Jump to content
IGNORED

Permanentna kriza domaće ekonomije


Lord Protector

Recommended Posts

U Kragujevcu samo da voze Fiat a u Priboju svi da voze FAP kamione, i oni sto su do sada vozili juga. Dobro moze i FAP autobus ako bas mora, to za one koji su do sada vozili neki karavan.

Link to comment
  • Replies 2.6k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Tribun_Populi

    485

  • Luther

    345

  • Prospero

    230

  • Lord Protector

    215

Top Posters In This Topic

Posted Images

 

Namenski je samo uobičajeno rezigniran i hoće da bude neuznemiravan u svojoj melanholiji.

 

kao da ne potrošismo 60 strana na raspravu gde je zapravo taj balans u slučaju Srbije, šta utiče na njegovo lociranje i kakve efekte proizvodi.

:D

Sto bre Prospero sinko cackas mecku?

Svakojako bih mogao da kvalifikujem svoja raspolozenja kad procitam po nesto tvoje - narocito ono kad bas onako zestoko lupis ili se salis - ali kao melanholiju jok.

Vise onako попижђавање, taj rad... 

 

A sto se boldovanog tice - nisi u pravu, po ko zna koji put - nikako: kamo lepe srece da se raspravljalo.

Nije, i pored toga sto sam - i ne samo ja - nekoliko puta skrenuo paznju ili barem pokusao da skrenem, na cinjenicu da je prica postala ideoloska.

Videh danas dodje par ljudi i iz mesta na topiku prepoznade CvP simptome: u pravu su, i to najpre zahvaljujuci tebi koji ne umes da se zaustavis i kome je iznad i pre svega ideoloski zadatak da pokaze (ne dokaze, ti to uzimas zdravo za gotovo) da je tamo negde do 1990. sve bilo bljak, i - tu se zaustavljas.

Posle toga dodas malo ekonomije, malo saljenja, malo citata probranih da tebi odgovaraju i tako 60 stranica.

Kad se pojavim ja ili neko drugi, svejedno, i pokusam da napomenem da mozda ipak nije bilo toliko bljak, da je mozda postojala, stvorena neka supstanca, da je mozda bilo nekih inskustava, pozitivnih ili negativnih, svejedno, koja bi vredelo razmotriti ili ih se barem podsetiti, ti se uteknes optuzbama za nostalgiju ili saljenju.

Ponekad i dignes nos.

Sreca sto nisi karakter pa se uvek vratis  :sleep:

Link to comment

Dok je nasa drzava upredena do lakta u privredne tokove, kao sto jeste, jako ce se tesko ista promeniti. Imas masu ljudi koja glasa da bi sacuvala/dobila posao, i politicare koji gledaju samo koje ce javno preduzece i koje ministarstvo da zauzmu i koliku lovu. Naravno da je onda reforma pravosudja poslednja rupa na svirali, vlada je zaboravila time da se bavi jer su se svadjali oko sastava upravnih odbora JP.

 

Kada se to sve odstrani - da li planski, tako sto ce doci neki Radule, ili stihijski, tako sto ce to odraditi neki Vucici, Tadici, ili jos gori - onda ce mozda preovladati gledanje na drzavu kao na neki servis gradjana, a politicari ce se upinjati da ostanu na vlasti tako sto ce pokusavati da poboljsavaju taj servis.

 

Sta i kako treba raditi u Srbiji po pitanju ekonomske politike necu da ponavljam, postoji ekonomski program pokreta Dosta je bilo sa kojim se ja 80-90% slazem, i skoro 100% po najbitnijim pitanjima, a vec smo razglabali po forumu o tome milion puta.

 

Mi dakle prvo treba da izadjemo iz situacije gde drzava tom biznisu koji spominjes smeta, sto ce samo po sebi biti ogroman podsticaj - svima - pa onda mozda mozemo da razmisljamo o tome kako da u nekom buducem trenutku pomaze.

