Jump to content
IGNORED

Raspad SFRJ


Muwan

Recommended Posts

To je to. Hrvati i Slovenci hteli su svoje drzave, nezavisne, i to im je bio glavni cilj. To je razlog raspada SFRJ, a ne bilo sto je uradila Srbija ili Milosevic.
Ja se s ovim nikako ne bih složio, dobro se sećam osme sednice i valjda sedamnestog (vanrednog) kongresa SKJ (i sve to pratio je na TV-u, u to vreme sam ga bio gledao), Slobinog 'institucionalno ili vaninstitucionalno', 'ne znamo da radimo, ali znamo da se bijemo' i o onoga što je kasnije usledilo.
Link to comment
  • Replies 1.3k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Roger Sanchez

    207

  • cedo

    75

  • harper

    63

  • steins

    63

Top Posters In This Topic

Posted Images

To je to. Hrvati i Slovenci hteli su svoje drzave, nezavisne, i to im je bio glavni cilj. To je razlog raspada SFRJ, a ne bilo sto je uradila Srbija ili Milosevic. Slovenci i Hrvati inicirali su raspad SFRJ. E sad, Milosevic je itekako imao veze sa time kako se raspala SFRJ i uz koje posledice.
Dobro, sta ko misli sta je kome bio cilj je jedno ali ko je poceo sa otvorenim rusenjem ustavnog poretka te drzave preuzimanjem vlasti u pokrajinama i njihovog sedista u predsednistvu SFRJ je dokumentovano i mislim da oko toga ne postoji mnogo nedoumica kod istoricara, tj. prilicno je jasno ko je organizovao sklanjanje nepodobnih rukovodstava i zamenio ih lojalnim jos 1988. kad nacionalisti na drugoj strani nisu bili ni na vidiku. Najkasnije donosenjem novog ustava Srbije je prakticno izvrsen drzavni udar i ustav SFRJ je stavljen van snage. Tesko je dokumentovati da su Slovenci ili Hrvati napravili bilo sta slicno do tog trenutka ma sta ko mislio sta su bili njihovi ciljevi. Takodje, znamo da ti ciljevi sigurno nisu bili isti na pocetku ako poredimo recimo Kucana i drustvo iz Nove revije. Edited by Anduril
Link to comment
Dobro, sta ko misli sta je kome bio cilj je jedno ali ko je poceo sa otvorenim rusenjem ustavnog poretka te drzave preuzimanjem vlasti u pokrajinama i njihovog sedista u predsednistvu SFRJ je dokumentovano i mislim da oko toga ne postoji mnogo nedoumica kod istoricara, tj. prilicno je jasno ko je organizovao sklanjanje nepodobnih rukovodstava i zamenio ih lojalnim jos 1988. kad nacionalisti na drugoj strani nisu bili ni na vidiku. Najkasnije donosenjem novog ustava Srbije je prakticno izvrsen drzavni udar i ustav SFRJ je stavljen van snage. Tesko je dokumentovati da su Slovenci ili Hrvati napravili bilo sta slicno do tog trenutka ma sta ko mislio sta su bili njihovi ciljevi. Takodje, znamo da ti ciljevi sigurno nisu bili isti na pocetku ako poredimo recimo Kucana i drustvo iz Nove revije.
На другој теми овога подфорума, овога форума се прича о демоснтрацијама 1981. И онда долази овај горе дотични, који учествује у тој расправи, и прича о томе да се код других национализам није појавио. Потпуно нестварно. Целе осамдесете су биле приче око национализма ако се гледа Косово. Да вас све подсетим да је на чувеној 8. седници СКС постојао консензус да је стање на Косову неиздрживо за Србију код обе струје.Прича о национализму у СФРј је и Хрватско пролеће. Сама Савка је то признала: оно што нисмо успели 1971 успели смо 1991.А то је пак повезано са променом Устава 1974 што је и довело до онакве 8. седнице СКС.Али занимљиво је да су Хрватском пролећу претходиле Албанске демострације 1968., и чувена прича из 1967. под називом: Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika Која је у ставри говорила о схватању Хрвата спрам Југославије,
