Jump to content
IGNORED

FRAGMENTS


Allegra

Recommended Posts

  • Replies 4.7k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Indy

    656

  • Takeshi

    358

  • roksi

    204

  • Caligula

    179

"Otkačila sam na Ludviga W. zbog njegove teorije sveta i filozofskih briga i pogleda koje sadrže Plava i Smeđa knjiga i zato što je pisao malo, a objavljivao još manje bio totalno nepredvidiv, izazivao veliko dranje kao onda kada je na skupu engleskih filozofa napravio sranje i umesto o logičkoj formi govorio o beskonačnosti u matematici jer po njemu činjenica, smisao i model stvarnosti nalaze se u slici uopšte, Ludvig Vitgenštajn uticajem koji je izvršio bio je u prilici da se smatra ocem dve značajne filozofske škole dvadesetog veka mada je po von Wrightu živeo na granici duševne bolesti, bez leka ipak je nalazio svrhu filozofije u logičkom razjašnjavanju misli od toga nije odustao ni kada su ga u Donjoj Austriji pritisli seljaci iz Trattenbacha, gde je par godina kao učitelj radio valjda je zato otišao kod monaha jer mu se ljudsko zlo zgadilo toliko da je Raselu pisao iz sela ?da su ljudi u Tratttenbachu zli? ne kapirajući da je stvoren za velika dela a filozof ga je iz Kembridža tešio pišući mu ?da su svi ljudi zli? posle je živeo kao vrtlarski pomoćnik blizu Beča, u jednom samostanu gde mu je opet pukao film pa je skroz gurnuo filozofiju u stranu a studirao je kod Bertranda Rasela u Kembridžu i svirao klarinet bavio se eksperimentalnom psihologijom i pomišljao da bude dirigent ali je sve ostavio i otišao u Norvešku i živeo na nekakvoj farmi činjenica je, sve do rata, ništa nije moglo da ga podjarmi u Engleskoj je eksperimentisao sa jedrilicama studirao aeronautiku u Mančesteru i skroz bez plana otkačio na čistu matematiku, a onda u Jeni na Fregeova dela zato je i otišao kod Rasela u Kembridž, da ga pita, istina je cela: ?Molim Vas, hoćete li mi reći da li jesam ili nisam totalni idiot? Ako sam totalni idiot, postaću aeronaut, a ako nisam postaću filozof.? Rasel mu tada savetuje da aeronaut ne treba da postane na šta on odlazi na sever, živi u kolibi, posmatra vrane i piše Logičko filozofsku raspravu, ili je to u zarobljeništvu bilo pojma nemam, ali znam da mu je u to vreme i nasledstvo palo u krilo Vitgenštajn ga je brzo podelio, deo je dao za literature unapređenje i tako postao dobrotvor Traklu i Rilkeu, sledeći svoje opredelenje pa se bacio na vajarstvo i arhitekturu i gradio za sestru nekakvu palatu smešno, a bio je dobrovoljac u prvom svetskom ratu i stalno vodio dnevnik i pripremao logičku raspravu o objašnjavanju prirode stvari imajući ideju zdravu da se o filozofskim problemima ne može smisaono govoriti a o čemu se ne može govoriti, kaže, o tome se mora ćutati pa je ćutao deset godina i mnogi su mislili da će prolupati jer, činjenica je, troje mu je braće život samoubistvom završilo a i njegov je bio takav da je pravo čudo da ga nešto nije skršilo počev od 1889. kada se rodio u porodici jevrejskog porekla otac mu je bio krupni industrijalac, producent gvožđa i čelika a Vitgenštajna je opsedalo kako mi pravimo sebi činjenice slika kontao je da se struktura činjenice sastoji od struktura stanja stvari uspeo je od filozofije i aktivnost pokazivanja neizrecivog da napravi za života je objavio jednu knjigu, jedan članak i jedno pismo samo iako mu lutanje kroz oblasti ni najmanje nije bilo strano time je sebe učinio sopstvenom metom Ludvig Vitgenštajn, filozof s klarinetom što je sebe povremeno držao za idiota ipak je proživeo pravo čudo od života".

