Jump to content
IGNORED

Bad Music koncerti


bad music for bad people

Recommended Posts

AMG o bendu:p63969gzpbp.jpg

The haunting and cinematic Bee and Flower feature singer/songwriter Dana Schechter and keyboardist Roderick Miller, who founded the band in New York City in 2000. Three years later, the duo issued its debut album, What's Mine Is Yours, wowing the likes of The New Yorker, The Village Voice, and Time Out New York. A move to Berlin followed in 2004, and Bee and Flower joined producer Toby Dammit for the recording of their second offering. Slated for release in 2007, the new collection of tracks features appearances from Thomas Wydler (Nick Cave & the Bad Seeds), Kristof Hahn (Angels of Light), and Peter Von Poehl (A.S. Dragon).
http://allmusic.com/artist/bee-and-flower-p516246AMG recenzija prvog albuma:r28276h2khp.jpg
A dirge and dark quality is what shines through on this album, particularly on the moody and minimal "I Know Your Name." Lead singer and songwriter Dana Schechter seizes control of each song with a sexy yet sophisticated performance, resembling a combination of k.d. lang if she fronted Ida or Cowboy Junkies. "Riding on Empty" is another selection that mimics this arrangement, with Schechter perhaps giving her best performance. The song also has a lovely Velvet Underground tone, culminating with some classical and string touches. "Twin Stars" falls slightly into an alt-country arrangement, but has a somber yet timeless sound at which the band consistently excels. Rod Miller's keyboards also play an important role during the number. Taking a different course on the uptempo "Wounded Walking," an ominous feeling steers the track along the right course. Resembling the soundtrack to a movie that director David Lynch has yet to film, tunes such as "On the Mouth" have a bare-bones format that is eerie and gorgeous at the same time. "Something Good" comes across as the "pop" song here, closely resembling a track Sarah McLachlan might have great success with. Some of the latter compositions don't have the same hold on the listener, including the pretty "Carpenter's Fern." Here the instrumental's opening sounds weary, tired, and a bit aimless. Throughout it all, though, Schechter's voice has a certain style that grabs one's attention like Ute Lemper. "I fail to exist in your eyes," she sings in "Dupe," one of the harder and edgier songs within.
http://allmusic.com/album/whats-mine-is-yours-r627135/review
Link to comment

+++++++++++++++++++imamo i goste večeras:http://sarsaparilla-music.info/

Edited by bad music for bad people
Link to comment

Men' bilo lijepo. Doduše, da sam na tvom mestu, Bade, verovatno bih odavno flipnuo zbog 35 (slovima: tridesetpet) duša koje su bile tamo (nadam se da su svi redovno kupili kartu), ali, jebiga... Kratka, ali izuzetno „nabijena“ svirka to bejaše, i to ne u onom smislu da su muzičari „otkinuli“ nego je više bilo neke misterije i tajanstvenosti u zvuku i nastupu svakog od njih što je doprinelo specifičnoj atmosferi koja je lelujala tih sat vremena. Dana Schechter je verovatno kriva za to, znam. Nisam siguran za organizatora, ali kada bi svaki put prošla pored mene, žmarci su radili na duplim obrtajima... Svedena, elegantna na jedan nenametljiv način, nehajno razbarušene, ali vidljivo doterane kose, u diskretnim cipelicama i magičnim čarapicama (iz onog spota „Waiting Room“), nešto duže suknje koja zatvara kolena taman toliko da ih zamišljamo, i u diskretnoj bluzici koja naglašava baš onoliko i baš ono što treba da naglasi. Dama gracioznog hoda i svelebdeće privlačnosti nas je posetila. Hvala čo'eku na tome.

