Jump to content
IGNORED

Smrt fašizmu!


Muwan

Smrt fašizmu!  

82 members have voted

You do not have permission to vote in this poll, or see the poll results. Please sign in or register to vote in this poll.

Recommended Posts

  • Replies 660
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Turnbull

    77

  • kim_philby

    50

  • Otto Katz

    30

  • Прслин

    29

Zanimljivo kako izostavljaš da oni spontano zatečeni pseudoprirodni identiteti jezika i etniciteta nisu pripadali Francuzima ni Francuskoj. Dok seljake nisu preobratili u Francuze potrošilo se ohoho velikodržavne propagande, obrazovnog monopola i represije prema lokalnim jezicima i kulturama. "Najjednostavnija forma okupljanja ljudi" su bile Baskija, Provansa i Korzika. Francuska nacija/država je neprirodan i složen filozofski i društveno-inženjerski projekt.Druga je situacija bila s padom komunizma u istočnoj Evropi. Tu su nacije kao etablirani istorijski koncepti već bile prepoznane kao "prirodni" osnov lojalnosti.
Ne vidim da su regionalizmi mogli ikako da ugroze Francusku nakon 1789. godine, ona ostaje neupitna uprkos revolucionarnom tumbanju, Napoleonovim poduhvatima koji užasno materijalno pogađaju čitavo društvo, te uprkos restauraciji monarhije. Samo je Pariz mogao da odradi ugovorni odnos između građanina i države - u jednu ruku mu stave građanska prava a u drugu ruku pušku. To su dvosmerni i nerazdvojni procesi kojem regionalizmi uglavnom nisu mogli da pariraju, a koga je pratilo državno školstvo koje je i izvršilo masovno opismenjavanje na već željenom jeziku. I kada većina postane funkcionalno pismena, ona je takva postala na 1 jeziku - francuskom.
Link to comment
Ne vidim da su regionalizmi mogli ikako da ugroze Francusku nakon 1789. godine
To ni ne tvrdim, naravno da nisu bili konkurencija državnoj francuskoj ideji s visokom kulturom i neophodnom infrastrukturom i know how iza sebe. Samo osporavam da je kondenzacija oko nacionalnog identiteta u 19ostoljetnoj Francuskoj bila spontan proces. Radilo se o promišljenom centraliziranom projektu koji je na pozitivnoj strani uključivao jednak zakonski status i uniformno masovno obrazovanje a na negativnoj supresiju zatečenih regionalnih identiteta, prvenstveno jezika. Teren je dobro pripremila već centralizirana monarhija, niz nacionalnih ratova u 19. st. je zaključno s wwI dovršio proces u ravni subjektivne identifikacije. Ali ništa od toga nije bilo prirodno ni spontano.Prvenstveno sam reagirao na ono tvoje o "odanosti jeziku i etnicitetu". Jezik nije bio francuski, ni etnicitet ne. To je plod sistematskog projekta odozgor. Edited by king louie
Link to comment
od sekularizovanog drustva je hriscanstvu veci neprijatelj histerizovana hriscanska desnica koja sa obe ruke uzima novac zelenasa iz hrama a grmi protiv istopolnih brakova.
Исти је то непријатељ.
Beba Isus bio specifičan. Bio i desničar po pitanju dece Judeje koja jedina imaju pravo na zemlju, a s druge strane egalitarijanac na kub.Zato meni kul kako se američki neocons drže bebe Isusa ko pijan plota, a on bi im prvi pljunuo u facu. Ali dobro, svi znamo da bi ga i oni i svi popovi sveta prvi raščerečili da im se ne meša u posao. :D
Није баш тако. Исус Христ (ти га зовеш "беба Исус" у помало наивном покушају да се дистанцираш од догме) је оставио те попове да буду "угаони камен" његове Цркве. Питање је ко од њих како ради свој посао, а ту је ситуација онако српска, има и лоших и добрих примера.
Praslinčiću, pa ti i Savindan se stalno saplićete o sopstvenu kapitalističku senku. Taj "melting od everything solid into thin air" nije delo nekakve svetske zavere nego prosto rad kapitala. Vi do podne kukate na komunjare i zazivate sv. Hajeka i Mizesa da vas spasu od "novog totalitarizma", a onda od podne počnete da naričete što vam neko uništava identitet.A ono za Andreja Pejića ti je dno dna - fašistička paranoja in all its glory. Strah od feminizacije i gubitka identiteta u istoj rečenici. Zašto misliš da je Andrej Pejić manje Srbin od nekog Pere Perića koji radi u Mekinziju i, za razliku od Laze Krstića ne namerava da se vraća u Srbiju? Zato što u fašističkom toposu koji sada čeneluješ nema većeg straha od feminizacije. "Oni" hoće da nas pretvore u žene, da nam oduzmu muškost. A naravno, biti Srbin, znači biti pravi muškarac, a ne tamo neka Seka Persa.A posle se žališ kad te poredim sa Dverima.
Опет се залећеш на ветрењаче умишљајући да се мачујеш са дивовима. Ја сам написао да је Андреј Пејић Србин, а моја теза је да се он и поред тога што је Србин идентификује преко своје андрогености, а не преко националне припадности или, чак, сексуалног опредељења. Није то никакав страх од феминизације (који ти, бај д веј, сувише често помињеш): Пејић је битан као илустрација над-родног принципа а не "претварања у жену", што ваљда и сам истиче. Или, да банализујем: као мушко је Србин, као женско је Српкиња а као андрогени супер-модел је... шта ако не наговештај будућности?
Link to comment

