אַף אֶחָד Posted May 21, 2021 Posted May 21, 2021 Ne zanimaju me patike. To je oblikom i smislom odrodjeno od putovanja morem i svega sto more predstavlja. No petak je poopdne, udarila vrucincina, dosta kompa, talasi zovu.
namenski Posted May 24, 2021 Posted May 24, 2021 Tuzba tuzbu stize: advokati brodovlasnika Ever Given-a, japanska firma Shoei Kisen, podigli su tuzbu protiv SCA (Suez Canal Authority) zato sto je - uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima brod uopste pripusten u Kanal... 1
אַף אֶחָד Posted May 25, 2021 Posted May 25, 2021 AIDAcosma (sestra AIDAnova) krece u decembru. Kako ce oni to cudoviste da napune...
אַף אֶחָד Posted May 27, 2021 Posted May 27, 2021 Uhvaceno u jutarnjoj setnji, dorucak na visini - brod skvot, brigantin sa tri jedra, 40 i kusur metara i jos primaju "volontere". Eh, sanak pusti. 1
namenski Posted May 27, 2021 Posted May 27, 2021 Ne ide @chandra to tako , nego od pocet(a)ka: nekih 80-ih, sprovodjen je takozvani Project Trireme, izgradjena i, veruje se, korektna replika ne bi li se videlo kako je to islo izistinski. I, krajem 80-ih se bogami i volonterski malo - veslalo. Srecom, kapetanova zena se nije tih par dana zazelela skijanja na vodi.... Olympias, danas je u muzeju u Grckoj, cini mi se da organizacija jos uvek nesto radi na te istorijske teme, ali u Londonu, odavno nisam ni sa kim... Ako nista drugo, tek da covek pokusa da shvati onaj natpis koji je, kazu, stajao na grobu Temistoklea i sve sto uz to ide: Quote Na lepu mestu tebi postaviše grob; iz svake zemlje pozdravljaće putnike, i njihov motrit odlazak i dolazak, i gledati veslače kad se nadmeću. Po Platonu, pesniku, ne filozofu, negde otprilike na ulazu u (ondasnju) pirejsku luku. More ispred Egine u rano jutro... 1
אַף אֶחָד Posted May 27, 2021 Posted May 27, 2021 Veslanje prepustam tebi, odveslao sam ja svoje u ovoj epizodi. Ali ovaj jedrenjak je bas po mom ukusu. Moze tura i na mesec dana, taman da uzmem odmor i da isplovim. "Ja sam ti gori od pomorca, lezim, a luke mi pristaju."
namenski Posted May 27, 2021 Posted May 27, 2021 X-Press Pearl gori vec sesti dan na sidristu van luke Kolombo, Cejlon. Pozar je poceo 20. maja dok je brod prilazio Kolombu na brodu se nalazilo oko 1,500 kontejnera ukljucujuci 30-ak tona azotne kiseline, ali i jos po nekih hemikalija, dok je preliminarna istraga pokazala da je do pozara doslo upravo usled hemijske reakcije pomenutih supstanci. Na licu mesta se nalaze i 2 indijska broda za kontrolu zagadjenja. Brod je inace star svega 3 meseca. U drugom dnevniku CEO uprave Sueckog kanala (SCA) Osama Rabie ocitao je, prilikom posete panamskog ambasadora inace predstavnika zemlje pod cijom zastavom je Ever Given plovio, vakelu japanskim vlasnicima broda rekavsi otprilke da ne seru previse i da je dovoljan znak dobre volje to sto je SCA odstetni zahtev smanjila za 30%. Da je njihova zalba besmislena s obzirom na gubitak reputacije, troskove, pa i pogibiju jednog od ucesnika u spasavanju broda, sa sve potonucem jednog od plovila koja su pripomagala. Da je, dalje, zahtev SCA potpuno u skladu sa egipatskim zakonima i medjunarodnim pravom, a da je pozivanje Japanaca na prisustvo 2 pilota na brodu potpuno besmisleno jer odgovornost zapovednika broda iskljuciva Da je tek glupost pozivanje na odgovornost SCA zbog toga sto je brod uopste pripusten u Kanal uprkos mogucim losim vremenskim uslovima, buduci da je brod bio dvanaesti u konvoju upucenom ka severu i da su svi prosli bez ikakvih problema. 1 2
אַף אֶחָד Posted June 2, 2021 Posted June 2, 2021 https://www.aljazeera.com/news/2021/6/2/large-iranian-navy-ship-sinks-after-catching-fire Tehran, Iran – One of Iran’s largest navy ships has sunk after catching fire near the Strait of Hormuz under unclear circumstances. The Kharg, named after an island nearby that serves as a key oil terminal, caught fire in the early hours of Wednesday local time and more than 20 hours of rescue operations failed to save it, the army said. Keep reading An image taken late at night showed crew in life jackets running away with a fire raging behind them. Another image, taken in daytime, showed heavy smoke billowing to the sky and fire still burning. Iran’s army also identified the Kharg as a “training ship” and confirmed there were almost 400 crew and trainees on board, before adding all of them were safely evacuated.