 

U medjuvremenu, nek drzave pomaze van direktnih privrednih tokova - tako sto ce isplacivati neku socijalu od koje moze da se zivi, npr. I nek radi stvari koje su u sustini vantrzisne i koje inace treba da radi a ne radi kako treba - npr. da zavrsi jebeni Koridor X napokon, da izgradi mrezu autoputeva (osim ovog jednoipog sto imamo trebaju nam jos 2), itd. itd. Ima toliko stvari na koje treba trositi pare i koje ce stimulisati privrednu aktivnost (recimo putare) i nizasta nije potrebna razvojna banka, protekcija trzista, i slicno.

Bratac, razumemo se skroz. Problem leži u tome samo da li si ti za to da se održi, uslovno rečeno, "kreditna linija" u smislu mogućnosti vantržišnog (jeftinog) finansiranja biznis projekata ili ne. Ono, klinac ima ideju ali nema pare, ali ima volju i sposobnost, plus ima ko da zalegne za njega (i hipotekom, ako treba). Jednakost šansi, ne rezultata?

 

TT tj. CZ M57

Link to comment

Ponovicu, nacelno ti mehanizmi pomoci postoje ali daju lose rezultate.

 

Ima i retkih dobrih primera - recimo inkubator tehnickih fakulteta u Beogradu. Taj pristup mi se svidja jer nije akcenat na dobijanju para vec na jeftinom pristupu resursima - dobijes za male pare (ili mozda na pocetku dzabe, ne secam se tacno) kancelarijski prostor, pristup resursima (kompjuteri, alati, laboratorije), imas 2 godine da od toga napravis nesto i posle moras da se iselis. Pa ko uspe uspe. Znam za neke firme koje su prosle kroz taj proces i kojima je to pomoglo da se uvecaju i ucvrste i da posle bez problema izadju i iznajme prostor na trzistu i nastave da posluju pozitivno. Nacelno ne bih imao problem sa tim da tako nesto pokusa da reprodukuje svaka opstina, praznog prostora u drzavnom vlasnistvu ima koliko hoces, opremiti to da bude neki bazicni kancelarijski/radionicarski prostor nije veliki trosak (plus se za to garant mogu izvuci pare iz nekih stranih fondova, jer to zvuci kao ,,seksi" projekat a u sustini je standardna sema koja je darodavcima poznata), pa nek se to da klincima sa idejama na koriscenje.

 

Ono cega sam protiv je deljenje zive love iz budzeta, jer se u praksi pokazalo lose - ili nista ne ode gde treba, ili na svaki dinar koji dobio neko ko treba ode jos 5 kome ne treba. Tako funkcionise Fond za razvoj, tako su oni omladinci G17+ koristili startap kredite da idu na letovanja, itd.

 

Ima ono sto je spominjao Prospero na pocetku ovog topika a i isto je predlagao Radulovic dok je bio ministar, a to je garantni fond (Radule je predlagao da se FzR transformise u garantni fond). To nije ideja koja mi se nacelno mnogo svidja ali bi mogao da je progutam kao neko prelazno resenje. Dakle drzava garantuje odredjene kredite (tj. delove tih kredita) koje komercijalne banke daju preduzecima i time obara kamatu koje ta preduzeca placaju (jer banci obara rizik). Radulovic je ovo branio kao prelazno resenje, za snizavanje kamata koje se prevelike za preduzeca u Srbiji dok one ne padnu prirodno nakon strukturnih reformi. Prednost u odnosu na direktno drzavno kreditiranje je to sto 1) ko ce dobiti kredit bira banka, ciji je cilj da se kredit vrati i na njemu zaradi, a ne neki drzavni sluzbenik ciji je cilj da u koruptivnom dilu izmuze novac iz budzeta i 2) sto se pare povlace iz budzeta u sustini samo ako aranzman propadne tj. firma nije u stanju da vrati kredit (aktiviranje garancije), u uspesnim slucajevima drzava u sustini ne placa nista. Nema ,,zivog" toka novca iz budzeta na koji neko moze da se nakaci.

 

I ovo ima svoje mane, ali je dovoljno bolje od postojece situacije da se moze nekako svariti.