Link to comment
Men' bilo lijepo. Doduše, da sam na tvom mestu, Bade, verovatno bih odavno flipnuo zbog 35 (slovima: tridesetpet) duša koje su bile tamo (nadam se da su svi redovno kupili kartu), ali, jebiga... Kratka, ali izuzetno „nabijena“ svirka to bejaše, i to ne u onom smislu da su muzičari „otkinuli“ nego je više bilo neke misterije i tajanstvenosti u zvuku i nastupu svakog od njih što je doprinelo specifičnoj atmosferi koja je lelujala tih sat vremena. Dana Schechter je verovatno kriva za to, znam. Nisam siguran za organizatora, ali kada bi svaki put prošla pored mene, žmarci su radili na duplim obrtajima... Svedena, elegantna na jedan nenametljiv način, nehajno razbarušene, ali vidljivo doterane kose, u diskretnim cipelicama i magičnim čarapicama (iz onog spota „Waiting Room“), nešto duže suknje koja zatvara kolena taman toliko da ih zamišljamo, i u diskretnoj bluzici koja naglašava baš onoliko i baš ono što treba da naglasi. Dama gracioznog hoda i svelebdeće privlačnosti nas je posetila. Hvala čo'eku na tome.
ha, pa ti si i brojao - svaka čast!hvala što si bio. mog'o bi da večeras svrneš do broda, biće i holden, pa da okrenem par tura :)inače, bilo 28 platiša, ostalo spisak, predgrupa i osoblje. zakleo bih se da sam u jednom momentu iscepao isečak karte palfoot-u i njegovoj prijateljici, al' sam se naduvao kao ganci i bilo mi glupo da ga zaskačem. opet, najverovatnije da sam samo tripov'o, sig je bio na ringe-ringe-raja eventu.meni bezveze što sam celu predgrupu visio na vratima kao cepač karata (ortak koji je trebalo to da radi kasnio je + je bio mrtav kad se pojavio i bilo mi glupo da ga silim da ostane do kraja svirke). ono što sam zakačio bilo je sasvim dobro, ali publika - pa kao da su divlje zveri bile na bini i ispred nikog od nazočnih! ni bis da zatraže, a aplaudirali bi kad sam povlačio nogu (krenem da aplaudiram, pa i ovi oko mene, da ne ispadnu glupi u društvu).svirali swallow yr stars, dejna ishvalila kako smo žikica i ja izabrali upravo većinu pesama koje sviraju na koncertu, pila stomakliju, keva ih nahranila ko putnike namernike, ogovarasmo malo điru, klavijaturista se šokirao kad sam mu rekao da sam svojevremeno dovodio the hangmen (njegova sestra je bivša smallova ribizla, a i ovako se znaju iz nekih 90-tih, dok je small bio branko kocka u venu se bocka), gitaroš je južnjak, zna celu memfis ekipu (jp keith, jack-o, greg oblivian...), violinista nije mogao da veruje da ovde ljudi znaju mućke do u prste, mađari ih naguzili na granici 2 čuke za 15€, dejna mi rekla da je bila u beogradu sa american music club (to nisam gledao, nisam ljubitelj da budem iskren), lok'o sam lozu sve u ime one parole "na ljutu ranu - ljuta trava", posle koncerta me gitaroš molio da mu nađem neko varenje, pa nađoh, napušismo se i ispričasmo. onda hostel, još malo priče, onda pozdravljanje + hugs 'n kisses sa šeficom i - pravac munze-konza!
Link to comment

eh, kad hrdjavi to sve lepo dochara... :D no ja i dalje ne znam dal' didem veceras ili ne? <_< bojim se da ce mi biti dosadnjikavo, a nit imam vutre, nit loze. :P

Link to comment
ha, pa ti si i brojao - svaka čast!zakleo bih se da sam u jednom momentu iscepao isečak karte palfoot-u i njegovoj prijateljici, al' sam se naduvao kao ganci i bilo mi glupo da ga zaskačem. opet, najverovatnije da sam samo tripov'o, sig je bio na ringe-ringe-raja eventu.
palfoot u četvrtak nije bio niđe usled spleta (fejlujućeg)ljudskog faktora, omnipotentnog htenja da se zuji od ultima harmonije jerbo mu je upad na EVENT ove godine free do gun kluba, suicidalnih drugara na skajpu, lekture i korekture od koje boli glava i najbitnije, propRusta da se karta kupi ranije da bi se osigurala moralna pozornost i lucidni snovi na javi. :( da sam bio, pozdravio bih domaćina, odmah se upisao sa trenucima koji se pamte i usnimkom sa super gps panasonica. ovako, moraćemo da sačekamo nešto skakutavije i drndavije (sa shaky camom)elem, iako sam od onih ljudi koji nikad ne čekaju ortak-inje da im prave društvo na svirci bio sam razočaran kako je interesovanje i pored svih silnih referenci bilo omalo, no možda je indi decu neplatiše u računici omelo malo što je bilo između tindersticks i richarda bucknera, a oni to valda dosta slušaju te nijedan vapaj nije bio siilni. razmazotine.nadam se da je palo nešto jako, jako masno o (spiro)giri. :D Edited by palfoot
Link to comment

