Jump to content

Psi


uros_s78

Recommended Posts

tja. pretpostavljam da je ista stvar i sa bisonima?

 

trazim iskljucivo malo kucno i veselo kuce. nije mi bitno da bude izlozbeni primjerak, ali ne bih ni da uzmem bilo sta.

 

hvala svima :)

 

edit. rasu biram slatkoci i ponasanju, zivjece sa mojim dedom i babom

Edited by morgana
Link to comment

Svaki pas je pre svega životinja, zatim pas, a na kraju tk pripadnik neke rase.

Svaki pas je individua za sebe i nije svaki karakterom predstavnik svoje rase i njenih posebnosti. Posebno je izraženo u ovakvim državana gde ne postoje uzgojne dozvole, gde se test karaktera vrši samo izuzetno i gde  "kinološka mafija" drma izložbama lepote i gde većina sudija više poznaje uzgajivače i brine o svom blagostanju nego standard rase koju sudi.

Cela Nemačka ima desetak CACIB/CAC izložbi godišnje, a mala srbijica čak 65, strpanih u 40-tak vikenda. Imamo i po 5-6 CAC izložbi dnevno od ove sezone. Teoretski pas može postati šampion srbije u jednom jedinom danu :)

Link to comment

Ma Pjer jeste pudlać, ovaj što je bio nestao pa je nađen je neki drugi pas u vlasništvu familije Đoković  :)

 

Da se ja pitam, radije bih u toj situaciji uzeo bišona, ili još bolje patuljastog šnaucera... Maltezer mi deluje krhko.

Veća dilema je da li uzeti mužjaka ili ženku, sterilisati je ili ne.

Link to comment

super,drugari!

 

znaci bison.

 

zmanic, slazem se da je svaki pas individua, naravno :)

pokusavam da, izborom rase, dobijem za koju nijansu predvidljiviji temperament - npr predpostavljam da dzek rasel nije za mene

 

 

frile, muzjak ili zenka?

 

fss i garovikse, nemam nista protiv usvajanja, naprotiv, ali s obzirom na citavu situaciju, ovoga puta gotovo sigurno kupujem:)

 

hvala vam svima puno!

 

krecem dalje sa gnjavljenjem, znate li nekog solidnog odgajivaca bisona?

Link to comment
 

frile, muzjak ili zenka?
 

 

 

Ja sam u životu imao samo 3 psa, premalo za iskustvo tipa "ženke su privrženije" i slično.

 

Prva dva su bili mužjaci, bio sam ubeđen da će i sledeći pas biti mužjak a onda smo pre tačno dve godine naprečac usvojili ženkicu.

Sterilisali smo je, uz nedoumice da li radimo pravu stvar. Osim sebičnog stava da svakako nećemo da je parimo, odlučio je savet da je pas (ženka) manje podložan oboljenjima (kojekakvim tumorima i komplikacijama) ako se steriliše, i to pre prvog teranja. Tako smo i uradili, svesni da postoje različite škole mišljenja po tom pitanju. Do sada je sve u najboljem redu. Nije se ugojila niti bitno promenila ponašanje.

 

E sad, pošto će se o psu brinuti stariji ljudi, mislim da je bolje da bude ženkica.

 

Mužjaci po prirodi stvari često ulaze u konflikte jedni sa drugima, bez obzira na veličinu. To je sasvim normalna stvar, ali ipak zahteva oprez od strane vlasnika, da stalno budu u pripravnosti. Mora da se vodi računa da li je pas na drugom kraju igrališta takođe mužjak, da li će njušenje i igra prerasti u sukob, itd. I ženke takođe mogu da se podžapaju, ili da u šetnji naiđu na agresivnog psa ili psa koji brani teritoriju, ali je situacija sa ženkama generalno mnogo opuštenija. 

 

Podrazumeva se da i kućnim kučićima treba puno šetnje i druženja sa drugim psima.

Edited by Frile
Link to comment

E, tek sada sam smogao snage da napišem koju.

 

U nedelju sa morao da uspavam mog vernog drugara. Nema više šmekera, zlog bića, kako smo ga zvali, nema više tupkanja po parketu u cik zore, naskakanja na krevet i lizanja. Nema više dosadice koja se muva oko nogu, prosjači oko stola, zavija pored police na kojoj je povodac.

 

Šmeker je pre mesec dana ušao u 18. godinu. A sećam se, kao juče da je bilo, kada sam ga doneo. Imao je koju stotinu grama i mogao da stane na dlan. Tih prvih dana najviše sam se plašio da ga ne zgazim negde. Mala crna pufnica koja se kotrlja po kući. Pojma nisam imao o psima, pa sam nabavio neke knjige i pravio mu klopu, sve po ps-u. Meso, mleko, povrće, žitarice, ovo ono. Četiri puta na dan prvih šest meseci. Ili devet, ne sećam se.

