NBA 23/24

[Have_Fun]

Ant je zestoko iznervirao Garneta onom izjavom o starijoj generaciji
 

Garnetov odgovor pocinje na oko 2:15min

[uini]

ant u fazonu nisam videla ali mogu da prokomentarisem

 

Spoiler

 

[bradilko]

edvards je ispao mentolcina i sad ga sa pravom resetaju svi redom. 

cemu takve izjave jebote. osvoji titulu pa prikenjavaj o cemu hoces. 

[1n54jd3r]

4 hours ago, bradilko said:

osvoji titulu pa prikenjavaj o cemu hoces. 

Pa i tada bi ova izjava bila trash

[Mil@n]

On 26. 8. 2024. at 21:42, goofs said:

 

 

 

Znači čovek koji je isto ovo uradio milion puta, u poslednjoj utakmici njegove Bulls karijere, i da kažemo ozbiljnog dela karijere:

 

- 2 bacanja - check

- prime trojku na 40 sekundi do kraja, uh, treba brz koš, nije frka, prodor lagani u 5oj sekundi napada

- ukradena lopta

- koš za pobedu tj titulu

 

Zbog ovakvih stvari niko ne može da mu prismrdi, ni blizu.

 

 

Edited August 28 by Mil@n

[goofs]

Mnogo je dobar klip, još u HD. Ono kad kaže "if that's the last image of Michael Jordan, how magnificent is it" je smrz.

 

A navijao sam za Jutu tada, tj. ne za Jutu nego protiv Bulsa.

[Mil@n]

7 minutes ago, goofs said:

Mnogo je dobar klip, još u HD. Ono kad kaže "if that's the last image of Michael Jordan, how magnificent is it" je smrz.

 

Samo ću reći, spavaća, iznad kreveta...

 

Jedan od najupečatljivijih momenata u istoriji sporta.

 

 

 

 

[Micko8]

Garnet je isprdak netalentovane ere, najruznija i nadosadnija kosarka se igrala tada u NBA ligi, dobro ih cima ovaj mali picopevac Ali kako se matora bagra brani, ponizavanjem danasnjih igraca kao oni su moralniji a koriste iste metode

Edited August 28 by Micko8

[Milošica]

Nestvaran je taj Džordanov koš.

 

Tu se i definitivno zacementirao kad jedan od najboljih ikad.

[Micko8]

6 hours ago, bradilko said:

edvards je ispao mentolcina i sad ga sa pravom resetaju svi redom. 

cemu takve izjave jebote. osvoji titulu pa prikenjavaj o cemu hoces. 

Kakav tupav komentar eks sidasa Medizk Dzonsona A lako mu je bilo osvajati titule tada, kada je za protivnike imao part tajm kosarkase , part tajm vodo instalatere, ako lazem ja ne laze JJJ Redick

Edited August 28 by Micko8

[spaceploitator]

2 hours ago, Mil@n said:

 

Samo ću reći, spavaća, iznad kreveta...

 

Jedan od najupečatljivijih momenata u istoriji sporta.

 

 

 

 

 

imas neke guste belicaste fleke po zidu okolo

[Mil@n]

1 hour ago, spaceploitator said:

 

imas neke guste belicaste fleke po zidu okolo

 

Kreči se uskoro

[uini]

3 hours ago, Micko8 said:

 dobro ih cima ovaj mali picopevac Ali kako se matora bagra brani, ponizavanjem danasnjih igraca kao oni su moralniji a koriste iste metode

 

lik je tvrdio u kameru kako bi sigurno uzeo jedan poen stonoteniseru sa olimpijade

 

lik ne zna dalje od instagrama ocigledno

a verovatnije je da se samo qrchi bez pokrica

[spaceploitator]

Denver Nuggets

Gee Spot

 

 

Uživanje u prvom naslovu stvarno nije dugo trajalo. Ljeto se za tren iz slavlja pretvorilo u pogreb nakon što je Brown očekivano izabrao 20 milijuna garantiranih dolara u Indiani. Zamijeniti šestog čovjeka, posebice tako raznovrsnog koji je bio u stanju popuniti više uloga na parketu, pokazat će se samo takvim izazovom. Na kojega, ruku na srce, Nuggetsi nisu ni pokušali odgovoriti.