 

Ima i ona druga Raduloviceva ideja iz vremena ministrovanja prema kojoj sam daleko skepticniji, a to je drzavno potpomognut venture capital (VC) fond. Valjda je bila ideja da 70% novca dolazi od privatnih investitora, a 30% od drzave. Jedino sto mi se kod ove ideje svidja je to sto prepoznaje jasno cinjenicu da je bilo kakvo ulaganje u Srbiju rizicna visokospekulativna investicija, te da su potrebni ljudi koji su na takve investicije spremni i sa njima imaju iskustva, a to su venture kapitalisti i VC fondovi. Opet, nacelno je prednost toga sto vecinu novca daju oni a ne drzava, tako da oni imaju kontrolu nad tim fondom i odlucuju gde ce ici novac, a ne birokrate. Ono sto meni nije jasno je odakle napuniti tih 70% koje treba da popune privatnici? Odakle ce doci taj novac, zasto? Samo tako sto ce drzava reci ,,evo ovo sada postoji"? Nisam bas siguran. Dok mi je nacin funkcionisanja garantnog fonda jasan i prilicno transparentan, ovo sa VC fondom mi je daleko mutnije. OK, da stvarno postoji neko sa tih 70% novca ko samo ceka da drzava da svojih 30% pa da krene u biznis, to je opet nesto sto bi se kao prelazno resenje moglo svariti, ali nisam siguran kako uopste doci do te tacke. Radulovic je ovo takodje branio kao privremeno resenje, tvrdeci da investicije kroz VC fondove nisu poznate u nasoj privredi, te da ce drzava to da ubaci u sistem kao novinu, ,,zavrti" i posle se povuce.

 

Stevanovic je, cini mi se iskrenije, oba predloga branio na TR kada su prozivali za intervencionizam da jednostavno uvek postoji veliki politicki i javni pritisak ,,da drzava uradi nesto", a ove 2 stvari su po njima bile nacin da drzava uradi nesto sa najmanje stete po budzet, a da se usput mozda ostvari i neki rezultat. 

Link to comment

Kada govorimo o državnoj strategiji ona se pre svega odnosi na ono što se neće raditi. Dakle, neće se raditi jedno 90% stvari koje su urađene u Srbiji, počev od privatizacije koja podržava otuđenje zemljišta i promenu/gašenje osnovne delatnosti, preko fonda za razvoj i domaćih banaka čija je jedina svrha da kreditiraju tajkune, pa do plaćanja stranim firmama 10k evra da otvore jedno radno mesto na kojem će se plesti čarape, razvlačiti žice i obavljati slične visokotehnološke i ultraprofitabilne delatnosti.

 

Imamo poljoprivredno zemljište? Ajde da damo neke olakšice proizvođačima i da im pomognemo da se organizuju i ukrupne, da im nakupci ne skidaju kajmak svake godine. Ne možemo da spasemo velike sisteme? OK, ajde da damo neke povoljne kredite preduzetnicima koji su se etablirali na domaćem i stranom tržištu, da prošire kapacitete i da zaposle još po par stotina ljudi. Treba nam makar nešto veliko? OK, ajde da u nekoj branši napravimo super povoljne uslove za velike strane investitore i da to bude neka branša u kojoj učestvuju ozbiljne tehnologije i znanje, a ne pletenje čarapa. Imamo neke pametne klince koji znaju da roksuju softver? Ajde da im napravimo tech inkubatore i dovedemo neku tech infrastrukturu, pa da mogu da osnuju firme i od njih naprave nešto ozbiljno tipa 100-150 ljudi, a ne da rade po iznajmljenim gajbama za keš na ruke.

