Jump to content
IGNORED

Mađarski zid: izbeglice sa Bliskog istoka i iz Afrike u Srbiji i regionu


zmanic

Recommended Posts

Kazu da se sinoc udavilo 80 sirijskih i palestinskih izbeglica na obali libije,kace se i slike dece,jednom reciju horor

 

Послато са GT-P7500 користећи Тапаток 2

Link to comment

Ljudi ti uporno govore o tome da je ta tvoja famozna pobuna Srbije zbog, mozes misliti, socijalnog inzenjeringa savrseno irelevantna u ovom trenutku. Popisuju se u Srbiji zato sto je Srbija geografski poslednja tacka na kojoj izbeglice kontinentalno mogu samo na teritoriju EU ili nazad, toliko je jednostavno. Jasno je da je bar taj deo galimatijasa mogao da se izbegne da je EU bila pametna kao sto nije i jos pre nekoliko godina progutala ovaj preostali nebitni i mali kusur evropske teritorije, umesto da cuveni "proces pristupanja" drzi kao sredstvo ucene, ali ta voda je odavno prosla ispod mosta i ne vredi se sada baviti njome. Ono cime se sada treba baviti je da se svim silama pokusa spreciti dalja eskalacija ove ljudske katastrofe i svaka saradnja oko toga, pa i sa crnim djavolom, je dobro dosla. Buniti se zbog povredjenog ponosa i sebicluka EU u ovom trenutku je jednostavno gubljenje vremena.

 

Sad nek' ga duvaju sa smešnim policijsjkim i političkim akrobacijama.

 

Hteli su bezbedonosnu crnu rupu u Evropi? Evo imaju je, pa da sačekamo i preživimo, da se možda pojavi neka nova generacija EU političara, koja će možda misliti na budućnost EU, a ne jedino na svoj honorar.

 

edit: u međuvremenu ćemo morati istrpeti da nam se seru na glavu političati iz raznih istočnoevropskih zemalja, čiji  su građani takođe nekad neslavno bežali iz sopstvenih usranih država, a sad su veći zagovornici Šengena od Nemaca.

Edited by Anonymous
Link to comment

ma daj njegov nalog, ovo je nalog neke izbeglice iz Sirije

ahahaha i u muziku se pravo razume

 

What fascinates me in @Laibach is their musical implementation of nietzschean philosophy. I think they are the best in the world in that.

Link to comment

e ovako

 

Došli smo u Tabanovce rano ujutru, oko 8. Voz sa izbeglicama treba da stigne u 9. Na železničkoj stanici je UNHCR + donatori. Postavljeni su paketi vode, sokova, grickalica i odeće i obuće koja je donirana. Nekih 200 metara od nas, nekoliko makedonaca je postavilo štandove na kojim prodaju isto to izbeglicama po ceni od 1-2 evra po soku ili čokoladici. Kažu da im nije prijatno da to rade, ali da rade zbog toga što je to kompenzacija za to što im imigranti uništavaju njive i plantaže dok hodaju kroz šume. Bilo je gomila pandura koji proveravaju ko od prisutnih sme da prisustvuje dolasku voza. Mi smo dobili dozvolu od makedonskog ministarstva unutrašnjih poslova, ako neko od novinara sa foruma želi da ide dole, mogu da mu na pm prosledim mail osobe koja je zadužena za to, skroz je ok, i dobiće dozvolu u roku od 10 minuta.