Link to comment

evo jos od nje...nadam se da nece imati nista protiv , uostalom zloupotrebljavam vec obelodanjene pesnicke pokusajeNa uglu Lexington avenije i 24. ulicesedimo kruto i gledamo se poprekou njegovom apartmanu na petom spratuotmenog bildinga ispod neba od marmeladesa servilnim portirom, saunom, bazenomja na džetlegu, u farmerkama, bosaon u beloj košulji, kravati, sjajnih očijuoran za igru "hajde da se kinjimo"pametan i uzbuđen kao kavez majmunastrogo traži the fucking news iz zavičajaa ja se smrznuto smešim, u sebi cvilimi tiho kažem: - prekrila nas ratna tama- zašto ih niste umlatili, viče mahnitopoznatim glasom od lepka i peskapa zuri u mene očima belim od besai sipa viski fluorescentnim prstimadok skupljam kolena na vrhu stenei žmurim, još leteći preko Atlantikasa glavom u oblaku i tupim bolomopsednutog posmatrača katastrofei užasom koji u meni kuca kao drugo srceosećam pogled kaleidoskopskih zenicai slušam kako se opija vlastitim rečimako nekad, davno, pivomha, imao je cug kao devaa posle trećeg, četvrtog i gotovu pesmutaj stranac što je bio rolling stonepa se neumoljivo skotrljao sa Balkanaostavljajući širok trag prvo na MITonda na merkantilnoj berzi Čikaga(posle je postao mefisto Wall Streeta)u armanijevom odelu od tečnog metalazatvoren u svoj unutrašnji Auschwitzgleda me mrko sa ludačkim osmehomdok oko nas tinjaju balkanska brdai miriše Njujork kroz otvoren prozormenja temu, proba da me rastavi na sitne delićei prišiva grehe elokvencijom duhovnog teroristeda sam majstor da unesem haos u njegov lifenisam praktična/pragmatična, pišem hermetičkina jeziku koji niko normalan ne znau zemlji manjoj od slova na karti svetaizvan realnosti, izluđujuće ignorantna- laku noć, dragi moj, kažem hladnosa oblačićem iznad glave, dignuta nosa- postao si pravo govno i smeješ semehanički poput patentnog zatvaračaplašiš me plastičnim krokodilimana maternjem jeziku koji si zaboraviodrkaš u klonji na slike sa Internetaili si prikopčan na stok market infuzijusanjaš šumske jagode, hrastove šume i vukovei varaš samog sebe da su to noćne moreniko te nije poljubio sto godinaa sereš kako si uspeo u životučoveče, ličiš na klovna zapalog u govnakoji je upravo naručio još jedan čir na želucufrkćem i zaobilazim ga pažljivo u velikom luku,kao bosonoga princeza neocarinjenih snovau izbledeloj majici s beogradskog buvljakatog njujorškog jutra što klizi poput sirupamalkice zombirana od časovnih zonai mutnih misli, kao da sam Hobit(koji je živeo u jednoj rupi u zemlji)- uvek si bila lajava, kaže pomirljivoi hvata me za ruku hladnim prstimaa ja se osećam totalno neopisivo glupokao posle makrobiotičke pite sa tofu sirompa razvlačim usta u veliki zev i lažemkako mi se užasno odvratno grozno spavada moram da brišem odmah u krevet- mala, još uvek imaš tako slatko dupečujem kako viče za mnom kroz smehdok odlučno zatvaram vrata spavaće sobei bacam se na džinovski futon, meko osvetljenpa brojim, kao ovce, blede kvadratiće na posteljinikoju je, shvatam, samo za mene, pažljivo, namestio.* * *Trećeg dana je tvrdio da sam opetunela strašan nered u njegov životda je zbog mene napunio frižideri da ne podnosi što doručkujemkao gusenica samo voće i povrćeda su pepeljare pune pepelai da u ovoj zemlji pristojan svet ne pušii ne pije vodu sa česme u kupatiluveć kupovnu u proverenom pakovanjuda sam opet trošila smeđi peškirumesto nebo plavog koji mi je namenioda svi satovi idu naopačke i pogrešnoda nepažljivo rukujem sa aparatom za filter kafuda ne može da misli dok se šećkam okolo bosasmejem u radno vreme i hoću u jutarnju šetnjuda ga nervira što gledam u oči ljude na uliciumesto pored/između/kroz ili tako nekako.* * *U glavi mi je tutnjalo hiljadu bubnjaraod te tmurne imitacije tipa koga sam znalauf, bilo mi je smešno i bilo mi je mukakako ga oni sa tu-i-tamo-jobom oslovezato što ima lovu/pravi dobre poslove(a rado bi ga gurnuli u Hadson i glumili nirvanupa onda zbrisali na Mesečevu mračnu stranu)pored njega i na suncu hvatala me jezačoveče, pa on više uopšte ne ume da se zeza!hiljadu godina nije pročitao dobru knjigunije posadio ni jedno stablo, usvojio mačkunapravio dete ili učinio bilo šta ljudskia umeo je da pleše vrh trave, ludnicadanas pazi na marku svojih gaćabesmislen kao nafta na površini moraguta vitaminske pilule i pali se na krupno tržištes ledenim ukusom love i srcem pod suspenzijomdok hiljade pokojnika žure niz Riversideornih da padnu s nogu od rada, popuše jointi kao petao-vetrokaz jure TV kanale u večernje satezverajući u voditelja sa kosom od plastikei silikonski dekolte dame sa konjskim zubimaon, iza svog glatkog odela zauzet samim sobomviše definitivno nije stvorenje u koje imam poverenjesa taktikom nervozne argumentacije koja me razdražujei užarenim pogledom na kurve sa Medison avenijepod cementnim nebom, zaglavljen u vlastitu kakofonijuinspirisao me je da prvim avionom zbrišem u Kalifornijui tamo cunjam po San Francisku, L. A. i Santa Kruzugledam kako Walt Disney pada sa oblaka i izigrava muzuslušam slaboumne songove i malo uživam u dobrom bluzua onda ni to nisam više mogla da podnesemšto da krijem, nostalgija je uzimala mahapomisao na kuću ostavljala me je bez daha./vesna knezevic/

Link to comment

One Wants A Teller In A Time Like ThisOne wants a teller in a time like thisOne's not a man, one's not a woman grownTo bear enormous business all alone.One cannot walk this winding street with prideStraight-shouldered, tranquil-eyed,Knowing one knows for sure the way back home.One wonders if one has a home.One is not certain if or why or how.One wants a Teller now:Put on your rubbers and you won't catch a coldHere's hell, there's heaven. Go to Sunday SchoolBe patient, time brings all good things - (and coolStrong balm to calm the burning at the brain?)Behold,Love's true, and triumphs; and God's actual.Gwendolyn Brooks

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...