Mađarska okupacija delova Jugoslavije 1941-1944. godine

[Radoye]

1 hour ago, Vjekoslav said:

svaka cast, nije bio lak zadatak, em starinski pisana slova, em madjarski jezik, bravo.

 

Poznato mi je njegovo pismo vec od ranije tako da mi nije bilo tesko.

 

1 hour ago, Vjekoslav said:

na primjeru Premijera Teleki Pála mozemo lijepo vidjeti i ono sto si govorio za wikipedije. za srpsku wikipediju spomenuto oprostajno pismo je najbitnija stvar u njegovom zivotu. cak je i ulicu dobio u Beogradu na konto odbijanja da ucestvuje u agresiji na Jugoslaviju. za madjarsku pak wikipediju on je prvenstveno znanstvenik / profesor (kartograf, etnograf), celnik izvidjackog pokreta, veliki prijatelj Poljske, i premijer mucenik koji se nasao, ni kriv ni duzan, ukljesten izmedju tadasnjih velesila; Njemacke, Engleske i Sovjetskog Saveza. medjutim engleska wikipedija stavlja naglasak na njegov antisemitizam.

 

To je to. Vikipedija je odavno postala sredstvo za propagiranje nacionalnih mitomanija.

[Vjekoslav]

dobro jutro Vjekoslave, da si pazljivije procitao uvodni post autora topika, a zatim i kompletnu prvu stranu, ne bi postavljao kviz pitanje na koje je vec odgovoreno. 

 

...

 

On 3.11.2015. at 3:50, Radoye said:

Dobrovoljci

 

naletio sam na izvorni dokument / kartu iz maja 1941. koja "rjesava nacionalni & imovinski problem"

 

 

 

 

https://maps.hungaricana.hu/hu/HTITerkeptar/34005/view/

 

...

[Cane Vukic Prebranac]

On 1.2.2022. at 3:15, Vjekoslav said:

medjutim engleska wikipedija stavlja naglasak na njegov antisemitizam. i usput detaljnije objasnjava odakle uopce antisemitizam u Madjarskoj nakon Trianona. ovo je btw. i meni bilo zanimljivo za prostudirati, jer od ranije znam, iz raznoraznih memoara starih osjeckih Jevreja, a posebno onih koji su u drugoj polovini 19. stoljeca iz Budimpeste dosli zivjeti u Osijek, koliko su ti ljudi bili odusevljeni madjarskom revolucijom 1848., jer im je tada, po prvi put uopce, omogucena gradjanska ravnopravnost. biti pripadnikom madjarske nacije tada bio je dosanjani san za mnoge madjarske Jevreje.

 

i kako se to onda sve okrenulo nakon poraza u 1. svjetskom ratu i Trianona, uzas.

 

Јевреји су заиста били веома интегрисани у мађарску нацију. Примјер тога је главна синагога у Будимпешти, код трга Асторија, у којој постоје и натписи на мађарском, осим на хебрејском, што је јединствен случај.

[Radoye]

Madjarska nacija je generalno asimilatorska, istorijski je uvek bio veliki pritisak na sve manjine da usvoje madjarsku kulturu i jezik. To se vidi kad pogledas prezimena u telefonskom imeniku, veliki procenat je ili direktno nemadjarskog porekla (Lukics, Petkovics, Meier, Neugebauer i tome slicno) ili se prezivaju po etnonimima (Nemet = Nemac, Horvat = Hrvat, Rac = starinski naziv za Srbe, Tot = starinski naziv za Slovake, Olah = Vlah / Rumun, Oros = Rus, Irmenj = Jermenin, Bolgar = Bugarin, Lendjel = Poljak itd). U Madjarskoj se bilingualnost tradicionalno smatrala za nedostatak, naime po njima madjarski jezik je toliko komplikovan da ga je deci nemoguce savladati ako paralelno s njim uce jos neki jezik.

 

E sad, neke manjine su kompatibilnije od drugih pa im je lakse se asimilovati, neke su vidljivije (Romi zbog boje koze, Jevreji zbog razlicite religije) pa se onda kola slome na njima...

[Vjekoslav]

6 hours ago, Cane Vukic Prebranac said:

 

Јевреји су заиста били веома интегрисани у мађарску нацију. Примјер тога је главна синагога у Будимпешти, код трга Асторија, у којој постоје и натписи на мађарском, осим на хебрејском, што је јединствен случај.

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Neolog_Judaism

 

inace, kad govorimo o kvaliteti madjarske nacije, ja bih tu recimo spomenuo protestantsku reformaciju. to je nesto sto je, s iznimkom Slovenaca, i Istrijana, nazalost zaobislo Juzne Slavene. u paketu sa shvacanjem koncepta odgovornosti za vlastita djela na ovom svijetu. a i generalno odnosa prema radu, obrazovanju, i tako nekim sitnicama koje zivot znace. medjutim reformacija je postojala u Slavoniji, Baranji i Srijemu, zahvaljujuci madjarskim (i njemackim i slovackim i ceskim) naseljima. sa druge pak strane, biti rodjen u Zagrebu za vrijeme Austro-Ugarske znacilo je biti rodjen u provinciji provincije. jer i ta Ugarska ipak je bila provincijalna, trecerazredna imperija, ako ju poredimo s jednom Francuskom, ili Engleskom.