 

Puno toga se promenilo od vremena kada mi se šmeker pridružio. Bio je tu kad sam polagao ispite. Kada sam diplomirao. Zaposlio se. Preživeli smo i bombardovanje. Demonstirali smo zajedno na ulici ispred zgrade. Bio je tu kad smo rušili Miloševića. Pa pripravnički dani. Dopratio i ispratio sve devojke, ljubavi koje su dolazile i odlazile. Slavili smo i polaganje pravosudnog. I napredovanje na poslu. Dočekao me kada sam se vratio iz bolnice. Svašta se dešavalo, menjale se države i režimi, sreća i nesreća. Puno toga se menjalo ali šmeker je uvek bio tu negde. Sad kad razmislim, pa gotovo pola mog života bio je tu. Sve se brzo dogodilo. Poslednja tri dana stravičan pad. Naprosto sam gledao kako se gasi. I taj osećaj da ne možeš više, ama baš ništa da uradiš.

 

I više ga nema. Plakao sam kao kiša. A i dan je bio takav. Tmuran. Grozan. Dok sam ga nosio ka kolima, u njegovom zelenom ćebencetu, više nije mogao ni glavu da drži uspravno. Klonula. Omršavelo telo na sivom stolu kod veterinara. Poljubac i oproštaj. Od nedelje mi ta slika dolazi, naročito noću, kada legnem i pogasim svetla.

 

Šmekeru, neka ti je laka zemlja. I hvala za sve.

Link to comment

bio je živa energija. preživeo je tri operacije i posle toga se vraćao kao da ništa nije bilo. nekako je izgledalo kao da ništa ne može da mu se desi. ili da ga omete za duže vreme. poslednjih godinu i kusur je uzimao i neke lekove za srce i izbacivanje vode, ali ni to ga nije sprečilo da bude sveprisutan. da mi je njegova upornost.

Link to comment

žao mi je, ted..

 

vezano za priču o maltezerima od gore, ovaj mali medvedić, mešanac maltezera traži dom

 

1920575_10203190166937781_1381901866_n.j

 

1507556_10203190181338141_1368757280_n.j

 

plus je ženkica

Edited by funk soul sister
Link to comment

E, tek sada sam smogao snage da napišem koju.

 

U nedelju sa morao da uspavam mog vernog drugara. Nema više šmekera, zlog bića, kako smo ga zvali, nema više tupkanja po parketu u cik zore, naskakanja na krevet i lizanja. Nema više dosadice koja se muva oko nogu, prosjači oko stola, zavija pored police na kojoj je povodac.

 

Šmeker je pre mesec dana ušao u 18. godinu. A sećam se, kao juče da je bilo, kada sam ga doneo. Imao je koju stotinu grama i mogao da stane na dlan. Tih prvih dana najviše sam se plašio da ga ne zgazim negde. Mala crna pufnica koja se kotrlja po kući. Pojma nisam imao o psima, pa sam nabavio neke knjige i pravio mu klopu, sve po ps-u. Meso, mleko, povrće, žitarice, ovo ono. Četiri puta na dan prvih šest meseci. Ili devet, ne sećam se.

 

Puno toga se promenilo od vremena kada mi se šmeker pridružio. Bio je tu kad sam polagao ispite. Kada sam diplomirao. Zaposlio se. Preživeli smo i bombardovanje. Demonstirali smo zajedno na ulici ispred zgrade. Bio je tu kad smo rušili Miloševića. Pa pripravnički dani. Dopratio i ispratio sve devojke, ljubavi koje su dolazile i odlazile. Slavili smo i polaganje pravosudnog. I napredovanje na poslu. Dočekao me kada sam se vratio iz bolnice. Svašta se dešavalo, menjale se države i režimi, sreća i nesreća. Puno toga se menjalo ali šmeker je uvek bio tu negde. Sad kad razmislim, pa gotovo pola mog života bio je tu. Sve se brzo dogodilo. Poslednja tri dana stravičan pad. Naprosto sam gledao kako se gasi. I taj osećaj da ne možeš više, ama baš ništa da uradiš.

 

I više ga nema. Plakao sam kao kiša. A i dan je bio takav. Tmuran. Grozan. Dok sam ga nosio ka kolima, u njegovom zelenom ćebencetu, više nije mogao ni glavu da drži uspravno. Klonula. Omršavelo telo na sivom stolu kod veterinara. Poljubac i oproštaj. Od nedelje mi ta slika dolazi, naročito noću, kada legnem i pogasim svetla.

 

Šmekeru, neka ti je laka zemlja. I hvala za sve.

 

najgori osecaj koji sam ikada iskusio. on ostaje zauvek tu sa tobom. usreci neku novu njusku.

 

Edited by garoviks
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...