May 13May 13 On 12. 5. 2025. at 14:27, Nikodije said:ja spremim uvece, pa mi stoji u frizideru i ujutru samo ispecem. volim gibanicu da pravim jer je zgodno da se nosi na posao.Pisi recept covece dragi , ja vec nema kako je nisam pravila i nikako da mi bude lepa vazdusasta kao jedna koju sam jela pre desetak godina u Negotinskim Pimnicama. Bila fino pozarena i gore i dole a unutra zuta, socna i rupicasta 😍. Moja bude kao ujednacena masa ako stavim vise fila, ako smanjim bude suva i zilava 😟 dal je do kora ili sira? Uglavnom nije do mene Edited May 13May 13 by Serena
May 13May 13 @Serena Probaj pzp, on diže. Možda i kiselu vodu, ali nisam ubeđena u moć tih mehurića da prežive. Takođe, da je okreneš naopačke posle vađenja iz rerne ali tako da visi (ne samo da je prevrneš, to je siguran put da dobiješ još više nabijenu gibanicu). Edited May 13May 13 by Pixisis
May 13May 13 14 minutes ago, Pixisis said:@Serena Probaj pzp, on diže. Možda i kiselu vodu, ali nisam ubeđena u moć tih mehurića da prežive. Takođe, da je okreneš naopačke posle vađenja iz rerne ali tako da visi (ne samo da je prevrneš, to je siguran put da dobiješ još više nabijenu gibanicu).Probala i visecu varijantu koja se pece u nepodmazanom plehu kako ne bi ispala kad je prevrnes i osim sto sam posle imala posla oko ribanja tepsije nisam nista posebno dobila.
May 13May 13 @Boksi , ne znam za Hercegovinu, ja sam provela detinjstvo u Bosanskoj krajini, ali mislim da je slično i u Hercegovini.Elem, pravila se pura (ni nalik palenti koja se pravi od griza a pura od brašna), pravila se od neke vrste kukuruza, koji je bio sitan i žut ali ne baš intenzivno žut kao ovi hibridi današnji.Ta pura jeste ozbiljan i fizički posao, meša se do iznemoglosti, ali smesa bude suva pa je to mešanje baš naporno. Pre mešanja, brašno kuva u loncu, malo vode i obavezno rupa u sredini.Na kraju je pura zrnasta.Jeli smo je sa domaćim kiselim mlekom, isključivo za doručak.Ništa lepše na svetu.Nisam jela puru pola veka. Danas niko i ne zna da je napravi
May 13May 13 3 minutes ago, duda said:obavezno rupa u srediniDaaaa Na to sam bila zaboravila!I upravo to što kažeš:5 minutes ago, duda said:Ta pura jeste ozbiljan i fizički posao, meša se do iznemoglosti, ali smesa bude suva pa je to mešanje baš naporno.Čak i da nadjem brašno nemam ja tu fizičku spremu.
May 13May 13 18 minutes ago, duda said:@Boksi , ne znam za Hercegovinu, ja sam provela detinjstvo u Bosanskoj krajini, ali mislim da je slično i u Hercegovini.Elem, pravila se pura (ni nalik palenti koja se pravi od griza a pura od brašna), pravila se od neke vrste kukuruza, koji je bio sitan i žut ali ne baš intenzivno žut kao ovi hibridi današnji.Ta pura jeste ozbiljan i fizički posao, meša se do iznemoglosti, ali smesa bude suva pa je to mešanje baš naporno. Pre mešanja, brašno kuva u loncu, malo vode i obavezno rupa u sredini.Na kraju je pura zrnasta.Jeli smo je sa domaćim kiselim mlekom, isključivo za doručak.Ništa lepše na svetu.Nisam jela puru pola veka. Danas niko i ne zna da je napravi To je i moja baba pravila i sad se secam ukusa.Ja jednom probala da napravim ali mi se nije zadržalo brasno na povrsini vode. Ne znam kako su to radile ona i mama, a nema vise ko ni da mi kaze. Secam se kupe suvog brasna koja pliva na vodi a kroz rupu u sredini pucka para. Edited May 13May 13 by Serena
May 13May 13 @Serena mislim da do brašna nije jer je mama moja odustala još kad sam ja bila dete i bilo tog kukuruza i tog brašna. Potražiću kada budem u prilici da baba nije ostavila nešto zapisano. Bila je detaljna.
