Milan Kangrga 1923 - 2008

[mioba]

Milan Kangrga (1923-2008)Uticao je na generacije filozofaU jutarnjim satima 25. 4. 2008. u Zagrebu je, tri dana prije izlaska svoje najnovije knjige "Klasični njemački idealizam" (nastale na osnovi predavanja što ih je u ljetnom semestru 2007-08. držao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) i pet dana prije 85. rođendana, umro Milan Kangrga.Jedan od najznačajnijih filozofa poniklih na ovim prostorima, pripadnik kruga oko časopisa "Praxis", Kangrga se afirmirao kao autor niza temeljnih knjiga kritičke filozofije, među kojima svakako treba spomenuti djela "Etički problem u djelu Karla Marxa", "Etika i sloboda", "Etika ili revolucija", "Praksa-vrijeme-svijet", "Etika"... Njegova djela utjecala su na niz generacija filozofa, a kao nastavnik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 1950. do 1993) i gostujući profesor na studijima filozofije u Zadru i Beogradu, najdirektnije je sudjelovao u oblikovanju onoga najboljega što danas postoji na filozofskoj sceni regije.Ugledan u svijetu, o čemu ne svjedoči tek podatak da nam se jutros veoma potresen javio Jurgen Habermas, nego i recepcija njegove varijante povijesnog mišljenja u zapadnoevropskim zemljama, osobito u Njemačkoj, intenzivirana početkom tekućeg milenija, Milan Kangrga će ostati zabilježen kao jedan od najoriginalnijih i najspekulativnijih mislilaca na prostoru bivše Jugoslavije. No, on će ostati zapamćen i kao dosljedan kritičar svih oblika ugrožavanja slobode i ljudske autonomije, i tu je na djelu kontinuitet između njegova otpora diktaturi (on bi rekao, lažnih) komunista i njegova dosljednog i korijenitog odbijanja svake varijante nacionalizma u godinama nakon raspada bivše zajedničke države. U tom smislu, Milan Kangrga će predstavljati dokaz da je i u vremenima kolektivnih ludila moguće sačuvati ljudsko dostojanstvo i intelektualni integritet. Po vlastitoj želji, Milan Kangrga će biti sahranjen bez prisustva javnosti i bez javnih počasti. No, njegova matična institucija, Filozofski fakultet u Zagrebu, na kojoj se kao gostujući profesor reaktivirao 2006. godine i gdje je gotovo do posljednjeg dana držao ciklus predavanja iz klasične njemačke filozofije i tematike odnosa Hegela i Marxa, nastojat će mu se dostojno odužiti prigodnom komemoracijom i trajnim sjećanjem na njegov lik i djelo. Lino Veljak

[Kastor]

Upravo zahvaljujući Milanu Kangrgi, zagrebačko krilo Praxis-a bilo je filosofski i teorijski temeljnije od beogradskog. Dubina njegovog razumevanja klasične nemačke filosofije, njenog prisustva u marksizmu i marksističkog kopernikanskog obrta u filosofiji bili su skoro bez premca u Jugoslaviji. Kangrga je doslovno živeo Marksovu jedanestu tezu o Fojerbahu: "Filosofi su o sada samo različito tumačili svet, a radi se o tome da se on promeni." Možda jedini beogradski filosof koji je išao u korak sa njim bio je pokojni Miladin životić koji je sagoreo u borbi protiv rata i Miloševićeve diktature.

Edited April 25, 2008 by Kastor

[Aleksej]

http://www.h-alter.org/tekst/milan-kangrga...2008.)/8494#hot

[mioba]

iz feralaU SJEĆANJE NA MILANA KANGRGU (1923.-2008.), JEDNOG OD NAJVEĆIH HRVATSKIH FILOZOFAMISLILAC POšTENJA 30. travnja, 2008.Kao dugogodišnji profesor etike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, uz Gaju Petrovića bio je najznačajniji pripadnik slavne struje okupljene oko časopisa Praxis, zabranjenog 1974. godine. Ali, posve raritetno intelektualno poštenje i polemičnost doveli su Kangrgu u novoj Hrvatskoj do kudikamo teže pozicije javne osobe koju se mahom prešućuje i potiskuje, osim što ga se napadalo politički, medijski, sudski i fizički. Milan je Kangrga u našim novinama objavio niz tekstova i intervjua, od kojih izdvajamo nekoliko odlomaka objavljenih u Feral Tribuneu. Objavio je i dva naslova u Biblioteci Feral Tribune, a zagrebački nakladnik Euroknjiga uskoro će izdati zbirku Kangrginih spisa, eseja i članaka napisanih posljednjih godina

