Jump to content
IGNORED

FK Partizan 2019/2020


MayDay

Recommended Posts

4 hours ago, MocaVukotic said:

 

moj evropski debi na JNA, jesen 1989, kup kupova drugo kolo, posle eliminacije celtica u prvom (čuveni mečevi u mostaru i glazgovu). imao sam 15 godina, opušteno sam išao sam na tekmu, tamo me čekala ekipa iz kraja (kasnio sam iz nekog razloga). kažem opušteno jer nema teoreme da bih danas ja pustio dete od 15 godina da ide samo na tekmu, i to evropsku sa tadašnjih 55.000 ljudi na stadionu.

dakle, kasnio sam, sećam se da sam pristigao na plato ispred juga a tekma je već trajala par minuta. na blagajni nema juga, sećam se i da je bilo još uvek dosta ljudi koji su se muvali tu po platou, ja idem unezvereno okolo, razmišljam šta ću sad, i začujem iznenada "el treba nekom jug", skočim ko oparen i dam mu sve para što sam imao, a to je bilo otprilike za kartu + što mi ćale dao nešto za klopu i piće. i uđoh na jug, ali samo sam nos promolio na tribinu, bilo je dupke puno, nije bilo šanse da se proguram do mojih, koji su standardno bili na onom delu do istoka, dole u nižim redovima. ništa, odgledah celo prvo poluvreme sa ivice ulaza. kao što većina zna, tukli su nas u prvom meču 4:3, i kad je milko dao gol za 1:0 imali smo rezultat  za prolaz. u mom sećanju bili smo mnogo bolji od njih u tom prvom poluvremenu. na pauzi uspem da se probijem do drugara, počinje drugo poluvreme. ako se dobro sećam, tekma se nekako usporila, nije bilo mnogo šansi, a onda su holandezi izjednačili preko ten kata 10 minuta pre kraja. šok. delovalo je da smo završili priču, ali su igrači partizana onda navalili iz sve snage, pa je pobegulja goran milojević, rođeni brat sadašnjeg zvezdinog trenera, postigao gol za erupciju na stadionu. neki nepoznati lik pored mene me je zagrlio, i ja njega, što da krijem, urlali smo i skakali od sreće, na kraju je i đurđević zabio još jedan, dobili smo 3:1 i prošli u 1/4-finale sa dinamom iz bukurešta (opet smo domaćini bili van beograda, u titogradu). nezaboravno veče na JNA, to veče protiv holanđana, išli smo nazad peške do sajma, laki kao perce, radosni, nasmejani, puni vere u slavnu budućnost, koja je, pa evo je baš tu, tu iza ugla, ne može nam izmaći. bilo je to naše poslednje proleće u evropi, pre onog meča sa dnjeprom. taj meč protiv groningena, a pri tom doživljen na samom stadionu, bio je jedan od onih što učvršćuju ljubav prema klubu, potvrđuju pripadnost crno-beloj boji, jedan od onih zbog kojih si ponosan i na sebe i na svoje opredeljenje. koliko sam bio razočaran što sam godinu dana ranije propustio romu u beogradu, toliko sam zahvalan što sam gledao groningen te prohladne jesenje večeri u beogradu 1989. bio sam klinac, život je još uvek bio lak i lep, za mene bez ikakvih naznaka da se samo par godina kasnije sprema veliko zlo. nije partizan, makar u moje vreme, imao neke strašno velike i bitne utakmice sa gigantima evropskog fudbala, kao što na primer zvezda jeste, ali su i ove naše, sa drugom ligom evropskog fudbala, kao što su seltik, roma i groningen, meni bile dovoljno velike da znam da svo to vreme i energija utrošena na praćenje i gledanje partizana nisu bili uzalud bačeni. taj prvi dvomeč sa groningenom odličan je primer utakmice koja te zauvek čvrsto drži na tom teškom navijačkom putu, koji si intuitivno odabrao još kako sasvim malo dete. i to nosiš sa sobom u grob.

 

nadam se da ćemo proći taj molde, al ko ga jebe ako i ne prođemo, i sutrašnji dan će svakako svanuti sa  verom u duši i partizanom u srcu.

+1

Link to comment

 

 

Padala kisa dva dana..sat vremena pred pocetak - stala. 

 

Akcija u kojoj Trobok (samo nek zucne neko protiv njega) ceka da da se neko otvori i ulece ex-selektor niotkuda...ma to kao da je trajalo satima. Lacio je tada bio kao danas PSG ili City, gazda Kranjoti je pravio tim za osvajanje skudeta, koji je bio sigurno najjace prvenstvo u Evropi..bilo je nevidjeno iznenadjenje sto smo u prvom kolu tamo odigrali 0:0 (Manciniju nije usao jedan magican sut pred kraj, zatresao precku)..kada smo ovde poveli...pa to je cirkus jebeni bio, svi se grle, guraju, padaju, skacu, vriste..imamo rezultat kojim izbacujemo jebeni Lacio.

