NBA 23/24

[freakns]

1 hour ago, Arigato said:

Zanima me hoće li Tibodo da koristi široku rotaciju, jer mu je stvarno dobra ili će se oslanjati samo na startere po 40 min.

 

Najveći problem u Niksa je odlazak Hartenštajna, jer sada i nemaju alternativu ko će igrati iza Robinsona kojeg ne sme da forsira u jakoj minutaži.

kako mislis ne moze da forsira Robinsona? jesi ti nekad gledao timove koje trenira Thibodeau?   

[uini]

1 minute ago, freakns said:

kako mislis ne moze da forsira Robinsona? jesi ti nekad gledao timove koje trenira Thibodeau?   

 

thibs je lud ali nije glup. sa iskustvom ovogodišnjeg plejofa, kontam da će pravilno raspodeliti minutažu, jer & pre svega, može da bude jako puno nezadovoljnih, zatim i ranjenih a onda će thibs izgubiti posao, knicksi ionako odavno nisu plaćali trenera da kulira 3 godine

 

igraće njemu topx 7 igraca preko 30mins ali mislim da ce morati da se yauyda, inace ce da yavrsi identicno kao u ovom plejofu

[Arigato]

59 minutes ago, freakns said:

kako mislis ne moze da forsira Robinsona? jesi ti nekad gledao timove koje trenira Thibodeau?   

Zato što kod njega postoji velika verovatnoća da dođe do povrede. Njega i Anunobija bi Niksi morali maksimalno da štede. Anunobija će nekako i da pokriju, ali će se javiti problem što nemaju još nekoga dobrog visokog igrača da pokrije Robinsona. Sims ima iskustva da izgura kao back up, ali bi tek bio problem ako Robinson opet odsustvuje, jer ostaju samo na Simsu.

 

Niksi su jedni od najvećih sigurica za ulazak u plej of uz Boston i Milvoki zbog dubokog tima i verujem da će Tibodo dosta da štedi pomenutu dvojicu.

[bradilko]

jel tacno da porter + nesto ide za batlera?

[goofs]

Nisam nigde video da se to pominje, ali ovako na prvu mislim da to nema nikakvog smisla za Denver i da nema nista od toga.

[James Marshall]

Ma trenutno ga povezuju sa pola lige, van sezone smo, svima je dosadno 

[189-]

vise smisla ima ovaj rumor butlera u golden state.

[1n54jd3r]

A zapravo Jimmy samo pusta probne balone, ne bi li izboksovao max extension od Rajlija.

[uini]

@1n54jd3r, ne verujem; vise to kapiram kao situaciju u kojoj, cim stigne info o necemu nepredvidjenom za dobrog igraca, velika vecina timova ce da uradi due diligence poziv. ako nista, makar je pocetak nekih pregovora za kasnije.

[Arigato]

32 minutes ago, 1n54jd3r said:

A zapravo Jimmy samo pusta probne balone, ne bi li izboksovao max extension od Rajlija.

Mislim da si u pravu, jer je Rajli ranije govorio da Batler nema zagarantovan maksimalni ugovor, posebno nakon ispadanja od Bostona, iako Batler tada nije ni igrao. 

 

Iskreno, da sam Rajli, prodao bih Batlera već sada bez da trepnem, jer je već napunio 35 godina, a njegova igra se zasniva na čistoj fizici, jer šut za 3 nema, a igra će mu opadati 1/1. Pakao bi bio za Majami novi ugovor Batlera.

[goofs]

Džimi će po završetku svog tekućeg ugovora imati 37 godina, nema šanse da mu iko da bilo šta blizu maxa tada, čak ni ovi timovi koji su notorni po nebuloznim ugovorima.

[Arigato]

Koloko je u Lejkersima završio nakon povezivanja sa više timova. Interesantan centar, u Torontu je jedno vreme i starter bio, dok nije došao Poeltl. Prošlu sezonu je propustio zbog bolesti, ali se ipak vraća na NBA parkete.

