NBA 23/24

[Zli Gli]

Nema nista od Nagetsa naseg Nikole Jokica ni ove sezone, oni su svoje odsvirali onom jednom srecnom titulom. Ocekujem opet max drugu rundu, to je otprilike njihov nivo.

 

 

[freakns]

11 hours ago, Arigato said:

Očekivano je veliki novac dobio Marej. Meni je sada zanimljivo za Gordonov ugovor, jer on bi mogao na tržištu da izvuče mega ugovor. Jednog trenutka će morati da biraju koga će šutnu, jer bi u suprotnom imali četiri velika ugovora. Ja tipujem na MPJ.

Gordon je dobio pare kad mu ih niko nije davao. Kad je potpisan, mnogi su komentarisali da je preplacen. Njemu je cena skocila u polovini prve cele sezone sa Nuggersima. to je ono sto se zove Jokic effect. 

On ce sledece godine da izadje iz tog ugovora jer mu je zadnja godina player option, i covek koji se oslanja na fizikalije koliko on nece hteti da ceka jos godinu dana za ono sto ce mu biti poslednji veliki ugovor. on Nuggetsima vredi vise nego drugim timovima, ali to je vazilo i za Browna pa je dobio 20M, tako da ce mu neko 30+ na cetiri godine. da bi ostao u Nuggetsima, oni moraju da se dogovore da ne uzme player option a za uzvrat da ga preplat i daju mu cirka 150M na 4 godine, jer od 2026 ce imati dovoljno mesta u capu plus tada mogu da trejduju MPJa ako im bude trebalo(ali i Braun i Watson tada izlaze iz ugovora, tako da, ko zna sta ce tada biti)

Ovaj tim treba da izgura jos 3-4 sezone, nakon cega ce Jokic dobiti novi supermax, ali to ce biti kao zasluzni gradjanin Denvera, ne kao najbolji igrac u ligi, i treba ocekivati da trejduju sve ostalo sto imaju, i naprave rebuild u drugom Jokicevom supermaxu... naravno ako Debeli pristane na tako nesto, jer druga varijanta je da on, Jamal i AG guraju do 35+ kao Spursi sa Duncanom, Parkerom i Ginobilijem, ali nesto ne vidim da ce AG biti ovaj igrac za 5+ godina, a Jamal jos manje

[uini]

nije bas fer okarakterisati gordonove igre kao "jokic effect", jer je taj efekat, tj uticaj na nacin igre, dvosmeran.

 

naravno da je jokic u tom principu nezamenljiv ali nije ni kao da ta spojka skillova koju aaron ima (dzaba ti fizikalije bez pameti, prepoznavanja trenutka, pozrtvovanosti i sl) raste na drvetu.

[spaceploitator]

 

 

 

Javite ako nekog zanimaju ove Gee-jeve najave kk sledece sezone, da posaljem dok mi traje pretplata. Slao sam za dnvr, evo i za sotu:

 

MINNESOTA TIMBERWOLVES

 

Iako daleko od idealnog rostera, očito imaju dovoljno za pravilan rast. Brige oko toga koliko Gobert može obranom pokriti manjak napadačke vještine, ili, može li Towns zabijati dovoljno da anulira problem koji predstavlja defanzivno, već u drugoj sezoni stavljene su sa strane. Dok ne bude zgodno opet ih izvući na površinu, istina, ali trenutno ipak nisu u prvom planu. Ma ni u drugom.

 

U prvom planu je potraga za odgovorom na pitanje mogu li Wolvesi i u novoj sezoni napraviti korak naprijed. Nakon što su u prvoj godini pod Connellyem dobili jednu playoff utakmicu protiv Denvera i u barem još dvije gnjavili buduće prvake do zadnjih trenutaka, prošlog ljeta su u sezonu ušli itekako svjesni za što su sposobni, a istovremeno i željni osvete. Što je dobra kombinacija.

