Lancia Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 Jel bila neka tema tipa, ne podnosim ga, ne podnosim je, najgori glumac, glumica...?¿ u poslednje vreme je prava poplava ovog bezveznjakovica na TV-u, na koju foru mu to uspeva?
Jimmy Kowalski Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 Kakve sve transformacije ima, Gary Oldman mu nije ravan..
beyoncé Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 oprostila sam mu bezveznost i neprivlačnost kad je otpevao wreckless erica (a ni maggie očigledno nije bila imuna)
ToniAdams Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 2 minutes ago, beyoncé said: oprostila sam mu bezveznost i neprivlačnost kad je otpevao wreckless erica (a ni maggie očigledno nije bila imuna) naaci film, jedan od onih koje pogledam svaki put do kraja kad na njega naletim, fazon gledobi ga 1 nedeljno.
beyoncé Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 tako ja sa as good as it gets bio i pre neko veče i šta ću, sela i gledam ponovo i smejem se uvek istim forama
I*m with the pilots Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 naaci film, jedan od onih koje pogledam svaki put do kraja kad na njega naletim, fazon gledobi ga 1 nedeljno.Takodje!Vrlo često, zapravo kad god uzimam brašno, setim se scene kada joj donese pred vrata "I brought you flours" //Meni bio urnebesan Anchorman sa njim "As good as it gets" je takodje super, bas bih ga mogla pogledati ponovo
beyoncé Posted July 25, 2018 Posted July 25, 2018 @ toniadams imam nekoliko što se zovu dan mrmota u mojoj glavi svaki sam odgledala samo po jednom
nisam ja Posted August 22, 2018 Posted August 22, 2018 Children of Men (2006). Alfonso Cuarón Cinematography: Emmanuel Lubezki
namenski Posted September 15, 2018 Posted September 15, 2018 Јесте одломак из књиге, али тешко да је игде боље описана чаролија вестерна, ма се радило и о комуњарским зарвореним пројекцијама. Или баш због тога. Quote Na privatnu studijsku projekciju američkog filma Krvavi klanac, upriličenu za druga ministra i uzak krug filmskih stručnjaka i od njih pozvanih gostiju, stigli su točno na vrijeme. Na ulazu ih je dočekao gospodin u (neuobičajenom za to doba džempera) savršeno skrojenom večernjem odijelu i pozdravio Lizu intimnim — Ljubim ruke, drugarice! — Liza, doduše, nije bila nikakav filmski stručnjak, a pozvani gost bio je vodnik sumnjivog porijekla, ali zato je pripadala intimnom krugu ministrovih prijateljica. Projekcija se održavala u minijaturnom rokoko salonu barokne Gelenjske palače, brižljivo renoviranom, blistavom od zlata i presvučenom ružičastim tapetama; u srebrnim svijećnjacima gorjele su narančaste, prigušene žarulje, i samo što su Liza i vodnik zauzeli mjesta na bež i ružičastim stolicama, svjetla su se ugasila i na platnu se pojavila špica. Ministar je obično tražio da mu se projiciraju revije i operete jer je više od svega volio zgodne mlade žene, ali je povremeno, da zadovoljstvo bude veće, ubacivao i po neki noviji vestern. Tako je bilo i tog dana. Na platnu je zablistao lav u boji i, ovjenčan geslom ARS GRATIA ARTIS, zaurlao svoj prastari poziv na zabavu; publika je, medutim, bila tu iz studijskih razloga i držala se ozbiljno. U tim trenucima izlazili su iz kina u centru Praga posljednji posjetioci premijera tjedna (od kojih je jedna, Mičurin, bila sovjetski biografski film o Mičurinu, a druga, Talioničari, češki film o talioničarima), uzbudeni perspektivom da će se konačno naći u svojim krevetima. Filmski stručnjaci morali su, medutim, raditi još do kasno u noć; ministar je imao brojne obaveze i nije mogao doći ranije. Predmet proučavanja bio je film o poštanskim kolima koja putuju kroz divlje predjele Stjenjaka, gdje ih napada pljačkaška banda Indijanaca. Govorio je o međusobnim odnosima putnika u kočiji, a Indijance prikazivao kao krvožedne zvijeri i surove divljake. Što se idejne strane tiče, bio je krajnje reakcionaran, ali se režija odlikovala nizom izvanrednih rješenja i duhovitih poteza. Glumački je bio zanimljiv po čistom naturalizmu. Specijalisti, među kojima je bio i tvorac filma Heroji žuljevitih dlanova, laureat državne nagrade Evžen Kramost, pažljivo su proučavali sve ove elemente.I tako su iz polumraka zurile u platno izbuljene oči, upijajući surovu čaroliju ljubavnih scena. Laureat je, skupljenih obrva, pohvalno mljacnuo ustima na originalni snimak usta cijevi kolta koja su se u krupnom planu polako okretala na platnu. Samo vodnik nije ništa studirao; pustio je da ga nosi radnja krvave priče; zatoptala su konjska kopita, poštanska kočija je poskakivala preko stijenja, praćena čoporom crvenokožaca s perima i puškama. Uprkos dugo izgradivanoj skepsi, osjetio je zebnju za sudbinu lijepe, hrabre djevojke iz poštanske kočije, a istu zebnju osjetila je vjerojatno i Lizeta, jer je u trenutku kad su crvenokošci ispalili prvu salvu uhvatila vodnika za ruku. To ga je vratilo u stvarnost. Kad je situacija najteža, pomislio je gorko, pomoć Božja — bar u kinu, i mada ljudi u poštanskoj kočiji vjerojatno nisu katolici — uvijek je najbliža. Na horizontu je iskrsnula grupa muškaraca u sombrerima, vodnik je stegnuo Lizinu ruku, a Liza je uzvrtila stisak. Najprije kao panorama, a zatim u krupnom planu jurili su muškarci nagnuti nad uzdama, a s revolverima u rukama, a zatim se na platnu pojavio detalj prsluka krupnog momka koji je jahao na čelu: blistava limena zvijezda s kružićima na vrhovima krakova i natpisom SHERIFF. — Naprijed, momci! — viknuo je bodro ministar, a laureat je spremno podvrisnuo: — Hip! Hip! Hip! — Još nekoliko specijalista viknulo je: — Drž'te ih! — a Liza je oslobodila ruku vodnikova stiska i priključila se (ženski i neartikulirano) sve glasnijim izrazima uživanja u dogadaje. Vodnik je ostao bez pomoći Božje. Na platnu su se brzim ritmom smjenjivali kadrovi konjskih kopita kako udaraju kao batovi o tvrdu, kamenitu zemlju, plamenova iz revolverskih cijevi, izbezumljenih lica ljudi u kočiji; krvožedna, ratničkim bojama namazana lica indijanskih koljača munjevito su se pretapala u odlučne jenkijevske fizionomije šerifove družine. Dvorana je zagrmjela od pljeska i toptanja nogu. Specijalisti su skakali sa sjedala, žene su cičale. Ministar je stezao šake i ispuštao neke neodredene, piskave i roktave glasove. Neki prodorni, sipljivi glas podigao se iznad čitave te paklene simfonije visoki ton. — Huraaaaaa! — pištao je. Jozef Skvorecki, Oklopni bataljon, fragmenti iz doba kulta licnosti Znanje, Zagreb, 1986. Prevod Nikola Krsic
MocaVukotic Posted September 28, 2018 Posted September 28, 2018 do jaja! ali tak fujimoto najjači cameo je dean cundey, genije iza halloweena
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now