 

Velika vrlina mu je svakako odbrana, odlično štiti obruč, rim protector u svakom smislu, jedino što jako brzo dobija faulove, ali nije kao i da bi u Lejkersima dobijao veliku minutažu.

[spaceploitator]

A evo i o buducim sampionima

 

Oklahoma City Thunder

Gee Spot

 

Pa, ispada kako se ponekad stvarno isplati brutalno tankirati. Ako to znaš odraditi kako treba, a Presti to očito zna, rezultati ne mogu izostati. Čak i dok su gubili utakmice u prve dvije sezone Daigneaultova mandata, u Oklahomi su nekog vraga radili. Možda nisu imali talenta, ali su imali jasnu viziju kakvu košarku žele igrati na oba kraja parketa. Modernu, s puno spacinga i puno sviča. Samo je trebalo pronaći bolje igrače koje će uklopiti u sistem.

 

Kad su izabrali Holmgrena na draftu napravili su korak naprijed po pitanju talenta, ali, kako je Chet zbog ozljede propustio sezonu, svoje najveće pojačanje nisu mogli poslati na parket. Usprkos tome, samo na račun unutarnjeg rasta i činjenice da je SGA postao MVP kandidat, u trećoj godini već su postali 50-50 momčad. 40-42 i par play-in utakmica bili su dobar rezultat za ovako mladu momčad. I još uvijek poprilično tanku.

 

Kako god, taj iskorak definitivno nije spremio preostalih 29 momčadi lige za ono što ih je dočekalo prošle sezone. Na nikad jačem Zapadu mlada momčad Oklahome ne samo da je napravila novi korak naprijed, već su još jednom nadmašili najoptimističnija očekivanja. Nakon skoka s 24 na 40, dakle +16, sad su u puno težim uvjetima izveli još veći podvig. Dobili 17 utakmica više, došli do 57-25 i zasjeli na prvo mjesto konferencije.

 

I sve to bez nekih pretjeranih ulaganja u pojačanja. Praktički, jedini igrači koje su dodali na top 10 od godinu ranije bili su njihovi draft pickovi. Uz novi lutrijski izbor u liku i djelu Casona Wallacea, koji je uskočio u ulogu combo beka s klupe koju je ranijih godina odrađivao Tre Mann i oplemenio je veteranskim 3&D učinkom, konačno je na NBA parket istrčao i Chet Holmgren. S godinom pauze koju je iskoristio za pripremiti se na izazove koji ga čekaju, Holmgren je uskočio na peticu i svojom 3&D kvalitetom potpuno na glavu okrenuo rotaciju koju su donedavno krpali s igračima poput Jaylina Williamsa i Robinson-Earlea. Pokua da ne spominjemo.

 

Već Jaylin je godinu ranije kao solidan 3&D centar čuda napravio za spacing u napadu, a sad, kad su na njegovo mjesto stavili Cheta, dok se Jaylin istovremeno pomaknuo u rolu back-up centra, jednostavno su poletjeli. Chet je donio veći volumen šutova za tricu, a uz to je bio i puno raznovrsnija opcija u napadu. Osim u spot-upu, odrađivao je i posao kao kreator s visokog posta te pogotovo okomitim i vertikalnim pritiskom na obruč. Istovremeno u obrani se od prvog dana atleticizmom i motorom nametnuo kao all-D kandidat.

 

Samo tako, sve je sjelo na svoje mjesto. Shai je sada imao još više prostora za igrati svoju košarku. Jalen Williams također, uz to što je bio godinu dana stariji i sigurniji u sebe. Kako je lakše njima bilo doći do sredine, tako je i svoj ovoj hrpi šutera uokolo bilo još lakše doći do dobrih prilika s perimetra. Rezultiralo je to suludim postotcima za tricu. Joe i Wallace gađali su 42%, a Wiggins čak 49%. Kenrich je stao na 40%, a Dort bio najslabiji vanjski igrač s 39%. Uglavnom, svaki cent uložen u dovođenje Chipa Engellanda itekako se isplatio.