 

Mislim da nismo bili ni previse razocarani nakon kraja. Imali smo malo parce sna, uzivanja, nevidjene srece i pokazivanja qrca zabarskoj koloniji placenika, koje je trajalo nekih pola sata. Za nas, izasle ispod sankcija i jebane svim i svacim, sa sukobom protivu sveta u najavi..vise nego dosta. 

Nikada nisam zamrzeo Krstaju u dovoljnoj meri, u meri koju zasluzuje zbog svog naprednjackog angazovanja, bas zbog ovog gola. I dan danas se najezim kad ga vidim. Gol, ne Krstajica. 

Link to comment

Prva utakmica ikada:

 

Partizan-Rijeka 1:1, Prekazi za fkp, izjednacio je sjajni Kustudic, 11.jun 1977.godine, bilo je DVADESET hiljada gledalaca pretposlednje kolo, na kraju smo bili 4. a Rijeka 5. (te sezone nas u Evropi rutinirao Dinamo Kijev sa sjajnim Blohinom)

 

https://en.wikipedia.org/wiki/1976–77_FK_Partizan_season

 

Sigurno najbolja medjunarodna utakmica na kojoj sam bio je Partizan - Real u LS, nema nikakve dileme... onakvo ludilo na tribinama (Jugu) ne secam se da sam video... vrhhhh

 

Kod mene nam blago rastu sanse za cetvrtak, javljam prognozu u sredu

Link to comment

Moja secanja sezu do davne 83` i utakmica sa Vikingom i ispadanja od Dinama iz Berlina. Doduse to je sve cega se secam, a za utakmice ne smem da tvrdim da sam gledao. Ali vec od sledece sezone i legendarnih dvomeča sa QPR-om i Videotonom, znam i gde sam gledao utakmice i kako sam se osecao...

Po meni je najlepsi gol Partizana u evrokupovima onaj Manceov u Londonu. Antologijska je i ona Milkova finta u Holandiji, mada sam ga tu opsovao neposredno pre postignutog gola i istegao stomacne misice kad sam se strecnuo da ce da zakomplikuje i promasi zicer.

Mislim da treba pomenuti i dva gola iz novije epohe zbog estetike, kontra protiv Djurgardena i Kleove makazice.

Uvek me razneze ove nostalgicne teme...

Edited by San Epifanio
Link to comment

Prva evropska - baksuzna 0-2 sa Dinamom iz Bukurešta u Podgorici Titogradu... I ja se sjećam nekih Peđinih propuštenih šansi, čini mi se da je jedna od njih bila i prečka 

 

Prva uopšte uživo - ne mogu se sjetiti, ali vjerovatno da je isto bila u Titogradu, protiv Budućnosti. Kad sam bio malji deca imao sam jednog tetka koji je (za razliku od tatka) volio fuzbal, pa je znao da me povede na stadion ponekad. 

 

(s tim tetkom sam na istom stadionu gledao i prvu utakmicu reprezentacije uživo - i kad se toga sjetim, biće da je taj stadion, u stvari, baksuzan - igrali smo (SFRJ) 4-4 sa Velsom, i čini mi se izvisili za neko prvenstvo)

 

Prvi derbi koji sam vidio na TV - nemam pojma kad tačno, misli da je kraj 70-ih u pitanju - naša pobjeda od 3-2

 

Poslije sam gledao dosta derbija uživo - omiljeni mi je 3-1 u revanšu polufinala kupa negdje devedesetih, ne mogu se sjetiti kad tačno (oni imali 1-0 iz rupe, Savo dao glavom iz trka na dugu Brnovićevu loptu za naših 1-0 na JNA, pa ondaK dva penala u posljednjih 5 min (meni se, pod adrenalinom, činilo da nijedan nije bio, tj. da je njima sviran iz zle namjere, a nama radi kompenzacije kad je izgledalo da je sve gotovo), i onda Vasiljević za prolaz zavlači neki odbitak van 16, malo iskosa, kroz šumu nogu... :Hail:

 

Posle gledao i sa Realom u lizi šampinjona, pa nekoliko godina ksnije kad je a Kleo se kleo zavukao onu golčinu (valjda) Helsinkiju za 3-0 u nekim kvalifikacijama...

 

Link to comment

... a inače to za grljenje sa nepoznatim muškarcima :Jova: kad damo gol - to je 1/1...

... a jedan od najjačih utisaka sa tih derbija koje sam odgledao uživo je bio neki kralj na jugu koji je, po svojoj spoljašnjosti, najvjerovatnije bio pripadnik Romske manjine, ali zakleti naš navijač... bješe čovjek relativno krupan, u ozbiljnim godinama (vjerovatno negdje oko 35, max 40 - ja tada bio u ranim 20-im pa mi to djelovalo kao ozbiljne godine, da ne kažem starost), u crnoj kožnoj jakni, a zapamtio sam ga jer je tako sočno psovao zvezdu na način koji je... hm, najblaže rečeno bio u koliziji sa njegovim pretpostavljenim etnicitetom.

