Jump to content
Sign in to follow this  
kurdi

Not-just-now playing

Recommended Posts

johnnioza

Upravo odslusah, nakon dugo vremena:The Lounge Lizards - Queen Of All EarsRemek delo, antologijski album. John Lurie je najpotcenjenija faca savremenog jazza, i ja ne znam zasto je to tako. Mozda zato sto je makar podjednako poznat (a verovatno i poznatiji) kao glumac u Dzarmusevim i mnogim drugim filmovima? Ko ce ga znati. Bilo kako bilo, album Queen of All Ears je kulminacija Lurijevog rada u okviru benda Lounge Lizards, album na kome je Lurie dostigao punu kompozitorsku, aranzersku i sviracku zrelost.Medju deset kompozicija nalazi se nekoliko kompleksnih, dramaticnih komada. Pseudo-orijentalna Monsters Over Bangkok koja od tihog uvoda na violonchelu i redjanja napetih duvackih sola prelazi u plemenski ritam koji kulminira buchnim kresendom devetochlanog sastava. Zatim John Zorn's S&M Circus, kao sto i samo ime kaze - omaz Johnu Zornu i njegovom omiljenom postupku kolizije suprotstavljenih zanrova i redjanja kratkih pesama-unutar-pesama. Samo sto je Lurie daleko ubedljiviji od svog slavnijeg imenjaka. Tu je i Birds Near Hear House, gde je bata Evan Lurie dobio svojih 5 lirskih minuta na klaviru, John zachinio besnim solom sa dosta falseta , a ceo ansambl poentirao luckastim horskim pevanjem. Nekoliko pesama u ujednacenijem ritmu, u kojima se vrtoglavo preplicu saksofonska i trubachka sola, prave savrsenu ravnotezu sa "ozbiljnim" ostatkom albuma. Kao slag na tortu tu je pesma "Yak", za koju mnogi kazu da je u Zappinom fazonu, mada ja Zappu bas i nisam slusao pa ne bih znao sam da procenim. Jednostavna i poletna melodija, uvrnut tekst, sugestivan Lurijev vokal koji je efektan i u naraciji i kada se dere/glumata. Malo ko je ostao ravnodusan kada je cuo ovu pesmu, a osmeh je gotovo zagarantovan.

Edited by johnnioza

Share this post


Link to post
Nikola Kiric

Lurie je car! nisam cuo taj album, ali potrazicu ga. zna li se da li Lurie jos uvek svira?

Share this post


Link to post
Indy

Meni se ovaj album koji je predstavio johnnioza veoma sviđa, definitivno ulazi u rotaciju.

Share this post


Link to post
johnnioza
Lurie je car! nisam cuo taj album, ali potrazicu ga. zna li se da li Lurie jos uvek svira?
poslednjih 4-5 godina nije nista snimao.pretprosle godine sam razgovarao sa curtisom fowlkesom, trombonistom koji je bio chlan lounge lizards postave iz druge polovine osamdesetih. rece mi da je john lurie gadno bolestan (neko chudo koje napada nervni sistem, lijamova bolest cini mi se) i da se dosta sporo oporavlja. s vremena na vreme svirucka po NYC klubovima, ali nista ozbiljnije. na ovogodisnjem albumu benda medeski martin & wood pojavljuje se kao gostujuci pevach u jednoj pesmi, nadam se da je to nagovestaj njegovog povratka.p.s. link je u shkolici. Edited by johnnioza