 

Čak su i kreatori zabijali trice iznad prosjeka. Jalen s čak 43%, a Shai, iako ne govorimo o velikom volumenu i iako ih je uglavnom potezao preko obrane, sa solidnih 35%. Jaylin i Chet kao petice bili su na identičnih 37%. Dakle, svih 48 minuta Oklahoma je imala slash & kick s kojim se mogao mjeriti samo Boston i povremeno Indiana. S tim da su Pacersi svoj napad nabrijavali tranzicijom, a ovo što su Boston i OKC izvodili prolazilo je i protiv postavljenih obrana.

 

Tako da ne čudi kako su upravo ove dvije momčadi ušle u doigravanje kao prve u svojim konferencijama. Ono što je Oklahoma također imala slično Bostonu bila je ta elitna obrana bazirana na činjenici da su mogli igrati svakim stilom jer su od 1 do 5 bili bez igrača kojega je protivnik mogao ciljati. Praktički, na neki način Joe je bio najveći problem zbog slabašne građe i nesposobnosti da brani 1 na 1 moćnije bekove, ali Joe nije ključan igrač i, bez obzira što su njegove trice često znale prelomiti utakmicu, mogao si ga ostaviti na klupi.

 

U napadu pak jedina rupa bio je Giddey i to se opet pokazalo puno većim problemom od bilo čega u obrani. Kroz sezonu Oklahoma je imala samo 2-5 u utakmicama bez Shaia. Nešto bolji su bili bez Jalena, 6-4, ali tu treba uzeti u obzir da je tih večeri Shai potrošnju bez problema mogao podići na sulude razine. Govorimo o hero ballu u rangu Westbrooka. Nije idealno, ali, bio je to jedini način za dobiti utakmicu jer Giddey jednostavno nije bio u stanju odraditi svoj dio posla.

 

U spot-upu ga nitko nije branio, ali s tih 34% si mogao preživjeti dok si imao kompletnu momčad na raspolaganju. U takvom kontekstu Giddey je bio problem, ali simpatičan. Zabio je dovoljno trica da kazni obrane koje ga ignoriraju i onda ti još daje opciju više u tranziciji i slash & kicku. Međutim, kad je stavljen u situaciju da bude druga opcija, kad je morao povećati broj posjeda u kojima se od njega traži da nešto kreira, Giddey je imao ogromnih problema raditi višak.

 

Kad bi se i probio do obruča, finiširanje je predstavljalo problem, a s loptom na perimetru omogućavao je obranama još više se povući u sredinu. Jedna je stvar kad s njega na pomoć šalješ čovjeka koji bi trebao biti u korneru, a sasvim druga kad cijela obrana može stajati u zoni dok mu je lopta u rukama.

 

Taj problem treće opcije nije se ozbiljnije osjetio u regularnom dijelu jer je Oklahoma izbjegla ozljede kompletne top 10 rotacije. Praktički, samo Jaylin i Kenrich odigrali su manje od 70 utakmica, a i oni su dogurali do 69. Dakle, ovakav zdravstveni karton u kombinaciji s ovakvom šuterskom sezonom i više nego dovoljno obrane morao je rezultirati gomilom pobjeda.

 

Međutim, playoff je nešto sasvim drugo. Tu se svaki problem poveća do trenutka kad će prsnuti ti u facu ili ćeš pronaći način kako ga ispuhati. Oklahoma protiv Dallasa svoje nije uspjela riješiti i završili su u polufinalu. Ipak, prvu seriju u doigravanju, protiv slabašnih Pelicansa bez Ziona, odradili su rutinski. Dallas su isto razvalili u G1, čim su makli Giddeya s parketa. Joe je po običaju tricama pokrenuo lavinu i lakoćom su dobili i petu playoff utakmicu za redom.