Francuska, kao ujedinjena nacija, nastaje u Stogodisnjem ratu, kada se zbog serije poraza, zbog toga sto nije bilo uredjene vojske i jasne centralne vlasti, izgubila velika teritorija na pocetku rata. To se tokom rata menja, da bi na kraju Stogodisnjeg rata Francuska imala prvu stajacu vojsku u Z. Evropi, novo oruzje i centralizaciju drzave. Centralizacije je bila i posledica velikog broja mrtvih plemica(feudalaca). Cuvena Bitka kod Azenkura, kada je masa francuskih plemica izginula, iako su se francuski vitezovi smatrali za krem evropskih vojski. To je omogucilo i laksu, kasniju, centralizaciju drzave. Nesto slicno se desilo sa Britanijom, uz Crnu smrtu, posle poraza u Stogodisnjem ratu. Sa time u vezi, se razvijao i novi ekonomski sistem, gde je smrt feudalne elite pogodovao razvoju nove elite koja je povukla kapitalizam, koji je vezan za nacionalne drzave,

Link to comment
imao bih svasta da napisem na ovo sto ste napisali ali samo ovo:studentske pobune i levicarski pokreti u evropi tokom procesa dekolonizacije & onoga sto je chris marker nazvao prizorima iz treceg svetskog rata jesu takodje i borba protiv fasizma. na kraju krajeva i italijanske olovne godine i jos vise nemacka jesen jesu bili posledica otpora ili revolta prema necemu sto se videlo i razumelo kao opstanak elemenata fasizma uprkos pobedi AF koalicije u drugom ratu. ovaj kontinuitet za njih nije bio samo ideoloskj vec je bio otelotvoren u nekom obliku personalnog kontinuiteta gde su neki fasisti jednostavno opstali u vrhu industrije, policije i vojske.tako je bilo moguce da papon bude prvi covek pariske policije u doba masakra 1961 i 1962 (i da dobije legiju casti) a da tek krajem devedesetih bude osudjen za svoju ulogu u deportaciji jevreja iz bordoa. takodje kiesinger je bio stari nacista a ne novi. doslovce. covek je bio namestenik gebelsovog ministarstva propagande. odnosno nikakvog uspona fasizma tada i nije moglo da bude zato sto veliki broj fasista nije nigde ni bio otisao vec je trebala jedna mala svetska revolucija kao zalog jedne radikalne promene da se oni sklone sa scene a da pojedine ideje postanu potpuno neprihvatljive. ono sto se sada desava je zapravo dekonstrukcija tih promena koje su, jos jednom, gurnule evropsku i svetsku politiku 'ulevo' odnosno dalje od fasizma.
Tesko da bi bilo necega znacajnijeg tu da nije bilo delovanja SSSR. Sa druge strane, SAD su pokusavale slicno u I. Bloku, poput Praga 1968, gde je pobuna bila protiv komunizma. Da nije bilo te blokovske podele mnogi ideali bi se sveli na danasnje delovanje. A, sa time je povezana i politicka scena u Z. Evropi, gde su levicari(podobni za sistem) morali da budu tvrdji, iako su iza bili isti kao i danas. Razlog, nepododbna levica, poput komunista u Italiiji ili Francuskoj, bi naglo ojacala, sto se nije smelo dozvoliti.
Link to comment