 

 

3 hours ago, Radoye said:

Tot = starinski naziv za Slovake

 

ili za Slavonce (Tótország). moji prabaka (Erzsébet) i pradeda (Mihály) su Tóth Árvai. u prijevodu "Slovaci s Orave".

https://en.wikipedia.org/wiki/Orava_(region)

 

...

 

da se vratim na temu. nazalost, nisam imao priliku pogledati film Hideg Napok. vidim da Cseresova knjiga postoji u gradskoj knjiznici, to cu dakle procitati. navodno je naglasak na krivici oficira njemackog porijekla (podunavske Svabe), gdje se na taj nacin u biti izbjegava odgovornost samih Madjara (tako sam bar procitao u jednoj kritici), al vidjet cu o cemu se radi. zanimljivo, u knjiznici postoji jos jedna njegova knjiga, Krvna osveta u Backoj. sta mi je tu zanimljivo? pa to da se pod "predmetnicama" (tags) prva knjiga vodi kao "povijesne pripovijetke - madjarska knjizevnost", a druga: "genocid - Madjari - Backa / genocid - Drugi svjetski rat - Backa".

 

Spoiler

 

...

 

medjutim nedavno sam pogledao jedan drugi madjarski film, na istu temu.

 

 

https://www.imdb.com/title/tt5815492/

 

odlican.

[Radoye]

2 hours ago, Vjekoslav said:

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Neolog_Judaism

 

inace, kad govorimo o kvaliteti madjarske nacije, ja bih tu recimo spomenuo protestantsku reformaciju. to je nesto sto je, s iznimkom Slovenaca, i Istrijana, nazalost zaobislo Juzne Slavene. u paketu sa shvacanjem koncepta odgovornosti za vlastita djela na ovom svijetu. a i generalno odnosa prema radu, obrazovanju, i tako nekim sitnicama koje zivot znace. medjutim reformacija je postojala u Slavoniji, Baranji i Srijemu, zahvaljujuci madjarskim (i njemackim i slovackim i ceskim) naseljima. sa druge pak strane, biti rodjen u Zagrebu za vrijeme Austro-Ugarske znacilo je biti rodjen u provinciji provincije. jer i ta Ugarska ipak je bila provincijalna, trecerazredna imperija, ako ju poredimo s jednom Francuskom, ili Engleskom.

 

Imas medju Srbima u Vojvodini Nazarene iliti tzv. Bugere - oni su protesanti. Danas ih je vrlo malo, pre WW2 ih je bilo znacajno vise ali ni tada bas puno no dovoljno da skoro svako selo ima nazarensku Skupstinu (kako oni nazivaju svoje bogomolje) dok su danas one uveliko opustele. Dva faktora su uslovila opadanje broja Nazarena, prvo to sto ne vrse aktivnu evangelizaciju / porkstavanje u fazonu Jehovinih Svedoka i slicnih, nego samo ako im neko sam pridje - to vazi i za njihovu decu koja se ne krste po rodjenju nego tek kad udju u punoletstvo kad su sami svojom voljom kadri da izaberu svoj put; a drugo zato sto su im verska pravila izuzetno stroga (uzdrzavanje od alkohola i duvana, ekstremni pacifizam uz odbijanje bilo kakvog oruzja i nosenja uniformi) sto se kosilo sa politickom klimom u SFRJ pa su zbog toga bili izlagani drzavnom teroru, zatvarani na dugogodisnje robije zbog odbijanja vojne sluzbe itd. Zato su mnogi roditelji svojoj deci sugerisali da se ne prihvate vere da bi izbegli robiju i sikaniranje pa su samo retki od tih posleratnih generacija nastavili tradiciju i kako su njihovi stari odumirali tako su se gasile i lokalne Skupstine.

[Vjekoslav]

tocno, medjutim to je u novije vrijeme, druga polovina 19. stoljeca, i pod utjecajem Podunavskih Svaba u Vojnoj krajini. ja sam govorio o originalnom pokretu, iz prve polovine 16. stoljeca, kad u Sloveniji djeluje Primoz Trubar, koji oblikuje kasniju slovensku naciju. ili tu kod mene u Baranji, Podravini i Slavoniji, gdje djeluje Mihály Sztárai. primjera radi:

 

http://os-korog.skole.hr/skola/povijest

[Radoye]

Pa nije bas puno o(p)stalo od te originalne reformacije iz XVI veka u Madjara na ovim prostorima (pricamo o Delvidek jel'da, Slavonija, Baranja i Vojvodina), to su tokom verskih ratova koji su divljali Evropom u to vreme Habsburzi vrlo aktivno i vrlo surovo suzbijali i na kraju kompletno i zbrisali.  Kalvinizam u Madjara je preziveo vecinom na prostorima Transilvanije koja je tada bila pod Turskom i kasnije se nakon ujedinjenja / oslobodjenja / whatever ponovo polako vraca i na ove prostore narocito nakon 1867 i uspostavljanja Dualne Monarhije kad su uspostavljene i verske slobode pa je ponovo krenulo protestantsko misionarsko delovanje. Tako da ako govorimo o ovim danasnjim pojavnim oblicima reformacije i protestantizma na ovim prostorima koji sada tu postoje i u slucaju Madjara i u slucaju Srba to u znacajnom broju zapocinje otprilike u isto vreme u drugoj polovini XIX veka. Tada ovde pristizu i Nemci Luterani i drugi protestanti u znacajnom broju, do tada su kolonizovane Svabe bili skoro iskljucivo Katolici.