 

A onda je Dallas počeo s prilagodbama. U G2 zaključili su karijeru Giddeyu u Oklahomi kad su dobili utakmicu na račun njegovih 10 minuta tijekom kojih su napravili +20. A onda su do kraja cijedili činjenicu da Oklahoma nema trećeg kreatora. Chet nije bio spreman ponijeti veću odgovornost u napadu niti šutirati više trica, Jalen se mučio zabiti i ono što inače odrađuje protiv obrane fokusirane da njega i Shaia istjera iz sredine. Iako je Shai uspio sam dobiti još jednu utakmicu, od G2 do G6 nije bilo sumnje tko je bolja momčad.

 

Daigneault je imao jednu šablonu i kad mu je ponestalo tijela za popuniti je, nije pokazao dovoljno kreativnosti da nekakvim taktičkim izazovom riskira. Thunder je igrao svoju igru, ali po prvi put u sezoni kompletni nisu imali ni dovoljno trica ni dovoljno obrane. Kao ni dovoljno kreatora. Problematičnim se pokazalo i to što je Chet, usamljen na visokim pozicijama, izgubio bitku u skoku protiv dvoglavog centarskog čudovišta Dallasa. Na kraju je Shai s 8 skokova u prosjeku bio najbolji skakač momčadi u polufinalu. To nije bio recept za uspjeh.

 

Stoga je ovoga ljeta bilo očito što treba poduzeti. Oslanjati se isključivo na unutarnji rast stvarno više nije imao smisla. Oklahoma je stigla i daljnje odugovlačenje nije dolazilo u obzir. Sve one pickove koje je Presti pokupio i čist salary cap s dovoljno prostora za dovesti pojačanja trebalo je iskoristiti. Sad ili nikad.

 

Prvi potez bio je poslati Giddeya u Chicago za Carusa. Dok se Bullsi nadaju da su našli nekoga oko koga mogu graditi nove kule u zraku, Oklahoma je dodala još jednog elitnog 3&D čovjeka s taman dovoljno slash & kick kvaliteta da se uklopi u ono što pokušavaju. Caruso ne rješava probleme koji će se javiti kad Shai ili Jalen nisu u stanju istrčati na parket, ali s 40% iz kornera definitivno donosi dodatan spacing već elitnom napadu. Uz to nije samo solidan timski branič kao Giddey već elitni presing igrač koji u kombinaciji s Dortovim mišićima i Holmgrenovom dužinom također već elitnu obranu čini još boljom.

 

Dakle, Oklahoma će protivnicima dati još manje posjeda u kojima si mogu priuštiti predah. Opet pod uvjetom da su kompletni. Koliko god Caruso može zamijeniti dobar dio Giddeyevog učinka s loptom, koliko god očekuju da će Jalen biti još bolji u trećoj sezoni, kad i da će Holmgren pokazati još više agresivnosti kad primi loptu na visokom postu, posao treće opcije i dalje morat će odrađivati kao kolektiv.

 

3&D iskorak trebao bi biti dovoljan za regularnu sezonu, a u playoffu će im trebati još par dodataka. I tu dolazimo do drugog poteza ljeta. Svjesni da Chetu treba ne samo bolji back-up, već i povremeni tjelohranitelj, preplatili su Hartensteina iz Knicksa. I sada konačno imaju i opciju promjene identiteta u hodu. Možda će morati žrtvovati dio spacinga radi igre s dva centra, ali ono što će dobiti skakački i obrambeno itekako može kompenzirati nešto slabiji šut. Uostalom, nije da Holmgren i Hartenstein moraju dijeliti parket s nekim poput Giddeya.

 

Praktički, riješivši problem Giddeya i dodavši Hartensteina radi skoka, Oklahoma je školski popravila najveće playoff nedostatke. Novih top 10, u kojima više osim Giddeya neće biti ni Jaylina jer jednostavno nema potrebe za trećim visokim, izgledaju još moćnije. Možda neće opet dobiti 16 ili 17 utakmica više, ali otići preko 60 izgleda im suđeno. A to znači da govorimo o šampionskim dometima.

