Jump to content

Толстый и тонкий


Ryan Franco

Recommended Posts

Pa to "super" ti je eufemizam za "sve je to isto" filozofiju koja ovde provejava, tj. gde je sve sivo, sve je shit ali drugacije pakovanje. To ti je svet tzv. moralnog absolutizma gde su svi prljavi osim virtuelnih moralnih velicina koje ga propovedaju. Svet u kojem je racionalna analiza i kvantifikacija zamenjena cinicnim ili cak nihilistickim relativizmom. Nadasve zanimljiv socioloski fenomen.

Link to comment

 

 

Kakav si ti car!

 

Poslednji link.

 

A time-series analysis of the impact of heavy drinking on homicide and suicide mortality in Russia, 1956–2002*

 

Da li sam ja nesto drugacije tvrdio?

 

Link  EU takodje potvrdjuje vezu izmedju opsteg i porodicnog nasilja uz podatke za 2003.

 

 

Sto se tice prvog linka, da si se potrudio mogao si da vidis originalni izvor, pa da vidis uporedne podatke iz izvestaja za 2011 i 2014.

 

Rusija jeste u grupi zemalja a velikim femicide rate, no:

Izvestaj iz 2011 (period 2004-2009): izmedju 9 i 10 na 100,000 stanovnika.

Izvestaj iz 2015 (period 2007-2012): oko 7 na 100,000 stanovnika.

Po izvestaju, Rusija je odmah nako Juzne Afrike prva po smanjenju stope ubistava zena. (Figure 3.5., strana 9, izvestaj iz 2015)

http://www.genevadeclaration.org/fileadmin/docs/GBAV3/GBAV3_Ch3_pp87-120.pdf

Link to comment

Pa to "super" ti je eufemizam za "sve je to isto" filozofiju koja ovde provejava, tj. gde je sve sivo, sve je shit ali drugacije pakovanje. To ti je svet tzv. moralnog absolutizma gde su svi prljavi osim virtuelnih moralnih velicina koje ga propovedaju. Svet u kojem je racionalna analiza i kvantifikacija zamenjena cinicnim ili cak nihilistickim relativizmom. Nadasve zanimljiv socioloski fenomen.

 

Ovaj, rec je o selektivnoj kvantifikaciji kojoj pribegavas  a ne racionalnoj analizi.

 

Drugo, da budem i ja malo levicar, i brojke se mogu falsifikovati i stimovati da racionalno legitmizuju odredjeni diskurs i narativ.

Link to comment

Koliko filozofiranja ni oko cega. Polazi se od toga da Putin lici na junaka Dostojevskog (sto mi je bio prvi WTF) da bi se u sredini teksta zakljucilo da se u stvari ne zna na koga bi mogao da lici i da u njemu nema nikakve dubine (sto je potpuno tacno).

 

Ima mnogo povrsnog lupetanja u tekstu, valjda da bi cela prica izgledala dublje. Putina treba posmatrati kao sto se posmatraju svi wannabe mocnici - u (geo)politickom kontekstu borbe za moc. Kakva crna misteriozna ruska dusa, kakav crni Dostojevski, kakav kurac-palac. Covek je KGB for fucks sake, deep-state spawned mafia boss, Dostojevski bi ga prezirao.

Edited by IndridCold
Link to comment

O ne, na kraju je tekst "ponajbolji". Putin zaista igra igru destabilizacije svega. No to na stranu, tekst je žestoko rusofoban.

 

Jedino taj deo na kraju i ima veze sa realnoscu.

Link to comment

Bolje da su pitali Kisindzera da objasni malo to o Putinu i Dostojevskom, nego sto su preko jeftine  knizevne, istorijske i politicke redukcije pravili  sliku "vecitog" neprijatelja.

Link to comment

Bolje da su pitali Kisindzera da objasni malo to o Putinu i Dostojevskom, nego sto su preko jeftine  knizevne, istorijske i politicke redukcije pravili  sliku "vecitog" neprijatelja.

