Jump to content

Politika i poplave


Turnbull

Recommended Posts

Ne znam, ja nikako ne mogu da svarim kadrove koji nemaju dan radnog staza van studentskih parlamenata, nevladinih organizacija, opstinskih skupstina i stranackih odbora. Za promenu bih voleo da vidim nekoga ko se pokazao i dokazao u struci.

 

Sto ne znaci da ovaj covek nije kvalitetan, samo kazem....

Link to comment
  • Replies 1.8k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Turnbull

    161

  • harper lee

    56

  • Aće

    54

  • ficfiric

    53

Top Posters In This Topic

Posted Images

Економија Немар ће нас подавити

Водену стихију нисмо могли да спречимо, али ако наставимо по старом, бујице ни следећи пут неће имати милости према нама и нашој неодговорности

ratko.jpg
Ратко Ристић: Заштита од бујица мора да буде брига државе, а не приватника (Фото из личне документације)

Овогодишњу катастрофу Србија није могла да спречи. Али, да је држава урадила свој посао када је требало, њена разорност, поготову на бујичним водотоковима, била би далеко мања, тврди у разговору за „Политику” др Ратко Ристић, редовни професор, продекан за научно-истраживачки рад Шумарског факултета Универзитета у Београду.

По њему од почетка овог века Министарство пољопривреде, шумарства и водопривреде не чини оно што мора, а што су и те како знали свако у своје време Марија Терезија и Јосип Броз Тито када су правили канале по Војводини и Србији, које ми данас не умемо или нећемо да одржавамо.

Дирекцијa за воде којa управља јавним водопривредним предузећима – „Србија воде”, „Војводина воде” и „Београд воде”, занемарила је, поред осталог, и заштиту од ерозија и бујица. За то редовно није било пара, а приватизација је временом гасила општинска предузећа која су штитила земљу од ерозије. После шест деценија стварања – угашен и цео систем заштите од бујичних поплава, а ми и наша имовина препуштени хиру природе, каже Ристић.

Ова катастрофа би, коначно, требало да нас дозове памети, упозорава Ристић. Ако наставимо по старом, природа неће имати милости. Немар, похлепу и неодговорност, плаћаћемо све скупље.

Бујичне поплаве су најчешћа природна катастрофа у нашој земљи и ми им последњих година плаћамо све већи данак. Само на простору јужно од Саве и Дунава има око 10.000 мањих водених токова, који се после јаких киша претварају у бујице опасне по имовину и живот људи, каже наш саговорник.

– Последњих дана десило нам се истовремено неколико најгорих појава – објашњава Ристић. – Почело је бујичним поплавама у планинским деловима Србије. Оне су оптеретиле корита већих река, највише Колубаре и Саве, која је већ била набујала у БиХ и Хрватској. У последњих неколико година изостали су радови на одржавању већ изграђених система који штите од ерозије и бујица. Чак и регулисане деонице речних корита често су обрасле вегетацијом, која је додатно смањила проток. Сада је нагомилано ђубре у рекама у великој мери било узрочник поплава у западној и југозападној Србији. У неким плавним зонама општине су дозволиле да се и на тим местима граде куће, што је врхунац немара и неодговорности. 

О регулацији мањих река требало је да брину регионална водопривредна предузећа, чији власнички статус од 2001. године никако да се реши. Она у свом називу најчешће имају реч ерозија. Нека су неуспешно приватизована, друга су пропала, а нека се још боре за опстанак. Неприватизована су још друштвена, али запуштена, а власнике приватизованих заштита од ерозије не занима. Она се баве уноснијим пословима – станоградњом, увођењем гаса, изградњом путева….

– Статус свих регионалних водопривредних предузећа коначно мора да се реши – упозорава наш саговорник. – Најбоље је да буду у државном власништву и да се финансирају, организују и раде по француском и аустријском моделу. Да је тако најбоље, потврђује искуство Мађарске и Чешке. У тим земљама ова предузећа су била приватизована, али их је држава после катастрофалних поплава у сливу Дунава откупила од приватника и поново њима управља.

Ристић указује и на лош Закон о водама, који је бригу о водотоковима другог реда, који су по правилу бујични, препустио локалним самоуправама. Општине и градови, каже, немају материјалне и људске ресурсе да обављају ту функцију, осим неколико изузетака.

Шта треба чинити да нам се овогодишња катастрофа не понови, или бар да се штета сведе на што мању меру?