 

Usprkos popriličnom trošku, Connelly je zadržao kompletnu momčad. Praktički, ostali su samo bez Princea koji je pored novorođenog Alexander-Walkera ionako postao višak. Za pojačanja nisu imali, ali, nisu im ni trebala. Ono što im je trebalo, sve je već bilo unutar svlačionice. Godinu iskusniji Edwards. Još jedan kamp s Gobertom. Conley od starta za komandama.

Wolvesi su krenuli kao iz topa ispaljeni. Skromnih 42-40 od godinu prije, s kojima su mogli samo do play-ina, pretvorili su se u 56-26 i treće mjesto na Zapadu. Obrana je od vrlo dobre postala apsolutni broj 1 u ligi, a napad od često ne-gledljivog dovoljno solidan da osigura ovoliki broj pobjeda.

 

U prvih 20 utakmica ostvarili su 16-4. I tako do kraja. U ligi u kojoj ozljede kroje raspored na tablici, praktički od početka do kraja nitko od top 8 članova rotacije nije izostao veći broj utakmica. Jedino je Towns nakon 60-ak utakmica osjetio probleme s koljenom, zbog kojih će se u akciju vratiti tek pred doigravanje. Ali, što se regularnog dijela tiče, njegov izostanak bez problema su pokrili s Reidom u startnoj ulozi.

Iako se protiv jačih protivnika dalo vidjeti da manjak Townsove kreacije može biti određeni problem, Reidov 3&D učinak u 9 od 10 slučajeva pokrio bi sve rupe. Jednostavno, njihova kombinacija mase i dužine u obrani, ali mase i dužine koja je u stanju dovoljno dobro se kretati, zajedno s viškom stopera na perimetru, bila je previše u regularnoj sezoni.

 

Playoff, to je već bila druga priča, ali i tu su pokazali da su stigli. Prva runda protiv Sunsa trebala je biti izazov, a ispalo je da veterani na drugoj strani parketa jednostavno nisu spremni za šljakanje protiv ovakvog protivnika. Ne samo da su ih Wolvesi potpuno razbili pod obručima, istovremeno tjerajući Duranta i Bookera da rade prekovremeno u napadu, već su i na drugoj strani parketa dominirali do te mjere da su im uručili metlu.

 

Za razliku od njih, koji su u Edwardsu, McDanielsu i NAW-u imali dovoljno igrača za baciti na loptu, Sunsi apsolutno nisu imali nikoga tko bi smetao Edwardsu koji se u seriji s Bookerom i Durantom nametnuo kao najbolji igrač na parketu.

 

Još važnije za širu sliku bilo je to što su protiv ovakvog protivnika mogli u miru vratiti Townsa u ritam. Nije izgledao sjajno u zadnje dvije utakmice regularne sezone, što je nekako i logično obzirom da se vraćao s operacije koljena. Rutinske, minorne, ali, svejedno. Operacije. Za očekivati je bilo da će tako nekako nastaviti i u doigravanju te da će uteg njegovog partnerstva s Gobertom postati još teži u ovakvom kontekstu. Ma kakvi.

 

Towns je protiv Sunsa krenuo kao navijen, a odličnim se pokazao potez Fincha da ga stavi direktno na Duranta. Umjesto da ga sakriva u obrani, koristio ga je kao mamac. Towns je pritisku usprkos odrađivao svoje 1 na 1 korektno, a onda je u napadu s 53% za tricu i uopće izuzetno efikasnom igrom lomio Sunse svaki put kad bi Edwards uzeo predah.

 

I onda je stigao trenutak istine. Revanš protiv Nuggetsa koji su se za razliku od njih mučili uhvatiti ritam protiv Lakersa. Jedna momčad puca od snage, druga puca po šavovima. Ukrali su Wolvesi G1 na račun fenomenalne šuterske forme Edwardsa i Townsa, a posebice zahvaljujući eksploziji Reida koji je zasuo Denver s 14 poena u završnici kao zamjena Townsu.