Share this post


Link to post
kurdi

for those teenage years...nikki%20sudden.jpg...we can never get backthe title maybe mattersnekada se prosto sve sklopi, znaci i ta sranja, do te mere da pisem njnp kad mu (mi) vreme nije. nikki sudden je bio povod za ovaj tekst i pre nego sto sam prvi put u zivotu cuo citirane stihove, ali bez njih teksta verovatno na kraju ipak ne bi bilo, ne nocas, a samim tim verovatno nikad. a i da ga je bilo, trebalo je da pocne sa nemam pojma... ...sta peva, sto bi bio deo poante. sad nema dela poanta, al ima teksta. you win some, you lose some.elem, (i) bez pesme green shield stamps koju upravo slusam peti put u zivotu sa knedlom u grlu, ploca koju preslusavam treci put u zivotu je bila povod za tekst ne toliko o njoj samoj koliko o jednom drugom vremenu, kada je o misticnim (mi) post-punk i inim plocama bilo lakse nesto procitati nego ih cuti, i kada muziku nisam istrazivao u sirinu nego u dubinu, nisam pokusavao da pohvatam kljucne albume milion razlicitih zanrova i scena, nego pokusavao da iznadjem sve moguce rodbinske veze i korene male muzicke familije koju sam znao, razumeo i voleo. starije kolege se mozda nece prepoznati konkretno u preslusavanju muzike angry johnny-a samo zato sto je nacrtao neke dinosaur jr. omote ili u kupovini na neslusano jedinog albuma god's eye (love's a bargain, odlicna ploca, drugi put kazem) samo zato sto ju je producirao paul q. kolderie u fort apache-u i omot uradio jesse peretz, ali ce se mozda prepoznati u pristupu. kontekst je bitan ilustracije radi. nikki sudden je u prilicno neuskom smislu deo velike mute-nick cave-berlin-blast first-william faulkner (njega sam ugurao autorskog pecata radi, za njega su i zagrade, mada malo i za alexiu)-australija-rough trade-whatever porodice. obrazovaniji od mene ga znaju kao osnivaca legendarnih swell maps, koji su navodno uticali na sve i svja, al ja ih eto do dan danas jos uvek nisam preslusao. moj prvi i, osim ako me secanje gadno vara, do nedavno i jedini kontakt sa nikkiem je bila jedna jedina pesma, predivna obrada captain kennedy sa albuma the bridge - a tribute to neil young. i od tada mi je (povremeno) na umu da bi i njega trebalo da istrazim kad se nadjem u prilici... i tako, evo sad proverih, devetnaest godina. malo sam ga doduse u pocetku i brkao sa robynom hitchcockom, liderom podjednako legendarnih soft boys, a i swell maps sa flaming lips, al robyna, soft boys i flaming lips sam u medjuvremenu obradio. nikkia medjutim jok. rodjenog brata mu zapravo bolje znam. on se zvao epic sondtracks; i svirao je u crime & the city solution i these immortal souls, potom snimio par prelepih, ali naravno svejedno opskurnih nick drake-ovskih solo ploca koje bi se mogle cuti kao preteca jos lepsih plush albuma, sve sa luminarnim gostima tipa lee ranalda i j mascisa (to mi zao sto nisam sve pokupovao dok su bili u bargain binovima krajem devedsetih), a onda mlad umro iz nepoznatih (mi) razloga.get the picture?i daklem devetnaest godina kasnije, pre par nedelja, kupim ovaj album jer je bio jeftin. i stavim ga na gomilu nepreslusanih diskova kojoj uvek brze dodajem nego oduzimam. jednom ga ubacih u winamp al ne obratih paznju.do veceras, kada me je vec prvom pesmom vratio u ono vreme, i podsetio na lepotu obicnih malih (muzicko) porodicnih ploca. the truth doesn't matter je lep (da, lep, to je analiza) album koji prija na nacin na koji prijaju chamber strings ili solo ploce simona bonneya, sto bi trebalo biti potpuno podjednako ilustrativno ako ih znate i ako ih ne znate, that's kind of the point, i zapravo svaka detaljnija muzicka analiza bi (mi) obesmislila ovaj tekst. (izvinjavam se onima koji su upravo shvatili da su dzabe dovde citali.)i to bi bilo dovoljno. to sto album sadrzi potpuno besramno i nepatvoreno dilanovski nostalgicnu green shield stamps, sto se ispostavlja da je nikki poput brata mu prerano preminuo pre izlaska ovog albuma, i sto se sve ovo desava na (skoro) rodjendan mi... je vec malo i previse.i'll just raise a glass to all the friends of my youthyou may not remember me but i'm here thinking of youclose your eyes just for a secondand slowly whisper thanksfor those teenage yearswe can never get back