 

Voz je stigao i iz njega je izašlo oko 500 ljudi. Jedan dekica koji je stajao tu sa nama je nosio karton malih sokova na ramenu, i davao deci koja izlaze iz voza po sok i ljubio ih u obraz. Gomila ljudi izlazi iz voza i hita ka vodi, sokovima i odeći. Nakon što će se odmoriti, kreću na put ka srbiji. utabana zemljana staza, duga nekih 2, 2 i po kilometara, vodi do Preševa. Krenuli smo zajedno sa njima i u medjuvremenu upoznali neke od njih, jer jedan od novinara govori arapski. Uglavnom su priče iste ''ISIS je zlo, vratili bismo se da je mir, nemoguće je živeti u takvoj zemlji''. Mnogi od njih krive i Asada, i mahom žele da idu u Nemačku ili skandinavske zemlje. Spektar je širok, od stolara do inžinjera, od automehaničara do sociologa. Ima gomila žena i dece, i starijih osoba (najstarija ima oko 80 godina, i jedva se kretala sa štapom uz pomoć sina koji ju je držao za ruku).

 

Došli smo do kamena koji označava izlazak iz Makedonije i ulazak u Srbiju. Na ulasku u Srbiju stoji policajac sa automatskom puškom. Nekih stotinak metara od njega, stoje dva nemačka policajca sa oružjem. Jedan od novinara koje sam vodio je prokomentarisao na to ''šta kog djavola rade ovde nemački policajci, morate biti svesni da je ovo tiha okupacija vaše zemlje.'' Nastavili smo dalje i posle dvesta metara nas je zaustavio novi srpski policajac i pitao da li imamo dozvolu da udjemo u Srbiju. Najnormalnije smo komunicirali i rekao sam mu da smo dobili dozvolu sa makedonske strane, misleći da je to dovoljno, jer su na železničkoj stanici i makedonski i srpski policajci. Nakon što nam je rekao da nije dovoljno, krenuli smo nazad. Nisam izdržao i morao sam da ga pitam zašto su tu nemački policajci na šta je slegao ramenima i rekao ''jebiga, šta da se radi, kontrolišu sve, kontrolišu naš rad''. Krenuli smo natrag do stanice ka kolima, prešli granicu i došli u Preševo.

 

Pred ulazak u Preševo skrenuli smo levo i otišli u selo Miratovac, gde je prihvatni kamp za izbeglice koje dolaze iz Makedonije. Nisu nam dali da snimamo tamo, jer nismo imali dozvolu. To je nekoliko improvizovanih šatora gde se izbeglice pregledaju, uzimaju podaci i proverava poreklo ukoliko je moguće. Dok smo stajali i gledali to, pored nas je prošao Vulin, obučen skroz u crno, poput nekog sith lorda i nešto pričao sa vojskom. Od kampa do centra Preševa postoje organizovani besplatni autobusi za izbeglice i idu na svakih 15 minuta. Gomila volontera pomaže i policija je zaista i više nego pristojna. U centru Preševa se nalazi prijemni centar, gde izbeglice dobijaju papire za boravak i slobodno kretanje po Srbiji. Policajci koji kontroliši taj centar su jako fini prema njima, ali su nam rekli da je priliv sve veći i da ne može da se postigne dnevna norma. Policajci su uglavnom Albanci iz Preševa, ali ima i onih koji su na zadatku i 15 dana rade u Preševu, pa su 15 dana kod kuće. Kolona izbeglica koja čeka papire je ogromna, stajali su disciplinovano po najvećem suncu i čekali. Intervjuisali su jednog mladića iz Sirije koji je sve vreme bio nasmejan i odgovarao na pitanja. Na pitanje kako uspeva da održi toliku vedrinu posle svega je odgovorio samo ''mnogo sam umoran, preumoran sam. vodim mladjeg brata već mesec dana. spavam samo po autobusima i vozovima.'' Nije bilo nikakvih incidenata. Gomila autobusa je parkirana odmah pored centra i prevozi izbeglice za Beograd.