I onda, kad je za očekivati bilo da će Denver odigrati bolje u G2, gosti su bili ti koji su razinu igre podigli za još jedan nivo. I to bez Goberta koji je uzeo dan slobodno jer je po prvi put postao otac. Umjesto da bez svog centra popuste u obrani, Wolvesi su odigrali čak i za njih nestvarnu defanzivnu partiju. Količina energije s kojom su Edwards, McDaniels i Reid trčali uokolo raditi pritisak na loptu i zatvarati rupe graničila je s ludilom, a najbolje od svega je bilo što su u ovoj utakmici oživili i Andersona koji se u prvih 5 utakmica playoffa mučio pronaći rolu.

 

Ovdje je krenuo kao starter i čitanjem igre uspio je nadoknaditi Gobertovu dužinu. Umjesto da čekaju na obruču s centrom, Wolvesi su momčadski samo grizli prema naprijed, dok nisu potpuno izgrizli ruke Nuggetsima. Ostavili su ih na 80 poena, 35% iz igre i natjerali na čak 19 izgubljenih lopti.

 

Nakon ovakve partije očekivati povratak Denvera i to na sljedeća dva gostovanja nije bilo realno, ali prvaci ne samo da su dobili sljedeće dvije, već su čak i poveli s 3-2. Murray je ipak imao par dinamitskih utakmica u nogama, Jokić je u trećoj četvrtini G5 odigrao najbolju šihtu sezone uopće, ali pokazalo se kako je to maksimum od Denvera.

 

Nakon što su Wolvesi odradili posao u G6, sedma utakmica u Denveru svela se na količinu goriva u tanku. A Wolvesi su toga imali puno više. Čim Denver nije mogao više dobiti sulude šihte od Murraya i Jokića, čim se situacija stabilizirala, pokazalo se kako Minnesota ima bolju zaštitnu mrežu. Obranom i dubinom opet su kontrolirali tijek utakmice te došli do ostvarenja cilja. Skidanja Denvera i Jokića.

 

Za ono što ih je čekalo pak nisu više imali municije. Fizičko, ali i psihičko, pražnjenje protiv Nuggetsa bila je takvo da za Dallas nitko nije bio pravi. Edwards i Towns, umjesto da se nadopunjuju, počeli su gušiti napad u bezidejnim pokušajima nadmudrivanja s obranom Mavsa, a defanzivno nisu nalazili načina kako usporiti barem jednog od dvojca Dončić-Irving. Iako su dobili jednu, u suštini bila je ovo metla.

 

Ali, metla nakon koje nije bilo potrebe za nikakvim čišćenjem. Dapače, bio je ovo samo dodatni motiv za novu sezonu. Kad sljedeći put nalete na Mavse u doigravanju, možemo očekivati puno veći otpor. Osveta je najbolji motiv.

 

Da preskoče još tih par stepenica trebao bi se pobrinuti praktički isti roster kao i do sada. Ostali su bez jednog top 8 igrača, ali, vjerojatno i najmanje bitnog. Iako je Anderson imao trenutaka kao povremeni defanzivni guru i dodatni playmaker u napadu, njegov spot-up učinak, točnije manjak istoga, ipak ga je držao podalje od važnije uloge. Uostalom, kao igrač koji je prvenstveno četvorka, nikada baš i nije imao idealnu situaciju uz Townsa i Reida koji su zbog Goberta ionako dobar dio minuta provodili na toj poziciji.

Stoga se Connelly u potrazi za osmim čovjekom okrenuo više prema perimetru, odnosno prema mladosti. Na dosta kreativan način uložio je dio preostalih resursa u to da od Spursa dobije osmi pick drafta. Netipičan potez za momčad koja se bori za naslov, ali potez koji, u slučaju da se stvari odviju onako kako ih Connelly zamišlja, može značiti i bolju sadašnjost i stabilniju budućnost.

 

Spursi su se picka odrekli jer draft stvarno nije bio nešto, ali u teoriji Rob Dillingham je okomiti kreator kakav treba ovoj momčadi. U praksi ovog ljeta baš i nije izgledao kao light Ja Morant, više tipični sitni combo koji nije u stanju pogoditi dovoljno skok-šutova, ali držimo se Connellyeve vizije.