 

Nije isključeno da će igrati s Hartensteinom puno više nego trenutno itko misli, startao ili ulazio s klupe. Ako će Chet veći dio vremena provoditi na četiri, to vjerojatno znači da iz najuže rotacije ispada Kenrich koji je ionako s vremenom postao višak na boku i lani je praktički isključivo igrao smallball četvorku, a povremeno čak i ultra-smallball peticu u rijetkim trenutcima kad bi se Daigneault okuražio biti kreativan.

 

Ovo traženje idealne rotacije moglo bi potrajati, ali ne i uzeti značajan danak. Uostalom, savršenu formulu kako gomilati pobjede u regularcu već znaju. Ono najvažnije je da imaju potencijalno rješenje čak i za onaj preostali problem, manjak trećeg kreativca. Presti ima gomilu pickova, ima sjajnih mladih igrača s potencijalom koji nisu toliko bitni i kojih se može odreći, a ima i izuzetnu fleksibilnu situaciju s capom i ugovorima. Dakle, bez problema može dovesti all-star pojačanje na kraju prijelaznog roka ako se ukaže potreba za tako nečim. Žrtvovati malo dubine za dodatni talent, to je ionako onaj kompromis koji prije ili kasnije mora napraviti svaka franšiza koja u jednom trenutku odraste.

 

A možda uspiju i bez takvog poteza. Toliko su dobro učvrstili okvir da možda mogu preživjeti i s tom jednom greškom u sistemu. A kad kažem uspiju, ne mislim samo na osvajanje Zapada, već možda i skidanje Celticsa. Imaju sve potrebno. Pa ako to ne naprave ove sezone, možda će jedne od idućih. Od sada pa do kraja desetljeća oni su zakon na divljem Zapadu.

 

Shai Gilgeous-Alexander

 

Lani je bio jedini konkurent Jokiću u MVP utrci, a ova godine bi ga mogao preskočiti nastavi li Denver pad, a Oklahoma uspon. Taj narativni dio bit će ključan, a ovo ostalo je ionako stvar subjektivnog dojma. Jokić možda ima prednost po pitanju kreacije, ali Shai je korak ispred obrambeno. Uopće da bek s ovakvom potrošnjom nalazi energije za igrati presing u svič obrani ili stizati redovito sa strane pomoći posebna je stvar. A da je Shai rijetka zvjerka govori i jedan random podatak. Naime, jedini igrač manji od 2 metra kojem je uspjelo ono što i njemu lani, šutirati 54% iz igre uz potrošnju veću od 32%, do sada je bio Michael Jordan, kojem je to uspjelo čak 3 puta u periodu od 1988. do 1991. Ako granicu postavimo na 50% šuta i 30% potrošnje, Shai ima još jednu takvu sezonu, a MJ njih još 3. Na ovoj nižoj granici još im se priključuju Wade, koji ima 3 takve sezone, te Steph s 2. S kim si, takav si.

 

Isaiah Hartenstein

 

Drugi najskuplji igrač na rosteru, a ne znamo ni hoće li biti starter. To je ta ljepota trenutne situacije u Oklahomi, gdje si mogu priuštiti preplatiti igrača koji im treba jer su cap i posebice draft resursi u takvom stanju da ne moraju brinuti oko budućnosti. Mogu se fokusirati na sadašnjost, a u sadašnjosti im treba rasna petica poput Hartensteina koji je fenomenalan pick & roll igrač i još bolji branič u postu. Najvažnije, za momčad s centrom koji je jedva prosječan skakač za poziciju, za momčad koja nije imala poštenu četvorku sposobnu pomoći skakački, njegovi elitni skakački učinci pod oba obruča isplatit će svaki uloženi cent.

 

Luguentz Dort

 

Trica je bila sjajna cijelu sezonu, obrana na loptu vrhunska. Malo tko je u stanju onako smetati Dončiću 1 na 1 poput njega. U svojoj petoj sezoni Dort je postao elitni 3&D igrač, a tek mu je 25, tako da barem po tom pitanju Thunder ne treba tražiti dalje. Ono što trebaju je pronaći načina kako izbjeći situacije u kojima protivnik tjera Dorta da igra ulogu treće opcije jer taj kreativni dio, od ulaza preko donošenja odluka s loptom do finiširanja, to mu nije jača strana.