Osobito važne inicijative privredne i društvene reforme, oslanjajući se na bitna svojstva našeg samoupravnog socijalističkog društva, obvezuju nas da na području svoga djelovanja - jezika, književnosti, znanosti i kulture uopće - poduzmemo sve potrebno da se u neposrednoj praksi ostvaruje i ostvare sva izložena načela našeg socijalističkog sustava.Na toj osnovi potpisane hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i organizacije smatraju da je neophodno potrebno:1) Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga.U tu svrhu treba izmijeniti formulaciju iz Ustava SFRJ, čl. 131, koja bi morala glasiti ovako:"Savezni zakoni i drugi opći akti saveznih organa objavljuju se u autentičnom tekstu na četiri književna jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hrvatskom, slovenskom, makedonskom. U službenom saobraćaju organi federacije obvezno se drže načela ravnopravnosti svih jezika naroda Jugoslavije."Adekvatnom formulacijom treba osigurati i prava jezika narodnosti u Jugoslaviji.Dosadašnja ustavna odredba o "srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku" svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazuju mnogobrojni primjeri, a među njima kao najnoviji nedavni Zaključci pete skupštine Saveza kompozitora Jugoslavije. Ti su zaključci objavljeni usporedno u srpskoj, slovenskoj i makedonskoj verziji kao da hrvatskoga književnoga jezika uopće nema ili kao da je istovjetan sa srpskim književnim jezikom.Potpisane ustanove i organizacije smatraju da u takvim slučajevima hrvatski narod nije zastupan i da je doveden u neravnopravan položaj. Takva se praksa ni u kojem slučaju ne može opravdati inače neosporenom znanstvenom činjenicom da hrvatski i srpski književni jezik imaju zajedničku lingvističku osnovu.2) U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju.Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skupštini SFRJ i cjelokupnoj našoj javnosti da se prilikom pripreme promjene Ustava izložena načela nedvosmisleno formuliraju i da se u skladu s time osigura njihova potpuna primjena u našem društvenom životu.Matica hrvatskaDruštvo književnika HrvatskePEN-klub, Hrvatski centarHrvatsko filološko društvoOdjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnostiOdjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnostiInstitut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnostiInstitut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnostiKatedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u ZadruKatedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u ZagrebuKatedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u ZagrebuKatedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u ZadruKatedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u ZagrebuKatedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u ZagrebuInstitut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u ZagrebuInstitut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u ZagrebuStaroslavenski institut u ZagrebuDruštvo književnih prevodilaca Hrvatske
Затим после свега овога иде покушај урушавања државе. Међутим 1971 још није било време, СССР је био пред вратима не Југославије већ Западне Немачке. Али је избоксована промена Устава.Скоро истоветно креће прича крајем осамдесетих, када су се стекли спољни услови за урушавање. Само се тражио изговор.Наравно дотична двојица горе су извукли један догађај и годину и рекли, то јо то, одатле ми рачунамо. Edited by No7
Link to comment
... I sad i Srbi imaju mrlje u povijesti koje moraju tretirati Domestosom da bi ih prestali tući. How sad....
:D ...mora da sam poremeceni srbin, ali mi je do jaja svaki put kad naletim na ovako nesto, priceless...ne tuguj komsija, bice sve u redu....btw, ovo je bila tema o vladi srbije, zna se da o kosovu brine predsednik...a sfrj (i sve o raspadu) bi trebalo da dobije svoju temu, definitivno...nema covek vise gde ni milosavljevica da oplete...
Link to comment
...a sfrj (i sve o raspadu) bi trebalo da dobije svoju temu, definitivno...nema covek vise gde ni milosavljevica da oplete...
