Jump to content

Ovde pitamo i sladimo se zajedno sa keksi kremom


Singer

Recommended Posts

kao i popularni Uncle Ben's pirinac, 

 

 

Kako je ovo dobro. Ja kao nekad jedem pirinac zbog tih teretana fazona, dobri ugljeni hidrati i tako to, ali ga generalno ne volim... tj. nisam voleo dok nisam nasao ovo cudo u Idei. Razlika u odnosu na ove obicne je kao nebo i zemlja, 10x ukusnije i bolje.

Link to comment

Kako je ovo dobro. Ja kao nekad jedem pirinac zbog tih teretana fazona, dobri ugljeni hidrati i tako to, ali ga generalno ne volim... tj. nisam voleo dok nisam nasao ovo cudo u Idei. Razlika u odnosu na ove obicne je kao nebo i zemlja, 10x ukusnije i bolje.

 

+1 

Link to comment

Pisao sam vec o Alnatura cokoladama ranije...ne koriste vrhunska kakao zrna (bez obzira sto nabavljaju samo organski kakao), ali im je proces proizvodnje odlican, tako da su jedan od boljih predstavnika C klase...
 

uzeh pre nekoliko dana neku Alnaturinu u DMu (trenutno je 200din, ne znam kolika je onda redovna cena), sta bi rekao keksi krem - koliko je ona "dobra"?

Cokolade koje su vlasnistvo privatnih distributerskih lanaca nikada ne mogu da budu vise od C klase bez obzira sta pisalo na pakovanju...njihovi distributeri sirovina su uvek kompanije koje uvoze najjeftinija kakao zrna jer u startu moraju da naprave proizvod koji nece puno kostati i koji ce svaki njihov potrosac moci bez problema da priusti...Naravno da mogu da naprave neki malo bolju cokoladu od nekog drugog proizvodjaca C klase ukoliko koriste bolju formulu (veci procenat kakao mase, veci procenat mleka, prirodna aroma, bez koriscenja raznih precica sa kakao prahom, surutkom u prahu, vanilinom i ostalim budalastinama)...znaci probas i ako ti se svidja ukus i zadovoljna si cenom, super...Najbitnija stvar za kvalitet je da cokolada u sebi sadrzi samo kakao masu, kakao maslac, secer i prirodnu aromu vanile (plus mleko u prahu kada su u pitanju mlecne i bele cokolade)...vecina sadrzi i lecitin, neki ga imaju, neki ga nemaju (nije on toliki problem u cokoladi ako je prirodan, mnogo je vec problem sto ga guraju u keksove, ali to je vec druga prica)...Bitan je procenat kakao delova...medjutim tesko da ce neki proizvodjac napisati koliko od toga cini kakao masa, a koliko kakao maslac...to je veoma bitna stvar...u ovome upravo pomaze ona klasifikaciju koju sam napisao...klasa A i B radi kako treba i pridrzavaju se standarda...klasa C i D uveliko stede na kakao masi i stavljaju nenormalne kolicine kakao maslaca koji potpuno ubija prirodnu aromu koju cokolada mora da ima...

Edited by keksi krem
Link to comment

Vitalia je makedonska firma koja gura taj neki "zdrav fazon", ali daleko je to od nekog nivoa na kojem bi oni zeleli da budu...da ne bude zabune, pricam samo o kvalitetu njihovih proizvoda, a ukusi se razlikuju i ukoliko ti prijaju njihove granola stanglice, onda nemoj preterano da obracas paznju na ovo sto sam napisao u vezi njih, jer na kraju krajeva vazna je tvoja licna percepcija nekog proizvoda, a na tako nesto niko drugi ne bi smeo da utice...

 

Ako volis te malo "zdravije" slatkise, evo ja ti mogu preporuciti Grancereale (proizvodi ih italijanski Mulino Bianco), a njima uz rame je i Hobbits (proizvodi ga nemacki Bahlsen), njih je moguce kupiti u Srbiji, samo nemoj da gledas na sve te "zdrave" keksove nekim drugim ocima, jer su oni skoro podjednako "zdravi" kao i ostali slatkisi, znaci natrpani su kalorijama i imaju puno secera i masti, ali ta neka asocijacija na "zdravlje" ume da stvori pogresnu sliku kod ljudi i onda ih tretiraju kao pravu hranu, a ne kao obicne slatkise sto ustvari i jesu, bez obzira sto u sastavu imaju "cela zrna", "integralno brasno", itd, sve su to iste grickalice kao i one druge, cak i slatkisi koji spadaju u red najkvalitentijih po svom sastavu i proizvodnji, opet su samo slatkisi, prazne kalorije koje treba potrositi...