Edited by kurdi

Share this post


Link to post
Indy

^ Mnogo lepo...Ovo je just now playing... ali, je rucno sastavljena 4+casovna plejlista velikih favorita, pa da se ne baci. S konca i konopca, samo fali nesto od Arsena Dedica (nemam). (Stvarno fali, Moderato Cantabile). Ma, fali svasta, posebno je proredjen Tom Waits, da ne udavim. Trudio sam se da niko ne bude previse reprezentovan. Elem, ono sto je zajednicko je da me sve ovo nekako pomera, da li je potresno (najcesce, jer ja sam uncool), ili melanholicno, ili bas naprotiv, za dizanje. Ali, najvise je ipak pijanistickih numera (za jedno dugacko i lagano pijenje). Nisu ni grupisane po nekom redu, ali su uzete sa pojedinacnih plejlista (npr. Alt Country, ili Post-Punk, itd), pa su se mozda slucajno nanizale u nekom logicnom redu. Ima cak i par instrumentala, to sto su uvrsteni u "pesme" najvise govori o tome koliko su dobri (zar Neil Youngova gitara iz Dead Man-a u stvari ne prica i ne peva?)Planetarium - Mick HarveyThe Magdalene Laundries - Chieftains feat. Joni MitchellNobody's Fault But My Own - BeckHold On, Hold On - Neko CaseOn and On and On - WilcoMay This Be Love - Emmylou HarrisWayfaring Stranger - Johnny CashInto Temptation - Crowded HouseI Remember a Time When Once You Used to Love Me - Dirty ThreeOne Way Street - Mark LaneganGuitar Solo 5 - Neil YoungA Fire In The Forest - David SylvianLevi Stubbs' Tears - Billy BraggHold On To Yourself - Nick Cave & The Bad SeedsJesus, Etc. - WilcoThe Turns We Took - TindersticksSo Long, My Old China - The Singing LoinsThe Band Played Waltzing Matilda- The PoguesDevil Got My Woman - Skip JamesFyt - This Mortal CoilI Have Forgiven Jesus - MorrisseyOverground - Siouxsie and the BansheesEcho Beach - Martha & The MuffinsAtmosphere - Joy DivisionNo Tears - TuxedomoonStay Tuned - Robert WyattTown With No Cheer - Tom WaitsSara - Bob DylanHope There's Someone - Antony & The JohnsonsSuzanne - Leonard CohenSalvation - Isobel Campbell and Mark LaneganFruit Tree - Nick DrakeStarless - King CrimsonI am Damo Suzuki - The FallNagorny Karabach - Einst?rzende NeubautenSome Kind Of Fool - David SylvianParis 1919 - John CaleJust Like a Bird Without a Feather - R.L. BurnsideSixteen Straws - The DronesTime Has Gone - The Dead BrothersDead Joe - The Birthday PartyCornfed Dames - The CrampsAf607105 - Charlotte GainsbourgHave I Told You Lately - Van MorrisonWas There Anything I Could Do? - The Go-BetweensVortex - GrindermanThe Gnome - Pink FloydI'll Never Forget You - H?sker D?In Every Dream Home a Heartache - Roxy MusicCrying - Roy OrbisonMary Jane's Last Dance - Tom Petty & The HeartbreakersStray Cat Strut - Stray CatsGimme Shelter - Rolling StonesTry Not To Breathe - R.E.M.Marlene Dietrich's Favourite Poem - Peter Murphy

Share this post


Link to post
Indy

Dodatak...

Tuxedomoon - Vapour Trails (2007) 51pOrSTLSfL._SL500_AA240_.jpg
Posle još mnooogo slušanja... "Mućos kolores", bazirana na Julee-Cruiseovskim akordima, zvuči kako joj ime kaže... kao audio kaseta sa lekcijom iz španskog :D Plus ima klasični TuxMo-style saksofonski solo... Čisto da ne zaboravimo da su to oni! "Still small voice" je sve samo ne tihi glas. Glasina, i 1 pravi Tux-klasik. "Kubrick" jedan od najboljih eksperimenata (jeste jeste BGhoste) koje sam čuo skorije, kao neumrEli Miles koji solira preko Hal9000 generisanog backgrounda... Tamo negde oko Saturna. Kažu da je "citiranje" odisejskih vokala humoristično, međutim ja to doživljavam kao 1 veliku kjubrik-klark apoteozu... "Velika maslina" je prava grečeskaja funk himna. Obožavam da zamišljam da znam da pevam i da znam grčki (oba 2 odjednom) uz taj pratećim-vokalima-vazneseni refren. I vokalniot ispolnitel jako lepo izgovara helinsko ɵ za nekog ko se zove Blaine. "Dark Temple" je ponovo eksperimentalno (jašta) džezi numera, sa skoro vangelisovskim "pulsarom" u pozadini (kad smo već u Grčkoj)... Na kraju stiže i vrlo TuxMo-reflektivni vokal sa malim "objašnjenjem". "Dizzy" mu dođe nešto kao dens-džez instrumental sa fino sentiš motivom (ne bi moglo biti karakterističnije za TuxMo, ide skroz u vreme Half Mute)... "Epso Meth Lama" mu je meisterwerk ovog albuma, nekakvo vanbračno čedo m?nage ? trois Pavla Aksentijevića, Tangerine Dreama i Underworlda. Kristalnim methom objasani pramenovi Noemisovog Zlatnog Runa neodoljivo sjakte u ovom fantazmagorično-balkanoidnom tripovanju. San Francisko na Balkanu! Samo po sebi, vredno cene ulaznice. "Wading into love", ima nešto od dub-reggae tretmana u stilu Tom Waitsa, sa Massive Attackovskim cool repom... Taman da završi s okej raspoloženjem, uslovno prizemljenje posle Epso Meth Lama letenja.Malo li je? Edited by Indy