 

Kad je Edwardsov slash & kick usporio, Wolvesi su imali problema s kreacijom na postavljenu obranu. Towns i Conley imaju ozbiljne limite kad krenu 1 na 1 driblingom u sredinu, o McDanielsu da ne pričamo, a Gobert na parketu im zasigurno ne pomaže spacingom. Conley više ni kroz pick & roll nije u stanju raditi konstantan pritisak na obranu.

 

Zato je Anderson često bio u stanju ući najdublje u protivničku obranu driblingom. Dijelom jer protivnici nisu imali ništa protiv toga da on igra 1 na 1 dok oni pokrivaju opasnije opcije, a dijelom jer je stvarno bio najkreativnija opcija kad Edwardsa nije bilo u blizini. I to nije bilo dobro.

 

Dodatkom Dillinghama imaš tog beka koji može raditi višak brzinom i otvoriti nešto prostora suigračima. Do koje razine to može pomoći u regularnom dijelu, a kamoli playoffu, tek treba vidjeti, ali Wolvesi su morali povući nekakav potez kako bi se poboljšali. Inače bi opet sve ostalo na rastu iznutra.

 

A nije da su i tu bez opcija. Edwards je već sada all-NBA klasa, a ima i očitog prostora za dodatni iskorak. Opet je u doigravanju otišao na razinu više, što znači da i u prve 82 utakmice može biti još bolji od 25-5-5 uz postotke 45-35-80 s odličnom obranom. 28-7-7 uz 48-40-82 već su standard u doigravanju, dakle očito je da se mladi gospodin Ant još igra. Kad postane profi od glave do pete, Wolvesi su mirni.

 

Uz njega, treba im konstantniji McDaniels. Uz kombinaciju rehabilitacije slomljene šake i problema s listom, ulazak u sezonu mu baš i nije bio na razini, da bi kroz sezonu hvatao formu i bio sve bolji obrambeno, ali uz sve više problema sa šutom. U doigravanju je digao tricu na 42% i agresivnije napadao obruč po osnovnoj liniji, ali tako nešto mora biti standardni dio ponude, a ne povremena egzotika.

 

Towns se polako privikava na ulogu druge opcije i iako još uvijek tu i tamo zna pretjerati s lošim šutovima i posebice nepotrebnim driblinzima, način na koji je igrao u playoffu i kako je uglavnom strpljivo čekao svoje prilike jasno sugerira da neće imati problema s prihvaćanjem činjenice kako više nije lice franšize već tek jedan od sporednih likova. Najvažniji sporedni glumac, ako mu je tako lakše, ali ipak sporedni.

Kad bi im se uz bolju kemiju i individualne iskorake poklopilo da su još jednom onako sretni po pitanju ozljeda, nije isključeno da bi mogli napraviti dodatni napredak u napadu. A kako obrana ostaje elitna s ovakvom hrpom all-D kandidata, očito je da ostaju na ovim razinama od 55 do 60 pobjeda. A onda u doigravanju sve ostaje otvoreno. Izgubiti prvu rundu iz trenutnog kuta izgleda nemoguće, poslije sve ovisi o protivniku. Ako nalete na Denver ili čak Dallas, nisam se spreman kladiti protiv Anta i društva. Za otići pak do kraja, e tu nisam siguran koliko su spremni za takvu količinu prilagodbi. Odnosno, koliko oduzeti od obrane da bi dodao napadu.

 

Koliko god da su svojim dobrim stranama u stanju pojesti ogroman broj minuta, u nekom trenutku manjak efikasnije treće ili povremeno čak druge opcije u napadu, a pogotovo spacinga, postat će problem. Problem koji se neće dati samo pokriti da se ne vidi, već problem s kojim će se trebati suočiti. Jasan identitet je važniji od toga da si savršen, ali, bez doze fleksibilnosti dobiti 16 utakmica potrebnih za otići do kraja nije lako. Gotovo je nemoguće. Srećom, ta doza u njihovom slučaju, zbog tog jasnog identiteta kojega imaju, ne treba biti pretjerano velika. Tko zna, možda je i pronađu.