 

Isaiah Joe

 

Specijalist koji donosi jednu dimenziju, ali radi to tako uspješno da je vjerojatno prelomio najviše utakmica nakon Shaia, Cheta i Jalena.

 

Chet Holmgren

 

Za prvu godinu ispunio je sva očekivanja. Njegovo rivalstvo s Wembyem nešto je s čime ćemo živjeti idućih 10 sezona, a za sljedeću je važno da napravi novi korak naprijed. Kao kreator i prvenstveno kao šuter, što je ključno i za dojam o njemu kao jednorogu koji mijenja sudbinu franšize, ali i za momčad koja treba poštenu četvorku i uopće Cheta sposobnog igrati uz teškog centra. Ako ne bude zabijao više trica uz bolje postotke, Hartenstein neće u potpunosti zasjati.

 

Aaron Wiggins

 

Solidan 3&D igrač kojem jedina prepreka na putu prema statusu elitnog ostaje selekcija šuta. Ponekad mu previše treba za potegnuti tricu i uopće radije napada obruč iz spot-upa nego šutira, što dovodi do nepotrebnih komplikacija. Kad to sredi, između njega i Dorta OKC ima 48 minuta elitne produkcije s jednog od bokova.

 

Alex Caruso

 

All-D kandidat, jednako pouzdan na lopti i sa strane pomoći. Dovoljno dobar combo za odraditi šihte back-up playa. Pouzdan spot-up šuter kojega bez problema možeš parkirati u korner. Caruso je osmišljen kako bi pomogao dobivati košarkaške utakmice.

 

Kenrich Williams

 

Još uvijek pouzdan 3&D igrač kojem je vrijednost dodatno diže činjenica da može odigrati minute na četiri, a lani smo ga gledali čak i na petici. To je samo za posebne situacije, ali kad ti je praktički deseti ili jedanaesti igrač na ovoj razini, onda znaš da ćeš dobiti gomilu utakmica.

 

Cason Wallace

 

Fenomenalna rookie sezona, odmah je pokazao da spot-up igra na ovoj razini neće biti problem, a to je ključno jer u rasnu obranu na loptu nitko nije ni sumnjao. Dakle, još jedan 3&D as na rosteru, s tim da Wallace još nije pokazao ništa od slash & kick potencijala kojega definitivno ima. U Oklahomi je trenutno važnije ovo što donosi u sporednoj roli, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je u jedinoj sezoni na Kentuckyu bio jedan od eksplozivnijih playmakera u NCAA.

 

Ousmane Dieng

 

Na papiru je i dalje najbolji klasični prospekt za poziciju četvorke. Ima dobre fizikalije i set vještina koji mu daje šansu biti barem solidna stretch četvorka, ali problem je što u dvije godine nije pokazao previše kad bi dobio priliku zaigrati za prvu momčad. Ovo ljeto nastupio je već treći put u Vegasu i odigrao je korektno, zabio trice, branio u sredini, ali bez ikakve iskre. Nije kreator, nitko ne očekuje da dođe u Vegas i zabije 20, ali za igrati u NBA moraš imati puls. Samo čekati otvoren šut i stajati u obrani ne vode nigdje. Takvom igrom možeš zabiti 15 poena u G-ligi jer imaš volumen, ali mora upaliti motor ako ga ima želi li pomoći prvoj momčadi.

 

Nikola Topić

 

Nema 3&D predispozicije i upravo će propustiti rookie sezonu zbog strganog koljena, ali OKC si može priuštiti projekt sličan Giddeyu sad kad su se riješili originala.

 

Jalen Williams

 

Već u drugoj sezoni pokazao se sposobnim biti druga opcija uz Shaia, što uz sve one ostale kvalitete znači da je momak budući all-star. Ima sve potrebne 3&D kvalitete, de facto je back-up play, a uz to je toliko čvrsto građen da bez problema brani četvorke. Kad bude većinu vremena mogao provesti u lakšoj defanzivnoj roli, bit će još bolji.

