkove kod Niša 1944. kada je jednim potezom preko deset hiljada gurnuto u smrt da obezbede povlačenje nemačkih snaga iz Grčke - tačno toliko je rajhskomandi bilo stalo do njih.

 

Svaka paralela sa izdajom krajiških snaga 1995. je namerna i svesna; rat je rat i na kraju se uvek slomi na pogrešnim leđima; i u Kninu i u Benkovcu i u Borovu bio je poneki Hitler iz našeg sokaka, ali takvi retko i skoro nikad ne odgovaraju, a gologuzija trpi i za sebe i za njih. 

 

Tako je najpoznatiji komandant Princ Eugena, Oto Kum doživeo duboku starost i umro mirno u 94. godini u Nemačkoj. Za to vreme, ostatak ostataka banatskih Nemaca skončavao je od gladi u sovjetskim logorima po Rumuniji. 

 

Ti ćeš, naravno, reći, jebem im mater, svi su isti

 

Meni nisu isti.

  • +1 2
Link to comment
1 minute ago, Filozof manijak said:

Offtopić, ali  da li se neko seća proterivanja Turaka iz Bugarske negde krajem osamdesetih, početkom devedesetih?

Nešto kao da mi je ostalo u sećanju ali se ne sećam razmere svega i zašto je do toga došlo.

 

da ja se sećam....

Ili su bežali za Tursku ili su im menjana imena i dodavano im je bugarsko ski

 

najviše širenju glasa o tome su pridoneli dizači tegova turci poreklom.... koji su postizali vrhunske rezultate i potom bežali za Tursku

Link to comment

Naslov teme je malo promašen, to nije bilo toliko proterivanje nego bežanje. Švaba je naravno to organizovao, kod nas su išli u par kolona, možda i pre pada Beograda. Oni koji su hteli da ostanu su smatrani izdajnicima, tako da je porodica moje žene jedva ostala živa, hteli su njihovi da ih ubiju. Možda je pomoglo što su ostale samo žene. Nakon logora dosta ih je i ostalo, kod nas ima baš dosta prezimena koja ne možeš promašiti niti pomešati sa jevrejskim (ima jedna jevrejska porodica u gradu, sve su pobili u ratu).

Što se tiče reparacija, od kada je uvedena restitucija kroz moje ruke je prošlo nekoliko desetina ugovora o kupoprodaji nepokretnosti u kojima su prodavci bili Folksdojčeri, sve u Vojvodini, a ja pokrivam 2 posto Srbije. Sada je to sve ređe i ređe, verujem da je mahom sve prodano.

Link to comment

Privatno sam pre par godina upoznao devojku čija je baba nemica bila na samrti....

i baba ceo život nije pričala ništa...

udala se za Srbina koji ju je doslovno skinuo sa kola koja su vozila Nemce u logore

ali pred smrt... u ponekad nesvesnom do kraja stanju govorila je kako su joj zaklali dva brata  tada mladići 17 i 21 godinu u dvorištu pred njenim očima pre nego što su ju utovarili u kola....   

 

ima još detalja i fotografija, kasnije se i posle 20-30 rekonstruisalo ko je i šta pljačkao i krao iz kuće roditelja te devojke....  slučajno nailazila na stvari koje su bile u drugim kućama u selu 

...ma priča za film....

 

 

Link to comment
Quote

...Rođena je 1935. ...  a 1944. kada joj je bilo 12, godina, morala da ode...

 

 

Napredna gospođa Šnajder. Nešto masno lažu po tim pisanijama tamo.

 

U Beogradu jesu naciste i njihove bližnje terali u logore, ali Nemce nisu. Ovo je iz prve ruke. Nekada ih je bilo dosta više, imali su svoje kafane, kuglane.

Ta moja prva ruka je bio bankarski činovnik pre i posle rata ovde u Beogradu. Bilo ih je koji su imali naša visoka odlikovanja iz Balkanskih ratova i iz Prvog svetskog rata. Drugar, Nemac poreklom, čiji je otac bio berberin, za vreme rata brijao Lera, posle rata najnormalnije imao radnju u centru grada (doduše ne tamo gde je prvobitno bila, pomerili ga par stotina metara).

Bilo je naravno dosta oduzete imovine, ali to nema veze sa nacijom.

Link to comment
4 minutes ago, April said:

Ne znam zašto se uopšte ponovo otvara topik, a na prethodnom smo samo Namenski i ja diskutovali.