 

Ant-Anthony Edwards

 

Već lani sam ga ubacio u prvu all-NBA petorku, što možda po brojkama nije u potpunosti zaslužio, ali zato jeste po dojmu. Do zadnjeg dana Wolvesi su bili u kombinaciji za broj jedan na Zapadu, Ant se nametnuo kao lider, a uz to je jedna od onih rijetkih zvjerki elitna na oba kraja parketa. Ako sam i sumnjao u ispravnost ove odluke, playoff je potvrdio da nekada jednostavno treba vjerovati instinktima. 27 playoff utakmica nisu puno, ali nisu ni malo za nekoga tko je prije mjesec dana napunio 23 godine. A ovo je uzorak. 28-6-6 uz elitan učinak za velikog beka u blokadama i ukradenima. Uz postotke od 48-39-82. To su doslovno razine u kojima je do Anta bio samo MJ. Mislim da je dodati još nešto suvišno. Protiv Dallasa je bio nešto skromniji, ali to je samo dojam. Napravio je svoje, ne i više od toga. Tu je dakle problem taj sudar očekivanja (ako si već tako dobar, ajde izvući još te dodatne poene i smisli nešto) s realnošću (premlad, preumoran i ne baš okružen idealnim rosterom). Ako netko u tome vidi limit, gadno se vara.

 

Karl-Anthony Towns

 

Opet je bilo ozljeda, opet je bilo perioda kad se pitaš nije li najbolje riješiti ga se, a onda je u doigravanju definitivno potvrdio kako do daljnjega ostaje dio jezgre. Zabijao je trice iz spot-upa, odrađivao posao druge opcije i dolazio do poena 1 na 1 kad je trebalo, a uz to je igrao i solidnu obranu na lopti, odnosno čovjeku. Najvažnije, za razliku od prijašnjih epizoda nije forsirao, čekao je da mu igra dođe i, najvažnije, čekao je da Ant prvi jede. Znati ulogu u čoporu, to je ključno.

 

Rudy Gobert

 

U drugoj sezoni više nije bilo upitnika, Gobert je odradio ono što inače radi u najboljem mogućem stilu. Toliko se dobro osjećao uz suigrače da je hvatao lobove sa svih strana i zakucao najviše lopti još od 2019. Nitko ne igra bolju drop obranu, nitko ne pokriva toliki prostor u sredini da omogućuje suigračima puno više riskirati na lopti i ostajati na šuterima. Wolvesi su tako istovremeno bili iznadprosječni u zaštiti obruča, poenima primljenima s trice, a onda i po broju izgubljenih posjeda na koje su natjerali protivnika. To je i razlog zašto Gobert, iako po limitima u napadu centar za pola utakmice, može bez problema odraditi 34 minute svaku večer. Pa skoro čak i u doigravanju.

 

Jaden McDaniels

 

Zbog ozljeda nije uspio od početka do kraja imati onako sjajnu 3&D sezonu kao prethodnu, ali opet je i s ovim što je odigrao bio u gornjem domu kad su elitni stoperi u pitanju. Šuterski je malo previše oscilirao, ali zato je u playoffu bio pravi. Možda nije treća opcija koja će razbiti protivnika ako mu ostavi previše prostora dok se bavi udarnim kreatorima, ali teško da je mogao odigrati bolje doigravanje u okvirima onoga što jeste.

 

Naz Reid

 

Novi ugovor proslavio je sezonom karijere. 14 poena uz gomilu sjajnih minuta na obje visoke pozicije, s tricom od 41% od kud god potegne. Kratka, duga, svejedno. Još energičnija obrana nego inače, uz standardnu kvotu sjajnih reakcija i dojam da nitko ne čuva Jokića 1 na 1 tako dobro kao on. Bonus je što zna napasti obruč, iako to bira samo kad ima čist put kroz sredinu, što je razlog da ne gubi previše lopti. U svakom slučaju, zna svoje mjesto u momčadi.