18. jun – Zagreb @ Tvornica19. jun – Beograd @ Studentski grad (besplatan ulaz!!)21. jun – Plovdiv @ Orpheus Open Cinema22. jun – Priština @ Hamam Jazz23. jun – Prizren @ NGOM FestivalCalibro351.jpgItalijanski producent Tommaso Colliva (Muse, Franz Ferdinand, Arto Lindsay, Twilight Singers…) u leto 2007. okuplja ekipu zapaženih studijskih muzičara vođen idejom da formira instrumentalnu postavu koja će svirati muziku inspirisanu temama iz italijanskih krimi filmova iz 60-tih i 70-tih. Jam session koji je trajao skoro neprekidno dva puna dana u “Omnia B” studiju u Milanu rezultirao je velikim brojem obrada kao i autorskih kompozicija, a producent i idejni tvorac benda bio je siguran da je to ono za čim je tragao par godina unazad. Sasvim prirodan miks više žanrova (funk, jazz, rock, prog-rock), istančan osećaj za improvizacije i savršeno slaganje muzičara potvrdili su da je bend spreman za izlazak iz studija. Sledećih nekoliko meseci Calibro 35 sviraju po Evropi, a tokom proleća i leta 2008. pune klubove u matičnoj Italiji. Na jesen 2008. objavljuju prvi album koji dobija pozitivne kritike u muzičkoj štampi širom kontinenta. Calibro35GabrieleSabile3.jpgU decembru iste godine završavaju svoj prvi soundtrack za film “Said” tako što su tokom interne projekcije filma snimali uživo u čuvenom rimskom studiju “Forum” koji je osnovao Ennio Morricone 1969. godine.2009. osim živih nastupa Calibro 35 snimaju i singl “Tutta Donna” sa gostujućom pevačicom (Georgeanne Kalweit) koji stiže na prvo mesto italijanske nezavisne radio top liste. Iste godine pišu muziku za američki dokumentarac “Eurocrime!” upravo posvećen filmskom žanru na kojem sastav bazira svoj muzički izraz – italijanskim krimi i policijskim filmovima, te odlaze na uspešnu turneju po SAD, ali i rade na sledećoj ploči.Početkom 2010. objavljuju novi album “Ritornano Quelli di…Calibro 35″. Bend je gotovo neprekidno na turnejama, a poseban kuriozitet su žive svirke tokom projekcija filmova kao i pojavljivanje par pesama za potrebe holivudskog filma “Red”. 8. juna u Milanu sviraju ispred Muse, a album biva licencno objavljen i u Velikoj Britaniji, i u SAD početkom jula meseca. calibro.jpgU januaru 2011. izlazi im kompilacija B strana singlova i neobjavljenog materijala “Rare”. Nakon skoro celogodišnje turneja po Evropi i SAD Calibro 35 u oktobru prihvataju još jedan veliki izazov – sa milanskim simfonijskim orkestrom nastupaju u obradama tema iz italijanskih horor filmova 70-tih u obnovljenom pozorištu Teatro Dal Verme.Ovu godinu započinju izlaskom novog albuma – “Ogni riferimento a persone esistenti o a fatti realmente accaduti è puramente casuale” (svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima je potpuno slučajna), potom šestonedeljnom turnejom po Italiji, ali i konačnim pristankom da se pojave na kraćoj turneji istočno od Trsta. Naime, Calibro 35, najveća italijanska koncertna atrakcija poslednjih nekoliko decenija, nakon višemesečnog cimanja za rukav, potezanja suludih argumenata, popustili su pod ozbiljnim pretnjama Yugo mafijom i potvrdili 6 koncerata za BAD MUSIC FOR BAD PEOPLE pre samo nekoliko dana!http://www.calibro35.com/http://www.myspace.com/calibro35http://it.wikipedia.org/wiki/Calibro_35http://www.last.fm/music/Calibro+35http://www.facebook.com/calibro35http://www.badmusicforbadpeople.com/2012/05/calibro-35-milan-italy/YouTube:http://www.youtube.com/watch?v=KqsUA_uYGUIhttp://www.youtube.com/watch?v=La0YXLQ9Zjw

Edited by bad music for bad people
Link to comment
  • 4 weeks later...

krenuli iz zagreba pre pola sata.koncert kreće najkasnije u 22:00.evo šta kaže zagrebački promoter: "kao prvo da ti kazem da je koncert bio BOMBA! Očekivao sam puno al ovo je bilo i vise od toga. Genijalci!" - mamojeb u najavi!!

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...