Po najnovijoj anketi Kanala 13 većina Izraelaca želi da vidi leđa Netanjahuu (29% odmah i još 47% po završetku rata) i skoro 2/3 je za prevremene izbore po završetku rata. Originalni članak na hebrejskom je ovde.

 

Takođe su pitani da li treba stanovnicima Pojasa Gaze dozvoliti da se vrate kućama ako se Hamasova vlast ne raspadne i 55% je reklo da ne treba, a 24% da treba uz 21% onih koji ne znaju.

Edited November 4, 20231 yr by vememah

Osim ovog pokolja u Gazi, jedna od tužnijih stvari je ovo okolo naokolo apelovanje Ujedinjenih nacija da civili nisu meta, da ne smeju da se ubijaju deca, novinari, da ne može da se ciljaju bolnice, civilna infrastruktura, pozivanje na konvencije itsl. i to po društvenim mrežama. Svima je sve jasno, ali svi su nemoćni da spreče tiraniju samo zato što su tirani dovoljno moćni da im niko ništa ne može. Nismo mnogo napredovali.

  On 4. 11. 2023. at 20:35, Radoye said:

Nemoj, glupo je.

 

Mislim, o praznom odelu Dzastinu i njegovoj natprosecnoj bezlicnosti i nesposobnosti cak i u jakoj konkurenciji sadasnje generacije politickih elita mozemo nadugacko, i keva mu jeste bila radodajka sto je opstepoznato i dobro dokumentovano, ali ovu foricu su smislili oni sto veruju da je doticni zapravo radikalni levicar koji samo sto nije uveo komunizam Maovog tipa u Kanadu (hint: nije i nece).

 

Zašto bi me zanimalo ko je smislio foricu, da li je to nekako diskvalifikuje? Da li čini Džastina manje fizički sličnom Fidelu?

 

Naravno da je Trudeau kurton od levičara, naravno da Kanada nema ni K od komunizma, ali sama činjenica da postoji non-zero chance da je današnjeg premijera Kanade pravio Fidel Kastro na neidentifikovanom karipskom ostrvu (uz punu saglasnost Pjera, naravno) je meni lično beskrajno zabavna. 

 

Reveal hidden contents

 

Sve to nema apsolutno nikakve veze sa činjenicom da bednik ne sme da prevali preko jezika zabranjenu reč "ceasefire" kad priča o Gazi i Izraelu. 

 

Hamasovi snimci napada na oklope u razrušenoj urbanoj sredini, možda 6 kom.

Nigde nema izraelske pešadije. 

  On 4. 11. 2023. at 21:46, Venom said:

Osim ovog pokolja u Gazi, jedna od tužnijih stvari je ovo okolo naokolo apelovanje Ujedinjenih nacija da civili nisu meta, da ne smeju da se ubijaju deca, novinari, da ne može da se ciljaju bolnice, civilna infrastruktura, pozivanje na konvencije itsl. i to po društvenim mrežama. Svima je sve jasno, ali svi su nemoćni da spreče tiraniju samo zato što su tirani dovoljno moćni da im niko ništa ne može. Nismo mnogo napredovali.

 

UN su negde na nivou Drustva naroda 30-tih. To je, ako ne pre, onda najkasnije postalo jasno kad je poceo rat u Ukrajini.

  On 4. 11. 2023. at 21:50, Weenie Pooh said:

...ali sama činjenica da postoji non-zero chance da je današnjeg premijera Kanade pravio Fidel Kastro na neidentifikovanom karipskom ostrvu (uz punu saglasnost Pjera, naravno) je meni lično beskrajno zabavna.

 

Pa ono, Maggie was getting around celog zivota - postoji non-zero chance da je Dzastina pravio bukvalno svako sa funkcionalnim penisom s kim su joj se ukrstili putevi u kriticnom vremenskom periodu, ukljucujuci i Fidela, no problem je dokazati da je Fidel upao u taj timeframe.