 

Sutradan smo bili u parku kod autobuske u Beogradu. Živim na 5 minuta odatle tako da već manje više znam sve, i često ih obilazim. Zatekli smo gomilu volontera i prevodilaca zaduženih za arapski, urdu i farsi. Takodje, studenti medicine volontiraju i pomažu bolesnima. Novinari su želeli da intervjuišu radnike gradske čistoće koji su na sav glas nahvalili izbeglice kako su jako fini ljudi i kako im je užasno žao njih. Sedeli smo sa jednom grupicom iz Iraka kada se ponovo pojavila ta starija žena iz gradske čistoće u suzama i rekla mi ''kako da ih ne volim, kad su sami uzeli da grabuljaju park''. Okrenuli smo se i videli jednog starijeg čoveka iz Avganistana kako skuplja djubre, ne dozvoljava radnicima da mu uzmu grabulju i pevuši neku pesmu. Prišli smo mu i rekao nam je da je inženjer iz Kabula, da je imao rak bubrega i da želi da ide u Švedsku da nadje posao u struci. Izgledao je kao neki blaženi lik iz Felinijevih filmova, pun života.

 

Krenuli smo ka Horgošu. Po dolasku na Horgoš, presreo naš je gradski moćnik i pitao šta tražimo tu. Nakon što sam mu objasnio da je u pitanju strana delegacija i da su novinari, ponudio se da nam pokaže kojim putem oni prelaze granicu. Prešli smo kolima izmedju nekoliko njiva i došli do pruge 'Subotica-Segedin'. Pored pruge gomila izbeglica kampuje, peče kukuruze na vatri, spava u šumi i čeka. Neki hodaju prugom i idu ka Madjarskoj. Jedan čovek iz Malija hoda uz prugu i ćopa. Stigli smo do kamena koji označava izlazak iz Srbije i ulazak u Madjarsku. Na madjarskoj strani sa leve i desne strane pruge je bodljikava žice. Tridesetak policajaca stoji i posmatra situaciju. Pored bodljikave žice, dakle u Srbiji, gomila ljudi sedi i čeka. Izbeglice hodaju prugom i ulaze u Madjarsku, ali se i gomila njih vraća u Srbiju. Kažu da je problem u otiscima prstiju, jer, 2 kilometra niz prugu ih čekaju Madjarski specijalci, uzimaju otiske prstiju i ubacuju ih u autobuse. Gomila njih ne želi da da otiske, jer bi to značilo da će, u slučaju prinudne deportacije, morati da ostanu u Madjarskoj. Oni koji odbiju, prinudjeni su da se peške vrate u Srbiju. Kampuju u Srbiji pored granice i čekaju noć u kojoj nema policije, i romska deca (pošto deca do 12 godina ne podležu krivičnoj odgovornosti) ih vode uz GPS za 50 evra do divljih taksista koji ih voze u Budimpeštu, pa u Beč.

 

Gradski moćnik (moram da napomenem da je Madjar, jer je on jedini koji je tokom celog našeg puta napadao izbeglice, tako da mislim da je u pitanju indoktrinacija) je za intervju osuo paljbu po izbeglicama, kako vrše nuždu gde god stignu, beru breskve i uništavaju voće i povrće. Pitao se ko će to da plati a na pitanje ko je kriv za ovu situaciju rekao ''ne znam, ali da znam rekao bih Obama i Jevreji''. Rekao mi je u razgovoru sa Madjarskom policijom i za planove Madjarske vlade o postavljanju vodenih topova pored pruge, o obučavanju specijalne anti-immigration jedinice. Madjarski policijski helikopter je sve vreme preletao i ulazio duboku u Srbiju. Izbeglice u talasima hodaju prugom, ulaze u Madjarsku, i ubrzo se veliki deo njih vraća u Srbiju.

 

Otišli smo odatle, i sva trojica smo bili potpuno slomljeni. Njih dvojica su mi rekli da po onome što su videli, zaista nemaju zamerke za srpsku stranu u ovom slučaju.

 

Ovo nije pitanje samo čiste migracije, ovo je pitanje prava na život. Ovo je situacija u kojoj se prekidaju prijateljstva. Ja sam jako razočaran što neki od mojih prijatelja nemaju razumevanja za ove ljude, i zaista, najiskrenije samim tim postupkom su se užasno umanjili u mojim očima. Ne padajte na spinove domaćih fašista koji ovo žele da prestave kao 'ulazak vojno sposobnih ljudi u Evropu', sa uvek interesantnim pitanjima za raju 'Zašto baš kod nas?' i 'Zašto ne idu u muslimanske zemlje?'.