Share this post


Link to post
Ras
Malo li je?
Nije malo - dobar Tuxedomoon!

Share this post


Link to post
luba

nije ploca, no je svirka. i to svirka zbog koje vredi zaboraviti na obaveze, klackati se satima vozom tamo i nazad, spavati u sobi dizajna b-produkcije nemackih umetnickih home videa sedamdesetih, izbrisati svaku pomisao na maticu i sve sto u njoj obitava, propustiti finale lige sampiona, smetnuti sa uma godinu rodjenja, hodati, hodati, hodati, ne besneti zbog opsteg nerada usled besmislenog praznika verujucih i tako to.skoro pa hodocasce. willard grant conspiracy pilgrim orchestra tour w/ special guest howe gelb

 

pocelo je ovako:

P5210012.jpg

 

cak i preparirani klavir zvuci savrseno kad ga svira cika howe. kao u nekom baru za izbeglice sa majcice zemlje, nadomak apokalipse, njegova krajsvetovska predanja moraju da izmame radost. it's just a hole in the donut of gravity. a desert dessert.

 

onda se pridruze jos neki, a howe uzme gitaru. i odmah je tu vetar koji sece do kosti. i napusteni rancevi u arizoni. parkirani ford bronco uz put. kacket dobro stoji samo nekim ljudima.

P5210020.jpg

 

giant sand su bili veliki. mnogo veliki. ali howe gelb je jos veci. i ne treba ga propustiti, nikada. tih cetrdesetak minuta vodi u onaj svet u kome bih zelela da mogu da zivim.

this is the first last bad good bye

I see what you do

What you need to survive

I'm leaving you with this first last bad good bye

You're a crazy worldand you just got to get high

it's in your blood

tears that you cry

I'm leaving you with this first last bad good bye

I'm leaving you

Sometimes it takes a long time

A lot of wrong turns

But you are the final one

No more returns

This bridge was built to burn

There's a voice in your head that rules

It's louder then anyone else's rules

Like you love the way gravity waves good bye

I'm leaving you with this first last bad good bye

It's a crazy world

Come to be

You offer no resiliency

The lack of permanence

The winds that erode

Well, you're just made that way

Release by explode

You're a crazy old world

And something's got to give

It's all die and let die

Don't ask why

You're just dying inside

To live and let live let live

It's a crazy old world for me and you girl

And it's good to hear babies cry

They are there to show you are still alive

The sound of flourish and thrive

I'm leaving you this first last bad good bye

 

onda mala pauza, pa pocetak savrsenstva.

 

P5210026.jpg

 

meni je dovoljan i sam robert fisher. ipak, ovo je nesto sto se slusa jednom u zivotu.

 

100_2512.jpg

 

jedanaestoro ih je na bini. iznad svega je cika bobi. glas i pricera i makroa, onaj koji ne izlazi iz usiju godinama, pretnja i milovanje, sake o butine kao da treba izbaciti grc, nesnalazljivi i preslatki gik i panker u dusi, i te reci koje bodu poput sila za led.