 

S obzirom da je Kubu tesko prepoznati u opisu "neimenovano malo ostrvo u Karibima" a Fidel u to vreme nije puno putovao van svojih granica jerbo CIA atentatori...

 

  Quote

Sve to nema apsolutno nikakve veze sa činjenicom da bednik ne sme da prevali preko jezika zabranjenu reč "ceasefire" kad priča o Gazi i Izraelu. 

 

Exactly.

  On 4. 11. 2023. at 22:29, Kampokei said:

UN su negde na nivou Drustva naroda 30-tih. To je, ako ne pre, onda najkasnije postalo jasno kad je poceo rat u Ukrajini.

 

Pa, otprilike vec jedno cetvrt veka je tako.

  On 4. 11. 2023. at 23:12, Radoye said:

Pa ono, Maggie was getting around celog zivota - postoji non-zero chance da je Dzastina pravio bukvalno svako sa funkcionalnim penisom s kim su joj se ukrstili putevi u kriticnom vremenskom periodu, ukljucujuci i Fidela, no problem je dokazati da je Fidel upao u taj timeframe.

 

S obzirom da je Kubu tesko prepoznati u opisu "neimenovano malo ostrvo u Karibima" a Fidel u to vreme nije puno putovao van svojih granica jerbo CIA atentatori...

 

Ne može se ništa dokazati ali uopšte nije problem uklopiti Fidela - taj ostrvski "second honeymoon" je gotovo sigurno period u kom je Justin bio začet 1971.

 

Što se tiče "neimenovanog malog ostrva" na koje su mladenci neobjašnjivo odlučili da svrate - znaš od koliko se ostrva sastoji država Kuba? Četiri hiljade sto devedeset i pet.

 

Ali da ne trolujemo izraleski topik, agree to disagree da je Džastin bezmudi ljigavac po pitanju Palestin kao i svega ostalog.