 

Rob Dillingham

 

Ako je Connelly pogodio u tome da je Dillingham novi Morant, ili barem nekakva light verzija, onda mu vlasnici Minnesote, tko god oni bili, mogu dignuti spomenik. Dillingham u Vegasu nije briljirao, imao je ogromnih problema sa selekcijom šuta, kao i zabijanjem svih tih trica preko ruke, pa i suludih ulaza bez plana B. Ali, ono što je očito, osim da je presitan da bude od koristi u obrani, to je da si može kreirati šut kad poželi i da ima strašan motor. Ako pronađe pravu brzinu, ili je bolje reći kad pronađe pravu brzinu, taj motor će definitivno raditi razliku.

 

Mike Conley

 

Regularna sezona je bila njegova klasična Conleyevska, 20-ak poena i 10-ak asista na 100 posjeda uz minimum izgubljenih. Jedini ustupak godinama je taj što se iz sezone u sezonu šutira sve više trica, a sve manje ide na obruč. To nije problem u regularnoj sezoni, ali u doigravanju, kad su protivnici ostavljali prostor svakome osim Edwardsu i Townsu, postalo je jasno da ne može podići nivo igre, čak ni potrošnju, koliko treba momčadi.

 

Terrence Shannon

 

Imao je briljantnih trenutaka u ljetnoj ligi, tako dobrih da je postalo legitimno se pitati može li on biti taj rookie koji će uštrcati dozu svježine u rotaciju Wolvesa. Opet, bilo je i momenata kad je izgledao kao Shannon kakvog smo očekivali, 24 godine star bočni koji je s razlogom potonuo do dna prve runde. Iskreno, čak sam se i iznenadio kad su ga Wolvesi izabrali obzirom na regres koji je pokazivao u kasnijim godinama NCAA karijere i određene probleme sa zakonom. Ništa, ostaje vidjeti rasplet njegove priče, ali, po do sada prikupljenim dokazima, ne bih se kladio na uspjeh. Nije dovoljno dobar 3&D igrač da se nametne u toj ulozi, a definitivno nije ni rasni kreator koji bi mogao igrati ulogu kreativnijeg beka s klupe.

 

Nickeil Alexander-Walker

 

Nastavio je graditi na bljesku iz doigravanja i u petoj sezoni potvrdio se kao legitimni 3&D bočni koji na lopti povremeno brati tako dobro da ga je teško razlikovati od McDanielsa osim po broju na dresu. Iz kornera je uglavnom pouzdan, iako je u playoffu s 30% za tricu propustio nametnuti se kao ozbiljan član jezgre. Najvažnije, više se nitko ne zanosi s tim da je nekakav kreator, što mu je bio najveći problem na startu karijere.

 

Leonard Miller

 

Wolvesi su ovo ljeto u Vegasu igrali s dosta pokretnom, ali i dosta niskom visokom linijom koju su činili Minott na četiri i Miller na petici. S tim da je Miller kao bolji šuter više visio na perimetru u napadu, dok je u obrani visinu i masu koristio za gurati se s centrima. E, sad, koliko god zanimljiv igrač bio na papiru, Miller je i dalje previše sirov. Trica i dalje izgleda dosta klimavo, a taj skok-šut općenito malo je previše drven. Kad se sjuri s loptom na obruč, također prvo u oči upada koliko je ukočen. Dakle, sredi li barem šut, trebao bi biti solidna stretch četvorka obzirom na kombinaciju fizikalija i atleticizma. Odličan je skakač, najviše voli zabijati iz posta i pitanje je samo koliko će mu trebati da pohvata stvari u obrani. Iako kupi skokove lakoćom i ima takvu čvrstinu u dupetu da se može gurati i s puno težim igračima, nekako se ne kreće dobro čak ni na drugoj strani parketa. Ono, definitivno neće biti Kyle Anderson, ali kad bi igrao obranu barem kao Towns, to bi bilo dovoljno.