 

Dillon Jones

 

Još jedan veliki bek koji može do obruča, ali i braniti od 1 do 4. U Vegasu je dobio ogromne ovlasti s loptom i manje-više opravdao povjerenje. Šut za tricu je još upitan, ali sredio je Chip i puno gore od njega.

 

Jaylin Williams

 

Šut mu nije upadao onako dobro kao sezonu ranije, ali, stavljen u primjereniju rolu odradio je više nego korektan posao. Osim kao stretch petica, u napadu je posebice dobro kombinirao u pick igri i nametnuo se kao pouzdana short roll opcija, pa i solidan dodavač s lakta. Nema atleticizam za braniti na perimetru, ali široko dupe omogućuje mu da bez problema drži poziciju u postu. Sve u svemu, solidan back-up centar kojem će i pored Hartensteina i Holmgrena trebati pronaći poneku minutu.

 

Alex Ducas

 

Propustio je ljetnu ligu zbog problema s kukom, ali već i prije Vegasa imao je siguran two-way iako nije draftiran. Veteran NCAA košarke koji je nakon 5 solidnih sezona karijeru završio s 41% za tricu. Za biti stretch četvorka u NBA trebat će dokazati da može igrati obranu na sljedećoj razini što se baš ne čini izglednim.

 

Adam Flagler

 

On je svoju premijeru u ljetnoj ligi imao tek sada, iako je lani nakon što nije draftiran nastupao u G-ligi za OKC Blue. 5 sezona u NCAA košarke, 1 sezona G-lige i nije ni čudo da je ovo ljeto izgledao kao veteran. Bez problema je zabijao 1 na 1, uglavnom skok-šutove iz driblinga. Nije neki atleta, ali može do obruča, pa kad ti trica upada s 56%, onda izgledaš kao NBA spreman igrač. Ne znam gdje može pronaći minute za prvu momčad, ali, ako ih dobije, vjerojatno će biti spreman odraditi posao.

 

Ajay Mitchell

 

Dok je Flagler bio klasična dvojka zadužena za trpanje, Mitchell, ovogodišnji pick druge runde, ovo ljeto je igrao klasičnu jedinicu. I radio je to izuzetno solidno. Zabio je nešto trica iz driblinga, ulazio u sredinu i bacao povratne, vrtio pick & roll. Za prvi susret s NBA košarkom, pa makar u ljetnom obliku, definitivno je zaslužio prst gore.

 

 

[freakns]

On 16. 9. 2024. at 22:04, bradilko said:

jel tacno da porter + nesto ide za batlera?

trenutni starteri Nuggetsa su:

Murray, Braun, MPJ, AG, Jokic

sa klupe im ulaze:

Westbrook, Strawther, Watson, Saric

 

to je roster sa hronicnim nedostatkom suta za 3. tako da, zaista ne vidim zasto bi trejdovao najboljeg sutera kojeg imas za coveka koji sutira za 3 samo pod pretnjom. 

 

ljudi ne kapiraju uopste koliko je MPJ bitan za Nuggetse.  juce sam cuo da ima drugi navisi release point u sutu za 3, 1mm ispod Wembyja. dakle, covek ima visi release point nego Boll Boll, Porzingis, Holmgren ili Brook Lopez... uz to, sutira 40% na 7 suteva po utakmici, postao je zapravo plus defender(niko vise ne pokusava da igra iso na njega) i ima 7 skokova po utakmici... MPJ je jednako bitan za Denver koliko i Gordon. jeste, problem je sto dobija 15M vise za istu produkciju, ali jbg, to ne znaci da treba da ga sutnes u kantu

 

btw, jedini igraci Nuggetsa koji su bili tu pre 5 godina su Jokic, Murray, MPJ i Cancar. ti Duranta da ubacis umesto njega, ne bi imao chemistry sa Debelim koji MPJ ima, a kamoli Butler.

[uini]

^ti si sad opisao mpjra strogo u superlativima ali nebitno, slazem se generalno