Umjesto da potraže bolju opciju, odlučili su u prvog beka s klupe promovirati beskorisnog Reggiea Jacksona, za što su potrošili jedini resurs koji im je ostao za pronaći pojačanje - porezni midlevel. Umjesto minimalca i role dodavača ručnika koji povremeno stoji u korneru, Jackson je tako dobio dvije garantirane godine po 5 milijuna i mjesto u rotaciji.

Ništa pametniji nisu Nuggetsi ispali ni sa zamjenom sedmog čovjeka. Green je otišao po dolare u Houston, a oni su tu jednostavno višak minuta na visokim pozicijama odlučili podijeliti unutar kuće davši Nnajiu neshvatljivo visok ugovor. Uz to su se nadali da će Braun iz pozicije osmog čovjeka malo više povući s loptom te se nametnuti kao rasni šesti, što bi rasteretilo i Jacksona, kao i da je mladi Watson spreman uskočiti na krilo i preuzeti šljakersku ulogu Brauna.

Nažalost, već kroz sezonu naziralo se da ovaj vizija neće upaliti, a u playoffu su razotkriveni kao momčad od jedva 5 igrača. Dobar dio problema maskirali su gomilom minuta udarne petorke u kojoj osim Murraya nitko nije propustio značajan dio sezone. Murray se, doduše, cijelu sezonu mučio s raznim problemima od gležnja do zadnje lože, ali, osim na startu, bio je manje-više zdrav. Do najgoreg mogućeg trenutka.

Pred doigravanje izvrnuo je gležanj, a onda je stradalo i koljeno s kojim je ušao u ključni period sezone debelo ispod potrebne razine. Čovjek koji je godinu ranije u 20 utakmica doigravanja zabijao 26 poena uz 47% iz igre i 40% za tricu sada je spao na 21 poen uz 40% iz igre i 32% za tricu. Ali, nije to bio jedini problem Denvera, iako je svakako bio najveći.

Uz kilavog Murraya, regularna sezona je ostavila traga na Jokiću i Gordonu. Malone je ovaj put imao manje prilike odmarati svoja dva ključna visoka, što je rezultiralo time da su obojica igrala više minuta u regularcu nego godinu ranije kad su otišli do kraja. Jokić je odigrao čak 400 minuta više, uz manje utakmica odmora, ali i skok s 34 na 35 minuta u prosjeku. Ne zvuči previše, ali skupi se.

Gordon je pak zbog manjka poštene centarske opcije igrao i više utakmica i više minuta te u prosjeku s 30 skočio na 32 po večeri. Nije nevažno što je za razliku od godinu ranije, gdje back-up centra praktički nije igrao do playoffa, ovaj put puno više u regularnoj sezoni morao uskakati na peticu kad bi Jokić sjeo jer su Nnaji i Jordan bili uglavnom neupotrebljivi.

Jokićeva fantastična fizička sprema maskirala je svo ovo raubanje praktički do zadnje četvrtine serije protiv Wolvesa kad ni on više nije mogao potrčati, ali Murray i Gordon pali su energetski puno ranije. I kad staviš stvari u kontekst, jasno je i zašto. To što Braun i Watson, koji su u regularnoj sezoni imali dobrih utakmica i koji su stvarno energijom i obranom znali biti od koristi, nisu bili na razini kad je trebalo, to nije njihov problem. To je problem onoga tko je zamislio da će dva krila bez šuterske vještine i jedva sposobna driblati moći raditi razliku u playoff utakmicama. Teško, koliko god srčani bili.

Kako je KCP bio godinu stariji, a MPJ je uz to što je MPJ imao i nevjerojatan niz obiteljskih distrakcija zbog kojih mu sigurno nije bilo jednostavno koncentrirati se na posao, Nuggetsi jednostavno nisu imali unutarnje rezerve. Jokić i Gordon su iscijeđeni, Murray je igrao polomljen, što je bilo dovoljno za proći Lakerse, iako ne pretjerano uvjerljivo, a onda se slomiti pred puno potentnijim Wolvesima.

Svima je bilo jasno da ova momčad treba klupu, ali, evo, dolaskom novog ljeta nije se promijenilo ništa. Dapače, iako su za razliku od situacije s Brownom ovaj put mogli platiti svom igraču koliko treba, Nuggetsi su odlučili pustiti KCP-a s istim objašnjenjem kao godinu ranije - Braun će to pokrpati. Baš me zanima kako obzirom da nije bio u stanju zamijeniti ni Brownov učinak.