 

Josh Minott

 

Nije dribler, jedva da je i šuter, ali u tranziciji i oko obruča odradit će posao. Najveća vještina ionako mu je obrana, odnosno energija s kojom pokriva ogroman prostor. Problem je što nije lako naći minute u rotaciji za nekoga tko ima vještine centra u napadu, a tijelo trojke u obrani. Ni dvije godine u sustavu Wolvesa nisu pomogle da se spot-up igra dovede na pristojnu razinu i to je bilo vidljivo i ovog ljeta kad je nastupio na već trećoj ljetnoj ligi. Trči gore-dolje, pokupi poneki skok, ali zabiti šut ostaje nemoguća misija.

 

Luka Garza

 

Iako je prespor za igrati obranu izvan sredine, a ujedno i totalno bez atleticizma i fizikalija za braniti obruč, Garza će i dalje grijati klupu u Wolvesima kao nominalno četvrti centar na rosteru, a u biti zadnja opcija koju će Finch poslati na parket. Kad je u nedostatku igrača i bio prisiljen uključiti ga u rotaciju, Garza nije zabio trice, tako da i dalje nije jasno zašto ima garantirani ugovor. Jedino što zna je ubacivati floatere u smeće vremenu, a to radi tako požrtvovno da mu se moraš diviti. Jasno, takav pristup igri i nabijanju brojki rezultirao je time da je u 122 minute uspio upisati 4 asista. Što je opet 4 puta više nego je upisao blokada.

 

Joe Ingles

 

Lani je u Orlandu savjete i trice naplaćivao 11 milijuna, a, nakon što si je Orlando uskratio ponoviti drugi put za redom to zadovoljstvo iskoristivši opciju prekida ugovora, našao se na tržnici. Gdje ga je Connelly pokupio i gdje se nada da će za minimalac dobiti povremenu kvalitetnu šihtu uz 40+ postotke za tricu. Ingles je na papiru jedna od zakrpa za odlazak Andersona, ali u praksi to teško može biti jer ga dribling može dovesti maksimalno od perimetra do perimetra. Naime, lani je u 68 utakmica, a u svima je bio redoviti član druge petorke, pucao samo 34 slobodna, tako da je očito kako u sredinu više ne može. Ali, ako ne može bacati povratne, još uvijek je u stanju brzim dodavanjem pronaći otvorenog čovjeka, što će Wolvesima dobro doći. Također, definitivno ne radi razliku u obrani kao Anderson, ali zato zabija trice. To se Wolvesima povremeno možda pokaže i važnijim.

 

PJ Dozier

 

Doziera je Connelly s ulice doveo u Denver davne 2019. i na trenutak je izgledalo da bi momak mogao biti dugoročno 3&D rješenje na jednom od bokova. Nažalost, šut za tricu nikako nije nadolazio, a onda je početkom sezone 21/22 strgao koljeno i opet završio na ulici. Nakon oporavka opet ga je angažirao Connelly, s tim da ga je ovaj put parkirao u G-ligu kad je preuzeo Wolvese. Kako nije bio na two-way ugovoru, pokupili su ga Kingsi gdje je pokazao da se oporavio te da i dalje može igrati odličnu obranu, kao da i dalje nije u stanju pogoditi bazen. Lani je pak odlučio sezonu provesti u Partizanu, gdje mu ni kraća trica nije pomogla da ubaci dovoljno šutova. Svejedno, Connelly je vrlo dobro znao što dobija kad mu je dao minimalac. Odlaskom Andersona ponestalo je igrača koji mogu braniti na lopti s klupe i tu se otvara šansa Dozieru za poneku minutu.