– У саставу Дирекције за воде што пре треба основати организациону јединицу са стручњацима који ће се бавити заштитом од ерозије и уређењем бујица – предлаже Ристић. – Држава мора оштро да кажњава оне који крше комунална и урбанистичка правила у зони приобаља. Трошкови неопходних радова у водопривреди могли би да се покривају приходом од такси за вађење шљунка и песка из речних корита, а ова делатност је сада у највећој мери илегална. Неконтролисано одношење песка и шљунка из река и са обала деформише њихова корита, мења режим протицања воде и угрожава мостове и приобаље. Мало је и водопривредних инспектора. Ретки пишу пријаве. Судски процеси су дуги, а казне ниске.

Ристић сматра да треба искористити жељу младих да се баве заштитом животне средине. Зато предлаже да држава финансира организације као што је Покрет горана.

Нашем саговорнику најтеже пада што Шумарски факултет школује инжењере за заштиту од ерозије и уређење бујица по програму усаглашеним са водећим светским универзитетима, а они тешко долазе до посла. „Кад би свака општина у Србији имала бар по једног многе ствари би биле другачије. Многи од њих у потрази за послом одлазе у свет. Раде за државна или имају своја предузећа, а неки су веома цењени универзитетски професори”, каже на крају др Ристић.

Александар Микавица

објављено: 24.05.2014

Link to comment

Da li je još nekome palo na pamet da bi Ješić posle ove super promocije (naravno, u zasluženom najboljem mogućem smislu) možda mogao da bude neko ko bi igrao malo zapaženiju ulogu u narednim političkim zbivanjima? Sa svojim CV-em, mogao bi da postane veliki politički lik na ovim prostorima. 

 

Msm, gledajući onaj intervju uhvatio sam sebe da mislim "jbt, ovaj bi možda i mogao da vodi, iza njega bi moglo da se stane". Naravno, ne dok je u DS-u ili barem ne dok je DS ovakav.

 

 

Ma kakva super promocija. Za ovih desetak dana ga nijedan medij izuzev RTV nije pomenuo. Inace slazem se za Jesicev potencijal, on je jedini iz opozicije koji je ovom rezimu uspeo da nanese neku stetu. Pritom, deluje harizmaticnije od Pajtica ili Djilasa. Problem su dve stvari. On sam i ne deluje nesto preterano ambiciozno da puca na vrh stranke. A drugo, covek je potpuni anonimus za siru javnost. To ima neke svoje prednosti, ali u situaciji sa medijima kakva jeste - to je poprilicno nezgodna pozicija. Ovi imaju prednost prvog utiska, i preko tabloida mogu preventivno da ga unakaze.

Link to comment

Ma kakva super promocija. Za ovih desetak dana ga nijedan medij izuzev RTV nije pomenuo. Inace slazem se za Jesicev potencijal, on je jedini iz opozicije koji je ovom rezimu uspeo da nanese neku stetu. Pritom, deluje harizmaticnije od Pajtica ili Djilasa. Problem su dve stvari. On sam i ne deluje nesto preterano ambiciozno da puca na vrh stranke. A drugo, covek je potpuni anonimus za siru javnost. To ima neke svoje prednosti, ali u situaciji sa medijima kakva jeste - to je poprilicno nezgodna pozicija. Ovi imaju prednost prvog utiska, i preko tabloida mogu preventivno da ga unakaze.

 

Zar nije Ješić 110% za Đilasa? Čisto sumnjam da želi neku veću ulogu od ove koju ima

Link to comment

Jeste. On je Djilasov kandidat za potpredsednika

 

Послато са GT-I9100 уз помоћ Тапатока

Link to comment

#ulicecenzuri

 

 

 
U lice cenzuri

U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.

Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.

U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.

Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.

Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava.

Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.

Zahtevamo transparentno raspolaganje doniranim novcem.

Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.

Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.