Režim, vlast, pljačka Zagrebačka filozofska škola bila je poznata u svijetu i dobivala priznanja od najprominentnijih mislilaca ovoga stoljeća, s kojima je bila u neprekidnoj plodnoj teorijskoj komunikaciji. I sada to neki ljudi ovdje žele izbrisati na najneukusniji način. A kad smo se mi javno borili protiv bivšeg staljinističkog režima i sistema u cjelini, ti vajni "nacionalni korifeji" ili su zdušno, poslušno i karijeristički služili tom istom režimu, ili su bili kuš ko kuja v čunu, kako bi to rekao Krleža. I nikome od njih nije bilo stalo ni do kakve demokracije, kao što im to nije ni danas, nego im je bilo stalo samo do vlasti, moći i pljačke narodne imovine! A objektivno-historijski gledano, to je bila i ostala samo nacionalistička frakcija unutar Saveza komunista! Svakako da tome pridonosi i sam dr. Franjo Tuđman. Jer da je on istinski intelektualac, ne bi to dopuštao, jer ovi njegovi kvaziintelektualci rade to i u njegovo ime i u ime njegove vladavine u ovoj zemlji. (1996.) Čovjek, narod, zločin Tako dugo dok se ne bude razlikovalo političko rukovodstvo neke zemlje i naroda od samog tog naroda, stalno će tinjati onaj podmukli i anticivilizacijski talog mržnje prema nekom drugom narodu i manjinama u svom okružju. Odatle onda zločini onih na vlasti bivaju kolektivno pripisivani svima, čitavu narodu. Nacionalisti govore o narodu kao nekom entitetu. Narod je, međutim, za razliku od plemena i roda, rasložen u klase, slojeve, interesne grupe, staleže, profesionalne grupacije i pojedince, koji se razlikuju po svim mogućim linijama: prije svega po materijalnom interesu, po obrazovanju, posebnim potrebama svih vrsta, po duhovnom habitusu, po svojim ljudskim afinitetima itd. Podvesti sve to pod jedan i zajednički nazivnik do posvemašnje nivelacije, znači htjeti da se čovjek svede na svoju jednu i jedinu biologijsko-zoologijsku kategoriju: na-roditi se, što bi imalo biti dovoljno za ljudski dostojan život. To je povijesna laž. Čovjek nije životinja kojoj je dovoljno da se na-rodi u nekom narodu. On se tek svojim djelom mora potruditi da postane čovjekom. (1996.) Lijevo, desno, Hrvatska Čini se da smo svi zaboravili kako 3. siječnja 2000. građani nisu glasovali za nešto "lijevo"; nisu uopće glasovali "za", nego "protiv", da se s vlasti skine HDZ, iako je to po mogućim konzekvencijama i rezultatu moglo biti od dalekosežne važnosti za budućnost Hrvatske. To je međutim Račan upropastio, i to je bio gotovo presudni povijesni promašaj, što će ga Hrvatska osjećati još vjerojatno stotinu godina. Sad više nitko neće zaustaviti ovo "progresivno" kretanje udesno, uvijek iznova u prošlost. Upravo zato mi smo ne samo u "predvorju Europe" nego baš u predvorju povijesne suvremenosti uopće. U tom smislu svaka hrvatska budućnost traži uvijek iznova svoj orijentir ili putokaz u prošlosti. Prošlost je hrvatska "sudbina". Mi smo tek na pragu novovjekovlja, te nam je građanski svijet po onom najboljemu tek daleka i nedostižna budućnost. (2003.) Radnici, SKH, HDZ što se tiče radnika i njihovog sadašnjeg, a bit će i budućeg položaja, moram bez ikakve malicioznosti reći da su zaslužili to što imaju. Prije svega, 70-80 tisuća tzv. članova SKH preko noći je 1990-1991. prešlo u Tuđmanov HDZ, a među njima i velik broj radnika, koji i danas daju svoje glasove desnici. A što se tiče dvadesetogodišnjaka, koji ne znaju ništa o tome kako se već dobro i sigurno živjelo u onom tzv. socijalizmu, shvatljivo je njihovo držanje danas. Ali svi ostali, koji su preko noći doslovno sve zaboravili, kako su živjeli, gradili kuće i kupovali stanove i namještaj na kredit, imali sigurno radno mjesto, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, a umirovljenici su dobivali mirovine (usklađene s rastom životnih troškova) prvog u mjesecu, pa se i školovalo i studiralo besplatno... Zato mislim da je narod u cjelini zaslužio tu sudbinu, koja će mu biti još i gora. Hegel je rekao da svaki narod ima takvu vlast kakvu zaslužuje. (2003.) Knjiga, demokracija, lakrdija Nisam "zaljubljen" u taj trend neoliberalizma, poput mnogih naših glumatora demokracije ovdje i sada. Oni čak ne znaju ni to da su kapitalizam i demokracija uzajamno najdublje proturječni antipodi. što se pak tiče "utjecaja na kulturu", u nas to dovodi gotovo do lakrdijaških dometa. Pogledajte samo ovu sadašnju polemiku oko literarnih vrijednosti, u kojoj reklamirana prođa knjige na tržištu postaje jedini kriterij "literarne kvalitete"! Kad bih imao nekoliko milijuna dolara na raspolaganju, kupio bih stanovit broj novinara i filozofskih kritičara, i oni bi od Kangrge preko noći napravili najvećeg filozofa svih vremena, pa bi se moje knjige prodavale kao halva! Na taj način postao bih i ja "pravi bestseler". (2003.) Izbori, interes, država Meni na prozor svakodnevno dolijeće jedna grlica, koju spominjem kao poetsku sliku. Ona mene ljubi, ja nju ljubim, itd. Ona kucka kljunom na moj prozor, ja joj iznosim proso. Sinulo mi je da ona zna svoj interes, za razliku od Hrvata na izborima. Da sam toj grlici samo jednom prijeteće zamahnuo, ne bi se više pojavila na mom prozoru. A već 15 godina u Hrvatskoj su na vlasti tipovi koji su ubijali i palili, koji su pljačkali Hrvatsku i njezine građane. Većina glasa za ljude koji rade protiv njihovog interesa. (2005.) Crkva, politika, kočnica Crkva je od edikta cara Konstantina 325. godine postala i ostala primarno politička organizacija sa svojim isključivo ekonomskim interesima i pretenzijom na vlast po svaku cijenu, tako da je sve do Francuske revolucije 1789. i bila glavni bastion vlasti i reakcije. To je ona kod nas ostala sve do danas. Svojom konzervativnom ulogom ona nužno podržava reakcionarne snage našeg društva, i stalno je najradikalnija snaga desnice, pa će to i ostati. Ona upravo tu vidi svoj pravi interes. Utoliko ne treba od nje očekivati nešto drugo ili bolje u doglednoj budućnosti. žalosno je pritom samo to što se gotovo sve političke stranke u Hrvatskoj danas toliko neukusno dodvoravaju Katoličkoj crkvi, da to sa svoje strane postaje kočnica bržem razvitku demokracije u Hrvatskoj. (2005.)