Опет се залећеш на ветрењаче умишљајући да се мачујеш са дивовима. Ја сам написао да је Андреј Пејић Србин, а моја теза је да се он и поред тога што је Србин идентификује преко своје андрогености, а не преко националне припадности или, чак, сексуалног опредељења. Није то никакав страх од феминизације (који ти, бај д веј, сувише често помињеш): Пејић је битан као илустрација над-родног принципа а не "претварања у жену", што ваљда и сам истиче. Или, да банализујем: као мушко је Србин, као женско је Српкиња а као андрогени супер-модел је... шта ако не наговештај будућности?
Prasline, ovo je takav bullshit, da je to teško opisati.Pre svega - valjda svaka osobe ima prava da se definiše kako hoće, i da vidi neke aspekte svog identiteta kao bitnije, a neke kao manje bitne. Kao drugo, verovao ili ne ima mnogih ljudi na svetu kojima etnička identifikacija nije primarna, a možda im je i posve nebitna - androgeni super-modeli tu nisu nikakav poseban slučaj. Pun je US of A etničkih Srba koji se ne osećaju Srbima, ili im je taj identitet na ko zna kom mestu po značaju. Pa ipak, ti se nepogrešivo hvataš za Andreja Pejića kao za primer gubitka nacionalnog identiteta. Zašto? Zašto Andrej Pejić ne može da bude Srbin ili Srpkinja, ako želi? Jer si ga ti iščlanio iz srpstva dekretom o obaveznim rodnim ulogama?Naravno, ovo nije samo presno lupetanje, nego i terciranje Dverima i ostaloj fašističkoj bagri.
Link to comment

Prasline, kad referišem na bebu Isusa, mislim na istorijsku ličnost, a ne na koncept koji je spinovan u periodu koji je usledio pod okriljem Crkve. A i ako baš hoćeš, ja volim da slavim Božić. Volim i da kitim jelku i da aranžiram badnjak. Bila bih previše cinična i lagala bih kad bih rekla da mi je to samo još jedan od tematskih partija, jer nije. To mi je baš lep običaj. Zato kad ja kažem beba Isus ne mislim ništa loše.Ali ne osećam pripadnost Crkvi. S druge strane, mnogo sam radoznala i najradije bih sela sa nekim učenim sveštenikom da ga ispitam svašta i bolje razumem ceo taj sistem. Tetka mi rekla da ima jedan sjajan na Topčiderskom groblju.

Link to comment

Za one od kojih je bežao iz Tuzle zajedno sa celom porodicom, zamenivši dečju sobu za krevet u izbegličkom naselju, Andrej Pejić bio je sasvim dovoljno Srbin.

Link to comment
Za one od kojih je bežao iz Tuzle zajedno sa celom porodicom, zamenivši dečju sobu za krevet u izbegličkom naselju, Andrej Pejić bio je sasvim dovoljno Srbin.
On je bio proganjan jer je Srbin? Ima o tome konkretnih podataka, ili je zasnovano na generalnom shvatanju situacije u Tuzli '92?
Link to comment

na osnovu mog ličnog uzorka koji se sastoji od sada već dvodecenijskog kontakta sa ljudima koji su izbegli, najčešće se nisu iz hira odlučivali da napuste svoju imovinu i vekovno ognjište™ i zato što im je guzica poželela puta, već zato što su osećali da im je život ugrožen. šta je bio slučaj sa Pejićima, ne znam, ali sam uzeo slobodu da pretpostavim da su imali osnovan razlog za odlazak u izbeglištvo. koliko znam, Pejić je iz mešanog braka, ali se izjašnjava kao Srbin.poenta moje primedbe je u tome da ne vidim na koji način Pejićevo rodno opredeljenje ulazi u konflikt sa njegovim etnicitetom.