Otvorio ga je lik, podmuklo da podmuklije ne moze biti: podmetnuo temu oko koje cemo da se ganjamo po ko zna koji put sa sve ambivalentnim ali legitimnim odnosom prema Yu folksdojcerima, tacnije njihovoj post WW2 sudbini.

Nije mu, ni slucajno, palo na pamet da otvori temu o 200,000 hrvatskih gradjana koji manjkaju Hrvatskoj i za koje je niko u EU nije pitao.

Bas kao sto nije, ovde na njegovom topiku, obavestio prisutne odakle je doslo ono devojce sto se onako besramno uselilo u neciju tudju kucu...

Sada sedi sa strane i uzdise nad nasim nerazumevanjem, doda po neko ...i tako, onako tuzno i pljesne rukama od bola...

 

Inace, cudno kako se ulaskom u EU - valjda je lekovito, jebemliga - spadne ono zlocin prema Nemcima, ovde koriscen bez rezerve, i ovako nesto (a original snimci su sve redji):

 

Postane skoro pa romantika, onako malo tuznjikava, ali boze moj, sta da se radi, rat je zajebana rabota:

 

 

Inace, neverovatno je kako se lako primamo na posipanje pepelom, pristajemo da nas ovakvi pretvaraju u evropske dezurne zle momke, sa sve ocekivanjem od nas da se pokajemo, priznamo, katarzujemo: Cesi i Poljaci bi se nakostresili i na samu pomisao da im neko ponovo cita istoriju koja se tice tretmana sopstvenih Nemaca, a prema kojoj je Yu prica primer humanog tretmana, pa cak - da ponovim po ko zna koji put - ni nadaleko humanim Dancima niko ne sme da pomene sta su uradili svojim Nemcima...

 

Edit: videh u medjuvremenu da je ubacio jos jednu srceparajucu pricu; cudno je kako takvi uvek zaborave uvod, sa sve Bosnom tokom WW2 prepunom takvih prica, prebrojavanju dece automatima, kaznenim ekspedicijama...

  • Hvala 2
Link to comment
Umesto sažetka
Završetkom Drugog svetskog rata, to jest ulaskom Crvene armije na područje Vojvodine, započinje nešto
što bi se moglo nazvati početkom kraja za Podunavske Nemce u Jugoslaviji. Fatum kolektivne krivnje,397 kako je
nazvao Geiger, pokazao se u svoj svojoj težini. Započelo je nasumičnim, ali i masovnijim ubistvima, pljačkanjima,
maltretiranjima, silovanjima, samoubistvima, a nastavilo se organizovanjem prinudnog rada, uspostavljanjem
logora, konfiskacijom imovine i oduzimanjem svih građanskih prava Podunavskih Nemaca.
Računa se da je stradalo 8049 civila – Podunavskih Nemaca – još pre interniranja u logore (ubijeni, izvršili
samoubistvo, nestali), odnosno 48.667 u logorima odnosno tokom bekstva, te njih 1.994 koji su bili deportirani
u sovjetske logore. To sve zajedno daje brojku od 58.730 stradalih Podunavskih Nemaca sa teritorije Jugoslavije,
od kojih je veliki broj dece i nemoćnih.398
Odnos države prema Podunavskim Nemcima, pored odluka i donetih zakona, ogleda se i u retorici, kao i
poricanju da se bilo šta loše dešava s tim Nemcima, da uopšte postoje logori, a da je tretman u „radnim kolonijama“
dobar. Dosta su retki izveštaji i dopisi iz kojih se može videti stvaran odnos države prema Podunavskim Nemcima.
Država je pokušavala da ih se reši, odnosno da „iseli“ svoje Nemce, i to svim mogućim sredstvima. Kasnije je
nailazila na otpor savezničkih sila, pa je mnoge transporte realizivala na crno. S druge strane, jugoslovenski
Nemci, koji su prethodno bili evakuisani, transportovani ili izbegli, pokušali su da se vrate u Jugoslaviju, svojim
imanjima, svom domu i porodicama. To je bilo skoro nemoguće, a država se trudila svim silama da te ljude
nikako ne primi. Međunarodne humanitarne organizacije pokušavale su da nešto urade. Učestvovale su u
pružanju pomoći jugoslovenskim Nemcima, ali prošlo je puno vremena dok se to nije i ostvarilo, pre svega u
vidu repatrijacije, prvo dece, pa onda i ostalih.
Nakon velikih muka i trauma, bez imovine, i dalje omalovažavani, mada na drugi način, suptilniji ili manje
suptilan, često živeći u uslovima potpune bede, mnogi pripadnici/e nemačke etničke manjine u Jugoslaviji,
odnosno Vojvodini, odlučili su da napuste zemlju, što je bilo izvodljivije pedesetih godina XX veka.
Praznina koju su jugoslovenski i vojvođanski Nemci ostavili za sobom brzo se „popunila“: na njihovo mesto
i u njihove kuće došli su drugi nesrećnici. Nemci koji su ostali nosili su beleg, tišinu i traumu. Oni koji su otišli,
uz olakšanje što su pobegli i izvukli se, nosili su i teško breme praznine u srcu. Vraćaju se ponekad, sa svojim
potomcima, da pokažu gde je bio njihov dom