[Schmeling]

Upravo zahvaljujući Milanu Kangrgi, zagrebačko krilo Praxis-a bilo je filosofski i teorijski temeljnije od beogradskog. Dubina njegovog razumevanja klasične nemačke filosofije, njenog prisustva u marksizmu i marksističkog kopernikanskog obrta u filosofiji bili su skoro bez premca u Jugoslaviji. Kangrga je doslovno živeo Marksovu jedanestu tezu o Fojerbahu: "Filosofi su o sada samo različito tumačili svet, a radi se o tome da se on promeni." Možda jedini beogradski filosof koji je išao u korak sa njim bio je pokojni Miladin životić koji je sagoreo u borbi protiv rata i Miloševićeve diktature.

Ja tek sad video...Eh, ako je neko zasluzio postovanje, to je bio Kangrga. Ljudina, veliki naucnik i castan, ponosit covek. Pa kad smo ga gledali u Beogradu, pre dve godine samo? Jedan od najzasluznijih sto je SFRJ napravila kvalitetnu recepciju Nemacke klasicne filozofije (a time i osnovu za zdravu recepciju Marksa) i time se svrstala u red odista civilizovanih zemalja. Shteta samo shto je u poslednjih 20 godina morao da gleda kako se svet za koji se borio raspada. Edited May 30, 2008 by Schmeling