namenski Posted June 2, 2021 Posted June 2, 2021 43 minutes ago, chandra said: One of Iran’s largest navy ships... Jeste ratnomornaricki, ali nije ratnitm: ovo je sorta takozvanih Replenishment Ships, u sustini tankera sa dodatnom opremom cija je namena da brodove u voznji, na otvorenom moru, snabdeva gorivom i ostalim potrepstinama. Mimo toga sto je iranski, pa to dize obrve, najverovatnije je stradao iz uzroka iz kojih se vec strada kada se u luci barata gorivom, itd, itd... Uz eventualni, moguci, nagovestaj stanja u mornarici/oruzanim snagama Irana, sto je ipak tanak pokazatelj, jer - nesrece se dogadjaju... Inace, nasledje je pokojnog saha Reze Pahlavija, gradjen u Britaniji, na osnovu vec postojeceg britanskog dizajna i, zacudo, uredno isporucen Iranu posle pada Pahlavija, negde sredinom 80-ih... 2
Skyhighatrist Posted June 2, 2021 Posted June 2, 2021 7 minutes ago, chandra said: Katastrofa za eko sistem Užas jbt...
Skyhighatrist Posted June 2, 2021 Posted June 2, 2021 Između ostalih hemikalija, bio natovaren sa ne znam kol'ko tona mlevene plastike, reciklirane ili za reciklažu
namenski Posted June 10, 2021 Posted June 10, 2021 Gotovo je: Samsung/Samsung Heavy Industries je prelomio. I zvanicno najavio da krece u razvoj atomskogtm pogona za potrebe komercijalnih, dakle obicnih trgovackih brodova. U saradnji sa firmom od ugleda, juznkorejskim Korea Atomic Energy Research Institute (KAERI), a na osnovu takozvanih Molten Salt Reactors (MSR). Meta je primena u takozvanim, po vec isprobanom ruskom receptu, plovecim nuklearnim elektranama (Floating Power Plants, FPP), ali i pre svega koriscenja kao brodskog pogona. Sve, naravno, u cilju smanjenja zagadjenja, a kao za sada i poprilicno za ubuduce jedinog zero-carbon energy source...