Reveal hidden contents

1. Sutra 

Profesor Gaon uletio je ljutit u kuću, skinuo svoje skupe naočare od kornjačinog oklopa i bacio ih na stol, i utrčao u toalet da se otušira.. Prokleti prosvjednici, i liberali, i zeleni, i antikapitalisti i kapitalisti, i  cionisti i antcionisti.. Dovraga sa svima njima, zalupio je vrata treskom i zamalo srušio natksl iznad umivaonika. Djed Uriel ga je krajičkom pogleda samo promotrio preko današnjih novina, a sitni smješak je zaigrao preko njegovih punih, semitskih crta lica, odavajući nekadašnju ljepotu i makrkantnost na naboranom licu sa urednom i podužom, sijedom bradom…  Snaha mu, Debora, baš je završavala ručak, bio je petak, i večeras sa zalaskom sunca čekao se Šabat.. Kada je izašao iz kupatila, bio je malo mirniji, ali nije izgledao zainteresiran za razgovor. Debora prekinu ovu šutnju i upita ga: Šta je dušo, šta te je to naljutilo? Šta me je naljutilo? Pogledaj molim te, upali Tv, pa ćeš vidjeti.. Danas sam kući sa posla vozio pola sata duže nego inače jer sam svaki čas morao stajati, propustiti one kretenske prosvjednike.. Neka mi neko kaže šta sad hoće, molim te lijepo.. Što im sad nije pravo… Djed Uriel se ubaci: Yoele, protestiraju jer nije im pravo što je Likud donio zakone o strožijim provjerama na kontrolnim punktovima u Jerušalajimu. Već ionako te ljude drže satima i redovno ne stižu na posao i ostale potrebe ne ispune na vrijeme. Također, unatoč pritiscima međunarodne zajednice, nastavlja se gradnja naseljeničkih stanova na zemlji koja pripada Palestincima. Eto, sada se digla i kuka i motika na premijera zbog ovoga. Aha, a reci mi, aba, šta bi ti uradio? Da pustimo da nam Hamas šalje teroriste koji se raznose po javnom prevozu i na ulici? Ili da dopustimo depopulaciju zemlje jer nema više mjesta gde se može graditi. Yoele, nisam ja protiv toga, ja sam uvjereni cionist, znaš dobro da sam sudjelovao u samom osnivanju Eretz Israela, da sam ranjen na Sinaju ratujući protiv Mubaraka. Ali nemoj molim te gubiti mjeru. Ovo je previše, nećemo biti sigurniji ako te ljude sve više stišćemo i stežemo. Zar se ne može napraviti više taj kompromis, zar je Sveta zemlja toliko tijesna? Eh stari, o čemu ti pričaš, neučtivo se obracnu na oca Yoel? Znaš li ti ijednoga Arapa koji misli da Izrael treba postojati? Znaš li ti ijednoga muslimana da ne snuje o tome da gurne ovo malo zemlje koje imamo nakon tolikih vjekovnih lutanja i stradanja? Nije sve baš tako sine, reče djed Uriel mirno. Muslimani nisu nikada generalno bili neprijatelji sinova Izraelovih prije nego je formirana ova naša država. Kako ne, naljuti se profesor upravnoga prava David Gaon.. Kako nisu? Zar Muhammed nije naredio da se pobije cijelo pleme benu Nadir, oko sedamsto muškaraca koji su živjeli u Medini? Da, i to je bolna stvar koja će vazda trovati odnose muslimana i nas Jevreja, ali reci mi, je li Muhammed sudio po njihovoj Knjizi ili po Tori? Ko je tražio da im se sudi po Tori? Jesu li oni izdali Muhammeda i muslimane surađujući sa neprijateljima izvan Medine, a nakon što su dali čvrste garancije potpisane u Medinskom sporazumu da će surađivati sa muslimanima? Da, reče profesor, istina, sudio im je po Tori. Ali, zar nije u Kur’anu vječna poruka da smo mi najgori neprijatelji muslimanima. Nije to baš tako sine, a i da jeste, znaš li ti što je bilo u Andaluziji dok smo živjeli sa muslimanima i zajedno stvarali, zajedno radili, zajedno gradili. Tko nas je primio, brodove slao po naše pretke da ih dovede u Solun, kada je rekonkvista protjerala pleme Izrelovo iz ove rajske zemlje.  Moja baka Rahela, i otac Jošua, živjeli su mirno u Solunu u kojemu je za vrijeme Osmanlija, naš narod bio i najbrojniji. Šta je sa Sarajevom, gdje su za vrijeme Osmanlija , muslimani kidali zatvorske rešetke da silom izvuku iz zatvora nepravedno zatočenu djecu Ishakovu i Jakovovu, a dok su nacističke nemani divljale Europom, nacističke nemani u II sv. ratu, muslimanke pod nikabima krile svoje komšinice Jevrejke i njihovu djecu. Tako ih se veliki broj izvukao. A tek kada se sjetim lijepoga,veličanstvenoga Dubrovnika, moja baka Rahela,zihrono livraha, je živjela u Dubrovačkom getu, tamo je upoznala jednoga Turčina koji je se jako dojmio,poštovala ga je kao iskrenog i časnoga čovjeka, a onda jednoga dana, nikad mi nije rekla zašto  odselila se u Solun. Yoele, nije sve baš tako kako izgleda. 