 

Jbg ne mislim da je zaobilazak protestantizma kod J. Slovena do naroda ili bilo cega drugog, imaj u vidu koliko se ratovalo oko svega toga po celoj Evropi, nama ovde je naprosto tako zapalo da budemo geografski locirani tako kako smo locirani i da tu vlada ko vlada. Cuius regio, eius religio.

 

 

[Vjekoslav]

ja cu malkic nasiroko, najte kaj zamerit

 

madjarski katolicki leksikon

 

unistenje (istrebljenje) Madjara iz Juznih krajeva

http://lexikon.katolikus.hu/M/magyarirt%C3%A1s%20a%20D%C3%A9lvid%C3%A9ken.html

 

dobrovoljci (uljezi)
http://lexikon.katolikus.hu/D/dobrovoljácok.html

 

novosadska racija (bilo je sudjenje i krivci su kaznjeni, ne moze se usporedjivati sa barbarskim uzasima koji nastupaju dolaskom Titovih partizana)
http://lexikon.katolikus.hu/U/újvidéki razzia.html

 

masakr u Temerinu
http://www.lexikon.katolikus.hu/T/temerini%20m%C3%A9sz%C3%A1rl%C3%A1s.html

 

masakr u Senti
http://lexikon.katolikus.hu/Z/zentai%20m%C3%A9sz%C3%A1rl%C3%A1s.html

 

krvna osveta u Backoj (ponovljena 1991-1992 u Srijemu, BiH i na Kosovu)
http://lexikon.katolikus.hu/V/v%C3%A9rbossz%C3%BA%20B%C3%A1csk%C3%A1ban.html

 

o protureformaciji ni rijeci. zato sto taj izraz uopce ne postoji u katolicanstvenom vokabularu. katolici to razdoblje nazivaju katolickom obnovom.

 

...

 

nego, da nadopunim fotkama ranije postove, uzeo sam si malkic vremena pa obisao (autom, prehladno je za bic) neke lokacije iz ove price.

 

On 29.1.2022. at 11:04, Vjekoslav said:

inace, to kompletno brdo oko spomenika propada / urusava se u Dunav, i prije 15ak godina su Rusi ponudili da ga saniraju, imaju navodno tehnologiju za takve pothvate. nisam cuo da je Vlada RH reagirala na ponudu.

 

 

 

 

 

 

 

On 29.1.2022. at 11:04, Vjekoslav said:

ima jedna kota nekoliko kilometara iza tog spomenika, blize mjestu Draz, ali i dalje na Banskoj planini, kod jednog bijelog kriza koji gleda na sjever, u pravcu slavnog Mohackog polja (dakle na ravnicu). tamo je navodno toliko partizana pokoseno da su njemacki mitraljezi ostajali bez municije, jer ovi su uporno nadirali.

 

 

-> Google Maps link

 

 

On 29.1.2022. at 3:56, Vjekoslav said:

puna je Baranja ranjenih orlusina. prica kaze da to nije orao, vec Árpádov sokol. mitska ptica svakako. turul madár.

ovo je u Kotlini (madj. Sepse) na Banskoj planini. postavljeno za pale madjarske vojnike (1914-1918) jos u Jugoslaviji. kasnije su samo dokucali one pale 1941-1945.

 

 

 

 

 

 

 

On 29.1.2022. at 3:56, Vjekoslav said:

e ovo je vec prava ranosrednjovjekovna, tisucljetna prica. tu ispod ove (reformatorske) crkve, na brdascu sela Lug (madj. Laskó), temelji su nekadasnje rimske utvrde / limesa, tada luke na obali Dunava (starog toka Dunava, davno prije regulacije korita rijeke). otisli Rimljani, dosli nasi preci Madjari. kad razgrnes ovu djecu, na spomeniku pise: narod koji radja heroje nikada nece umrijeti.

 

ova tabla stoji s unutrasnje strane spomenika (vratit cu se kasnije na nju)

 

 

 

 

 

i odmah preko puta crkve

 

 

Bunjevci ili Hrvati? ja bih rekao antifasisti.

 

...

 

evo jos jednog protestantsko-reformatorskog sela (iz sredine 16. vijeka), ali ne u Baranji, vec malkic juznije, u Slavoniji

 

 

 

 

 

 

crkva starinska, klasicna jednobrodna, pomalo oronula. medjutim kad se baci pogled preko crkvenog plota...

 

ups  eto naseg drugara, Árpádovog orlusana

 

s naherenim krizem Szent Istvána,

 

 

prvog madjarskog (i posljednjeg evropskog, kako tvrdi Premijer Madjarske) azijskog ogra koji je primio katolicanstvo. i osnivaca Kraljevine Ugarske, cije relikvije drijemaju u zagrebackoj (i dubrovackoj) katedrali, spremne na obranu krscanske Evrope od barbara s istoka. ili od sebe same, dakako, ovisno o poziciji krajisnika.

 

 

na ovoj karti Ugarske iz tog vremena nema Osijeka (Eszéka), mada je on svakako tada postojao (jos kao rimska Mursa).

