Jump to content
IGNORED

Mediji u Srbiji


bergasa19

Recommended Posts

 

Nema naročite svrhe polemisati sa Ištvanom Kaićem („Izopačeni režim rada“ – Danas, 28.08) zato što on ne zna gotovo ništa. Ne zna da Occam’s razor ne prevodimo kao “Okamov brijač”. Ne zna kako se zvao skup na kom sam pomenuo taj pojam. Ne razume zbog čega sam se poslužio baš njime, te me krivo interpretira. Neistinito predstavlja ljude koje je naveo u tekstu, insinuirajući da je njihova kritika rezervisana samo za premijera i njegove ministarske dagnje, što se može demantovati pukim čitanjem onoga što iz meseca u mesec, iz godine u godinu, pišemo i govorimo. Svrha javnog delovanja Ištvana Kaića nije da ubedi bilo koga u bilo šta: on služi samo tome da nas uvuče u jalovu, prividno intelektualnu raspravu i time stvori iluziju da postoji nesaglasje povodom stvari koje su neupitne. Zato ovo nije odgovor njemu, već razvejavanje magle koju nastoji da stvori.

Pošto se opšta mesta razgrnu bagerom, mogu se razaznati dve namene Kaićevog teksta. Prva je da se kolektivno dezavuišu ljudi koji su iz bilo kog razloga javno kritikovali premijera i osobe iz njegove orbite. Druga je da se unapred obeshrabri i delegitimizuje svaka buduća kritika. Metod je banalno jednostavan: stvoriti što je moguće više šuma i nadati se da će površan posmatrač odustati od pokušaja da razazna ko je zaista u pravu, uz tradicionalno “svi su oni isti”. Kaić stvara taj šum manipulišući s dva pojma: propagandom i inercijom. Naime, vlast i oni koji se iz bilo kog razloga protive vlasti nadmeću se u Kaićevoj mašti oko interpretacije realnosti. Ako pobedi vlast, sa svim svojim polugama moći i oblicima kontrole medija, to je u redu. Ako pobedi druga strana, to je propaganda. Ukoliko zauzmete kritički odnos prema vlasti, automatski postajete neobjektivni i deo ste nedefinisane široke zavere koja premijeru drma fotelju.

Dario Hajrić

Link to comment

31/08/2014 18:48

Povodom teksta Slaviše Lekića „Vučićeva Buba Morina“ (Danas, 29. avgust 2014) Sa Vukadinovića na Morinu REAGOVANJE

Autor: Ištvan Kaić

Pre nego što je Zoran Panović, glavni i odgovorni urednik Danasa - kako me je toplo pozvao da pišem za njegov list - objavio moj tekst pod naslovom „Izopačeni režim rada“, upozorio sam ga da očekuje negodovanje od svojih kolega, skrećući mu pažnju da će u tekstu biti kritikovani oni o kojima su se u tom listu do sada mogle čuti samo reči hvale. Zamolio sam ga takođe da ne pušta uvrede koje će stići na moj račun, jer dobro znam da su u pitanju ljudi kojima je užasno teško da mi se na drugačiji način obraćaju.

 

Tako je posle Dragoljuba Petrovića, na red da mi izrekne uvredu na nacionalnoj osnovi (sada je u pitanju druga nacionalna manjina), došao i Slaviša Lekić (@micin_taja), jedan od najvećih medijskih profitera od atentata na Zorana Đinđića na „građanističkoj“ strani i još jedna od javnih ličnosti koja je izgubila apsolutno sve što se moglo izgubiti otkad je Boris Tadić sišao sa vlasti. Kao i ostali u njegovom rangu, on ne razume, a plašim se da nikada i neće razumeti, ili je istovremeno pak vrlo dobro razumeo šta je zapravo tema većine, pa i ovog mog teksta. Jer to je upravo kritika ponašanja jedne lažne kaste intelektualaca, kojoj pripada i gospodin Lekić, moralnih solitelja pameti i ideologije u izumiranju koji umišljaju da i danas mogu da parazitiraju od antiratne propagande devedesetih gotovo na isti način kao što to takođe umišlja i njena antiteza.

Nesporno je da takva kritika ide na ruku današnjem premijeru, ali je to samo zato što se u politici koju vodi ne obazire previše ni na jedne ni na druge, pošto i on konačno shvata da ni jedni ni drugi nisu u pravu, te se takva kritika udvorištvom svakako ne može smatrati. Ukoliko je „udvorištvo“ pak etiketa koja se zaslužuje kada se dirne u dojučerašnje ikone danas ispražnjenih vrednosti, onda apsolutno nemam ništa protiv toga. Znam samo da je sve većem broju ljudi jasno da je takvim „ikonama“ već odavno odzvonilo, a i drago mi je što je i moje zalaganje doprinelo, doprinosi i doprinosiće sve više tome.