 

Naravno u svemu tome bude ponešto muljanja, partijskih veza itd. ali imaš neku supstancu koja generalno fukncioniše i nešto stvara. Ne kao u Srbiji, da na papiru imaš dosta od navedenog ali da u praksi skoro sve funkcioniše u svrhu odlivanja love tajkunskim i partijskim projektima. Odupiranje takvom izopačenju sistema je takođe deo državne strategije (za koju je, opet, mnogo važnije da postoji u glavama nego na papiru za čije pisanje je Srbija dobila 10 miliona evra od EU od čega je 8 miliona otišlo stranoj konsultantskoj firmi specijalizovanoj za pisanje strategija). A to nije ni teško ni nemoguće - zahteva nekoliko sposobnih ljudi na ključnim mestima i punu podršku tim ljudima (ako treba do samog državnog vrha) da dok grade sistem imaju čime da ga brane od lešinara i da imaju čime da probiju tamo gde im raznorazni tutumraci podižu barikade. Kao misaoni eksperiment možemo da uzmemo neki šbb kbb eksperiment u kojem Psiholabud npr. daje punu podršku Raduloviću i poručuje onom Spaskovskom da mu u roku od juče dostavi ličnu kartu RTB ili će najpre biti smenjen a onda i malo detaljnije proveren. Kao, nije mogao da zatuče i njega i ostale dinkoviruse sa 50% podrške? Naravno da je mogao, podrška je majka keva. Ali nije to uradio jer je pilićar u duši, vulva u srcu i bolesnik u glavu.

Link to comment

 

 

Sad će Luther da kaže da ako neko želi da ispunjava hrvatskim seljacima traktorstalgične snove može ali ne od mojih para. Neka se lepo Hrvatska država obaveže da će otkupljivati tisuću godina odrđeni broj replika IMT traktora iz osmdesetih godina prošlog veka i neka subvencionira njihovu prodaju svojim seljacima. Mi ćemo da ih pravimo, ima tih planova valjda sačuvanih a ima i ljudi sa mamutskim pamćenjem pa će da se sete.

 

Ovaj drugi link je super, gospon Hittner je privatnik, može da pravi šta mu srce ište od svojih para i prodaje kome hoće. I ja samo to tražim. 

 

 

Ovo je trebalo da pokaže da postoji tražnja za jeftinim traktorima, kako u komšiluku tako i u zemljama u razvoju jer je pre par strana bila priča u stilu  kome to treba. Nisam ulazio u vlasničku strukturu. 

Link to comment

 

Imamo poljoprivredno zemljište? Ajde da damo neke olakšice proizvođačima i da im pomognemo da se organizuju i ukrupne, da im nakupci ne skidaju kajmak svake godine. 

Dobro si me podsetio: jos jedna propustena prilika, bice sa predumisljajem, da drzava podrzi neku privredu i to izistinski - srpsko zadrugarstvo, model koji je uspesno funkcionisao jos od kraja 19. veka, u praksi proveren, mrljavljen tokom socrealistickih poljoprivrednih lutanja, ali sa odlicnom infrastrukturom kao zaostavstinom.

Zadrugarstvo, prilika, verovatno i jedina, a jos verovatnije poslednja, da se moderl srpskog farmerstvatm sa sitnim i rascepkanim imanjima ocuva i razvija, minimalno pomognut od drzave: cini mi se, pravnici ce znati, da je Zakon o zadrugama odlagan godinama posle 2000, ako je uopste donesen, a ono resenja koja su spominjana sa zadrugarstvom i namerom drzave da strateski pomogne sopstvenu poljoprivredu nisu ni za kurac.

Mladi i pametni su imali preca posla, a politicko neznanje glede poljoprivrede u Srbiji je monumentalno i seze do slikanja u par stala, ako i toliko.

Ali su zato svima usta bila puna novih tehnologija, Miskovica i ostalih pljackasa kao sanse za agrar :isuse:  

Edited by namenski
Link to comment

Videh danas dodje par ljudi i iz mesta na topiku prepoznade CvP simptome: u pravu su, i to najpre zahvaljujuci tebi koji ne umes da se zaustavis i kome je iznad i pre svega ideoloski zadatak da pokaze (ne dokaze, ti to uzimas zdravo za gotovo) da je tamo negde do 1990. sve bilo bljak, i - tu se zaustavljas.

Ne čitaju dobro, vajda zahvaljujući Katiću u prvom postu na temi:

 

 

...

Vratimo se ključnom pitanju – kako je moguće da je utopistički socijalistički sistem, sa svim dobro poznatim i nespornim manama, bio efikasniji od racionalnog kapitalističkog sistema koji je danas sceni.