 

P5210032.jpg

 

i taj klavir u rukama mahera samo jos pojacava. i greh i vrlina, i bog i djavo, sve su to samo kockice u cika bobijevoj odiseji. ljubomorna sam na zenu ciji se glas savrseno uklapa u njegovu pricu o propovedniku-dreseru zmija, na poglede koje razmenjuje sa tipom za klavirom, na chrisa e. sa kojim se razume i bez gledanja.

 

i prica dostojna cormaka mccarthyja i dowa mossmana. truba i trombon, kao poziv na bitku u ride with the devil. vidim zajapurenog juznjaka kako jurisa pravo na mundir. i divlji zapad, i hodocasnici, i ludi popa iz deadwooda. kontrabas jos potmulije vuce u bezdan, a onda uleti vrtoglava gitara i sve se vraca na mesto.

 

neprimetno dolazi howe gelb i seda za klavir. vidi se da uziva, da nije fora, kao svi smo mi prijatelji. cika bobi se smeska.

 

The sky's not blue beyond what I can see

Love's not true

it's not meant to be

my love lies waiting

just around the bend

to be revealed

when I least expect it

Someday I'll break these chains that hold me down

and when I do I will follow you down

to a place where I will be set free

until that day

I will tremble

The morning sun always deserts me

the pain I feel

won't prepare me

my love's in shadows

hidden from my eyes

to be revealed

when I need her

The sky's not blue

beyond what I can see

love's not true

it's not meant to be

My love lies waiting

just around the bend

to be revealed

when I least expect it

 

i kad sam najmanje ocekivala, posle prvog bisa, pocinje.

 

http://youtu.be/4ak2zyRnKeA

na "mom" koncertu je bilo lepse, naravno. mislim da niko okolo nije video kolike sam suze ronila kad su knedla iz grla i cvor iz stomaka popustili. a i da jeste, bas me briga.

 

i jos mnogo toga. ali nije sve za pricu.

wubic za najboljeg saputnika na svetu.

Share this post


Link to post
bad music for bad people
nije ploca, no je svirka.i to svirka zbog koje vredi zaboraviti na obaveze, klackati se satima vozom tamo i nazad, spavati u sobi dizajna b-produkcije nemackih umetnickih home videa sedamdesetih, izbrisati svaku pomisao na maticu i sve sto u njoj obitava, propustiti finale lige sampiona, smetnuti sa uma godinu rodjenja, hodati, hodati, hodati, ne besneti zbog opsteg nerada usled besmislenog praznika verujucih i tako to.skoro pa hodocasce. willard grant conspiracy pilgrim orchestra tour w/ special guest howe gelbpocelo je ovako:P5210012.jpgcak i preparirani klavir zvuci savrseno kad ga svira cika howe. kao u nekom baru za izbeglice sa majcice zemlje, nadomak apokalipse, njegova krajsvetovska predanja moraju da izmame radost. it?s just a hole in the donut of gravity. a desert dessert.onda se pridruze jos neki, a howe uzme gitaru. i odmah je tu vetar koji sece do kosti. i napusteni rancevi u arizoni. parkirani ford bronco uz put. kacket dobro stoji samo nekim ljudima.P5210020.jpggiant sand su bili veliki. mnogo veliki. ali howe gelb je jos veci. i ne treba ga propustiti, nikada. tih cetrdesetak minuta vodi u onaj svet u kome bih zelela da mogu da zivim.this is the first last bad good byeI see what you doWhat you need to surviveI?m leaving you with this first last bad good byeYou?re a crazy worldand you just got to get highit?s in your bloodtears that you cryI?m leaving you with this first last bad good byeI?m leaving youSometimes it takes a long timeA lot of wrong turnsBut you are the final oneNo more returnsThis bridge was built to burnThere?s a voice in your head that rulesIt?s louder then anyone else?s rulesLike you love the waygravity waves good byeI?m leaving you with this first last bad good byeIt?s a crazy worldCome to beYou offer no resiliencyThe lack of permanenceThe winds that erodeWell, you?re just made that wayRelease by explodeYou?re a crazy old worldAnd something?s got to giveIt?s all die and let dieDon?t ask whyYou?re just dying insideTo live and let live let liveIt?s a crazy old world for me and you girlAnd it?s good to hear babies cryThey are there to show you are still aliveThe sound of flourish and thriveI?m leaving youthis first last bad good byeonda mala pauza, pa pocetak savrsenstva.P5210026.jpgmeni je dovoljan i sam robert fisher. ipak, ovo je nesto sto se slusa jednom u zivotu. 100_2512.jpgjedanaestoro ih je na bini. iznad svega je cika bobi. glas i pricera i makroa, onaj koji ne izlazi iz usiju godinama, pretnja i milovanje, sake o butine kao da treba izbaciti grc, nesnalazljivi i preslatki gik i panker u dusi, i te reci koje bodu poput sila za led.P5210032.jpgi taj klavir u rukama mahera samo jos pojacava. i greh i vrlina, i bog i djavo, sve su to samo kockice u cika bobijevoj odiseji. ljubomorna sam na zenu ciji se glas savrseno uklapa u njegovu pricu o propovedniku-dreseru zmija, na poglede koje razmenjuje sa tipom za klavirom, na chrisa e. sa kojim se razume i bez gledanja.i prica dostojna cormaka mccarthyja i dowa mossmana. truba i trombon, kao poziv na bitku u ride with the devil. vidim zajapurenog juznjaka kako jurisa pravo na mundir. i divlji zapad, i hodocasnici, i ludi popa iz deadwooda. kontrabas jos potmulije vuce u bezdan, a onda uleti vrtoglava gitara i sve se vraca na mesto.neprimetno dolazi howe gelb i seda za klavir. vidi se da uziva, da nije fora, kao svi smo mi prijatelji. cika bobi se smeska.The sky?s not blue beyond what I can seeLove?s not trueit?s not meant to bemy love lies waitingjust around the bendto be revealedwhen I least expect itSomeday I?ll break these chains that hold me downand when I doI will follow you downto a place where I will be set freeuntil that dayI will trembleThe morning sun always deserts methe pain I feelwon?t prepare memy love?s in shadowshidden from my eyesto be revealedwhen I need herThe sky?s not bluebeyond what I can seelove?s not trueit?s not meant to beMy love lies waitingjust around the bendto be revealedwhen I least expect iti kad sam najmanje ocekivala, posle prvog bisa, pocinje.na "mom" koncertu je bilo lepse, naravno. mislim da niko okolo nije video kolike sam suze ronila kad su knedla iz grla i cvor iz stomaka popustili. a i da jeste, bas me briga.i jos mnogo toga. ali nije sve za pricu.wubic za najboljeg saputnika na svetu.
e, a jel bilo pricalica?