Sada je aba situacija drukčija-reče Yoel, vidiš li ovoga terorizma, vidiš li prijetnju po naš opstanak? Kuda bi oni sa nama? Gdje da idemo kvragu? Zašto oni ne razumiju da nemamo gdje ići? Kuda će sa nama, hoće li nas opet u plinske komore? Je li ti ikada ijedan musliman ponudio suvislo rješenje, šta da urade sa nama? Da dopustimo povratak palestinskim izbjeglicama? Pa znaš li ti da njih sada ima dvostruko koliko Jevreja? Gdje god da smo mi u dijaspori, uvijek smo stranci, oni Drugi. Ali šta je sa Palesticnima u Jordanu, Iraku, Siriji, Libanonu? Zar smo mi krivi što ih njihova braća Arapi tretiraju kao zadnju bandu na svijetu.. Bolji status imaju Palestinci koji žive i rade u Izraelu nego u arapskim zemljama? Zar Arija nije liječio od upale krajnika doktor Mesrur, Palestinac, i nisam se ni trenutak zapitao i zamislio hoće li mu znati i htjeti pomoći? Znaš li ti da Arapi imaju svoju stranku u Izraelu, evo sada je ušla i u parlament kao treća po jačini politčka partija. Pa šta više uraditi, nakloniti se divljim Arapima koji samo urlaju na nas, za sve  probleme u svijetu smo im mi krivi.. Nisu oni lijeni, ni neorganizirani,ni neobrazovani, ni međusbno posvađani, niti se međusobno ubijaju. Za sve njihove probleme kriva je strašna cionistička svjetska zavjera. A Palestinci su u njihovim društvima manji od nule, nema ih nigdje.. Zar trebamo Hamasu kojem je politički program da nas zbriše sa lica zemlje dati vratove naše djece, naših žena, naše domove, i neka nas žrtvuju na oltaru terorizma. Ne hvala aba, nisam baš za tu opciju…   A šta kaže ovaj mamlaz, ne javlja se baš za riječ-obrati se Yoel sinu Ariju. Nemoj dirati dijete-reče blagostivi djed Uriel. Kakvo dijete, mamlaz, pogledaj ga, dvadesetdvije godine, a triput sam ga morao već spašavati da ga ne odvuku u vojsku, pitanje je dana kada će doći po njega i ne gine mu 2 godine u Tzahal. Nekako se zlonamjerno smješkao Yoel, a sin Ari, dugokosi rocker, samo ga je sažaljivo gledao, ničim ne odajući da je čuo bilo šta od malopređašnjeg razgovora oca i djeda, niti njegovu primjedbu o sinovom dezerterstvu. Služiti vojsku ove zemlje je zakonska obaveza, da izuzmemo ponos, pa za ime Gospodinovo,aba, i žene služe vojsku ovdje. Njega zanima samo njegova gitara. Ah da, i ona mala Arapkinja, neka ih Bog ne kazni. Djed se pravio da nije ovo čuo. I ako nije bio ni zeru isključiv čovjek, žustro se protivio konceptu multietničkih i mješanih brakova. To je više bio strah od gubitka identiteta, koji je Jevrejima lična karta i sve na svijetu, nego neka apsurdna i iracionalna mržnja prema Arapima.. Da je u pitanju bila unuka, koju nije imao, možda bi sve i lakše prihvatio, tješeći se da jedna Jevrejka može roditi samo Jevreja..

Ari se zabavljao sa mladom palestinskom kršćankom Sarom,studenticom na fakultetu gdje je Yoel predavao,, i bio zaljubljen do ušiju.. Pozdravio je oca, djeda poljubio u ruku i čelo, a otac je to zajedljivo i podsmješljivo popratio jednim hmm, dok je u stvari bio ljubomoran na oca što ima toliko poštovanje sina, za koje se on očito nije znao izboriti.. Hajde, izlazi šmrkavče, večeras je šabat, ne zaboravi, majka će te zadaviti ako se ne pojaviš.. Ari je izašao, a čim je zatvorio vrata, uzdahnuo je.. On i Sara imali su jednu tajnu, tajnu koju ne zna kako bi mogao podjeliti sa svojima, ocem desničarem i cionistom, i majkom kćerkom Sefardskoga rabina Yakova Lusitana… Sara je bila trudna…

                                                                                                  