Kako god, da bi se našli u prilici potrošiti barem porezni midlevel, morali su platiti Hornetsima da uzmu ugovor Jacksona, baš onog čovjeka kojem su godinu ranije greškom dali tu istu lovu koja im je sad trebala. A onda su, otvorivši prostor za više od minimalca, umjesto zamjene za Browna i KCP-a potpisali Šarića.

S jedne strane, sad imaju visokog koji može omogućiti Jokiću da igra manje, a pogotovo Gordonu da se ne rauba kao back-up petica. S druge strane, uz malo vizije mogli su ga imati za minimalac, a midlevel dati beku koji je u stanju odraditi poneku šihtu u doigravanju. Ovako, Šarić će super doći u regularnoj sezoni, ali u playoffu ga jednostavno nećeš moći koristiti onoliko koliko bi trebao da opravda ovakvo ulaganje. Jer, ne zaboravimo, nije on koštao samo ovu svoju ratu, već i ovu ratu Jacksona koji su morali srezati.

Uglavnom, Calvin Booth baš nije najbistriji GM, pa kad tome dodamo škrtost vlasnika, imamo ovo što imamo. Gomilu problema u rotaciji, posebice na vanjskim pozicijama. Murray je očito toliko izrauban da uopće ne možeš ući u sezonu računajući da će igrati više od 60 utakmica i da ćeš ga onda imati spremnog za doigravanje.

Njega treba dozirati izuzetno oprezno ako ne želiš da ti se ponovi lanjsko izdanje. Ozljede i godine uzimaju danak i kad jednom prijeđeš određenu crtu, povratka više nema. Murray je još uvijek dovoljno mlad za nadati se kako može nazad na ono što je bio u godini kad su osvojili naslov, ali, isto tako sve manji su izgledi da mu se takva forma potrefi u pravom trenutku.

Uspije li MPJ konačno pronaći konstantu u svojoj igri taj faktor zabijanja iz vana mogli bi donekle kompenzirati. Pravi i svježiji Jokić i Gordon, bolji MPJ te Murray blizu najboljeg izdanja, to je i dalje prokleto dobra četvorka. Ali, za u rat trebaš petoga. A onda i još ponekoga.

Braun nije ni blizu šuter kao što je bio KCP. Sve da ga i zamijeni u onom kreativnom i defanzivnom dijelu igre, spacing s njim jednostavno ne može biti isti. Lani je gađao 30% iz kornera, uzima jedva 3 pokušaja za tricu od 10. To je preslabo. Postoji nada da bi lanjski rookie Strawther mogao pomoći šuterski, posebice nakon sjajne ljetne lige, ali ne zaboravimo da je u prvoj sezoni, usprkos povremenim bljeskovima, Strawther sezonu završio s 30% za tricu. Brojka koja baš i ne ulijeva povjerenje.

Braun je dakle peti čovjek, a to onda znači da je Watson sad u još važnijoj ulozi od lanjske. Iako defanzivno apsolutno može odraditi posao, on je također stao na 30% za tricu, dok je iz kornera bio čak i gori s 27%. I kao ni Braun jednostavno nema osjećaj za šut pa će biti pravi izazov imati istovremeno na parketu njih dvoje i Gordona. A to je nešto što ćeš, htio ne htio, morati raditi jer u pitanju su ti trojica od šest najvažnijih igrača.

Šarić vjerojatno nije ni sedmi jer prije back-up centra za Jokića, koji može izdržati višak minuta i koji je navikao momčad izvlačiti iz rupe, treba ti back-up Murrayu kojega nemaš više ni u simboličnom liku Reggiea Jacksona. Strawther je igrao dobru rolu s loptom u ljetnoj ligi, ali gurnuti njega uz takvu ulogu stvarno bi bilo malo previše.

Stoga su Nuggetsi sve karte bacili na Westbrooka. Što je obzirom na situaciju u kojoj se nalaze dobar potez. A to sve govori u kakvoj se situaciji nalaze. Za Russa barem znamo da će odraditi gomilu minuta, da će igrati s energijom i da u regularnoj sezoni tako nešto trebaš. Neće uvijek biti efikasno, definitivno neće biti lijepo, ali barem će se osjetiti. Ne samo da će moći trčati oko Jokića dok je Murray na klupi, moći će baciti i povratnu Murrayu dok je Jokić na klupi. To su već gabariti nečega nalik na šestog čovjeka.