Share this post


Link to post
hoffnung

Highly.Recommended. 120 Days120 Days [2006 Smalltown Supersound]www.myspace.comwww.120days.nona myspace su su uglavnom neke šit pesme, ona koja je meni strava je 'Sedated Times' i 'Come Out (Come Down, Fade Out, Be Gone)'120daysvu8.jpg

this record is amazing. i love all songs from the album. five stars
Hell yeah, man, me too! I'm quite surprised that not a lot of people know this band considering their quality, I have however tried to spread the word in Soulseek too. Hopefully people will notice this amazing band.I have a thought that this band writes songs that are really 'epic', kinda makes you feel like you're at a mega awesome music festival with thousands of people just jumping, pogoing and dancing to their music.
čini mi se da je ovo nekako prošlo, a nije se čulo dovoljno i to ne samo kod nas. ono što me kod ovog benda fascinira jeste da mora da se sluša mnogo glasno. npr. voleo bih da je to neko (koga sam ja npr. znao) puštao sve dok se disk ne izliže u nekom strava klubu (naravno, takav klub kod nas ne postoji, ali ok. uvek postoji improvizacija-maštanje) hoću da kažem, ovo je strava za neki strava klub. ili gajba, ali da se otpanji.evo neke osnovne informacije:
120 Days had its first rehersal autumn 2001 in their small hometown, Kristiansund, on the north-westcoast of Norway. The band consisted of four 19 year old friends Jonas Dahl, Arne Kvalvik, Kjetil Ovesen and ?dne Meisfjord. They called themselves The Beautiful People.In 2002 the band moved to Oslo, to be closer to the music-center of Norway and to focus 100% on their music. In Oslo the whole band moved together in a caravan-trailer. Here they lived for 4 months. In these intense months the only things they did were rehearse. But by living in the caravan trailer they had to instantly struggle with junkies breaking in, so in the end they had to give up and move out. But by the time the 120 Days sound was created.Early in 2004 the band released their critically acclaimed first EP titled Sedated Times on the small Oslo label Public Demand Records (see AMG review under). Late 2004 they released their second EP, this time a selftitled 5 track EP. This EP caused quite a stir in Norway. And after the band..s gig at By:Larm in Norway (the Norwegian equivalent to South By Southwest) the band sent shockwaves through a lot of industry people, and the gig resulted in the band being booked to both the Reading and Leeds Festival and the Sonar Festival, and this after two Norway only releases. Also the New York label Vice Records (Bloc Party, The Streets, Death From Above 1979) was deeply impressed by the gig and started chasing the band. Meanwhile the band continued to prepare for their debut album. By this time the band had found their home with the Norwegian label Smalltown Supersound (Jaga Jazzist, Lindstr?m, Kim Hiorth?y, Bj?rn Torske).Their selftitled debut album was produced by the band themselves and recorded in Oslo..s Crystal Canyon studios in January and February 2006. The album was mixed by J?rgen Sir Dupermann Tr?en and the band in Duper Studio, Bergen, in April 2006.120 Days? debut album will be released in the autumn of 2006 on Vice Records in USA licensed from Smalltown Supersound. The European deal is not yet closed.

