Da Li Volite..

[Lavinia Amaldi]

Pohvala svetuNe napuštaj me sveteNe idi naivna lastoNe povredite zemljuNe dirajte vazduhNe učinite nikakvo zlo vodiNe posvađajte me sa vatrompustite me da koračamPrema sebi kao prema svome ciljuPustite me da govorim vodiDa govorim zemljiI ptici koja živi od vazduhaGlas moj ispružen kao živacPustite me da govorimDok ima vatre u meniMožda ćemo jednom moćiDa to što kažemo dodirnemo rukamaNe napuštaj me sveteNe idi naivna lastoB.Miljkovic

[dare...]

Umesto Epitafa... Nemoj da plačeš na mom grobu, ja nisam tamo. I nisam mrtav. Ja sam hiljadu vetrova u tvojoj kosi, koji te miluju. Ja sam svetlucanje dijamanata u sveže napadalom snegu. Ja sam sunčeva svetlost u klasju žita koje zri. Ja sam nežna jesenja kiša. Kada se probudiš u jutarnjoj tišini, ja sam hitar lepet krila ptica, koje obleću oko tvoga prozora. Ja sam najsvetlija zvezda, koja u noći sija samo za tebe. Nemoj da plačeš na mom grobu ja nisam tamo. I nisam mrtav. (skinuto sa nekoga foruma, - ne znam autora)

[slaven]

KAD ZABORAVIš NEDJELJUA kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom,A naročitoKad zaboraviš nedjelju;Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu,Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;I ništa ne moram da radim, i sretna sam....I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći!kad to zaboraviš, kažem....I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak;To jest, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu, na Nedjeljnji ručak.A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata,pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.Kažem, kad to zaboraviš.....Kad zaboraviš moj tihi predosjećajDa će rat završiti prije nego dođe red na tebe;I kako smo se konačno svlačili,Gasili svjetlo, uranjali u krevet,Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini,I nježno se slivali jedno u drugo...Kada kažem, zaboraviš sve to,Tada možeš reći, tada ću možda povjerovatiDa si me zaboravio. GWENDOLYN BROOKS (1917)

[sanja025]

San za zimuNjojU ružičasti vagon s plavim jastucimaSešćemo, zimi, pa na put!Biće nam dobro. Gnezdo s ludim poljupcima,Skrivaće svaki dremljiv kut.Sklopićes tada oči, da ne vidiš kroz prozor Sav čudovišni onaj pukU kom se mrzovoljno da ispuni te grozom,Crn demon ceri, crni vuk.Tad će ti iznenada pecnuti obraz nesto.I sićušni poljubac vratom će tvojim veštoPotrčati, ko pauk lud...Rekavši: "Traži", ti ćeš prignuti glavu k meni;I tražićemo dugo tu bubu, zaneseni,- A ona će da skita svud...U vagonu, 7. oktobra 70.Arthur Rimbaud / Artur Rembo

[bus]

At a Dinner PartyWith fruit and flowers the board is deckt, The wine and laughter flow ; I'll not complain--could one expect So dull a world to know ? You look across the fruit and flowers, My glance your glances find.-- It is our secret, only ours, Since all the world is blind. Amy Levy

[slaven]