Blogovi i stranice:

2389
Akuzativ
Aleksandar Šurbatović
Alжirska pisma
Ana Milanović
Angelina Radulović – Piskaralo
Anita Mitić
Biljana – Samokazem
Bob Lebowski (Slobodan Vladuša)
Boban Stojanović
Constrictoria Boa
cult – B92 blog
DJ Ivica
Dokona popadija
Đorđe Bojović
Edis Đerlek
FCBK
Just Bloggin’
Kontrapress
Luka Božović
Marko Marjanović – Pošteno mu sudite pa da ga streljamo
Milica Čalija – blog
Milja Lukić
Miloš Sečujski – B92 blog
Nemam ime, imam komentar
Nenad Duda Petrović
Nešto sasvim neizvesno
Nikola Ćupas – blog
Novi Sad 2020
Novosadsko ubrojčavanje
Ostavite Teslu na miru
Panonska ludost
Parunova reč
Pavle Ćosić
Pećko pivo
Prešlicavanje
Raša Karapandža
Sajber Vanderlast
Sara Radojković
Savesna
Sistem i lom
Staša Koprivica – 100 lisica
Vazda nešto
VladanBa’s Blog
Vladan Slavković – Kraljevo online
Veličković::Blog
Velimir Mladenović – B92 blog
Žene sa Interneta

Građanke i građani:

Nikola Adžić
Stefan Aleksić
Ana Belotti
Ljiljana Bukvić
Bojan Cvejić
Robert Čoban
Snežana Čongradin
Vesna Đukanović
Ratko Femić
Višnja Filipović
Jovana Gligorijević
Jelena Jovanović
Aleksandar Kokotović
Lav Kozakijević
Sofija Mandić
Radmilo Marković
Vladimir Marović
Maja Mićić
Lazar Milovanović
Peđa Mitrović
Sandra Popović
Tatjana Radunović
Aleksandra Sokolović
Zorica Šćepanović
Stefan Šparavalo
Katarina Tadić
Nikola Tomić
Đorđe Trikoš
Maja Vasić Nikolić
Marko Vidojković
Ivan Vlajić
Maja Vrtarić
Sanja Zrnić

 

Edited by Turnbull
Link to comment

Jedna poruka ovim mediokritetskim partijskim pitbulovima koji policiji dojavljuju "neprimereno ponašanje" na internetu: da nije bilo fanatičnog entuzijazma fejsbuk, a naročito tviter zajednice, do dan-danas svet ne bi znao za razmere katastrofe i ne bi bilo toliko uplata i donacija ... Ne možete sprečiti slobodnu misao čak ni gašenjem interneta, a što je tehnički gotovo neizvodljivo ... 

 

Dakle, samo se opustite, vas je više, ali mi smo pametniji i vredimo barem za stotinu takvih kao što ste vi ...

Edited by stoka
Link to comment

Svaki put uspe da me iznenadi. Svaka čast.

 

 

Cena političkih poena Nebojsa Krstic rss.gif / 24.05.2014. u 18:39
  •  

Ideju za ovaj tekst dao mi je Draža Petrović, koji je u utorak u "Danasu" objavio svoj dnevni aforizam: "Ne zna se šta je gore - zarađivati na nesreći ili na nesreći skupljati političke poene."

Nije ovo usamljeno mišljenje to jest nije Draža rekao nešto sasvim novo i neobično, jedino je to malo veštije sročio. A nije ni ova katastrofalna poplava prva elementarna nepogoda tokom koje se političarima zamera da odlaze na ugrožena područja "kako bi se slikali", kako bi "skupljali jeftine političke poene" i da bi "zloupotrebljavali tuđu nesreću u korist povećanja svog rejtinga".

Pošto živimo u svetu populizma, ovaj Petrovićev aforizam video sam kao potrebu da se ukaže na takvu pojavu, na populističko ponašanje u trenutku kad mu vreme nije, ali se bojim da je upravo njegova sentenca, na svoj način - populistička.

Trenuci tragedije u sebi sadrže veliku količini brige, svima su nam čula preosetljiva, pa reagujemo snažnim emocijama na svaku pojavu nekorektnog ponašanja i zloupotrebe položaja. To je razumljivo. U danima tragedije koja nas je zadesila, pronašli smo iznenada, kao kolektiv, sopstvenu dušu. Otkrili smo da i dalje posedujemo ljudske osobine za koje smo bili uvereni da su zakržljale. Otkrili smo da u komšijskim zemljama takođe žive ljudi. Da ljudi žive i u mnogim drugim zemljama sveta. Otkrili smo da je laž da nas svi mrze. Otkrili smo snagu pozitivnog razmišljanja i delovanja, zajedništva i solidarnosti. Otkrili smo da je naša omladina bolja nego što smo bili mi u najboljim danima. Posle svih tih pozitivnih otkrića, eto nas najednom u tmurnoj realnosti u kojoj su izjednačeni trgovački i politički profiteri na bazi teze koja se bazira na neznanju, a koja ima snagu opšteg mesta, znači veliku.