Vjekoslav Posted June 10, 2021 Posted June 10, 2021 On 7.4.2009. at 22:22, dig_chohano said: gazza1 said: a kako stoji stvar sa volanom na UK plovilima, jel to ima neke veze kao na kolima ili ne? Volan je uvek desno, jer se mimoilaženje vrši kao da voziš u UK, znači čamac koji ti ide u susret mimoilaziš tako da ti bude sa desne strane.Nemojte da vas mrzi da odete do kapetanije na polaganje za plovidbenu dozvolu, prilično je lako a rečni žandari ubijaju sa kaznama. nevezano za poziciju kormila, mimoilazenje se vrsi lijevim, a ne desnim bokom. ergo svako ide na svoju desnu (starboard) stranu. postoje iznimke, npr. kod jedrilica, ili kad ti remorker na rijeci zauzme tvoju stranu plovnog puta, medjutim susretanje lijevim bokom je standardna procedura i na rijekama i u kanalima i na otvorenom moru. ... inace, zelim vas pohvalit, lijep vam je ovaj topik, iscitao sam ga cini mi se skoro pa cijelog. posebno bih zahvalio forumasu Namenskom na prilozima, informativno, analiticki, stilski zanimljivo, odlicno. ... nego, sta mislite o 20 godina starom, zutom 'Sport Beograd' gumenjaku, sa oko 100 rupa koje treba pokrpat? pretpostavljam nista pretjerano. medjutim, prije 15ak godina dvojica zagrebackih studosa odlucili su se spustit Savom i Dunavom do Crnog mora upravo na tom gumenjaku. para dakako nisu imali previse, podrsku okoline jos manje, dok su im znanje i iskustvo plovljenja opasnim rijekama, pa jos u medjunarodnim vodama, bili fakticki ravni nuli. uza sebe su imali Hucka Finna, Indianu Jonesa, Rundekovog Šejna, vesla i od prijatelja posudjenu prastaru lamu (Tomos 4). cak ni obicno sidro nisu imali, a kamoli administrativne sitnice tipa drzavnih zastava koje treba stavljati na pramac. pa su tako, primjera radi, od hrvatske sahovnice, koju su na poklon dobili u brodskoj kapetaniji, uz pomoc noza, igle i konca, i maste, napravili srpsku trobojnicu. plovili su (i plutali) 40 dana, presli vise od 1800km, i na koncu uspjeli. napisali su i knjigu o toj avanturi, zove se Dunavski bluz. jedan student zvao se Hrvoje, a drugi Tito. nije sala, stvarno Tito. ideja im je pala na um nakon jedne pijane noci provedene u kultnoj zagrebackoj "Rupi", dok su blejali u Savu ispod Hendrixovog mosta. Sava s razlogom nije plovna do Siska, sto su oni tog susnog ljeta brzo shvatili, probijajuci se izmedju sljuncanih plicina, sprudova i pilota (balvana koji vrebaju tik ispod povrsine). kasnije su upoznali i limane, cudnovate struje, komarce i obade, blato, pijesak i sunce, mjesec takodjer, nelogicne dubine i dunavske sirine, vjetrove, kise, oluje, valove, velike (sve je veliko ako si u malenom gumenjaku) i mocne brodove, neosvjetljene nocne objekte... medjutim osim poteskoca na rijeci, imali su zanimljivih dozivljaja i sa kapetanijama, granicnim policijama (tada jos nisu uspostavljeni sluzbeni odnosi HR i SRB), a najvecih problema su imali, dakako, sa samim sobom. fokus putopisa i jeste na njima i njihovom sazrijevanju (inicijaciji), na ljudskoj prirodi, ali i na posve konkretnim ljudima koje su (otvorena srca) upoznavali. filozofiju (posebno mladenacku) na stranu, izdvojit cu dva detalja koja su ih umalo kostala glave. najvise strahova im je, ocekivano, priredila Djerdapska klisura, za koju su culi da je opasna, ali jedno je cuti, a posve drugo osjetiti na vlastitoj kozi. visoki valovi od kosave i jaka rijecna struja su ih satima bacali o klifove Gospodjinog vira i Kazana, pa su se morali veslima odgurivat o ostre stijene ne bi li sacuvali maleni gumenjak od probijanja, i kad su vec mislili da su se izvukli, ko za vraga uhvati ih olujno nevrijeme. prevodnicu na hidrocentrali Djerdap 1 prolaze tek u 2 sata iza ponoci (na rumunjskoj strani), sa slabom baterijom, i opet visokim valovima sa druge strane, pa