May 13May 13 2 hours ago, Pixisis said:Pre mi miriše da su na jugu skratili gibanicu nego da smo nadovezali banicu.I jeste tako.
May 15May 15 @Serena mama kaže ‘vako: kuvaš i kuvaš i kuvaš (sa tom rupom, ne mešaš) dok ne pokupi svu vodu (koju inače tokom tih sat vremena kuvanja ili više dodaješ). Kad oceniš da je to to, mešaš, mešaš i mešaš dok ti oči ne ispadnu i smesa ne postane jedna velika kugla.A ondaOd huje ti dodje da tu veliku kuglu tresneš u kantu jer si za to vreme i energiju mogla pečenje da napraviš i slavu da pripremiš.I tako smo zapravo saznali zašto mama ne pravi puru Edited May 15May 15 by Boksi
May 15May 15 28 minutes ago, Boksi said:@Serena mama kaže ‘vako: kuvaš i kuvaš i kuvaš (sa tom rupom, ne mešaš) dok ne pokupi svu vodu (koju inače tokom tih sat vremena kuvanja ili više dodaješ). Kad oceniš da je to to, mešaš, mešaš i mešaš dok ti oči ne ispadnu i smesa ne postane jedna velika kugla.A ondaOd huje ti dodje da tu veliku kuglu tresneš u kantu jer si za to vreme i energiju mogla pečenje da napraviš i slavu da pripremiš.I tako smo zapravo saznali zašto mama ne pravi puru Hala ti na trudu, pozdravi mamu ❤️Glavnu stvar i dalje ne znam 😟 Imas serpu sa vodom i kukuruzno brasno u ciniji kako da ga prebacim u vodu a da se ne pomesa i potone. Kod moje babe to je plivalo kao ostrvo na vodi, kupa sa rupom u sredini kao Vezuv.
May 15May 15 Ja to i dalje ne mogu da zamislim kako u stvarnosti zapravo izgleda. Kupa od kukuruza koja pluta, sa rupom na sredini, voda koja probija kroz nju
May 15May 15 @Serena kad voda počne da struji skloni se šerpa sa vatre, dodaje se brašno lagano, kašikom, dok se ne napravi sloj na površini. Ostavi se da to stoji jedno dva minuta pa se dodaje još, isto lagano, uglavnom po sredini. Brašno naravno mora da bude belo, krupno mleveno, na kamenu. Vrati se šerpa na vatru dok ne krene voda da vri, tj. da izbija pomalo pena uz ivice šerpe. Tad se opet skloni sa vatre i pažljivo se probuši rupa u sredini drškom drvene varjače, skroz do dna. Varjača se još malo vrti onda, da se rupa poveća. Mogu se onda izbušiti još neke manje rupe okolo, još 4-5 komada, a i ne moraju. Vrati se na vatru, kad krene da izbija pena kroz rupu smanji se vatra koliko da se održava, poklopac se stavi pod nagibom da može para da izlazi i kuva se najmanje sat vremena. Veći deo vode se tad odlije pa se meša i meša i meša... povremeno se dodaje nazad pomalo one odlivene tečnosti. Ne mora da se pretvori u kuglu, dovoljno je da se razbiju sve kuglice brašna, mora da bude potpuno glatka masa, a i to je dovoljno teško biliv ju mi. Meša se debljom drvenom kašikom koja neće pući ili, pošto to retko ko danas ima, oklagijom. E sad šta dalje, kako ste navikli. Kod mog oca je to išlo ovako: maslo se zagreje dok ne zacvrči, onda mu se doda crnogorski kajmak, tj. skorup. Sa par kašika toga se podmaže tepsija, onda se kačamak raširi ravnomerno pa se kašikom naprave udubljenja svuda po njemu. Namrvi se odozgo sira, kolašinskog lisnatog, iz kačice, pa se sve prelije onom vrelom masnoćom.
Create an account or sign in to comment