Zato je važno reći zašto Draža Petrović u ovom slučaju nije u pravu i zašto je njegova gore citirana misao posledica mešanje baba i žaba i plod predrasuda. Pokušaću redom.
Čak i u nedemokratskim zemljama političarima treba kakav-takav legitimitet, podrška naroda. U demokratskim zemljama, političari bez jasne podrške ne postoje. Stranke bez toga ne postoje. Demokratija bez podrške građana ne postoji.

Pošto je tako, pošto su političari na demokratskom tržištu prinuđeni da se bore za podršku, nije li malo nefer tražiti od njih da to rade tiho i nevidljivo, u svoja četiri zida? To je kao kad bi od atletičara zahtevali da trči trku vezanih nogu i očekivali da pritom pobeđuje.
Kako bi se Draža Petrović, na primer, osećao kada bi napisao neki dobar i važan tekst, a kad bi mu neko rekao da je njegovo objavljivanje samoreklamerstvo, te da bi bilo bolje da tekst ostane u njegovom kompjuteru?

Političar mora da misli na sledeće izbore. Naši to moraju da rade isto koliko i njihove kolege u Americi, Nemačkoj, Rusiji ili Švedskoj. Ali nije samo to. U pitanju je i njihova obaveza prema javnosti koja im je svojim glasovima dala mandat, da joj bude omogućeno da prati njihov rad. Znači, građani imaju pravo da imaju uvid u ono što rade njihovi izabranici - premijer, ministri, poslanici i drugi narodni predstavnici, od republičkog preko pokrajinskog, pa do lokalnog nivoa. To je naročito slučaj u kriznim momentima kada javnost sa povišenom pažnjom observira njihov učinak i želi da od njih, iz prve ruke, dobije relevantne i zvanične informacije.

Potom, jedna je stvar kad se državnik građanima u kriznim trenucima obrati putem saopštenja. Drugi je nivo poruke kada se obrati u kameru i kaže šta se od njih, građana, očekuje. Sasvim je treći kvalitet kada ode na teren, zasuče rukave, prihvati se prenošenja hrane ili opreme i tako svojim ličnim primerom pokaže kako bi svi trebalo da se ponašamo. Saopštenje i obraćanje državnog organa u kameru jeste: "Napred!" Konkretna aktivnost na terenu je njegovo: "Za mnom!" To je ta mala razlika.

Sledeća stavka je da novinarima, da bi mogli pravovremeno, valjano i objektivno da informišu svoje čitaoce i gledaoce, mora biti omogućeno da prate rad najvažnijih državnih organa i njihovih predstavnika. Što znači, krajnji je nonsens tražiti da, recimo, premijer ode u poplavljeno područje (a u opisu posla mu je da tamo ode) i da tamo zabrani novinarima da to slikaju kako ne bi "izgledalo da vrši samopromociju".

Na kraju, ali ne i na posletku, jeste to što političar svojom posetom pogođenom području, osim da se uveri u stepen štete i u aktivnosti nadležnih na terenu, mora i uznemirenim građanima da pruži podršku, mora da im svojim prisustvom pokaže da nisu ostavljeni i zaboravljeni. I onima s kojima lično kontaktira na terenu i onima koji sve gledaju na TV ekranu jer upravo tako država prevenira pojavu panike i umiruje sve opravdano uznemirene i uplašene.

E sad, to što među političarima ima onih koji deluju da ono što treba da rade, rade posvećeno, prilježno, ozbiljno, organizovano... i to što ima i onih koji ostavljaju sasvim drugačiji utisak, to je već druga priča. No, i tu drugu priču nam veoma jasno pričaju prisutne TV kamere.

Pa će, upravo zahvaljujući njima, kada se sve okonča, građani doneti sud o tome ko je od predstavnika vlasti bio na visini zadatka, a moramo biti pošteni i reći - takvih je u ovoj kriznoj situaciji bilo. Takođe, proceniće građani i ko je bio nekompetentan, suvišan, nekoristan i ko je samo priželjkivao da se okoristi o čitavu situaciju.

Eto zašto je slikanje dobra stvar.

 

Objavljeno u Našim Novinama  24.5. 2014.

Edited by Turnbull
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...