NAšI DANIRazvilo se crno vreme opadanja,Nabujao šljam i razvrat i poroci,Podig'o se truli zadah propadanja,Umrli su svi heroji i proroci.Razvilo se crno vreme opadanja. Progledale sve jazbine i kanali,Na visoko podigli se sutereni,Svi podmukli, svi prokleti i svi maliPostali su danas naši suvereni.Progledale sve jazbine i kanali. Pokradeni svi hramovi i ćivoti,Ismejane sve vrline i poštenje,Poniženi svi grobovi i životi,Uprljano i opelo i krštenje.Pokradeni svi hramovi i ćivoti. Zakovana petvekovna zvona bune,Pobegao duh jedinstva i bog rata;Obesismo sve praznike i tribune,Gojimo se od grehova i od blata.Zakovana petvekovna zvona bune. Od pandura stvorili smo velikaše,Dostojanstva podeliše idioti,Lopovi nam izrađuju bogataše,Mračne duše nazvaše se patrioti.Od pandura stvorili smo velikaše. Svoju mudrost rastočismo na izbore,Svoju hrabrost na podvale i obede,Budućnosti zatrovasmo sve izvore,A poraze proglasismo za pobede.Svoju mudrost rastočismo na izbore. Mesto svetle istorije i grobova,Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;Od nesrećne braće naše, od robova,Zatvorismo svoje oči i džepove.Mesto svetle istorije i grobova Ostala nam još prašina na hartiji,K'o jedina uspomena na džinove;Sad svu slavu pronađosmo u partiji,Pir poruge dohvatio sve sinove.Ostala nam još prašina na hartiji. Pod sramotom živi naše pokolenje,Ne čuju se ni protesti ni jauci;Pod sramotom živi naše javno mnenje,Naraštaji, koji sišu k'o pauci.Pod sramotom živi naše pokolenje. Pomrčina pritisnula naše dane,Ne vidi se jadna naša zemlja huda;Al' kad požar poduhvati na sve strane,Kuda ćemo od svetlosti i od suda!Pomrčina pritisnula naše dane. Vladislav Petković Dis (1910)

[kgmr]

Umesto Epitafa... Nemoj da plačeš na mom grobu, ja nisam tamo. I nisam mrtav. Ja sam hiljadu vetrova u tvojoj kosi, koji te miluju. Ja sam svetlucanje dijamanata u sveže napadalom snegu. Ja sam sunčeva svetlost u klasju žita koje zri. Ja sam nežna jesenja kiša. Kada se probudiš u jutarnjoj tišini, ja sam hitar lepet krila ptica, koje obleću oko tvoga prozora. Ja sam najsvetlija zvezda, koja u noći sija samo za tebe. Nemoj da plačeš na mom grobu ja nisam tamo. I nisam mrtav. (skinuto sa nekoga foruma, - ne znam autora)

podseca

[Indy]

Podseca po malo i na T. Waitsa (Green Grass)... izgleda je to tema koja se ponavlja medj' pesnicima Lay your head where my heart used to beHold the earth above meLay down in the green grassRemember when you loved meCome closer don't be shyStand beneath a rainy skyThe moon is over the riseThink of me as a train goes byClear the thistles and bramblesWhistle 'Didn't He Ramble'Now there's a bubble of meAnd it's floating in theeStand in the shade of meThings are now made of meThe weather vane will say...It smells like rain todayGod took the stars and he tossed 'emCan't tell the birds from the blossomsYou'll never be free of meHe'll make a tree from meDon't say good bye to meDescribe the sky to meAnd if the sky falls, mark my wordsWe'll catch mocking birdsLay your head where my heart used to beHold the earth above meLay down in the green grassRemember when you loved me

[Lavinia Amaldi]

ja cu da prilozim jos malo miljkovica ;-)...# Pohvala vatriIOna nema nikogaosim sunca i meneIIOna se ukazuje lutaliciukazuje se lukavomukazuje se zaljubljenomNišta nije izgubljeno u vatrisamo je sažetoIIINa krajevima vatrepredmeti koji ne svetleniti se nečim drugim odlikujutraju u tuđem vremenuPtica koja sama čini jatoiz nje izlećeUzmite šaku svežeg pepelaili bilo čega što je prošloi videćete da je to još uvek vatraili da to može biti

[dare...]