Što se tiče liste tviteraša koju sam naveo, a koja nije konačna, reč je precizno o licima koja su koristila tu društvenu mrežu da bi me na ovaj ili onaj način vređala, omalovažavala i ja ne znam šta je to ako ne upravo ono što sam opisao u svom tekstu - izduvni ventil te cinične i licemerne „građanističke“ kaste koja još uvek umišlja da je neko i nešto. Ta lista je takođe tu da podseti da mnogi od tih ljudi zbog toga mogu biti - i treba da budu - tuženi, jer je izgleda to jedini način da shvate da to što pišu na Tviteru po zakonu nije privatna stvar. Ja prosto moram da počnem da tužim, jer takvi ljudi misle da mogu do u beskraj da akumuliraju uvrede koje se već ustaljuju o meni.

Čovek koji mi se sada obratio, gospodin Lekić, tviteraš koji je ministarku Zoranu Mihajlović svojevremeno doveo u vezu sa „kurvom“ i još jedan osvedočeni muški šovinista u nizu, 13. septembra, a povodom mog kritičkog teksta u e-novinama pod nazivom „Da li je Vučić manipulator ili psihopata?“, na istoj društvenoj mreži napisao je da sam „Vučićev lični Đorđe Vukadinović“. Nakon gotovo godinu dana, umesto „Vukadinovića“, postao sam „Buba Morina“, i zaista nemam ništa protiv toga. Ako se njemu srce na taj način ispunilo i smatra da je time obavio sebi svojstven posao, to je sasvim u redu (osim detalja sa analogijom nacionalne manjine preko mog imena). No, mene politički ipak više intrigira to kako je gospodin Lekić odjednom tajnovito amnestirao tog „Vukadinovića“ i zašto nakon samo godinu dana smatra da mi takav atribut više nije primeren? Mislim da je taj odgovor svakome jasan.

Autor je saradnik Instituta za javnu politiku

Pojašnjenje glavnog urednika

Gospodine Ištvane, nisam vas ja „toplo pozvao“ da pišete za Danas, nego ste vi poslali tekst, a ja sam ga objavio. U prethodnoj komunikaciji sam rekao da smo otvoreni za neki vaš nov tekst. Naglasio sam „nov“, a vi znate zašto. Sve je, dakle, bilo rutinski. Ni toplo, ni hladno. Dobronamerno je bilo u svakom slučaju. S poštovanjem,

Zoran Panović

- See more at: http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/sa_vukadinovica_na_morinu.46.html?news_id=288175#sthash.7BhweoRq.dpuf
Edited by Turnbull
Link to comment

Inače, ua Kaić, itd, ali moram da primetim da je fora sa "Vučićevom Morinom", kao i sa "Vučićevim Kertesom", vrlo glupa. Ovo dvoje su bili kao "dobri manjinci" koji sarađivali sa nacionalističkim režimom (mada bi to vaš ne stoji za Bubu, koja je, koliko znam, Srpkinja, samo je bila udata za Abanca), ali Kaić ni u jednom trenutku nije nastupio kao predstavnik bilo koje etničke skupine. Ako je budala, budala je u svoje ime, ne u ime svojee nacije, tako da poređenje šepa, i uopšte ne razumem zašto se na njemu toliko insistira (jer se čovek zove Ištvan? Pa šta.)

Edited by Turnbull
Link to comment

Nije. Kertes je bio veoma duboko ugrađen partijski aparatčik, a ne predstavnik Mađara. 

 

A Slaviša Lekić ne ume drugačije. Podržavam Kaića i Lekića u ovoj polemici.

Edited by Грешни Василије
Link to comment

Pa ono jes, ali ajde možeš da kažeš da je to bio nacionalistički režim, pa da je samim tim... ma nemam pojma. Zapravo tim gore, onda je jedino što ih povezuje to što Ištvan ima mađarsko ime (ne znam čak ni da li se izjašnjava kao Mađar). Glupa fora, u svakom slučaju, i uošte ne znam zašto je ponavljaju u različitim oblicima. ištvana je vrlo lako rasutrati samo na osnovu njegovog nebuloznog pisanja, ne vidim čemu potreba da se u to uvlače spekulacije o njegovoj nacionalnoj pripadnosti.

Edited by Turnbull
Link to comment

sve se slazem. 

 

trebalo bi ga nazvati vucicevim goranom maticem. ili jos bolje, naci nekog ko je sluzio rezimu preko novina, a ne u redovima vlasti. 

 

miodrag popov, recimo. 

Edited by pacey defender
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...