 

 

medjutim ucrtano je naselje Korodj, u porjecju Vuke, tada povelike mocvare Palaca (koja postoji sve do 19. stoljeca kada se gradi mreza melioracijskih kanala) izmedju Vukovara, Osijeka, Vinkovaca i Djakova.

 

 

Korodj nastaje jugoistocno od gradine Korodjvar (var=grad)

 

 

gdje su stolovali tadasnji gospodari Osijeka (i Slavonije i Macve), plemicka familija Kórógyi. posljednji izdanak te familije gine u okrsajima s Turcima. ali Madjari ostaju u tom kraju, koji je relativno zasticen od vojnih pustosenja zbog spomenute mocvare i okolnih suma u koje se mozes sakriti. osim Korodja, na obodima mocvare su i Laslovo (Szent László), Hrastin, Tordinci, i jos neka naselja koja cu kasnije spomenuti, te na samom ulazu u Osijek selo Retfala (rét=rit + falu=selo). sve reformatorska mjesta.

 

 

On 4.2.2022. at 23:07, Radoye said:

Pa nije bas puno o(p)stalo od te originalne reformacije iz XVI veka u Madjara na ovim prostorima (pricamo o Delvidek jel'da, Slavonija, Baranja i Vojvodina), to su tokom verskih ratova koji su divljali Evropom u to vreme Habsburzi vrlo aktivno i vrlo surovo suzbijali i na kraju kompletno i zbrisali.  Kalvinizam u Madjara je preziveo vecinom na prostorima Transilvanije koja je tada bila pod Turskom i kasnije se nakon ujedinjenja / oslobodjenja / whatever ponovo polako vraca i na ove prostore narocito nakon 1867 i uspostavljanja Dualne Monarhije kad su uspostavljene i verske slobode pa je ponovo krenulo protestantsko misionarsko delovanje. Tako da ako govorimo o ovim danasnjim pojavnim oblicima reformacije i protestantizma na ovim prostorima koji sada tu postoje i u slucaju Madjara i u slucaju Srba to u znacajnom broju zapocinje otprilike u isto vreme u drugoj polovini XIX veka. Tada ovde pristizu i Nemci Luterani i drugi protestanti u znacajnom broju, do tada su kolonizovane Svabe bili skoro iskljucivo Katolici.

 

Jbg ne mislim da je zaobilazak protestantizma kod J. Slovena do naroda ili bilo cega drugog, imaj u vidu koliko se ratovalo oko svega toga po celoj Evropi, nama ovde je naprosto tako zapalo da budemo geografski locirani tako kako smo locirani i da tu vlada ko vlada. Cuius regio, eius religio.

 

ima tu zanimljivih primjera. recimo danasnje Novo Selo (Neudorf) kod Vinkovaca kolonizirano je 1819. upravo protestantima. krenuli ljudi iz Württemberga Dunavom za Südrussland, jedan dio (40 obitelji) u Vukovaru sisao s ladja i odlucio da nece ici dalje. Vukovar nije bio (nikada) u Vojnoj krajini, medjutim Vinkovci (koji su blize Savi) jesu, pa su ih vlasti Brodske pukovnije tamo smjestili. dali im neku sumetinu da ju raskrce uz pomoc domacih krajisnika, pomoc u novcu, i naturi (namirnice / zito), deset godina poceka na placanje poreza i otplatu dugova (u koje se racunala i tzv. radna rabota krajisnika koji su im pomogli iskrciti sumu i podici kuce), i ajte. odgoda placanja poreza i vracanja dugova nije se odnosila na vojnu sluzbu, tu su bili na raspolaganju od prvog dana. Novi Banovci i Nova Pazova (u Petrovaradinskoj pukovniji) takodjer su naseljeni njemackim evangelickim obiteljima u tom periodu, dakle prije famoznog Protestantskog patenta 1861. cara Franje Josipa. Slovaci se u Staru Pazovu doseljavaju jos ranije, 70ih godina 18. stoljeca. isto evangelici. zna se (hmmm... zna li se?) koja je funkcija bila Vojne krajine. tu ako je bilo vaganja izmedju religijskih sloboda i besplatnih vojnika koji ce za Habsburge ginuti diljem Evrope, Generalkomanda se odlucivala za ovo drugo. posebno ako se predvidjeni broj krajisnika smanjivao, a smanjivao se konstantno nakon svakog rata. Militärgrenze je bila povelika mitteleuropejska perverzija, tamo se sustavno, stoljecima, uzgajalo topovsko meso. zato mi pada mrak na oci kad procitam da neki forumas, danas, 2022. godine, identificira sebe (svoje Ja) sa krajiskim "privilegijama" Habsburgovaca.