2. Sutra  

U isto vrijeme, Hasan je vozio što je mogao brže kroz guste ulice Jerusalema, a znoj mu se cijedio sa lica. Odozada, na sjedalicama je ležala Mona, njegova supruga, sa bolnom grimasom na licu i trbuhom koji je izgledao da će svakog časa eksplodirati.. Bila je dobila trudove, a zbog gužvi i stalnih provjera, nije mogao brže voziti. Na kontrolnom punktu je vrisnuo na izraelske vojnike, dvojicu skoro golobradih mladića, koji su se, kao da namjerno odugovlače, lijeno klatarili od vozila do kućice i natrag. Hasan im je psovao sve što je znao na svome i ono malo na hebrejskom jeziku. Nisu bili grubi prema njemu, prije da su izgledali kao da ih ne zanima sva ta situacija. Mona je kričala kao da je kolju, a on je bio na rubu da izađe iz auta i obračuna se sa ovim kretenima. Ali je strpljivo ipak ostao na sjedalu, znajući šta bi značilo to, vjerovatno bi njegovo dijete, koje treba da se rodi, oca upoznalo samo preko slika, ili u boljem slučaju kroz rešetke.. Napokon,nakon više od pola sata stajanja,  dali su znak rukom da se krene, a Hasan je preticao, mahao rukama, trubio, vozio preko kamenja pored ceste.. Bolnica je bila još nekoliko kilometara daleko, a činilo mu se kao da nikada neće stići, da su ovo najdulji metri njegovoga života.. Na posljetku, uvezao je auto gotovo u portu bolnice, mahnito vičući da mu otvore. Bila je to bolnica koju su vodili ortodoksni Jevreji, sa jarmulkama i solufima. Doktori izletješe, a on ugleda lice svoje žene koje je bilo plavo, kao nebo iznad njih u rano jutro. Jedva se suzdržao da ne vrisne, i dok im je pomagao da je stave na nosiljku vikao: spasite mi ženu, ženu mi spasite. Krupni doktor mu rukom zagradi put u operacijsku salu, i snažno ali sa nekom dirljivom nježnošću, odgurnu ga i reče. Sada je sve u našim, ali prije svega u Njegovim rukama… Pomoli se i strpi se, bit će što će biti. Hasan nije bio neki baš Bog zna kakav vjernik, u džamiju je išao povremeno, za Bajram, a samo rijetko petkom. Njegovi, barem sa očeve strane, bili su bathisti, arapski nacionalisti, jedino su majčini roditelji bili pobožni, dedo hadži-Arif i nana Rukajja. Držao je butik sa turističkim suvenirima, koji je naslijedio od rano preminulih roditelja, a bilo je tu svega, i maketa Kupole na stijeni, i Raspela, i Davidovih zvijezda… Više od nečije proklamirane vjere i nošnje, gledao je u čehru čovjeka, imao je osjećaj da može čitati ljudima sa lica kakvi su i šta ih u životu čeka. Ali ovo nikada sebi nebi predvidio. Činilo mu se sada, dok je žena bila u šok sobi, da je čekao cijelu vječnost, ali ništa nije čuo ni vidio. Očekivao je kako će čuti njene vriske ili plač bebe, ali ništa. Bilo je već i rano jutro, svitalo je na obzoru, a nitko se nije pojavljivao. Tada uz škripu vrata izađe krupni liječnik koji ga je bio spriječio da uđe, još prije nekoliko sati kada su došli. Doktor priđe Hasanu, stavi mu ruku na rame, i samo mu kimnu glavom, u znak da mu nema ništa za reći, barem ništa dobro, i da je sve jasno. On osjeti slabost, spusti se na pod kao da su noge nestale pod njim. U krajičku oka velikoga i snažnog liječnika sa solufima vidjela se suza. Je..ga druže, ništa nismo mogli. Spusti se onda do Hasana, podiže ga snažnim rukama onako beživotnoga na stolicu, stisnu mu rukom rame, kratko zastade, a onda uđe u salu. Hasan je polako ustao, potrao suze, i izašao na ulicu. Lutao je ulicama bez cilja, a onda oduzet samo sjede na klupu u nekom parku gdje su se igrala djeca. Izvadi cigaretu i zapali je… 