To je sjajna ideja, bilo bi dobro da neko, ko to ume, otvori temu o raspadu SFRJ i da se svaki trol na tu temu prebaci.
Link to comment
Zapadu je u svim varijantama mnogo više odgovaralo da umesto jedne velike države tu bude 5-6-7 malih državica koje je lako kontrolisati i sa čijih se ekonomija može skinuti veći kajmak. No, čak i takve državice bi bile par decenija ispred protektorata koji su nastali kao rezulat ratova i mirovnih sporazuma.Slažemo se oko toga da je opcija nasilnog raspada odabrana prvenstveno zbog tvrdoglavog Zloboleonovog insistiranja na "očuvanju avnojske, titove Jugoslavije" (ova frazu je RTS tokom prvih 6 meseci 1991. godine prosečno ponavljala 340 puta dnevno) ali opet ostaje moje pitanje: čak i da je Srbija nastupila konstruktivno i podržala miran razlaz poput, na koju bi kartu onda igrali Tuđman i HDZ u Hrvatskoj? Kako bi postao otac nacije ako ne može da se obračuna sa Srbima? Ili bi mu Zapad dozvolio da šikanira Srbe bez obzira na kooperativnost Srbije? I šta bi se dogodilo sa albanskim projektom na Kosovu?
Znam da je SBB KBB, kao i cela rasprava, ali na osnovu cega tvrdis da bi Tudjman bio na vlasti da je u Srbiji bila drugacija klima.Ne znam tacne cifre, ali HDZ nije imao plebiscitarnu podrsku i verovatnije je da bi takodje nacionalno osvesceni ali manji ludak dosao do vlasti (tipa KNS, oko Savke i Budise).Ja nekako, naivno, verujem da bi konacan teritorijalni ishod bio jednak, ali bez razmene stanovnistva, rata i sl. uz vodecu ulogu Srbije kao nekoga ko razume zelju za samoopredeljenjem ali i onoga ko za uzvrat trazi raznorane garancije za manjine pretekle raspadom SFRJ.
Link to comment
Ne znam tacne cifre, ali HDZ nije imao plebiscitarnu podrsku i verovatnije je da bi takodje nacionalno osvesceni ali manji ludak dosao do vlasti (tipa KNS, oko Savke i Budise).
Koalicija narodnog nesporazuma teško da bi dobila na izborima jer je kao poziciju oko centralnog pitanja, bježanja iz Jugoslavije (u čemu je cijela hrvatska Hrvatska zavidila Sloveniji na olako ostvarenoj brzini) nudila neki mambo đambo, teško razumljiv. HDZ je tada mantrao točno kao Slovenci - suverena jedinstvena Hrvatska + bit ćemo ko Austrija začas.Drugi ključan moment je SDPovo inzistiranje na first-past-the-post sistemu. Ne bi špekulirao da li su se zajebali, i dizajnirajući sistem koji bi po nacrtima išao na ruku SKHu jer bi se nacionalističko-građanističko-demokratizatorska opozicija sigurno cjepkala na niz opcijica - dizajnirali sistem koji je dao HDZu apsolutnu ustavotvornu većinu sa 40% glasova, ili su možda u samom početku znali da gube pa nisu htjeli djeliti odgovornost? 
Ja nekako, naivno, verujem da bi konacan teritorijalni ishod bio jednak, ali bez razmene stanovnistva, rata i sl. uz vodecu ulogu Srbije kao nekoga ko razume zelju za samoopredeljenjem ali i onoga ko za uzvrat trazi raznorane garancije za manjine pretekle raspadom SFRJ.
Ja isto tako naivno mislim, jer Srbija je imala soft power u organima federacije i JNA + manjine širom zemlje + EC/EU ljubav prema manjinskim pravima izvan Francuske. Ipak, mislim da je rat bio neizbježan jer su isti argumenti važili i za mogućnost stvaranja jedinstvene srpske države, bez zezanja sa garancijama i autonomijama. Južnoslavenskoj raji je puno lakše razumjeti igru na totalnu pobjedu 1og Miloševića ili Tuđmana, nego neke trule kompromisere Vujiće i Đuriće.
Link to comment
Znam da je SBB KBB, kao i cela rasprava, ali na osnovu cega tvrdis da bi Tudjman bio na vlasti da je u Srbiji bila drugacija klima.