 

no da se vratim na protestantsko pitanje Délvidéka. godine Gospodnje 1704. (tek pristigli u Baranju) inkvizitorski napaljeni Isusovci prebacuju iz Luga njihov (novi) kip Bogorodice Marije brodom nizvodno u Aljmas (rodni kraj Janusa Pannoniusa), plaseci se da Marijin kip kalvini ne uniste (s punim evangelickim pravom, jer u pitanju je idolatrija). taj kip ostao je u Aljmasu do danasnjih dana (mada je bilo upita za povrat), obzirom na pozamasan profit od marijanskih hodocasnika svakoga ljeta za Veliku Gospu. dakle, ako izuzmemo Rakocijevu bunu 1703-1711, gdje je po baranjskim (ne i slavonskim) selima bilo naguravanja katolika i protestanata, drugih vojnih sukoba takvog tipa ovdje nije bilo. krvavi 30godisnji rat katolicke i protestantske Evrope u prvoj polovini 17. stoljeca zaobisao je ove panonske krajeve. dok su Varazdinci i Karlovcani ucili Francuze kako vezati kravatu, a Nijemce i Svedjane zasto ih se trebaju plasiti (ne Francuza nego Croata), Osjecani su se kupali u svojim (turskim) kupatilima, klanjali u svojim raskosnim dzamijama, i bili ponosni na svoje 8. cudo svijeta (8 km dugacak Sulejmanov most preko Drave). u gradu se tada pricalo madjarski (kao i prije Turaka), slovinski (ilirski), i dakako, sa vlastima, turski. Turcima je arhineprijatelj bio Papa, ne Luther i Calvin, tako da je protestantizam nakon Mohacke bitke 1526. (i pocetnog haosa) fakticki imao zeleno svjetlo na svim zaposjednutim podrucjima Ugarske i Slavonije, a ne samo u Transilvaniji, koja je uzivala, odnosno da se ne lazemo placala (kao i protestantski Debrecin, kao uostalom i katolicki Dubrovnik) svoju autonomiju. o tome da im je neusporedivo bolje pod Stambolom nego pod Becom govore mnogi reformatorski svecenici, medju njima i jedan Osjecanin, Eszéki Imre (lat. Emericus Zigerius). on tada (03. kolovoza 1549.) pise svom (ilirskom i protestantskom) bratu Matiji Vlacicu Iliriku iz "Turske u Wittenberg", gdje je Matija (inace rodom iz Labina) profesor na luteranskom sveucilistu, i trazi od njega nove knjige / propagandne materijale za evangelicke propovijedi (u pismu prilaze i jedan ugarski zlatnik za troskove). usput, opisuje mu stanje u Turskoj, gdje navodi slucaj iz grada Tolne na Dunavu (nekih 50ak km uzvodno od Mohaca). gradski sudac Tolne, katolik (!), pokusao je podmititi (novcem) lokalnog turskog poglavara da protjera novopridoslog propovjednika reformacije. kada je to cuo budimski pasa beglerbeg (beg nad begovima), malo je nedostajalo da gradski sudac ostane bez glave. tom prigodom budimski pasa proglasava "da su pristalice vjere koju je izumio Luther slobodni propovijedati svoj nauk, i da taj nauk smiju slijediti svi Ugari i Slaveni koji to zele". nadalje, smatra "da je protestantizam istinska krscanska vjera, i stoga dopusta da se Evandjelje propovijeda i u samom Budimu". medjutim tu Imre (hrv. Mirko) Osjecki nadodaje u svom pismu Matiji Vlacicu, da se toj odluci zestoko protive Dubrovcani (!), koji trguju u turskom (budimskom) taboru. toliko dakle o slobodarskom (o lijepa, o draga, o slatka slobodo) Drzicevom i Gundulicevom Dubrovniku. nadalje, Imre Osjecki opisuje i svoju suradnju / cetverogodisnji boravak u Lugu (tada centru protestantizma) sa pastorom Mihovilom iz Sztáre (lat. Michael Starius). veli da se iz tog mjesta "Evandjelje rasprostrlo i prosirilo gotovo po citavoj Panoniji, sve do dviju Mizija" (Donje i Gornje Mezije, vjerojatno Bugarska i Srbija). kasnije je pak tu njihovu misiju dovrsio pastor Szegedi Kis István (lat. Stephanus Szegedinus, skolovan u Krakowu, ne slucajno jer tada i Poljska postaje vecinski protestantska), koji postavlja reformatorsku crkvu Baranje i Slavonije na vlastite noge (Confessio Hungarica). on cak jedno vrijeme provodi u turskom zarobljenistvu, pod sumnjom da je spijun. takva optuzba (fascinantno) stize od jednog biskupa iz katolickog dijela Ugarske, medjutim Turci ga nakon godinu dana pustaju na slobodu. zanimljivo je da Kisovu prvu biografiju pise (na latinskom dakako) njegov ucenik Skaricza Máté (lat. Matthaeo Scaricae Pannonio), reformatorski svecenik iz Srpskog Kovina (madj. Ráckeve), sela koje se nalazi na kultnoj dunavskoj adi Csepel (nesto juznije od Budima). kultnoj po tome sto se tamo naseljava Arpadovo pleme, kako tvrdi prvi ugarski (dvorski) historicar Anonymus, u svom kapitalnom djelu Gesta Hungarorum (gdje opisuje doseljavanje Ugara u Panoniju). na tom dunavskom otoku i Szegedi Kis István provodi svoje posljednje dane.