                                                                                           

3. Sutra  

Prošlo je nešto više od tri mjeseca nakon što se Ari izvukao sa onoga nezgodnog obiteljskoga ručka gdje su se otac i djed sporječili o vanjskoj politici, religiji i ratu. Sara i Ari su uživali u ljubavi, u svakom zajedničkom trenutku. Tog dana, Tel Aviv se kupao u zlatnom odsjaju sunca koje je polako krenulo prema zenitu, tačno na sredini između podneva i zalaska. Vrijeme kada većina užurbanih vozača nervozno trubi idući kući sa posla. Radni dan je pri kraju. Njih dvoje su se šćućurili u autobusu jedno do drugoga, zabrinuti i puni pažnje jedno prema drugome. Nije ih bilo briga za pomalo nepristojne poglede starijega para evropskih Jevreja, očito samo na proputovanju po Izraelu. Ari je počeo razgovor… Hm, Sara, vrijeme je da objavimo vijest svima, ne možemo više čekati.. Mene bi tvoja trudnoća mogla opet, barem na neko vrijeme, osloboditi vojnog roka, a nije ni u redu da se više sakrivamo. Sarinu roditelji bili su tradicionalni kršćani, i bili su među uglednijim obiteljima sa tradicijom nošenja svetih relikvija i križa na procesiji za Uskrs.. Bili su doista ponosni na to.  Sara, poput Arija, nije pretjerano marila za religiju,ali je bila ponosna na svoje porijeklo i tradiciju obitelji. Ne da ona nije bila od onih koji odbacuju Božije postojanje, nego je više nekako ostala neraspoložena prema instituciji Crkve i česte histerije masovne pobožnosti. Bila je moderna mlada žena, sa željom da jednoga dana bude doktorica međunarodnih odnosa i diplomacije.. Predano je učila, a svaki svoj slobodni sat se dopisivala porukama sa Arijem. Ari se opet brinuo, kako će on, sin jedinac jedne jevrejske obitelji, sa djedom koji je gotovo znao Toru napamet, a majka bila kćer sefardskog talmudista i rabina Yosefa Lusitana. Kome da se obrate za savjet, svećeniku, rabinu? Ari se smijao i u šali govorio  da bi najbolje i najpoštenije bilo da prihvate islam i da se vjenčaju pred imamom u džamiji, i onako ih neće htjeti ni jedni ni drugi. Ari, molim te budi ozbiljan, kako misliš da nas oni shvate ozbiljno, a ti se ponašaš kao balavac. Ne znam, bojim se da će me moji odbaciti, ovo djete ne želim uništiti, ne zato što Crkva kaže da je abortus takav strašan prekšaj protiv Boga, nego zato što smatram da ima pravo živjeti i što to duboko u sebi osjećam.. Radije ću ga roditi i ostaviti u domu za siročad, nego uništiti život djeteta čiji vlasnik nismo ni ja ni ti. Sada se on uozbiljio. Ok, Sara, ako ti tako kažeš, sazvat ću večeras čitavu familiju, i onako je šabat, zvaću ih i sve im reći, pa šta Bog da, to će i biti. Ako nas se odreknu, imamo jedno drugo, putovati ćemo po svijetu, mogli bi obići i taj Dubrovnik koji moj djed Uriel ne ispušta iz usta. Da vidimo kako te zidine izgledaju, možda dobijem inspiraciju da napišem tekstove za novi album, moja ekipa će se čekajući ili razići, ili naći drugoga frontmena. Haha, nasmijala se Sara na tu ideju, baš si luckast. Izašla je u blizini svoje ulice, a on je nastavio dalje, usput zovući mobitelom sve rođake da se vide večeras kod njih na šabatu.. 