u biti uopce vise ne znaju gdje idu jer nista ne vide, a i da vide nista im ne vrijedi jer ih valovi s krme uporno valjaju kamo oni (valovi) hoce. pa se nasucu na neku hrid usred Dunava za koju su mislili da je obala, tu im crkne i motor, pa Tito skace na tu stijenu pokusavajuci odsukati camac, uspijeva ali pritom pada / nestaje u tami, pa ga Hrvoje nekako uspijeva scepat, i onda veslaju i veslaju i veslaju ko sumanuti pokusavajuci se domoci srpske strane. na koncu im to i polazi za rukom, nabrzake postavljaju sator i napola mrtvi padaju u san. medjutim kad je svanulo, imaju sto vidjet, nema im camca. ostao samo prekinuti konop zavezan za kamen. odmah krecu u potragu, jedan trkom uz obalu, drugi autostopom nizvodno od Kladova, prolaze sati, camca nigdje na vidiku, a sad su se vec i medjusobno izgubili, srecom naidju na neke dobre ljude, i policiju, i na camac koji je sam uplovio u kladovsko brodogradiliste. tri dana (i noci) im je trebalo da se oporave, uzeo ih sebi u kucu jedan stariji covjek koji je ocigledno shvatio da toj djeci treba pomoc. detalj drugi. kad su vec bili posve blizu Crnog mora, fakticki u delti, na potezu Tulcea-Sulina, uzme ih u slep jedna kocarica, koja je vukla teglenicu (punu piva!), obzirom da se zbog jakog bocnog vjetra, ostrih valova i slabasnog motora nisu ponajbolje snalazili u tom kanalu sirokom svega 50ak metara. i mada im je kapetan predlozio da stave svoj camac u teglenicu, oni su odlucili privezati se za bok. sreci i veselju nigdje kraja, povezao ih rumunski baja! i dok su se izlezavali na teglenici, pili pivo, i mastali o djevojakama na morskim plazama, njihov maleni gumenjak primao je sve vise i vise vode. kad su to konacno uocili, ovaj jadnicak je vec bio napola potopljen. Tito grabi napola presjecenu plasticnu bocu odlucan da isprazni vodu iz camca, skace iz teglenice na (izduvan) pramac, propada i preokrece komplet gumenjak naopacke, pa mu zapetljanom u ceradu i konope iz zapjenjene vode vire samo noge. Hrvoje skace za njim, hvata ga za stopala i usput se dere iz petnih zila da kormilar zaustavi brod. obzirom da motor kocarice nije bas tih, i obzirom da kabina bas i nije blizu, to urlikanje i pozivi u pomoc potrajali su neko vrijeme. kad je kapetan konacno ugasio motore, mornari su pomogli Hrvoju da povuce Tita nazad u zivot, a sve sto je moglo ispasti iz camca zavrsilo je u Dunavu. nesto je, srecom, ostalo plutati, pa su tako spasili kanister (spremnik) goriva. sreca je takodjer i da su sve dokumente imali sa sobom na teglenici. Tito se izvukao bez vecih ozljeda. kad su konacno stigli u Sulinu / na pjescane plaze Crnog mora, prodali su svoj najdrazi "Sport Beograd" gumenjak i udavljenu lamu za 200 eura, i nastavili put prema Istambulu, odakle su se (autostopom) vratili kuci, u Zagreb. zivi. ponesto od toga je snimljeno kamerom, pa su sastavili kratak dokumentarac (u dva dijela), koji toplo preporucujem. naravno, i knjigu Dunavski blues. ... ovo medjutim nije prva avantura na toj relaciji. kao sto su Hrvoje i Tito odlucili potraziti vlastitu slobodu na opasnoj rijeci i u stranim ljudima uz rijeku, i to svega desetak godina nakon rata, tako su i nakon onog velikog, drugog svjetskog rata, dvojica mladica potegli iz Zagreba Savom prema Crnom moru. ali ne na gumenjaku, nego na splavi. koncem pedesetih, u vrijeme kad hidrocentrale na Djerdapu jos nisu postojale, a splavari jesu, u vrijeme kad se sloboda isto tako trazila na rijeci, i medju ljudima. uz duzno postovanje Hrvoju i Titu, ono sto su tada ostvarili Marino Zurl i Nenad Gol, mladi novinari Globusa, na svom splavu Neptunu, uistinu je impresivno. kad malkic uhvatim vremena, prilozit cu neke skice iz njihove ekspedicije. 4 3
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now