BookCrossing

[Pixie]

Dragi neozbiljni ljubitelji knjige, hajde da pricamo o BookCrossing.com :)

The idea for BookCrossing came to Ron Hornbaker back in March of 2001, as he and his wife Kaori were admiring the PhotoTag.org site, which tracks disposable cameras loosed into the wild. He already knew about the popularity of WheresGeorge.com (which tracks U.S. currency by serial number), and that got him thinking: what other physical object might people enjoy tracking? A few minutes later, after a glance at his full bookshelf, the idea of tracking books occurred to him. After two hours of research on the Internet, Ron realized, to his surprise, that nothing like BookCrossing had been done on any significant scale. And so they went to work. By 3 A.M. that morning, they had decided on the name (zero hits for "bookcrossing" on Google), registered the domain, and Kaori had sketched the running book logo on a crossing sign. The rest was merely execution. With the backing of his partners, Heather and Bruce Pedersen, Ron went to work programming the site from scratch the next day, and about four mostly sleepless weeks later, on April 17, 2001, www.bookcrossing.com was launched. Members trickled in at the rate of 100 or so per month until March of 2002 when the Book magazine article was published. Since then, BookCrossing has been the focus of countless TV, radio, and newspaper features around the world, gets about 300 new members every day, has its own category in the human-edited Google Directory, in Wikipedia, and has been added to the Concise Oxford English Dictionary as a new word. Since 2007, with Scott Sorochak on board as CEO, BookCrossing has continued to grow, and move closer to making the whole world a library. It has captured the passion and imagination of over (680,750) people worldwide who to help spread the bounty of books through www.bookcrossing.com. Read and Release!

(Glavni) princip je jednostavan. Registrujete knjigu (koju posedujete), ostavite je negde, u "divljini" (kaficu, restoranu, autobusu, telefonskoj govornici, prodavnici hrane za zivotinje, sex shopu...ili budite kreativniji :-) i objavite na sajtu "tajnu lokaciju". Zainteresovani "lovci" zatim krenu u akciju i kada/ako pronadju knjigu, ona se uklanja sa liste "knjiga na slobodi". Dopada vam se ideja? Rado biste ucestvovali u igri? Ili ne biste nikada mogli da ih pustite na slobodu, na put u nepoznato?Da li biste sami krenuli u ovakav (malo drugaciji) lov na knjige?

[Alphons]

deluje kao sjajna ideja, ali sam uzasno podeljen po pitanju "pustanja" svojih knjiga. sa jedne strane, ima nekih koje bih uveo kao lektiru pa bih voleo da znam da ce ih jos neko procitati, sa druge strane, ipak volim svoju zbircicu.

[bup]

Evo par utisaka. Pre jedno 4-5 godina sam u Beču video neku grupu ljudi kako ostavlja knjige po stolovima kafića, ali sam nastavio svojim putem, iako mi je delovalo kul. Za BookCrossing sam čuo Tamo™, izguglao sajt, i našao da u Srbiji praktično ne postoji. Onda smo na sajtu www.bundolo.org pokrenuli sličnu stvar, samo neformalno, bez registracije knjiga. Glavni problem je bilo to što se ljudi teško odlučuju da prilože knjigu, a kada je od nekoga uzmu, neće da je daju dalje, već je zadrže.Onda su početkom ove godine neki volonteri i to stranci (što je posebna tema), napravili par book releasing party-ja u Novom Sadu i Beogradu, možda i još negde, ne znam. Za Novi Sad su dobili knjige kao donaciju od Matice Srpske, svaka im čast na inicijativi i trudu. Kvalitetniji naslovi su odmah razgrabljeni, oni koji su ih uzeli uglavnom nisu doneli ništa svoje. Osnovni problem je ponovo to što ljudi ne puštaju knjige dalje u opticaj kada ih jednom uzmu i teški su na tome da dodaju svoje knjige u knjižni fond koji kruži. Drugi problem koji sam primetio je generalna inertnost zaposlenih u kafićima koji su uglavnom mesta za ostavljanje knjiga. Iz prve ruke znam za slučaj kada su sklanjali knjige u šank, jer su navodno bile loše, niko ih danima nije uzimao i bilo ih je sramota da im stoje na stolovima, pri čemu im nije palo na pamet da ih nekome preporuče ili ponude, ne bi li se oslobodili "bede". Trenutno stanje book crossinga u Srbiji je dosta loše, knjige su uglavnom na policama prvih pozajmljivača.Samo bih blago ispravio Pixie, "lov" na knjige nije jedini princip kako stvar funkcioniše, čak bih rekao da nije ni najvažniji. Već sam pomenuo book releasing parties, razmene se mogu ugovarati i kontaktiranjem trenutnog čitača preko sajta, a meni najsimpatičniji način oslobađanja knjige je jednostavno ostavljanje na nasumično izabranom prometnom mestu, tako da može da je uzme bilo ko, bio book crosser ili ne. U knjizi su ispisana uputstva, pa svako može da je prijavi na sajtu kao pronađenu.Moj username je organautan, trenutno imam jednu knjigu kod sebe, Sumrak Stefani Majer, loša je, ustvari nije loša nego je za tinejdžerke, ali ako nekog zanima, nek se javi.