Bujodrag Posted May 21, 2019 Share Posted May 21, 2019 (edited) Inspirisan kvizom koji je pokrenut a ne osećajući se dovoljno pametnim da kvalitetno (nenadgornjavajući) učestvujem u tom kvizu - osoba A predstavite se....i tako to, pokrećem topik koji me više interesuje. Prosto i jednostavno, uživali ste u nekom delu. Ko je zaslužniji za taj užitak (za taj slačak, kako bi rekao pokojni D. Erić), dakle, ko je zaslužniji, ko je odgovorniji za to? Vi ili Autor*? *namerno veliko slovo Edited May 21, 2019 by Bujodrag Quote Link to comment
Meazza Posted May 22, 2019 Share Posted May 22, 2019 Zar je bitno ko je zasluzniji? Quote Link to comment
porucnik vasic Posted May 22, 2019 Share Posted May 22, 2019 Кад једеш одлично јагњеће печење ко је заслужнији што уживаш, онај мајстор који га је турио испод сача или ти што га ћопаш? Quote Link to comment
Hamlet Strašni Posted May 22, 2019 Share Posted May 22, 2019 Šredingerova mačka... Quote Link to comment
levi Posted May 22, 2019 Share Posted May 22, 2019 to su vam rešili Daško i Mlađa Quote Ovo ne bi bilo moguće da nema vas koji nas podržavate. Zapravo, ne bi bilo moguće bez nas, ali i vi ste jako važni! Quote Link to comment
Bujodrag Posted May 29, 2019 Author Share Posted May 29, 2019 U, jbt, bio sam uduvan kad sam otvorio ovaj topik. Sigurno sam tada promišljao kosmološki i životno najvažnije teme, bolje nego ikad u poslednjih dva i po milenijuma ali se, nažalost, ne sećam odgovora. Kao ni pokretanja topika On 22.5.2019. at 9:39, Meazza said: Zar je bitno ko je zasluzniji? Pa, jeste bitno. Nijedan stvaralac ne stvara u prazno. Svako misli na neku publiku. To je Umberto Eko lepo opisao negde. Pisci detektivskih romana pišu za već postojeću publiku, znajući šta ta publika očekuje i odgovaraju na njena očekivanja ili se igraju s njima. Zezaju ih, baš kao što je i Eko radio. Ali je ipak računao na publiku. A on navodi Džejmsa Džojsa koji svog Ulisa piše za još uvek nepostojeću publiku ali koji, svesno ili ne, veruje da će takva publika nastati, u nekom vremenu. Džojs je imao sreće, Kafka ne. Nije dočekao svoj trenutak. E sad, isto važi i za konzumente. Šta očekujemo, šta planiramo, šta dopuštamo, šta prihvatamo.... Evo, recimo, slušanje nekog muzičkog dela, to nije pasivan akt u kojem samo uši trpe ono što se čuje a mozak samo selektuje i pripisuje etikete svidjanja i nesvidjanja. To je jedna aktivnost. I kao i svaka aktivnost, dinamična je. Slušanjem delimično stvaramo ono što čujemo. Pročitana rečenica se po malo razlikuje od čitaoca do čitaoca iako su slova na papiru ista. Dakle, i mi čitaoci, slušaoci, etc, delimično stvaramo ono što čitamo, čujemo..... I svi akteri znaju (uglavnom) za tu igru. To je uvek razmena i mnogi učesnici ni ne znaju šta će dobiti, poljubac ili udarac. Quote Link to comment
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.