 

Jaylen Clark

 

Lanjski pick druge runde propustio je rookie sezonu zbog puknuća Ahilove, a činjenica da je bio strgan nije Wolvese obeshrabrila da ga uzmu 53. pickom. Možda ih obeshrabri činjenica da su ga osposobili za Vegas samo da bi tamo djelovao totalno pogubljeno. Nema apsolutno ni jednu vještinu na koju se može osloniti u napadu, što je ozbiljan problem. Razlog zbog kojega je u ligi je taj što igra vrhunski presing, odnosno igrao ga je jednu NCAA sezonu, nakon čega je došao na radare NBA momčadi. U Vegasu je hrđi usprkos uspio ukrasti 11 lopti u 72 minute što nije loše, ali trebat će tako nešto biti u stanju raditi i u NBA ako misli ikada na parket.

 

Jesse Edwards

 

Ni peta godina NCAA košarke nije mu pomogla za ubaciti se u drugu rundu, ali Wolvesi su ga dodali na roster za Vegas gdje je očito pokazao dovoljno kad su mu dali ugovor. Što su vidjeli ne znam, obzirom da je igrao uglavnom back-up centarske minute i to ne pretjerano uspješno. Ne može zabiti osim čisti zicer, u obrani je osuđen na drop, ali kad imaš 211 i u stanju si pokupiti barem dovoljno skokova, možeš i zaraditi ozbiljne novce.

 

Daishen Nix

 

Kugla za rušenje koju od ozbiljne karijere dijeli manjak šuta za tricu. Usprkos nedostatku skok-šuta, Nix je nakon dvije sezone u Houstonu lani grijao klupu Wolvesa, a nakon odlične epizode u Vegasu to će i nastaviti činiti. Sposoban je odraditi pakleni presing na loptu, što u kombinaciji s ulazima znači da ima dovoljno vještina za odraditi poneku minutu kao veliki combo bek s klupe.

 

 

[uini]

potpisali smo doppelgangera vase micica na godinicu

[uini]

ii final roster spot ide ex/future knicksu

 

 

[goofs]

au jbt sve, taman su mi postali gotivni

retko ogavan lik

[Arigato]

Zanima me hoće li Tibodo da koristi široku rotaciju, jer mu je stvarno dobra ili će se oslanjati samo na startere po 40 min.

 

Najveći problem u Niksa je odlazak Hartenštajna, jer sada i nemaju alternativu ko će igrati iza Robinsona kojeg ne sme da forsira u jakoj minutaži.

Edited Monday at 10:05 by Arigato

[uini]

8 minutes ago, goofs said:

au jbt sve, taman su mi postali gotivni

retko ogavan lik

 

ma on je tu kao neki osigurac, posto iza randlea nemaju PFa

[uini]

9 minutes ago, Arigato said:

Najveći problem u Niksa je odlazak Hartenštajna, jer sada i nemaju alternativu ko će igrati iza Robinsona kojeg ne sme da forsira u jakoj minutaži.

 

apsolutno je problem ali knicksi očigledno imaju okej mišljenje o razvoju jericho simsa, koji je u suštini pokretljiviji mitch lobinson

mislim da su vratili i dragocenog achiuwu, tako da, ima tela a svakako će centri biti fokusirani na skok, hustle i kucanje, ništa šutevi, kreacija ili ne-daj-bože nešto više

[kralj]

Baš, Tibidoovi centri nakrikaju 12 poena samo ako uhvate 5+ ofanzivnih skokova i imaju preko 84% iz igre.

[kralj]

A Sims je čak i za takav koncept predrven.

[uini]

3 minutes ago, kralj said:

Baš, Tibidoovi centri nakrikaju 12 poena samo ako uhvate 5+ ofanzivnih skokova i imaju preko 84% iz igre.

 

pa da, s'tim što je srcenštajn bio sve drugačije od thibsovog centra i onda se baš fino dopunjavap sa mičom

ali avaj, taj novac prokleti, ti zelembaći

[kralj]

Mislim i da će Hartenštajnu period u Niksima biti hajlajt karijere, iako vidim da mu se proriče sjajna budućnost u OKC.

 

On je čak i uspevao da se izbori, primi loptu na visokom postu, udeli back door. Kapiram da je to bila improvizacija, legendu bi grč uhvatio od pazuha do šake da uzme ono da crta.

[uini]

pa tako ihart igra, jos od clippersa