Sara je izašla, a do njega je sjeo jedan mlad čovjek, tamne puti ali nekako neobično blijeda lica, i odsutnoga pogleda.. Nije obraćao pažnju na njega, samo mu je kimnuo glavom na pozdrav.. Sjedili su tako, a Ari je razgovarao mobitelom sa kime je god mogao stupiti u kontakt.. 

U kući su se vršile posljedje pripreme pred šabat. Djed Uriel je obukao svoje odjelo za ove prigode, podšišao bradu.. Sjeo je za stol.. Sjetio se, u svojoj sijedoj glavi, koja se kako to inače biva, više sjećala nečega prije pola vijeka nego što je jučer bilo.. Palo mu je napamet kako se borio u ratu sa Egiptom, osvojili su veći dio Sinaja, i vraćali se kući sa zadatka.. U jednom momentu, upali su u zasjedu, i njegova jedinica bila je potpuno uništena, preostali živi su bili zarobljeni.. Oko njih se šetuckao brkati oficir sa kubankom u ustima, i nešto sočno psovao na arapskom, smijući se. A evo vas, gnjide cionističke, tamo gdje i zaslužujete.. Pod našim nogama. Osjetio je tvrdu vojničku čizmu pod rebrima, a iz ruke mu je obilato tekla krv.. Ipak, stigla je zapovijed da ih se razmjeni sa zarobljenicima koje je satnija pukovnika Menahema dan prije zarobila u jednom bunkeru pod vrućim pijeskom.. Gledao je razmjenu, bio njen objekt, i promatrajući egipatske vojnike sa svezanim rukama, nije pravo mogao reći koja je sada razlika između njih i njega.. Bili su nule, poniženi i poraženi, sramota za svoj narod, i ismijani od onog drugog.. 

U razmišljanju ga je trgnuo zvuk telefona. Imao je neki loš predosjećaj. 

U međuvremenu, Ari je sjedio i čekao svoju stanicu da izađe. Zabavljao se malim laptopom u krilu. Autobus je bio pun, a žamor je bio zaglušujući. Čuo se plač bebe.. U jednom trenutku, momak do njega ustade, otvori jaknu iz koje su virile neke čudne plave i žute žice. 

Hasan ustade, zatvori oči i viknu.. Allahu ekber!!! Ari se bacio na pod, i to je zadnje što je u životu učinio.

Djed Uriel se javio na telefon, pa nakon ćutanja, i nekoliko poluglasnih da, da. Spustio slušalicu… Debora je bila zabavljena oko večere, kad je čula glas djeda Uriela.. Već navikao na oon što je njegov narod pratilo cjelim njegovim postojanjem, kao ukleta sudbina, tragedije, nedaće, proganjanja i mržnju… Debora je rekla: Kaži djede, je li to bio Ari? Kada dolazi, šabat je za manje od pola sata.

Ari neće doći na šabat večeras, reče djed Uriel, pa ostavi naočare na stol i pokri lice rukama…

 

rijad kamber 02. 11. 2023.

 

  On 4. 11. 2023. at 22:03, frit said:

Hamasovi snimci napada na oklope u razrušenoj urbanoj sredini, možda 6 kom.

Nigde nema izraelske pešadije. 

 

ti snimci su ovde

 

bio sam siguran da sam ih juče postavio ali ih sada nema - moguće i da sam ja nešto prezupčio

 

nema pešadije - ne zovu IDF za džabe tik tok armija, slikanje i borba iz sigurnih pozicija, da vidim gde će da nađu heroja koji će da se iz moda virtuelnih života iza ekrana mobilnog telefona prebaci da pešadijski čisti prostor za oklopna vozila, skidaće ih palestinski snajperisti kao glinene golubove

 

samo na ovom snimku ima materijalnih dokaza za 20-tak boraca idf izbačenih iz stroja, minimalno, ubijenih, onesposobljenih ne znam ali svako armirano vozilo ima posadu od 3-4 osobe. znači masivno izrael laže za gubitke.