S njim kao Brownom te Šarićem kao Greenom imaju nešto sličniji roster šampionskom od lanjskoga. I zato je šteta što su škrtarili oko KCP-a. Jer, ipak je ovdje premalo šutera da se samo tako ispliva sa Zapada. Kažem, Russ će kao i Šarić dobro doći u regularcu, ali u doigravanju? Jednostavno ga nećeš moći imati na parketu koliko želiš jer ćeš trebati i bolje šutere i bolje defanzivce.

Denver je već gubitkom Browna pao u kategoriju potencijalnog finaliste, taj roster jednostavno nije bio poseban kao onaj šampionski. S ovim su isto tu negdje, ovaj put slabiji za rasnu startnu postavu, zato nešto bolji na klupi. Dogegat će se do 50-ak pobjeda, a onda ovisno o tome u kakvoj su formi možda proći čak i par rundi.

Za otići do kraja, dobiti 16 utakmica u doigravanju, toliko bi se toga trebalo poklopiti da jednostavno nema smisla sve nabrajati. Trebao bi nam još jedan post. Prije par godina, nakon dovođenja KCP-a i Browna, rekao sam kako ih biram ispred ostatka lige kao favorite za naslov jer su na papiru bili savršeni. Pa iako se uvijek nešto može zakomplicirati, ako imaš dobru startnu poziciju, veći su izgledi da ostvariš potencijal.

Kad su lani na papiru počeli izgledati kao momčad s gomilom rupa, birao sam ostatak lige baš iz tog razloga - kad nemaš idealnu startnu poziciju, jednostavno su puno veće šanse da se stvari ne poslože. A tako nekako je i ove sezone. Nisam siguran da to što će ti klupa iz zadnjih 10 skočiti u srednjih 10 predstavlja neki veliki iskorak, dapače, skloniji sam vjerovati da će slabija startna postava probleme učiniti još očitijima.

Ljeta prolaze, momčadi oko tebe rastu, pa ako to nisi u stanju pratiti, u ovoj ligi praštanja nema.

 

Nikola Jokić

O najboljem košarkašu trenutno na svijetu ne treba previše pričati. Ono o čemu treba pričati je činjenica da iza sebe ima 4 MVP sezone koje su rezultirale 1 naslovom. Što, povijesno gledano, nije loše, ali nije ni sjajno. Jokić je osvojio naslov s 27, baš kao i LeBron i Michael, a tu možemo uračunati i Stepha iako je on svoj prvi prsten nataknuo godinu mlađi. Dakle, tu stvari idu po nekoj logici.

Ono što nije uspio je obraniti naslov. LBJ i MJ uspjeli su, Steph nije, ali kasnije se dogodila ona priča s povećanjem capa, dolaskom Duranta i Warriorsi su postali Disney. Očito da su stvari posložene tako da je obraniti naslov sve teže, ponajviše iz očitih financijskih razloga. Dogodine opet imamo očekivani skok salary capa, ali kako je liga ovaj put naučila lekciju, radi se o povećanju od 10%, što Denveru ne znači previše.

Naime, cap neće biti veći od 151 milijun, što znači da Denver opet ne otvara nikakav prostor. Samo s postojećim ugovorima i holdom za Murraya vjerojatno neće imati opet za išta više od poreznog midlevela. Poanta cijele ove priče je sljedeća. Jokić se našao u sličnoj situaciji kao mnogi prije njega. LeBron, na primjer, čak dva puta, prvi put u Cavsima, a drugi put već u četvrtoj sezoni u Miamiu. Jednostavno, uprava te ne prati s dovoljno dobrim rosterom.

I što sada? Čekati da Booth pronađe mozak poput Strašila? Teško, jer ako se dobro sjećam, cijela poanta je bila u tome da je Strašilo već imao mozak, samo to nije znao. Boothu se takvo prosvjetljenje ne može dogoditi jer ne ispunjava osnovni preduvjet. Dakle, što napraviti. Raditi pritisak kao Giannis? Ili jednostavno otići?