Edited by Marko M. Dabovic
Link to comment

Pored toga, ako se zaista izjašnjava kao Srbin (nisam to znao, zaista), onda je to pitanje rešeno. Andrej Pejić je Srbin, ili Srpkinja, u svakom slučaju u rubrici "nacionalnost" piše "srpska". Ali, avaj, nema jasnu rodnu ulogu, pa ne zaslužuje članstvo u Praslinovom srpstvu.Inače, koliko znam, Tuzla je bila jedno od retkih multietničkih sredina u kojoj je multietničnost koliko-toliko preživela i tokom rata. Ne bih da spekulišem o razlozima Pejićevog odlaska - moguće je da je proteran, a moguće je i da je prosto bežao od rata. Jedna porodična poznanica, inače Srpkinja izbegla iz Bosne je onih dana pričala - "ako ne znaš ko si, doći će tvoj dušmanin i reći će ti ko si". Poštujem i razumem njenu perspektivu, ali ne mislim da dušmanima treba dati poslednju reč u samoodređenju.

Edited by Syme
Link to comment

Драги сердари и војводе, нека сте се ви мени испричали. Брзо и неки коминике избаците са закључцима, све онако по тачкама. Када и то обавите, једино је преостало да обришете моје досадашње постове и све што причате ће одједном постати тачно, нарочито да сам ја Андреја Пејића избацио из редова српства. Можете и мејл да му напишете како сте га одбранили, сигуран сам да ће му лакнути што сада коначно може да буде Србин без страха од репресије."Праслин, Праслин..." шапуташе ноћу преплашени андрогени супер модели окупљени око ватри у париским пећинама. "За мене никада није чуо, а имао сам две насловне у Вогу", "мене је једном видео на ТВ али је помислио да сам женски супер модел а не андрогени супер модел и тиме ме родно увредио", "а за мене је помислио да сам мушко" - ређају се оптужбе све горе од горе. Изненада, из мрака, проломи се један алт: "мени не да сам Србин, бре!". "Ах!", одјекну пећина од унисоног згражавања андрогених супер модела. "Ах, ах, ах...ах...ах....", одјекивао је ехо пустим модним пистама које су се радијално шириле од пећине до планинског врха на коме обитаваху сердар Симе и војвода Раде. "Чуш ти ово, Симе?", кроз брчине процеди Раде. "Чух, бобом побратиме", кроз брадурину загрме Симе. "Опет онај Праслине не да андрогеним супер моделима да србују, фашиста проклети!". Скочише ту на ноге лагане и пресече их музички интермецо.http://www.youtube.com/watch?v=XcqW8CPfT1wНакон музичког интермеца оседлаше зеленка (имали су само једног јер је то економично и еколошки прихватљиво јер се троши мање сламе и производи мање гасова који уништавају озонски омотач), па се сјурише ка пећини. Нису далеко одмакли, кад ето га Праслине! На челу му свастика од титанијума похараног из протеза деце инвалида, у џепове згурани згужвани записници са радничких савета којима се усекњује, све по неким барама и псећим говнима гази у намери да обезвреди рад ситне азијске деце које су ђонове лепиле у неким светшоповима, корацима свира "Лили Марлен", а десном руком вечно укоченом у фашистички поздрав се непрестано осењује крсним знаком. Како, то само он зна... "Брзо, Симе", гласно прошапута Раде. "С лева, с лева", тихим ће криком Симе. Осокољени апсурдом, сурваше се они на чудовиште. Бупете, бапете и оде главурда дебеле сподобе! Гадећи се крви и скањујући се лимфе, спаковаше ружну Праслинову главуџу у кесу са натписом "биохазард", успомену на Симине металске дане. Вихорно се одгегаше до пећине, где их андрогени супер модели дочекаше уз со и хлеб, како и приличи коначно ослобођеним Србима. Андреј сложно и у дубоком миру са самим собом чак запева и "Морем плови једна мала барка", а сердар и војвода се поздравише, чак и одбише сребрењаке и праћени српском грајом одјахаше на свом зеленку на далеки исток, у нову причу и нову победу над фашизмом.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...