 

Čitam ovu temu redovno ali retko pišem jer sam besan kao ris, i jednostavno želim da zaboravim na sve ovo. Nekoliko puta tokom putovanja sam imao fleševe ljudi u Londonu, Parizu i Berlinu koji ispijaju kafice sa porodicom ne znajući ništa o ovome, dok nekom tamo u pustinji bomba kida ruke i noge, dok gomila dece plače i hoda kroz šumu. Samo se nadam da će Evropa naći rešenje i da se neće potpuno ograditi, jer u suportnom, civilizacijske vrednosti kojima smo težili nisu ni za kurac. Jebem im ja mater svima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment

 

Madjarski policijski helikopter je sve vreme preletao i ulazio duboku u Srbiju.

 

Za strane policajce na jugu znam da su po dopustu ali za ovo ne znam.

Ako ne mogu da dižu nešto sa naše strane da parira, zato što nemaju, što ne pošalju poneki M-86 sa 12,7 ili 14,5 da patrolira, na strane letelice nad našim nebom treba bez izuzetka otvarati vatru.

Link to comment

Uverljiv i iskren prikaz uzasa kroz koji prolaze ovi ljudi.

 

 

Za strane policajce na jugu znam da su po dopustu ali za ovo ne znam.

Ako ne mogu da dižu nešto sa naše strane da parira, zato što nemaju, što ne pošalju poneki M-86 sa 12,7 ili 14,5 da patrolira, na strane letelice nad našim nebom treba bez izuzetka otvarati vatru.

 

 

To bi svakako poboljsalo ionako usranu situaciju.

 

edit posle malo razmisljanja, dobro je da Srbija ulozi protestnu notu povodom povrede vazdusnog prostora (sto se nece desiti naravno i upravo zato davim ovde od pocetka) jer bi onda sprecila madjarsko bahacenje i prikupljanje vizuelnih podataka o prilivu izbeglica, sto bi u krajnjoj liniji za izbegle bilo korisno.

Edited by Caligula
Link to comment

Za strane policajce na jugu znam da su po dopustu ali za ovo ne znam.

Ako ne mogu da dižu nešto sa naše strane da parira, zato što nemaju, što ne pošalju poneki M-86 sa 12,7 ili 14,5 da patrolira, na strane letelice nad našim nebom treba bez izuzetka otvarati vatru.

Pun kamion mrtvih izbeglica ne smara previse srpsku javnost, mozda je malo uzbudi.

Izbacivanje ili prica o izbacivanju sa bele sengen liste dovela bi do ozbiljne buke i mozda, samo mozda, nekog talasanja protiv vlasti. Ne treba to nasim velmozama.

Saradjuje se..radi sve sta treba i gleda se da se ne strci previse. Dovoljno je sto nam kobasicari zameraju jer ne saplicemo izbeglice na putu ka EU (greota pa ne mogu neku zaledjenu reku da nam posalju, da resimo problem onako kako oni vole).

Link to comment

Hvala Tsai, ja ne mogu da se nakanim da napišem nešto...

Mnogo sam besan...

Možda sutra okačim neke fotke da ljudi vide...

Mada ne znam kako stojimo sa poštovanjem privatnosti tih ljudi na fotkama...

 

 

poslato sa WC šolje by BVK

Link to comment

ako je u dobroj volji i ima neki cilj, slobodno preskocite privatnost. ovo nije trenutak da se bavimo time (uz svest o svim mogucim  stvarima koje krsenje privatnosti moze da donese)

Link to comment

Hvala Tsai sto si se potrudio da ovo podelis sa nama. Muka mi je i place mi se. Mozda je sebicno ali osetio sam i neki mali ponos zbog ponasanja nasih ljudi, ipak nije sve propalo kod nas.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...