Iako ne jedini, verovatno se najvažniji ekonomski razlog ovog prividnog paradoksa krije u monetarnoj sferi, preciznije, u strukturi i funkcionisanju kreditnog sistema. Najvažnija skrivena prednost socijalističkog razvojnog modela bila je vezana upravo za način na koji je funkcionisao bankarski sistem.

...

 

 

To je baza njegovog rešenja, kako polemisati sa njegovim ponuđenim rešenjem a da se ne priča i o tome?

 

 

Sreca sto nisi karakter pa se uvek vratis  :sleep:

Moram više da vežbam, nije zgoreg početi sada.

Link to comment

Dobro si me podsetio: jos jedna propustena prilika, bice sa predumisljajem, da drzava podrzi neku privredu i to izistinski - srpsko zadrugarstvo, model koji je uspesno funkcionisao jos od kraja 19. veka, u praksi proveren, mrljavljen tokom socrealistickih poljoprivrednih lutanja, ali sa odlicnom infrastrukturom kao zaostavstinom.

Zadrugarstvo, prilika, verovatno i jedina, a jos verovatnije poslednja, da se moderl srpskog farmerstvatm sa sitnim i rascepkanim imanjima ocuva i razvija, minimalno pomognut od drzave: cini mi se, pravnici ce znati, da je Zakon o zadrugama odlagan godinama posle 2000, ako je uopste donesen, a ono resenja koja su spominjana sa zadrugarstvom i namerom drzave da strateski pomogne sopstvenu poljoprivredu nisu ni za kurac.

Mladi i pametni su imali preca posla, a politicko neznanje glede poljoprivrede u Srbiji je monumentalno i seze do slikanja u par stala, ako i toliko.

Ali su zato svima usta bila puna novih tehnologija, Miskovica i ostalih pljackasa kao sanse za agrar :isuse:  

 

Zadrugarstvo, naravno. Obaška što više niko ne spominje komasaciju i ukrupnjavanje poseda, jedini ko je o tome pričao je pokojni Zaharije Trnavčević. Posed u Srbiji je nenormalno usitnjen lošim propisima prilikom nasleđivanja. Ako su dva brata živela u gradu a jedan ostao na selu delili su na ravne časti imanje od desetak hektara bez obzira što ova dvojica ne obrađuju zemlju. Trebalo je dati pravo preče kupovine onima koji obrađuju zemlju. Tako da je sada u Srbiji posed usitnjen do maksimuma, gomila zemlje se ne obrađuje i zaparložena je. Niko ne rešava taj problem.

Trebalo bi da se u katastru napravi baza zemljišta i parcela, sa kategorizacijom kvaliteta i da se krene u komasaciju, tj ukrupnjavanje i razmenu zemljišta. Sada postoji moderan geo softver, nikakav problem je da se napravi optimizacija korišćenja zemljišta i da se izvrši komasacija. Seljaci bi tako imali veća imanja u komadu, mnogo bi manje trošili gorivo, imali bi jeftiniju obradu zemljišta i mogli bi da seju veće površine. To bi bio nukleus za njihovo veće udruživanje i intezivniju poljoprivredu.

Zemlja koja se ne obrađuje mogla bi da se popiše, i ona da se ukrupni komasacijom, ponudi u zakup seljacima koji je već obrađuju.

To je ogroman posao, ali ga niko u Srbiji ne obavlja niti mu pada na pamet da krene u njega. Ministarstvo poljoprivrede je najveće ministarstvo u državnoj upravi ali mi se čini da je tamo jedna velika crna rupa bez ideja i inicijative.

Ovaj posao oko komasacije je po meni ključan da se intezivira poljoprivredna proizvodnja u centralnoj Srbiji.

Zakon o zadrugarstvu je mislim skoro donet, i nije toliko loš. Samo je za realizaciju ideje o zadrugarstvu i akcionarstvu u poljoprivredi potrebno mnogo više od lepih želja. Treba zasukati rukave i krenuti na posao.