 

 

da se vratim sad na ovu tablu s pocetka posta. 1848. godine iz malenog baranjskog Luga u borbu za gradjanska prava i osamostaljenje Madjarske krece lokalni reformatorski zupnik, Gedeon Ács. zajedno sa vodjom madjarske revolucije Lajosem Kosuthom, kao njegov kapelan, zavrsava u Turskoj, zatim u Americi, da bi se nakon nekoliko godina progonstva vratio kuci. pomalo fascinantna prica, posebno njen americki (New York, Boston) dio, gdje vec tada, sredinom 19. stoljeca, pastor Gedeon (inace visoko obrazovan, studirao na protestantskom univerzitetu u Debrecinu) prepoznaje limite kalvinistickog pogleda na (buduci) svijet. nije mu se naime svidjela previse liberalna Amerika. nekoliko kilometara sjevernije od Luga, u Knezevim Vinogradima podno Banske planine, davne 1567. godine, odrzana je prva sinoda kalvinistickih svecenika. bitna za cijelu Ugarsku, ne samo za Baranju i Slavoniju. medjutim jos ranije, 17. svibnja 1551. godine, s ove osjecke, juzne strane Drave, u Tordincima (na juznom rubu mocvare Palaca), odrzana je prva protestantska sinoda, tada jos lutheranskih svecenika. Mihovil iz Sztáre (madj. Mihály Sztárai), inace ucesnik Mohacke bitke (u kojoj btw. gine vecina katolickog svecenstva, zato Pecuska biskupija i puca po savovima), a koga madjarska historiografija koliko vidim drzi Hrvatom ili Slovakom, pise da je kroz 7 godina djelovanja uspio oformiti cak 120 mjesnih, reformatorskih zupa sjeverno i juzno od Drave. povjesnicari takav uspjeh objasnjavaju, dakako, novom vlascu (Osmanskim carstvom), medjutim i vec ranijom prisutnoscu husitizma (pa i patarenstva / bogumilstva) na ovim prostorima.

 

1606. godine u Zagreb, koji Turci nikada nisu osvojili, stizu Isusovci (na poziv biskupa Kaptola) s ciljem da iskorijene protestantizam. i u tome (u potpunosti) uspijevaju. zabrana citanja Biblije (kod kuce ili u vlastitoj interpretaciji), spaljivanje vjestica (ljudi) i marijanski kult temeljni su im obrasci djelovanja. do Osijeka, i ovog dijela Slavonije i Baranje ce medjutim Isusovci moci doci tek 1687. godine, kada Turci odavde odu. ima tu i jedna (istinita) anegdota kad su Isusovci i Franjevci uletili u (prazan) Osijek, pa se popickali ispred jedne dzamije oko prava da postave svoj kriz. pa su nekoliko tjedana jedni drugima nocom (kao barbari) rusili krizeve. na kraju ih urazumio sudski magistrat (Tvrdja tada postaje bastion austrijskih Nijemaca). uglavnom, tada, sa oslobodjenjem (ili "oslobodjenjem") krece zestoka habsburska protureformacija, to ne sporim, medjutim nema takvog uspjeha (kod Madjara) kao u nekim drugim krajevima. "helvetska sekta" pod caricom Marijom prezivljava tajno, ali vec pod njenim sinom, Josipom II, i javno. Toleranzpatent donesen je vec 1781. nisi mogao graditi crkve, ali te niko nije proganjao zato sto si kalvinist. bilo je dakako i slovinskih / ilirskih (natione Sclavi) protestantskih zupa pod Turcima u Slavoniji, i to ne maleni broj.

 

 

(pazi Banja Luka pored Jajca )

• Historia ecclesiae reformatae in Hungaria et Transylvania (Friedrich Adolph Lampe, Utrecht, 1728)

nakon protjerivanja Turaka svi ti nasijenci vracaju se na katolicanstvo (u biti ne vracaju se, ljudski vijek ne traje 161 godinu, dakle pokatolicavaju se), ostala samo jedna ilirska (danas hrvatska) protestantska (i to kalvinisticka) zupa u Tordincima, upravo u porjecju Vuke, odmah do Korodja, na rubovima tadasnje velike mocvare Palaca. vjerojatno upravo zbog te (mocvarne) izoliranosti (i neposredne blizine madjarskih sela) ta zupa i prezivljava. o tome se dakako u skolama ne uci, niko ziv (od mojih sugradjana, ja pitao / istrazio) ne zna za hrvatsku kalvinisticku zupu u Tordincima (svega 25km od grada). protestantizam u Hrvata je tabu tema cak i danas, 2022. godine. kad je Papa Wojtyła 1998. rekao Hrvatima da su najvjerniji cuvari katolicanstva (i marijansko-paganskog kulta) u krscanskoj Europi, razdragano pritupi Hrvati su mislili da on to prica o Titu, komunizmu, Domovinskom ratu i Srbima. ja sam ga medjutim shvatio upravo u kontekstu borbe protiv protestantizma. a bogami i racionalizma i prosvjetiteljstva. ko danas, 241 godinu nakon Tolerantzpatenta (kojim se u prvom redu ogranicava moc katolicke crkve), tjera Hrvate da imaju ne jedan, vec 4 drzavna ugovora sa Vatikanom? Isusovci? carica Marija? sv. Ivan Kapistran Ilocki, inkvizitor ceskih husita i famozni branitelj Nándorfehérvára (ugarskog Beograda)? pa nitko (ziv). njihov slobodan i suveren izbor. kao sto je slobodan i suveren izbor Ceha da u tim stvarima budu apsolutni evropski carevi (vecini Ceha se jednostavno friga zivo za religiju).