Iako nitko ne zna koliko Jokić još ima MVP sezona u nogama, realno, ovaj vrhunac teško može održavati više od 4-5 godina. Trideseta je pred vratima, a čak je i LeBron u tim godinama počeo usporavati. Ipak, vlastitim mudrim manevrima, osvojio je još dva naslova. Trenutna Jokićeva perspektiva izgleda takvom da, na dogodi li se neki tektonski pomak, možda ostane samo na jednome, što bi bila samo takva nepravda.

 

Jamal Murray

Na Olimpijadi je izgledao kao da je zalutao na parket. Iako je legitimno biti izvan forme usred ljeta, klasni igrač trebao bi njegovu rolu strijelca moći odraditi na bolji način od onoga što je on pružao u dresu Kanade da ga digneš usred noći nakon što je cijeli dan pio negroni i u šlapama pošalješ na parket. Ono što je zanimljivo vezano uz Murraya je da do sada nema ni jedan all-star, kamoli all-NBA pored svog imena. Kako je krenulo, s ovim ozljedama koje su ga pokosile u momentima kad je trebao biti na vrhuncu moći, pa onda s ovim što se događa oko rostera, možda tako i ostane. E, to bi bilo skroz blesavo.

 

Michael Porter

Dobra vijest - lani je na parketu proveo preko 2500 minuta, što je za nekoga tko je u ligu došao s njegovim leđima najveći uspjeh u karijeri. Ma u životu. Loša vijest - često je spavao u obrani, rijetko je pokazivao budnost u napadu. Efikasnošću, bila je ovo njegova najgora sezona u karijeri. U playoffu si na momente doslovno imao dojam da se skriva. Stvari izvan parketa su definitivno imale utjecaj, pa se Nuggetsima samo ostaje nadati da je ovo ljeto sredio to što ga muči. Jer, u ovom trenutku nikako im ne treba da se još Porter prevori u Wigginsa.

 

Aaron Gordon

Najpouzdaniji Jokićev pomoćnik. Odnosno, bit će to barem još ovu sezonu. Iduće već ima opciju koju vjerojatno neće pokupiti jer zna da ga čeka produženje s puno većom ratom. Iako se približava 30-oj, ovu razinu atleticizma trebao bi moći održati još nekoliko sezona. Ako se ne slomi. Odlaskom KCP-a, njegova obrana na perimetru postaje još važnija, a nositi toliki teret definitivno iscrpljuje.

 

Zeke Nnaji

Nikad nije dobar znak kad ti potpuno nebitan igrač u rotaciji ima peti najveći ugovor. Nuggetsi su doslovno spucali jedini resurs koji su imali na Šarića baš zato da ne moraju slati na parket Nnajia.

 

Dario Šarić

Donosi pouzdan šut za tricu i osjećaj za asist tako da će se dobro snaći i s Jokićem na parketu, ali, i bez njega, tu može poslužiti kao svojevrsni surogat. A to je i važniji razlog njegovog dolaska. On i Gordon svakako mogu olakšati Murrayu i Porteru kreaciju i uštediti im nešto energije koju bi s drugačijim tipom visokih morali trošiti na driblanje. Obrana je druga priča, ali dok god igra peticu i od njega se ne traži više od toga da se gura u sredini, može proći čak i na tom dijelu parketa.

 

Russell Westbrook

Ako ništa drugo, za razliku od Jacksona barem još uvijek ima puls. Nije to više Russ ni iz Wizardsa, kamoli Thundera, ali sjuriti se na obruč još može. Tu donosi dio onoga što su Nuggetsi imali s Brownom koji isto nije bio idealan šuter, ali je njegov dribling dobro došao kad bi Jokić sjeo na klupu. Kako će pak igrati s Jokićem, to je već druga priča. Sigurno će zabiti poneki zicer kad se ubaci u sredinu, Jokić mu sigurno neće propustiti dodati loptu, ali manjak spacinga je ozbiljan problem. Također, u Denveru se vjerojatno nadaju da je isključivi razlog za lanjski pad energije u oba smjera Hardenov dolazak koji ga je učinio potpuno nebitnim, odnosno da će dobiti onog Russa od prije dvije godine koji je čak znao igrati i nešto obrane.