Ne tvrdim ali mi se čini da bi tako bilo. A čini mi se na osnovu atmosfere koju sam osetio u leto 90-te, kada sam poslednji put proveo par meseci u Hrvatskoj. Ludilo je bilo pozamašno a u Srbiji su izbori održani tek u decembru. U redu, Srbija je već bila isprofilisala svoja sovjetska nadanja i pristup čitavoj stvari ali meni je delovalo da ljude u Hrvatskoj potpuno zabole za šta se Srbija opredelila. Nacionalistički zamah je bio ogoman i svuda se osećao. Kada su smenjivali Račana čovek je malte ne bio izložen javnom linču čitave nacije, a on je trebalo da predstavlja tu umerenu hrvatsku struju koja bi se negde našla sa umerenom srpskom strujom. Uopšte mi ne deluje da bi konstruktivan pristup sa srpske strane inicirao slične pristupe u Hrvatskoj i BiH. Što naravno ne znači da nije trebalo biti konstruktivan, svakako bi se desilo mnogo manje zla nego ovako.
Link to comment
Ne tvrdim ali mi se čini da bi tako bilo. A čini mi se na osnovu atmosfere koju sam osetio u leto 90-te, kada sam poslednji put proveo par meseci u Hrvatskoj. Ludilo je bilo pozamašno a u Srbiji su izbori održani tek u decembru. U redu, Srbija je već bila isprofilisala svoja sovjetska nadanja i pristup čitavoj stvari ali meni je delovalo da ljude u Hrvatskoj potpuno zabole za šta se Srbija opredelila. Nacionalistički zamah je bio ogoman i svuda se osećao. Kada su smenjivali Račana čovek je malte ne bio izložen javnom linču čitave nacije, a on je trebalo da predstavlja tu umerenu hrvatsku struju koja bi se negde našla sa umerenom srpskom strujom. Uopšte mi ne deluje da bi konstruktivan pristup sa srpske strane inicirao slične pristupe u Hrvatskoj i BiH. Što naravno ne znači da nije trebalo biti konstruktivan, svakako bi se desilo mnogo manje zla nego ovako.
Znaci, mislis da razna dogadjanja naroda po Kninu jos 1989. nisu imale veceg efekta na porast hrvatskog nacionalizma i posebno sovinizma prema Srbima?Pre 1987. se u Hrvatskoj i Sloveniji godinama govorilo pre svega ili gotovo iskljucivo o ekonomskim problemima, o federalnim organima koji su previse trosili (koji je udeo JNA u GDP-u?) i o previse para koje su isle siromasnijim republikama. Takve diskusije su u potpunosti normalne za svaku federalnu drzavu u kojoj postoje unutrasnji finansijski tokovi izmedju federalnih jedinica. Nivo nacionalizma nije bio nesto posebno visi ili drugaciji nego ranije ali kao i svaki nacionalizam veoma ga je lako kroz centralizovanu medijsku kampanju amplifikovati u vreme krize. Dovoljno je samo pogledati recimo sta se dogodilo u Nemackoj u vreme grcke krize (a i ovde se radilo o transferu "nasih para") kad je nemacki Bild vodio kampanju protiv Grka. A to je bio samo jedan jedini list. Zamislimo kako to izgleda kad se jedna cela medijska masinerija autoritarne drzave pomeri u odredjenom pravcu. Horor. Ono sto je usledilo posle 1987. je bilo ludilo koje je namerno indukovano da bi se sprecila prekopotrebna reforma te drzave, da bi se zadrzale privilegije i da bi se ona ponovo centralizovala jer je mnogima bilo jasno da decentralizacija vodi ka tome da neko zapravo pocinje da pita gde idu pare. Edited by Anduril
Link to comment
Ne tvrdim ali mi se čini da bi tako bilo. A čini mi se na osnovu atmosfere koju sam osetio u leto 90-te, kada sam poslednji put proveo par meseci u Hrvatskoj. Ludilo je bilo pozamašno a u Srbiji su izbori održani tek u decembru. U redu, Srbija je već bila isprofilisala svoja sovjetska nadanja i pristup čitavoj stvari ali meni je delovalo da ljude u Hrvatskoj potpuno zabole za šta se Srbija opredelila. Nacionalistički zamah je bio ogoman i svuda se osećao. Kada su smenjivali Račana čovek je malte ne bio izložen javnom linču čitave nacije, a on je trebalo da predstavlja tu umerenu hrvatsku struju koja bi se negde našla sa umerenom srpskom strujom. Uopšte mi ne deluje da bi konstruktivan pristup sa srpske strane inicirao slične pristupe u Hrvatskoj i BiH. Što naravno ne znači da nije trebalo biti konstruktivan, svakako bi se desilo mnogo manje zla nego ovako.