 

medjutim, kada govorimo o formiranju madjarske nacije, i odmaknemo se od epova o Árpádu i Szent Istvánu, ili pak od protuturskih filipika oko Mohácsa i Szigeta (gdje se Hrvati i Madjari jos uvijek nisu dogovorili koje je nacionalnosti bio Nikola Subic Zrinski), protestantizam i (protestantski) Erdelj su, rekao bih, ako ne kljucni, a onda svakako bitni faktori. od Hunyadi Janosa preko Ivana Zapolje do Rakocijeve bune; od madjarske revolucije, gdje kalvinisticko (nize) plemstvo trazi drzavnu samostalnost, pa preko Austro-Ugarske nagodbe sve do ukljucenja Hortyjeve Madjarske u II. svjetski rat upravo zbog ponovnog spajanja sa Transilvanijom; od Ferenca Dávida, Edikta iz Torde i enciklopedista Johanna Heinricha Alsteda i Cserea Janosa, ili pak (nase gore lista) Károli Gáspára, prvog prevoditelja kompletne Biblije na madjarski jezik / razvoja knjizevnosti i znanosti na madjarskom jeziku, preko mocnog protestantskog univerziteta u Debrecinu (gdje je 1849. premjesten Parlament), do Sámuela Telekija (koji spasava od zaborava djela Janusa Pannoniusa), Janosa Aranyja, Endreja Adyja, Béle Bartóka, i mnogih drugih (poveliki je spisak, i lutherana, i unitarijanaca, i kalvina), sve su to erdeljsko-protestantski postulati madjarske kulture i madjarske nacije. uostalom, u tom Erdelju (i glavnom gradu Alba Iuilia), izmedju Sasa (Nijemaca), Sekelja (Madjara), i ugarskog plemstva, stoljecima djeluje i jevrejska zajednica (i to sefardska, a to je vec ozbiljna civilizacija). btw. esam spomenuo Kürtőskalács?  ne moze bez njega proci prica o Erdelju. mada mi se cini da i neke druge stvari do nas stizu upravo iz tih krajeva, tipa gulasa, paprikasa, perkelta, tokányja, a bojim se reci (hereza) mozda cak i sarme. u paketu sa grofom Drakulom i Jánosem Weißmüllerom, prvim covjekom koji je 100m isplivao za manje od 1min.

 

e sad, jbg (da se vratim na glavnu temu topika), admiral Miklós Horthy je bio kalvinist. kao i mnogi drugi madjarski fasisti. sto ne znaci da i katolici nisu bili fasisti. jesu. razdoblje izmedju dva svjetska rata i jeste obiljezila Horthyjeva autoritarna (uz stabilnu podrsku parlamentarne vecine) ideologija "krscanskog nacionalizma", gdje se za propast ugarske imperije krivio liberalizam (liberalno zakonodavstvo i "jevrejsko-boljsevicka urota"), te odsutnost krscanstva kao temeljne duhovne poveznice Madjara. tada neprijatelji nacije postaju i komunisti i Jevreji (na cega se danas naslanja Jobbik, a dijelom i Fidesz). pa i onaj vjecito zblenuti (u daljinu) revolucionar Lajos Kossuth (s protestantskim korijenima) je malkic, kanda, naginjao sovinizmu, mada njega ne bih krivio, barem ne direktno, za zlocine u II. svjetskom ratu. danasnji premijer Madjarske pak u svojoj "obrani demokrscanske Europe" plovi na valovima paganskog krscanstva / politicko-populistickog miksa st. Istvána i onog Arpadovog orlusana s pocetka price; koji je arhetip madjarskog bica i simbol apsolutne slobode (iz cega slijedi i "legitimni narodni" otpor institucijama i zakonodavstvu Evropske Unije). a ni tur(an)izam(!) mu nije stran (sto mi je posebno interesantno u kontekstu njegove nedavne izjave o Bosnjacima). ali da se vratim na crkvu, mada vecina danasnjih Madjara ni blizu nije sklona crkvenim propovijedima kao sto su to npr. njihova juzna braca Hrvati.

 

 

 

 

pitam se sto bi na ovo rekao pobozni i skromni pastor iz malenog Luga, Gedeon Ács. ili pak jedan briljantni mislilac, teolog i (renesansni) humanist, Ferenc Dávid. medjutim, i katolicizam i kalvinizam u Madjarskoj su ocigledno (trajno) zglajznuli ka desnici. borba "madjarske vjere" da preuzme drzavotvorni kalez od Svetog Stjepana, utemeljitelja ostrogonske nadbiskupije i osnivaca katolicke kraljevine (odnosno drzave, kako se to vec u pretpolitickom svijetu danas tumaci) nije okoncana Protestantpatentom Franje Josipa (1861.), ona fakat i dalje traje. mada vise nitko od vjernika u Madjarskoj (ili bilo gdje u Evropi) ne vjeruje u postojanje Biblijskog Boga, postoji nesto sto se (u sociologiji) naziva unutrasnjom logikom institucija. za prezivljavanjem, dakako. a tu onda sadrzaj vise nije bitan, moze se hladno Boga zamijeniti nacijom, a Bibliju novim Ustavom (sto je Orban i napravio).

• State and Faith: Right-wing Populism and Nationalized Religion in Hungary

 

http://kurultaj.hu/

 

...