Edited by slow
Link to comment

 

Zakon o zadrugarstvu je mislim skoro donet, i nije toliko loš. Samo je za realizaciju ideje o zadrugarstvu i akcionarstvu u poljoprivredi potrebno mnogo više od lepih želja. Treba zasukati rukave i krenuti na posao.

Mozda je donet, ne znam, znam da se o njemu sralo godinama: problem je sto niko s kim sam svojevremeno razgovarao ne zna sta je u stvari zadrugarstvo i kakve prilike pruza.

Obaska sto je par excellence primer kako drzava moze da utice i usmerava i to sa relativno malo para, na stranu komasacija i ostale pratece delatnosti: problem je sto je a la Prospero & Luther & Hazard & Co ekipa toliko ogadila samu ideju kolektivnog napora i udruzivanja, a sve u korist nekog izmastanog individualnog preduzetnistva koje ce - samo da se malo srede neke nevazne pojedinosti - da od svih Srba ocas posla napravi milionere i to u visokotehnoloskim granama, jebes sekire, motike i traktore...

Link to comment

U Kragujevcu samo da voze Fiat a u Priboju svi da voze FAP kamione...

 

Pa da me zovu hifsterom kad se pojavim ovako:

 

 

 

 

Link to comment

Ponovicu, nacelno ti mehanizmi pomoci postoje ali daju lose rezultate.

 

Kod nas skoro svaki angažman daje nikakve do jako loše rezultate. To sa garancijama je i Prospero iznosio u startu, ali to je komercijalni kredit - pašće naduvana kamatna stopa sa 12% na 7% - i opet biti mnogo.

 

Ja sam svestan da je država en general loš kreditor i da se to na kraju svede na poklon podobnima, pa je zato po meni skroz OK da to administriraju poslovne banke, uz proviziju. Znači klasičan servis, a pare iz budžetske linije shodno projektovanoj nameni (sektorski, tetitorijalno, tehnološki, kako god) i uz simboličnu kamatu.

 

TT tj. CZ M57

Link to comment

Kod nas skoro svaki angažman daje nikakve do jako loše rezultate. To sa garancijama je i Prospero iznosio u startu, ali to je komercijalni kredit - pašće naduvana kamatna stopa sa 12% na 7% - i opet biti mnogo.

 

Ja sam svestan da je država en general loš kreditor i da se to na kraju svede na poklon podobnima, pa je zato po meni skroz OK da to administriraju poslovne banke, uz proviziju. Znači klasičan servis, a pare iz budžetske linije shodno projektovanoj nameni (sektorski, tetitorijalno, tehnološki, kako god) i uz simboličnu kamatu.

 

TT tj. CZ M57

 

Ali nikako da se bankama subvencioniše ta razlika u kamati ako kreditiraju privrednike. To banke jedva čekaju, da im neko subvencioniše lihvarske kamate.

Banke ovde visoke kamate pravdaju visokom cenom kapitala na međunarodnom finansijskom tržištu, visokim rizikom poslovanja, lošim rejtingom zemlje...kao da oni nisu jedan od uzroka baš takvog stanja. Ceo finansijski i monetarni sistem je podešen tako da su oni na vrhu lanca ishrane, imaju pola milijarde € profita godišnje (to je ono što ode u centrale preko grane zvanično, ko zna kolike su prave cifre).

A ko je podesio tako sistem? Pa upravo ona ekipa koja je bila na vlasti a sada sedi u upravnim odborima banaka, akcionari su banaka ili imaju neke finansijske koristi od njih. Na prvu loptu: Pitić je predsednik upravnog odbora Societe Generale, inače Vlahovićev kum, Đelić je u Credit Agricole (ima skoro 40 miliona € u akcijama), Jelašić je CEO Erste u Budimpešti, tako dalje i tako redom. Vrana vrani oči ne vadi.

Ti ljudi nisu hteli da reformišu sistem tako da interesi građana i privrede budu ravnopravni interesima banaka i da ovde vladaju fair uslovi poslovanja. Nema od privrede, standarda, industrije i razvoja ništa dok se ne raspetlja to vrzino kolo. To je faktički nemoguća misija, tako da je jedino što je ovde izvesno još žešće propadanje i siromašenje.

Edited by slow
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...