Evo za novo vreme, u ovome mrtvom nepostojecem satu:Pesna protiv maleriOva e pesna protiv maleri, taa se pee zloba da rasterai jas ja pejam, za tebe najmila,a i ti pej ja za mene nekogas.Taa se pravi od grance maslina,Taa se pravi od zlatna vistina, Taa se pee so cist obraz, Vi nudi uspeh namesto poraz.Pregrni me i bakni me so usni,Iscisti mi ja dusava od nevolji.Kje ti podaram pesna, koja ja pejam jas, kje ti podaram pesna protiv maleri.Neka ja pejat site, moi drugari, Srcata nek im gi ovaa pesna ispolni.Pesno rasteraj gi, ovie zmejovi, donesi pesno srekja vo ovie nasi krajevi.Pesma protiv maleraOva je pesma protiv malera,Ona se peva zlo da rasteraI ja je pevam, za tebe najdraža,A ti je pevaj za mene ponekad.Ona se pravi od grane masline,Ona se pravi od zlatne istine,Ona se peva čistoga obraza,I nudi uspeh umesto poraza.Zagrli me, poljubi, slatkim usnamaI očisti mi dušu od svih nevolja.Pokloniću ti pesmu, koju pevam japokloniću ti pesmu protiv malera.Neka je pevaju, svi moji drugovi,Neka im srce uvek ova pesma ispuni.Rasteraj pesmo, sve ove zmajeve,donesi pesmo mir u ove nase krajeve.BAJAGA

Edited October 28, 2007 by dare...

[dare...]

-šAH- (I)Igrači ozbiljni, ćute u svom kutuOprezno figure pomeraju spore.Strogi prostor table, drži ih do zoreDve suprotne boje, vode ljutu bitku.Magična surovost iz sredine zrači:Homerovska kula sa kraljem što kasni,Borbena kraljica i pešaci opasni,Iskošeni lovac i laki skakači.A kad igrači prestanu,Kada u vremenu beskrajnom nestanuI tad obred ovaj, večno će da traje.Taj rat je buknuo na Istoku slavnom,Poprište je ratno cela zemlja davno,Ko i druga, ova igra ne prestaje. (II)Nejaki kralj, kosi lovac, ratoborna Kraljka, pešaci mudri i top krećuCrno belim putem da probaju sreću.Hrabra vojska za bitku je orna.Ne znaju da ruka onog svemoćnogIgrača upravlja njihovom sudbinomNiti znaju da sa čeličnom čvrstinomNjihovim razumom vlada danonoćno.Ali i sam igrač (to je Omar rek`o)Sužanj je na drugoj tabli nekoj,Tu su noći crna, dani bela polja.Bog igrača miče, a ovaj figure.Ko je iza Boga, kralj arhitekture,Prašine, nevolja, vremena i snova?Horhe Luis Borhes (prevod Radivoje Konstantinović)CHESS (I)In their serious corner, the playersmove the gradual pieces. The board detains them until dawnin its hard compass: the hatred of two colors. In the game, the forms give off a severe magic:Homeric castle, gay knight, warlike queen, king solitary, oblique bishop, & pawns at war. Finally, when the players have gone in, & when time has eventually consumed them,surely the rites then will not be done. In the east, this war has taken fire.Today, the whole earth is its provenance.Like that other, this game is for ever. CHESS (II)Faint-hearted king, sly bishop, ruthless queen,Straightforward castle, and deceitful pawn -Over the checkered black and white terrainThey seek out and begin their armed campaign.They do not know it is the player?s handThat dominates and guides their destiny.They do not know an adamantine fateControls their will and lays the battle plan.The player too is captive of caprice(The words are Omar?s) on another groundWhere black nights alternate with whiter days.God moves the players, he in turn the piece.But what god beyond God begins the roundOf dust and time and sleep and agonies? Jorge Luis Borges *(naravno ima i na španskom, ako baš nekog zanima... )

[Д]