 

Christian Braun

I drugo doigravanje za redom Braun je imao dobrih nastupa. Energiju u obrani donosi uvijek, ali problem je što jednostavno nije dovoljno dobar šuter, a ni kreator da se izvuče iz situacija kad umjesto trice bira ulaz. Kao osmi čovjek bio je odličan, kao šesti jednostavno nije donosio dovoljno. Ne znam kojom logikom može biti bolji kao peti.

 

DaRon Holmes

Trebao je donijeti još jednu šutersku opciju na visokim pozicijama, ali zbog ozljede Ahilove veće su šanse da ga vodimo kao još jedan Boothov promašeni pick.

 

Julian Strawther

Imao je odličnih šuterskih partija kao rookie, ali Malone se nije baš pretrgao pronaći mu ozbiljniju rolu. U Vegasu je reagirao kao veteran, a kako odlazak KCP-a otvara rupu na boku, on se nameće kao potencijalno najveći dobitnik kad je podjela minuta u pitanju.

 

Peyton Watson

Kroz regularnu sezonu stvarno je imao odličnih energetskih partija, posebice kad bi uz obranu donio i poneku tricu. Nije se to događalo često, ali bilo je dovoljno da održava na životu nadu kako se može priključiti rotaciji u playoffu. Ma kakvi. Čim je krenulo doigravanje, s prvim promašajima s perimetra nestalo je i samopouzdanje. Uskoro nije bio u stanju zabiti polaganje, a Malone nije imao namjere gubiti šihte na to da ga vraća u život.

 

DeAndre Jordan

Dolaskom Šarića još je manja potreba za njegovim uslugama, ali valjda čovjek stvarno priča dobre viceve. Gledao sam ga lani tijekom pauza na klupi uživo u Denveru i moram priznati da je za starca još uvijek poprilično fleksibilan, čak i više jezikom nego s nogama.

 

Vlatko Čančar

Vraća se nakon gadne ozljede, ali vjerojatno još uvijek može poslužiti u onoj svojoj najboljoj roli, kao prednji branič u 2-3 zoni.

 

Jalen Pickett

Za otpisati ga kao presing igrača još je rano, ali, evo, dva Vegasa i jednu otužnu rookie sezonu kasnije, još nije jasno koje su njegove vještine u napadu. Niti može stvoriti višak driblingom, niti je sposoban napraviti nešto iz spot-upa.

 

Hunter Tyson

Nakon očajnog nastupa u Vegasu, postavlja se pitanje što je radio u Denveru prvu godinu? G-liga brojke su korektne, odrađivao je tu rolu stretch četvorke, ali približiti se NBA parketu jednostavno ne može. Nema ni fizikalije, ni atleticizam, a ni vještine nisu nešto. Kad ga vidim pomislim, jebote, Šamanić je za ovoga igračina.

 

Trey Alexander

Za drugu rundu pokazao se kao dobar izbor, bez problema je uzeo loptu u ruke kad je trebalo ovog ljeta i trpao u maniri rasnog combo beka. Može poslužiti kao spot-up tricaš, može šutnuti preko obrane ako treba. Praktički, manji Strawther. Ima iskustvo igranja s loptom, ali za NBA će važnije biti postotke za tricu držati oko 40% i razvijati tu svoju šutersku stranu. Kreaciju ionako vjerojatno nikada neće moći odvesti na dovoljno dobru razinu.

 

PJ Hall

Kako se polomio Holmes, dobio je dosta minuta kao smallball centar tijekom ljeta, ali nije se baš proslavio. Iako je dosta širok, nema dužinu za braniti obruč, a vještine u napadu definitivno nisu na razini krilnog čovjeka. U Vegasu je tricu gađao 25%, na četvrtoj godini 32%, a to izvlačenje na perimetar jedini je način da dođe do pravog ugovora jednog dana.

 

Spencer Jones

Momak se, blago rečeno, nije naigrao za Blazerse ovog ljeta u Vegasu, ali to nije spriječilo gospodina Kabinu da mu ponudi jedan od tri two-waya. Tijekom četiri godine na Stanfordu dokazao je da može zabijati otvorene trice, ali atletski pokazatelji su debelo ispod prosjeka za krilo, što sugerira da teško može igrati obranu na NBA razini.

Edited August 29 by spaceploitator

[goofs]

Pročitao sam tekst samo zbog avatara debelog Šona Kempa