 

ovo zaboravih:

 

Quote

Tako da ako govorimo o ovim danasnjim pojavnim oblicima reformacije i protestantizma na ovim prostorima koji sada tu postoje i u slucaju Madjara i u slucaju Srba to u znacajnom broju zapocinje otprilike u isto vreme u drugoj polovini XIX veka. Tada ovde pristizu i Nemci Luterani i drugi protestanti u znacajnom broju, do tada su kolonizovane Svabe bili skoro iskljucivo Katolici.

 

sto se tice druge polovine XIX. vijeka (od Prostantpatenta do danas), barem tu kod mene u Slavoniji, to je onda ova prica. Ilok, Soljani, Nasice, itd. bratja Slovaci

 

pazi svecenica (ehej, zena!) i to vec 15 godina u aktivnoj sluzbi. ko u engleskim (i skandinavskim) filmovima. mjesto dogadjanja; evangelicka crkva u Soljanima (15km juzno od autoputa Bratstvo i Jedinstvo, silaz kod Spacve)

 

...

 

i dakako ova (das Augsburger Bekenntnis)

 

 

 

https://ecrh.hr/osijek/

 

...

 

i svakako ova (americka) prica

 

 

http://www.evtos.hr/hr/

 

sa jednim (intelektualcem i eruditom) prof. Peterom Kuzmicem, koji je crnih devedesetih svima u Hrvatskoj kristalno jasno pokazao sto to znaci svjetliti u mraku. teoloski (ekumenski), ali prije svega ljudski. i naucio usput mnoge "oslobodjene Hrvatice i Hrvate" (od komunistickih okova dakako) sta je to etika, a sta moral (neopevanog, ali i onog liturgijski opevanog) krda. brojne civilne / gradjanske udruge (medju njima i osjecki Centar za Mir) nasle su tada utociste (prostorije za rad i predavanja) u njegovom kampusu. ja sam ga upoznao jos pocetkom osamdesetih, kao gimnazijalac, i to preko jazza (dovlacio je iz USofA vrhunske gospel i jazz sastave, a akustika u bivsoj donjogradskoj sinagogi savrsena, magarac ko je to propustio).

 

 

Edited February 21, 2022 by Vjekoslav

[Vjekoslav]

On 1. 2. 2022. at 3:15, Vjekoslav said:

na primjeru Premijera Teleki Pála mozemo lijepo vidjeti i ono sto si govorio za wikipedije. za srpsku wikipediju spomenuto oprostajno pismo je najbitnija stvar u njegovom zivotu. cak je i ulicu dobio u Beogradu na konto odbijanja da ucestvuje u agresiji na Jugoslaviju. za madjarsku pak wikipediju on je prvenstveno znanstvenik / profesor (kartograf, etnograf), celnik izvidjackog pokreta, veliki prijatelj Poljske, i premijer mucenik koji se nasao, ni kriv ni duzan, ukljesten izmedju tadasnjih velesila; Njemacke, Engleske i Sovjetskog Saveza. medjutim engleska wikipedija stavlja naglasak na njegov antisemitizam. i usput detaljnije objasnjava odakle uopce antisemitizam u Madjarskoj nakon Trianona. ovo je btw. i meni bilo zanimljivo za prostudirati, jer od ranije znam, iz raznoraznih memoara starih osjeckih Jevreja, a posebno onih koji su u drugoj polovini 19. stoljeca iz Budimpeste dosli zivjeti u Osijek, koliko su ti ljudi bili odusevljeni madjarskom revolucijom 1848., jer im je tada, po prvi put uopce, omogucena gradjanska ravnopravnost. biti pripadnikom madjarske nacije tada bio je dosanjani san za mnoge madjarske Jevreje.

 

i kako se to onda sve okrenulo nakon poraza u 1. svjetskom ratu i Trianona, uzas.

 

On 3. 2. 2022. at 12:13, Cane Vukic Prebranac said:

Јевреји су заиста били веома интегрисани у мађарску нацију. Примјер тога је главна синагога у Будимпешти, код трга Асторија, у којој постоје и натписи на мађарском, осим на хебрејском, што је јединствен случај.

 

 

o mađarskoj vezi, njilašima, grofu Kohanovskom (i sinu Miklósa Horthyja), rijeci Dravi u Osijeku (kao granici NDH - Magyar Királyság), lakom (i brzom) svladavanju mađarskog jezika, pustarama i Budimpešti, o skrivanju, gladovanju i preživljavanju, između ostalog (a toga ostalog ima dosta, međutim i to vrijedi poslušati), govori moj veliki planinarski drug i učitelj (ponajbolji poznavatelj / vodič kroz slovenske i austrijske Alpe, dugogodišnji predsjednik PD Jankovca), inače umirovljeni prof. elektrotehnike (informatike), još uvijek živ, Darko Fischer. u jednom trenutku (doduše u jednom drugom izlaganju, ali evo linka) kaže, citiram: "to je možda za posebnu temu, interesantno, zašto su Mađari pobili Židove u pripojenoj Bačkoj, a pokušali, ipak donekle pokušali, spasiti svoje Židove, barem do jeseni 1944."

 

 

više o samoj knjizi / dnevniku njegovog oca Alfreda (koji je btw. bio i mason osječke lože Budnost) iz Budimpešte 1944.