?Oda jednoj ženiSamo tvoja ruka dodirom me lečiI tvoja su usta jedina što znajuDa u svakom času nađu prave rečiI sve strepnje minu u tvom zagrljaju.Dok hodaš, ja drhtim! Gde će svaki korakPasti preko zemlje i kuda ćeš poći,Da l će put tvoj biti radostan il gorakI da li ćeš opet natrag meni doći.U dnu tvojih suza blješti odraz sjaja,U zvuku tvog smeha cela sreća stane,U dubini srca je ljubav bez krajašto ljubi vrline isto kao mane.Ti kroz mene hodaš i u meni živišI sva moja dela i sni zaneseniPostoje zato da im se ti divišPripadaju tebi i nijednoj ženi.HrišćanstvoUsred noći puste na oltaru hramaDostojno i mirno stoj Hrista RaspećeSvuda naokolo vlada gusta tamaSamo pokraj Njega da zavlada neće.Noć je zimska, hladna, mraz se leden hvataI van i unutra pramen njen se kreće,Smrzava se vazduh tih usnulih sataSamo oko Njega smrznuti se neće.Sred studi i tame, sveg zaspalog svetaJedna samo svetlost tiha, mirna blistaPruža se lagano sa Raspeća Hrista.Nagoveštaj jutra svetu ona nosiOstrvo topline i sjaja sred zimeSvetlosti s?Raspeća Spasenje je ime.Dve i po godineZastali smo ćutke posle prvog zbogomDok si ti niz moje stepenice sišlaJoš sam kratko vreme gledao za tobomNadole, do vrata, dok nisi izišla.Naše drugo zbogom ni rečeno nije,Dve ruke što mašu, dva osmeha lažnaKoji kao da kažu: ?šta tu da se krije,Nama ova ljubav više nije važna.?Treće sam ti zbogom rekao u sebiKad je kao para tvoja slika čednaIščezla predamnom i kad sam u tebiUgledao ženu koja nije vredna.Pa i pored svega nisam se od tebeRastao još uvek ni do ovog danaI svaki put opet ja ubijem sebeKad mi srce stegne čežnja davno znana.DrvoCuva srecnu tajnuKada su se dvojeLjubili u nociDrhtali u mrakuSaptali da ljubavNikad nece proci...Verovali cvrstoU svoju rec svaku?

[Indy]

BIG SCIENCE - Laurie AndersonCoo coo it's cold outsideCoo coo it's cold outsideOoo coo cooDon't forget your mittensHey Pal! How do I get to town from here?And he said: Well just take a right where they're going to build that new shopping mall, go straight past where they're going to put in the freeway, take a left at what's going to be the new sports center, and keep going until you hit the place where they're thinking of building that drive-in bank. You can't miss it.And I said: This must be the place.Ooo coo cooGolden cities. Golden towns. Golden cities. Golden towns.And long cars in long lines and great big signs and they all say: Hallelujah. Yodellayheehoo. Every man for himself.Ooo coo coo.Golden cities. Golden towns.Thanks for the ride.Big Science. Hallelujah. Big Science. Yodellayheehoo.You know. I think we should put some mountains here. Otherwise, what are all the characters going to fall off of? And what about stairs?Yodellayheehoo. Ooo coo coo. Here's a man who lives a life of danger. Everywhere he goes he stays - a stranger. Howdy stranger. Mind if I smoke?And he said: Every man, every man for himself. Every man, every man for himself. All in favor say aye.Big Science. Hallelujah. Big Science. Yodellayheehoo.Hey Professor! Could you turn out the lights? Let's roll the film.Big Science. Hallelujah. Every man, every man for himself. Big Science. Hallelujah. Yodellayheehoo.

[Yossarian]

One should always be drunk. That's all that matters;that's our one imperative need. So as not to feel Time'shorrible burden one which breaks your shoulders and bowsyou down, you must get drunk without cease.But with what?With wine, poetry, or virtueas you choose.But get drunk.And if, at some time, on steps of a palace,in the green grass of a ditch,in the bleak solitude of your room,you are waking and the drunkenness has already abated,ask the wind, the wave, the stars, the clock,all that which flees,all that which groans,all that which rolls,all that which sings,all that which speaks,ask them, what time it is;and the wind, the wave, the stars, the birds, and the clock,they will all reply:"It is time to get drunk!So that you may not be the martyred slaves of Time,get drunk, get drunk,and never pause for rest!With wine, poetry, or virtue,as you choose!"Charles Baudelaire

[foot-in-mouth]

?What comes from your willinghands I take. I beg for nothingmore.??Yes, yes, I know you, modestmendicant, you ask for all that onehas.??If there be a stray flower for meI will wear it in my heart.??But if there were thorns???I will endure them.??Yes, yes, I know you, modestmendicant, you ask for all that onehas.??If but once you should raise yourloving eyes to my face it would makemy life sweet beyond death.??But if there be only cruelglances???I will keep them piercing myheart.??Yes, yes, I know you,modest mendicant, you ask for all that onehas.?Rabindranath Tagore