 

Epilog rada kojeg sam okačio u PDF-u

 

8049 civila ubijeno pre odlaska u logore - znači na kućnom pragu

48667 ubijeno ili umrlo po logorima

...nešto poslato u CCCP kojima se tamo gubi trag

 

Ukupno 58.730  velik broj dece i staraca nije uspelo da "pobegne" u Nemačku   - malo li je?   A štaćemo sa kućama i njivama?

Link to comment
24 minutes ago, namenski said:

Inace, neverovatno je kako se lako primamo na posipanje pepelom, pristajemo da nas ovakvi pretvaraju u evropske dezurne zle momke, sa sve ocekivanjem od nas da se pokajemo, priznamo, katarzujemo:

 

 

Začepiću nos i kvotovaču ovaj pasus...

 

Upravo moja teza ide od toga da ne postoji kolektivna krivnja.....

ali vidim da neki ne mogu da dobace....

 

Ali to ne menja na stvari ništa, danas su izvori za rekonstrisanje istine (Hvala Bogu) dostupni svima a ne samo uredniku Informera

ali Informer i dalje ima svoju publiku na koju može da računa  :)

Link to comment
48 minutes ago, April said:

 

 

Ti ćeš, naravno, reći, jebem im mater, svi su isti

 

Meni nisu isti.

 

Ne, stativa.

 

Moj ortak Johan Miler ije isti, odnosno njegov pradeda nije bio isti. Za njega su komsije u Jasenovu garantovale da nije bio u talu sa ostalim Nemcima, da je cuvao i pokusavao da spase svoje komsije. 

Zasto su sacuvali samo njega a ostale nisu..e to je vec nesto o cemu mozemo da raspravljamo..ali to mozda neki drugi put.

Link to comment
4 minutes ago, SNARC said:

 

Ne, stativa.

 

Moj ortak Johan Miler ije isti, odnosno njegov pradeda nije bio isti. Za njega su komsije u Jasenovu garantovale da nije bio u talu sa ostalim Nemcima, da je cuvao i pokusavao da spase svoje komsije. 

Zasto su sacuvali samo njega a ostale nisu..e to je vec nesto o cemu mozemo da raspravljamo..ali to mozda neki drugi put.

Grubo govoreći zaključujem da su komšije u Jasenovu ipak preživele 4 godine nemačke vlasti a nemci nisu dobacili baš dugo u SFRJ.... osim pradede Johana Milera

Link to comment

umene u familiji je bilo predanje, ne znam da li je tačno ili kao onaj predak koji je ubio Turčina, uglavnom slušao sam kako su kod dede kad je bio mali prve komšije bili Nemci, jako fini i dobre komšije inače, ali su sa oduševljenjem pričali kako je Hitler preporodio Nemačku, pa će tako sad i celu Evropu i da ne treba ništa da brinemo jer će biti dobro za sve kada oni dođu itd.  imali su dva sina i oba su otišla u nemačku vojsku, a pradedini sinovi u Partizane (i vrlo brzo u zarobljeništvo u Francuskoj, banatski Partizani jbg, nema veze), a komšije su nastavile da piju kafu zajedno i da slušaju vesti sa fronta. onda su Nemcima javili da im je poginuo jedan sin, pa drugi, i onda su se jednog dana spakovali i pozdravili i otišli. a moji su dočekali starije sinove iz zarobljeništva (samo je najmlađi sin u međuvrmenu odveden na sremski front i on jedini nije preživeo rat),  a u komšijsku kuću su došli Bosanci™

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...