A leto 1989?Dosao sam u Hrvatsku par dana nakon Gazimestana. U umerenoj Rijeci se osecao strah. 1990 u leto HDZ je vec bio na vlasti i pocela je balvan revolucija, tako da ti vremenski reper koji bi opovrgao moju tezu nije dobar.
Link to comment
Koalicija narodnog nesporazuma teško da bi dobila na izborima jer je kao poziciju oko centralnog pitanja, bježanja iz Jugoslavije (u čemu je cijela hrvatska Hrvatska zavidila Sloveniji na olako ostvarenoj brzini) nudila neki mambo đambo, teško razumljiv. HDZ je tada mantrao točno kao Slovenci - suverena jedinstvena Hrvatska + bit ćemo ko Austrija začas.Drugi ključan moment je SDPovo inzistiranje na first-past-the-post sistemu. Ne bi špekulirao da li su se zajebali, i dizajnirajući sistem koji bi po nacrtima išao na ruku SKHu jer bi se nacionalističko-građanističko-demokratizatorska opozicija sigurno cjepkala na niz opcijica - dizajnirali sistem koji je dao HDZu apsolutnu ustavotvornu većinu sa 40% glasova, ili su možda u samom početku znali da gube pa nisu htjeli djeliti odgovornost? Ja isto tako naivno mislim, jer Srbija je imala soft power u organima federacije i JNA + manjine širom zemlje + EC/EU ljubav prema manjinskim pravima izvan Francuske. Ipak, mislim da je rat bio neizbježan jer su isti argumenti važili i za mogućnost stvaranja jedinstvene srpske države, bez zezanja sa garancijama i autonomijama. Južnoslavenskoj raji je puno lakše razumjeti igru na totalnu pobjedu 1og Miloševića ili Tuđmana, nego neke trule kompromisere Vujiće i Đuriće.
Oko prvog dela: KNS je vise sluzio kao ilustracija moguce gradjansko-nacionalne desnice nego ako KNS sam po sebi i u to vreme. Da nije bilo Slobe (SBB KBB), upravo bi taj mambo-dzambo izgledao kao logican put ka nezavisnosti - cemu busanje u grudi i ludacka retorika ako te niko ne sprecava da se osamostalis? Dakle, HDZ je imao 40% sto svakako nije plebiscitarna podrska, ne za nezavisnu Hrvatsku (koja jeste bila plebiscitarna), vec za HDZov nacin da se do toga cilja dodje.Ovaj drugi boldovani deo ne razumem. Kakvi su to isti argumenti?Btw, ko bese Vujic?
Link to comment
Znaci, mislis da razna dogadjanja naroda po Kninu jos 1989. nisu imale veceg efekta na porast hrvatskog nacionalizma i posebno sovinizma prema Srbima?
Meni se čini da su prva događanja naroda u Kninu bila 1990-te. Možda i grešim.Budjo, ja pamtim razliku veliku kao nebo i zemlja kada su u pitanju 1989. i 1990. godina u Hrvatskoj. 15 godina bez izuzetka sam u Dubrovniku i okolini provodio minimum po tri meseca godišnje i sećam se da 1989. nismo imali pojma o bilo kakvom Kninu, nacionalizmu i Gazimestanu, niti se lokalno stanovništvo nešto previše ložilo na hrvatsku stvar. Već sledeće godine sve se promenilo i nacionalna priča je sve progutala, a primetio sam i strah koji pominješ kada su u avgustu podignute prve barikade. Kažem, 1990-te sam imao utisak da ih uopšte ne zanima šta radi Srbija već samo Tuđman i njegova spika. Slažem se da su im samo godinu dana ranije interesovanja i teme razgovora bili znatno drugačiji ali isto tako nemam neki osećaj da ih je strah od Srbije okrenuo ka HDZ-u. Mada dopuštam tu mogućnost, budući da se strah najbolje prodaje narodu.
Link to comment
Meni se čini da su prva događanja naroda u Kninu bila 1990-te. Možda i grešim.
gresis. nadlezne sluzbe su desetak dana posle Gazimestana uprilicile korespondentni skup na Dalmatinskom Kosovu, sve uz cetnicku parafernaliju. secam se komentara nekih zadribaldi iz moje familije (sire) da ce odatle da krene bacanje svih ustasa u Jadran i da najzad Srbija bude cela.inace protesti u Kninskoj krajini nisu, u prvoj fazi, uopste imali Hrvatsku. oni su organizovani zbog Kosova. dobro se secam kako se taj problem percipirao: ustase u vlasti ne daju Srbiji da sredi stvar na Kosovu. Edited by vasudeva418
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...