 

ovo što radi hamas gerila u gazi je neviđeno herojstvo, sa RPG-7, tehnika stara preko 60 godina, na najjaču hi tech vojsku na svetu. ali to može u postojećoj situaciji kada je 85 posto al qassam jedinica sastavljeno od palestinske siročadi čije su roditelje i rodbinu ubili roditelji ovih koji danas ulaze u gazu

 

zato mira za izrael nikada neće biti dok ljudi ne dobiju nazad oteto.

  On 5. 11. 2023. at 8:35, Eleniko said:

 

ti snimci su ovde

 

bio sam siguran da sam ih juče postavio ali ih sada nema - moguće i da sam ja nešto prezupčio

 

nema pešadije - ne zovu IDF za džabe tik tok armija, slikanje i borba iz sigurnih pozicija, da vidim gde će da nađu heroja koji će da se iz moda virtuelnih života iza ekrana mobilnog telefona prebaci da pešadijski čisti prostor za oklopna vozila, skidaće ih palestinski snajperisti kao glinene golubove

 

samo na ovom snimku ima materijalnih dokaza za 20-tak boraca idf izbačenih iz stroja, minimalno, ubijenih, onesposobljenih ne znam ali svako armirano vozilo ima posadu od 3-4 osobe. znači masivno izrael laže za gubitke.

 

ovo što radi hamas gerila u gazi je neviđeno herojstvo, sa RPG-7, tehnika stara preko 60 godina, na najjaču hi tech vojsku na svetu. ali to može u postojećoj situaciji kada je 85 posto al qassam jedinica sastavljeno od palestinske siročadi čije su roditelje i rodbinu ubili roditelji ovih koji danas ulaze u gazu

 

zato mira za izrael nikada neće biti dok ljudi ne dobiju nazad oteto.

Nije bitno, ipak govori nešto, nije rpg-7 nego homemade al-yasin.

Turska agencija Anadolija u svojoj analizi tvrdi da su se Izraelci u subotu povukli 2 km iz severnog dela Pojasa Gaze na pozicije koje su zauzeli 1. dana kopnenog napada, 27.X, dok drugde napreduju, kao i da intenzivno bombarduju delove u koje nameravaju da uđu.

 

Izraelci su dosad objavili da je 29 vojnika poginulo u njihovoj kopnenoj invaziji na Gazu.

 

Govor nemačkog vicepremijera Roberta Habeka (Zeleni) o poziciji te države prema Izraelu (ima engleski, hebrejski i arapski titl).

  On 5. 11. 2023. at 10:17, vememah said:

Turska agencija Anadolija u svojoj analizi tvrdi da su se Izraelci u subotu povukli 2 km iz severnog dela Pojasa Gaze na pozicije koje su zauzeli 1. dana kopnenog napada, 27.X, dok drugde napreduju, kao i da intenzivno bombarduju delove u koje nameravaju da uđu.

 

Izraelci su dosad objavili da je 29 vojnika poginulo u njihovoj kopnenoj invaziji na Gazu.

 

Govor nemačkog vicepremijera Roberta Habeka (Zeleni) o poziciji te države prema Izraelu (ima engleski, hebrejski i arapski titl).

30 poginulih, sada su objavili ime i sliku poginulog vojnika u borbama sinoc 

  On 5. 11. 2023. at 10:21, roux senyurt said:

30 poginulih, sada su objavili ime i sliku poginulog vojnika u borbama sinoc 

Ozbiljni gubici za jednu noć. 

  On 5. 11. 2023. at 10:17, vememah said:

Govor nemačkog vicepremijera Roberta Habeka (Zeleni) o poziciji te države prema Izraelu

Dakle, bio bih u stanju sad ga pljunuti u lice. Toliko je ogavan.