ama kakvo pre paćenje, o čem' vi to

marina je nešto ko keksi, njeni su bili komunistički patricijat, u njihovoj kući se okupljala tadašnja društvena elita

marina perfomira™ sa sopstvenom slikom u medijima. jedinstvena prilika.

a moze i da se zaradi:

 

Edited August 3, 201410 yr by Takeshi

ama kakvo pre paćenje, o čem' vi to

marina je nešto ko keksi, njeni su bili komunistički patricijat, u njihovoj kući se okupljala tadašnja društvena elita

 

mene interesuje jer nisam ranije cuo u pacenju™, pa reko ako neko vise zna...

ih, pa ona igra na tu kartu 30+ godina

 

ima na netu, potraži

To je i bitan deo njenog rada, i sečenje petokrake i umivanje kostima, ima toga dosta.

mene interesuje jer nisam ranije cuo u pacenju, pa reko ako neko vise zna...

ja sam citao u katalogu njene izlozbe u momi. katalog nemam posto je bio skup te sam citao na licinu mesta. mozda navatam nekoga da mi skenira.

 

 

Sent from Bender's iPad using Tapatalk

marina se uspesno smestila u ekipu umetnika, cija je predstava u medijima postala umetnicko delo: damien hirst, jeff koons, takashi murakami...

Edited August 3, 201410 yr by Takeshi

ja sam citao u katalogu njene izlozbe u momi. katalog nemam posto je bio skup

 

 

... zasto skup, jer™ od zlata?

 

Udzbenici su obicno dzab-dzaba

 

 

 

marina se uspesno smestila u ekipu umetnika, cija je predstava u medijima postala umetnicko delo: damien hirst, jeff koons, takashi murakami...

 

+1

Marina i Ulay 2010. na njenom performansu. Propratna priča da su se tada sreli po prvi put od rastanka na Kineskom zidu (posle više od 20 godina) nije tačna, ali je na publiku prozvela željeni efekat, što istinitost zapravo čini nevažnom. 

''sve za ljubav''  stajl

 

meni bljaks, baca mi gadnu senku na sve ono što je bilo uber kul i pre svega iskreno a što su radiil kao mladi

ja sam citao u katalogu njene izlozbe u momi. katalog nemam posto je bio skup te sam citao na licinu mesta. mozda navatam nekoga da mi skenira.

 

 

Sent from Bender's iPad using Tapatalk

 

evo o pacenju™ iz new yorkera u vreme kad je bila retrospektiva u momi (2010) pa verovatno nije drugacije.  

 

 

 

Abramović’s mother, Danica Rosić, was born into a clan of great wealth, power, and piety; her uncle was the patriarch of the Serbian Orthodox Church. Marina’s father, Vojin Abramović (known as Vojo), came from a large and poor family. He and Danica, both Montenegrins, joined the Communist partisans, in 1941, and fought on the front lines. After the war, their service was rewarded with high positions in Tito’s government. Vojo was appointed to the Marshal’s élite guard, and Danica to direct an agency that supervised historic monuments and acquired art works for public buildings. (In the sixties, she headed Yugoslavia’s Museum of Revolution.) The perks of office included foreign travel, a seaside villa, and a huge apartment in the capital, which had been confiscated from Jews during the Nazi occupation. Danica furnished it ornately, and her maids, her husband, and her children (Marina’s brother, Velimir, a prominent philosopher, was born in 1952) were strictly prohibited from touching a thing. “We were Red bourgeoisie,” Abramović said.

 

Marina’s relations with her mother were always fraught. Danica and Vojo were a volatile couple who slept with loaded pistols and quarrelled violently over his philandering. Danica, who beat Marina for willful, attention-seeking behavior, lived by a Spartan code of “walk-through-walls” Communist determination, as her daughter has put it. “I learned my self-discipline from her, and I was always afraid of her,” she told me. In an interview with her mother that Abramović filmed for a theatre piece titled “Delusional,” Danica reflects on the experiences that steeled her character. “As for pain, I can stand pain,” she concludes. “Nobody has, and nobody ever will, hear me scream.” She demanded the same ostentatious stoicism from her daughter, and she was indifferent, if not unsympathetic, when Marina developed the kind of incapacitating migraines that she herself suffered. An astute new biography, “When Marina Abramović Dies” (M.I.T.; $27.95), by James Westcott, who was once Abramović’s assistant, suggests that these bouts of agonized solitary confinement in her body are a taproot that she draws on both to create and to endure her performances.

 

''sve za ljubav''  stajl

 

meni bljaks, baca mi gadnu senku na sve ono što je bilo uber kul i pre svega iskreno a što su radiil kao mladi

Slažem se, i meni je. Međutim, sudeći prema komentarima ljudi, uspeli su da proizvedu snažne reakcije. E, sad, i emisije poput sve za ljubav imaju isti cilj, koliko se sadržaji kvalitativno razlikuju ili ne je drugo pitanje. 

Slažem se, i meni je. Međutim, sudeći prema komentarima ljudi, uspeli su da proizvedu snažne reakcije. E, sad, i emisije poput sve za ljubav imaju isti cilj, koliko se sadržaji kvalitativno razlikuju ili ne je drugo pitanje. 

po meni se nešto bitno i ne razlikuje

njih dvoje su (kao) završili svoju priču na kineskom zidu. ''sastanak i rastanak ljubavnika''

zapravo, prvobitno je bio planiran samo sastanak ali je u periodu od nekoliko godina (koliko je potrajala realizacija celog projekta) sastanak postao i rastanak

tako je trebalo i da ostane

sa ovom srcedrapateljskom scenom su obesmislili tu priču

a bila bi moćna tek da se više nikada u životu nisu sreli

mislim, mogli su se sresti, ali ne kao umetnički čin, što je ovde pokušano da se proturi

Paculla je postavila citat, a i ja se nesto secam iz Moma dokumentarca, te mi nije jasno zasto neki forumasi foliraju.

 

 

Marina svoju licnu pricu gradi na strogoj majci, disciplini koja je slucajno komunista. Dakle, potpuno porodicna i licna prica. Ja ne cuh, a i Paculin citat to ne potvrdjuje da kuka kako je komunizam as such gusio.

Konceptualna umetnica koja je uradila sise i zategla lice?  Radi se o tome da istocno evropski akcenat zvuci veoma kul medju americkim hipsterima po williamsburgu, pa otud i mogucnost da se traze volonteri za "MAI"..ne, stvarno, zamisli da si volonter/volonterka u MAI