Ovo je topik posvećen malo više gospođi Šverko koja se bogznazašto zove Radojka i još pomalo više šampionu Đaniju Šverku, istrijanskom Flojdu.

 

Nisu bili ni muž i žena, ni brat i sestra, eventualno rođaci pošto su oboje iz Buzeta.

 

Đani je odletio san, ča je štio sam:

 

 

a Radojka još kanta i jubi:

 

 

 

Uspu ćemo malo i da pomenemo razne drage tipove koje pamtimo što sa stena Rovinja, što iz vojske u Puli.

 

Recimo ovog genija:

 

 

Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.

Ja te svaku noć sanjan.

To je i dobra prilika da se setimo prvog vlasnika Rolsa u SFRJ,  Alfija Kabilja i vremena kad su kompozitori bili crvena buržoazija i plejboji:

 

 

 

 

A i malo o lepoti:

 

 

Čisto da overimo zašto su žene lepše od devojčica.

 

 

Malo o talentu:

 

I još malo o talentu:

 

radojko šverko lipo piva a alen je genijal!!

I jedan genije iz Vodnjana:

 

 

Kako da se skinem š nje

I jedan genije iz Vodnjana

 

Livio Morosin prvo je vodio jedan opasan band, Gustaph y njegovi dobri duhovi, neka vrsta istrijanskog Duh Nibora. Koliko su bili dobri, može da se vidi samo na retkim live snimcima iz osamdesetih:

 

 

Live snimci su najbolje što je ostalo iza te inkarnacija Gustaph-a, pošto je njihov jedini studijski album 'V' uredno zasrao Milan Mladenović svojom besmislenom produkcijom :

 

Edited March 6, 20178 yr by April

1990. Livio napušta band, pa tako dobijamo dve nove istrijanske sriče - Gustaph y njegovi dobri duhovi postaju Gustafi, otrovna smesa istarske narodne, bluza i teks meksa:

 

 

 

dok Morosin kreće solo da izda nekoliko čudesnih kolekcija pesama: 

 

https://www.youtube.com/watch?v=n83S79kOao4

 

 

Svaki kuščić tvoga tila

Kroz moje ruke je pasa,

Bez da mi rečeš znam ća biš stila,

On to ne more, on to ne zna...

Jergović O Morosinu, 2013. :

 

Nakon kratke, i već veoma davne epizode s Gustafom i njegovim dobrim duhovima, kada je dijelio band s Edijem Maružinom, još jednim velikim istarskim mužen i songwriterom, Livio je, pišući i komponirajući za Alena Vitasovića, snimio najfascinantniji hrvatski pop album u posljednjih četvrt stoljeća – “Gušti su gušti”. Godina mračna 1993, vrijeme kada Tuđman po Istri naseljava svoje razbojnike, djecoubojicama, hrvatskim vitezovima i rasovima s Pakračke poljane dodjeljuje ispražnjene kuće i stanove, da šire oko sebe strah i trepet, i da se na predstojećim izborima Istrijani dobro zamisle, nad sobom i svojom djecom i unucima, za koga će glasati. Namjera je bila ozbiljna: da se Istra rekroatizira naseljavanjem ratne halaše i nesretnika iz Srednje Bosne, i jedino je tu Franjo Tuđman bio totalno poražen. Etničke rekompozicije, od Vareša, Zenice, Sarajeva i Kaknja, preko Bosanske Posavine do Banije i Korduna, Like i Knina, savršeno su mu dobro išli. Pod njegovom očinskom rukom nestajali su narodi. Jedino što nije mogao bilo je da promijeni Istru. Previsoka je bila Učka. Svježe su Istranima bile pouke njihovih egzodusa. Čvrsti su se pokazali svi istarski identiteti. Nije ih se dalo na zlo okrenuti.

Edited March 6, 20178 yr by April

http://www.yugopapir.com/2017/07/kako-je-benito-mussolini-pretucen-u.html

Livio Morosin prvo je vodio jedan opasan band, Gustaph y njegovi dobri duhovi, neka vrsta istrijanskog Duh Nibora. Koliko su bili dobri, može da se vidi samo na retkim live snimcima iz osamdesetih:

 

 

Live snimci su najbolje što je ostalo iza te inkarnacija Gustaph-a, pošto je njihov jedini studijski album 'V' uredno zasrao Milan Mladenović svojom besmislenom produkcijom :

 

sad, ko je tu zasrao pitanje je. 

kaseta pre prvog album kruzi netom. to je apsolutno fenomenalno.

inace sam ja kacio ovaj zivi snimak gore ;)

 

http://yammat.fm/dino-sverko-yammat-svi-bismo-trebali-puhati-isti-rog/

 

Eh da je živ Tusta, ne bi se ovi tako lako izvukli...