Share this post


Link to post
Indy
nije ploca, no je svirka.
[patetika on]Ovako se voli muzika.[/patetika off]Ali, stvarno to mislim.

Share this post


Link to post
kurdi

@luba - jako lep tekst.

giant sand su bili veliki. mnogo veliki. ali howe gelb je jos veci.
potrebna je 1 zrelost da se ovo samom sebi prizna. rispekt.
i ne treba ga propustiti, nikada.
:frust:

Share this post


Link to post
Willow
6759.jpgsylvianov1.jpgDavid Sylvian - Everything and Nothing (2000)Ne tako daleko od prethodne moje poruke, kao što bi se nekom učinilo (Fripp i Sylvian sarađuju već duže vreme). Nadam se da ne smeta što je na engleskom, ovo sam ranije napisao na rateyourmusic website-u.I really love this compilation, although much of the same stuff I have elsewhere. This is really a one-stop-shop when one wishes a quick and effective immersion in all that is Sylvian, without pretty much anything in the way and no breaking of the spell. I have given this 5 stars, though more accurately it would be 4 1/2 - most songs are either 4 or 5 stars in my book; but the concentration of real gems (5*) is such that I have to reward the whole package appropriately. It is very hard to point out any standouts, as these songs have already been through a pretty rigorous selection. Personally, I find Ride, Ghosts (as is the original), Wanderlust, I Surrender, The Boy With the Gun, Orpheus, Some Kind of Fool (first time released here!) and Bamboo Music totally magical and enchanting, intoxicating, seductive and irresistible... where do I stop?
E, Indimire, stvarno super ovaj David. Baš lepo leži u ovim toplim danima i noćima, svojom muzikom daje im dodatni šmek. Imaš li još neku preporuku u tom stilu?

Share this post


Link to post
Indy
Imaš li još neku preporuku u tom stilu?
Ups, promace mi ovo... Ima, naravno - od Sylviana. Ne znam za druge koji bi mu bili slicni, on je prilicno unikatna pojava, smesten negde u (prilicno opustelom) trouglu izmedju art roka, prog roka i ambijentalne muzike. Cak ni bivse kolege iz Japan-a nisu bas u tom istom fazonu. Najblizi bi mu bio (logicno) brat, Steve Jansen, mislim da sam ga vec kacio na ovaj topik. Drugi koji nije predaleko, ali ima i sasvim svoj "fazon" je Mick Karn. Njegovi raniji albumi imaju sjajne momente, noviji su mozda malo bland, vise kao neki soundtrack.Od Sylviana, neces pogresiti sa Secrets of the Beehive (1987) i Dead Bees on the Cake (1999). Ako si malo eksperimentalnije raspolozen, od novijeg ja ne bih preskocio Blemish (2003). Od Karna, znaci, uglavnom starije stvari, najbolji je Titles (1982), a i Dreams of Reason Produce Monsters (1987) je vrlo fin; The Tooth Mother (1995) takodje ima jedan vrlo lep "etno" fazon. (Mick Karn je poreklom Grk, sto mozda nema veze, ali krv ipak nije voda).

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this  

×
×
  • Create New...