 

Da, problem s tekstom (po mom misljenju) nije ono sto pise o Putinovoj politici, ona vidi postojece, uglavnom zapadne, nadnacionalne strukture kao neprijateljske i na ovaj ili onaj nacin ih sabotira, stavlja u iskusenja koliko je u njenoj moci i generalno vodi revizionisticku politiku (u odnosu na ishod hladnog rata, ali, na zalost, i u odnosu na druge stvari dublje u proslosti) putem promovisanja onoga sto Timothy Snyder zove "strateskim relativizmom". 

 

Medjutim, problem sa tekstom je sto debelo izlazi iz okvira racionalne politicke analize i pretvara se u klasican othering. Niti se sukob u Rusiji sve vreme vodio pod tim imenom, niti niti je sve vreme sustinski bio to, niti su linije podele fiksne, niti je to, u biti, toliko razlicito od onoga sto se desavalo u mnogim drugim evropskim zemljama. Zapravo tekst je jednaka negacija istorije koju pravi i Dugin - kao da postoji neka sustastvenost koja je izvan istorije i izvan vremena. Manihejstvo, samo sa druge strane. 

Link to comment

Da, problem s tekstom (po mom misljenju) nije ono sto pise o Putinovoj politici, ona vidi postojece, uglavnom zapadne, nadnacionalne strukture kao neprijateljske i na ovaj ili onaj nacin ih sabotira, stavlja u iskusenja koliko je u njenoj moci i generalno vodi revizionisticku politiku (u odnosu na ishod hladnog rata, ali, na zalost, i u odnosu na druge stvari dublje u proslosti) putem promovisanja onoga sto Timothy Snyder zove "strateskim relativizmom". 

 

Medjutim, problem sa tekstom je sto debelo izlazi iz okvira racionalne politicke analize i pretvara se u klasican othering. Niti se sukob u Rusiji sve vreme vodio pod tim imenom, niti niti je sve vreme sustinski bio to, niti su linije podele fiksne, niti je to, u biti, toliko razlicito od onoga sto se desavalo u mnogim drugim evropskim zemljama. Zapravo tekst je jednaka negacija istorije koju pravi i Dugin - kao da postoji neka sustastvenost koja je izvan istorije i izvan vremena. Manihejstvo, samo sa druge strane. 

 

Pa da, negde je to duginovska politicka manihejstina u kontrasmeru, samo verbalno umivenija i manje "akademska".

 

Putinizam je fundamentalno pragmatican i reakcionaran (ne mislim ovde u ideoloskom smislu, mada bi i tako mogao da se posmatra, vec pre svega kao ruski odgovor na politiku SAD, tj. "zapada"), a sve ostalo su potemkinovske  kulise, bas kao i ta tradicionalno-religijska o kojoj drobe u tekstu. Takodje, on uvek ima osecaj mere u sukobima sa Zapadom, jer sa istim racuna u stvaranju nove ravnoteze, a za koju drzi da bi bila povoljnija po Rusiju. Putin nesumnjivo ima imperijalnu svest, ali je sposoban da dozira u tim igrama i kalkulise kao trgovac.  Zna uvek koliko moze da se "pruzi".

Edited by Toni Sumaher
Link to comment

Da, problem s tekstom (po mom misljenju) nije ono sto pise o Putinovoj politici, ona vidi postojece, uglavnom zapadne, nadnacionalne strukture kao neprijateljske i na ovaj ili onaj nacin ih sabotira, stavlja u iskusenja koliko je u njenoj moci i generalno vodi revizionisticku politiku (u odnosu na ishod hladnog rata, ali, na zalost, i u odnosu na druge stvari dublje u proslosti) putem promovisanja onoga sto Timothy Snyder zove "strateskim relativizmom". 

 

Medjutim, problem sa tekstom je sto debelo izlazi iz okvira racionalne politicke analize i pretvara se u klasican othering. Niti se sukob u Rusiji sve vreme vodio pod tim imenom, niti niti je sve vreme sustinski bio to, niti su linije podele fiksne, niti je to, u biti, toliko razlicito od onoga sto se desavalo u mnogim drugim evropskim zemljama. Zapravo tekst je jednaka negacija istorije koju pravi i Dugin - kao da postoji neka sustastvenost koja je izvan istorije i izvan vremena. Manihejstvo, samo sa druge strane. 

Писао га је неки леви либерал са Форума? :fantom:

Link to comment
×
×
  • Create New...