 

"Pu, cigani, majku vam onu cigansku!"

 

i sl.

Edited by Pantelija jr
Link to comment

prva ikad, 3:1 na jna protiv osijeka, avgust '82. uzeli titulu te godine, nenad stojkovic poslednja sezona cini mi se, moca isto na zalasku karijere al' i tad - bog na terenu. klincarski, varga i jesa std spartali, djelmas i zivkovic doktori fudbala za ove danas, smajic, cava i mance dizali ceo stadion na noge.

 

evropska - groningen, milko, opevano u narodnim vec...

 

edit: prva evropska da je se dobro secam - 4:0 protiv qpr '84. - mance, uh...

 

najbolje tekma/igra ikad: 10:1 protiv napretka '92 - fudbalski nba, potpuno ludilo na tribinama i terenu, nasa, igrom, najdominantnija sezona, s mijatom, jokanom i zahovicem. prva sezona za sava, nadja i ciru cini mi se.

Edited by Nebojsa
zaboravih...
Link to comment

ne znam u cemu je fora sa tim osijekom al kapiram da je 75% dece iz osamdesetih (grobara i cigana) na svoju prvu utakmicu islo protiv njih. verovatno su roditelji cenili da je to prihvatljiv nivo guzve za klince. ako se dobro secam, sledeci protivnik kojeg sam gledao uzivo bilo je sarajevo. 

 

sto se samostalnih odlazaka na stadion tice, mi smo u kraju (opet i cigani i grobari) imali foru da na kvarno demo na derbi na poluvremenu jer smo tad mogli da udjemo za dz. to smo radili jer nam roditelji nisu dozvoljavali da sa 12-13 godina sami idemo na utakmice a samim tim nismo ni imali love za kartu... 

Edited by Bright Billy
Link to comment

Prvog sto se secam sa JNA je utakmica Partizan - Iskra 10:0 u kupu Jugoslavije, imao sam 6 ili 7 godina. Savo Milosevic i Georgi Hristov su tada harali domacim terenima. Zapamtio sam i da su ovi momci iz Danilovgrada, cak sam i naucio gde je Danilovgrad zbog toga.

 

Pre toga sam imao snimljeno na VHSu nesto sto se zvalo otprilike "Letnja liga sampiona" ili tako neki djavo, igrali su Zveda, Partizan i Vojvodina unakrsno, Zvonko i Milojko na komentatorskim pozicijama. To sam gledao ko navijen iznova i iznova, u toj ediciji smo pobedili u turniru, cini mi se Vosu 4:2 a Zvezdu 2:1. Bila i "Zimska liga sampiona".

 

Bio je i onaj jedan period kada nije bilo TV prenosa vecitih derbija, pa se slusao radio, jbt koliko sam se useravao tokom tih prenosa, radio komentatori vole da naglasavaju tonom glasa sve zivo, uvek je frka, uvek je opasno po gol. Posle kad pogledas snimak pola tih frki je neka nebitna borba za loptu na 40m. I onda puknemo a u skoli te sutra ceka pakao.

 

Sad evo mislim da ima punih 15 godina kako nisam otisao na stadion.

Link to comment

TV Liga Šampiona. Najgori su ovi novokomponovani navijači koji sad moraju da ubeđuju ljude u to da dugo godina prate Partizan pa štrebaju... i to neuspešno.

Link to comment

Prva evropska da pamtim. Kroacija 1:0 posle toga Njukasl. Pre toga od evropskih pamtim samo finale Borusija Juve

Sent from my H3213 using Tapatalk

Link to comment
31 minutes ago, Goranz said:

TV Liga Šampiona. Najgori su ovi novokomponovani navijači koji sad moraju da ubeđuju ljude u to da dugo godina prate Partizan pa štrebaju... i to neuspešno.

preteca te lige su bili tradicionalni "tv turniri" koji su se odrzavali otprilike pocetkom avgusta i bili prvi fudbal posle otprilike 2, 3 meseca letnje pauze. dva tv kanala, rtb1 prestaje s emitovanjem negde oko ponoci, dok na drugom program pocinje otprilike u 5 popodne, zavrsava najkasnije u 11 - jedna tekma nedeljno se prenosila u proseku... u najboljem slucaju.

 

kakve crne kvalifikacije za kvalifikacije za plejof kupa sampiona/kupova/uefa poput ovih mrcvarenja u poslednjih 20 godina - "evropa" pocinjala tek krajem septemba, pocetkom oktobra. doduse, mi smo nekako uvek bili baksuzni bili po tom pitanju - ne znam da li postoji ijedan klub koji se putem prvenstva/kupa kvalifikovao za neki od evro kupova, a na kraju, iz raznih razloga, nije ucestvovao u istom. pritom, i to sto smo odigrali, uglavnom je bilo kilavo i traljavo, uz par lepih, prethodno pomenutih izuzetaka.

Link to comment
Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...