 

Vredi obratiti paznju i na belVita keks (njega proizvodi Kraft, tj njihova internacionalna divizija Mondelez), u Srbiji se prodaje pod imenom elVita jer je izbilo pravo pickaranje oko zastite imena posto je Swisslion Takovo odmah ulozio zalbu kada je kompanija Nelt (primarni distributer svih Kraft proizvoda za teritoriju Srbije) registrovala ovaj keks pod originalnim imenom nakon njegovog uvoza, a to je zato sto Takovo vec godinama proizvodi svoj keks pod slicnim imenom (Bevita) koji je paradoksalno tako nazvan bas po uzoru na popularnu belVitu od koje je ukraden ceo taj koncept...na kraju, cekalo se par meseci dok sud ne razresi dilemu oko imena, a onda je (ocekivano) doneo odluku u korist srpskog konditora jer se (jebiga) moraju braniti interesi domacih kompanija, bez obzira sto se time podrzava bezobrazni plagijat uspesnih i kvalitetnih stranih brendova posto su neki toliko nesposobni da sami kreiraju svojh proizvod i mrzi ih da ulazu novac u istrazivanje, razvoj i proizvodnju svog jedinstvenog brenda, nego vecinu novca ulazu u marketing i dizajn lepog pakovanja, a ono unutar tog pakovanja je samo jeftina kopija nekog mnogo jaceg i kvalitetnijeg proizvoda kojeg su resili da falsifikuju, jer ko jebe domace potrosace...posle je Mondelez morao da pravi nova pakovanja pod novim imenom (elVita umesto belVita) i sam Nelt je morao ponovo da registruje svoj najnoviji uvozni proizvod pre nego sto je on napokon stigao na rafove u prodavnicama...sutra kada bi italijanski Plasmon resio da distribuira svoj keks u Srbiji, ista prica bi se desila, posto bi Bambi-Banat ulozio zalbu sudu i trazio da se promeni originalno ime keksa za ovo podrucje, iako je eto sama Plazma plagijat ovog starijeg i jaceg italijanskog brenda...slicna prica je i u nekim drugim zemljama gde se na sve nacine brani domaci plagijat, a vrse se opstrukcije kada originalni brend pokusava da dodje na to trziste, i sve je to kao u interesu potrosaca iz tih drzava, a ustvari niko ne daje ni dva posto za ljude koji kupuju slatkise u prodavnicama, jer niti im je omogucen fer izbor po fer cenama niti ih neko pita za misljenje, tako to rade klasicne banana drzave...

 

ovo sam danas probao, i super je! hvala keksi!

Link to comment

aj, i mene zanima. na pjacinom sajtu se hvale da sve slatkise prave sa cokoladom puratos. u mojoj glavi je puratos simbol za vestake, hleb i kifle su, na primer, manekeni puratosa :)

Link to comment

Puratos je ogromna internacionalna kompanija koja postoji skoro 100 godina i bavi se pre svega snabdevanjem pekara i poslasticarnica potrebnim sirovinama...Belcolade je klasicni cokolater osnovan od strane Puratos grupe pre nekih 25 godina, pripada B klasi i ima veliku poslovnu autonomiju u smislu da njihov menadzment rukovodi brendom kao da su samostalna firma, iako to nisu...na primer, belgijska Godiva je trenutno u vlasnistvu turske Yildiz Holding grupe, u cijem sastavu se nalazi i konditorska kompanija Ulker, medjutim Godiva takodje poseduje visok stepen samostalnosti i njeni vodeci ljudi imaju potpunu slobodu prilikom donosenja vaznih odluka u vezi proizvodnje i trzisne strategije...e sad, Godiva je A klasa, dok cokolade koje pravi Ulker pripadaju C klasi, i onda ako neko pogleda ko je vlasnik ovih brendova, videce da iza obe firme stoji ista grupa, pa onda moze da pomisli kako su i te dve navedene cokolade istog ili pribliznog kvaliteta, iako je razlika nebo i zemlja...zato nikada ne treba mesati same brendove i kompanije koje ih poseduju, jer postoji mnogo ogromnih internacionalnih grupa koje u svom vlasnistvu imaju na desetine brendova iz razlicitih industrija i gotovo na godisnjem nivou prodaju ili kupuju nove brendove (uz naravno kreiranje sopstvenih), a vecina tih kupljenih ili kreiranih brendova od starta ima odredjeni nivo slobode koji vremenom raste u cilju maksimiziranja njihovog potencijala...

Da skratim pricu, Puratos u svom sastavu ima oko 40-50 razlicitih brendova kojima snabdevaju svoje klijente, posto je pitanje bilo u vezi njihove kakao mase, kao i kvaliteta njihove cokolade (kojim se hvali italijanski restoran La Piazza), u pitanju je C klasa, radi se o njihovim cokoladnim blokovima za profesionalce, kakao masi, maslacu i prahu, kao i o Carat cokoladi za punjenje, preliv i njihovom istoimenom kremu...ni u ludilu ih ne treba mesati sa Belcolade cokoladama koje su za klasu iznad njih i koje su namenjene upscale trzistu i pravim profesionalcima, a ne najobicnijim pekarama i poslasticarnicama kojima samo trebaju pristupacne sirovine kako bi obogatile svoj proizvod i kasnije ga prodale po najnizoj mogucoj ceni koja ce im i dalje doneti ocekivani profit...Belcolade je po kvalitetu u istoj grupi kao i Guylian ili Cote d'Or, znaci za klasu ispod cokolada kao sto su Leonidas, Godiva ili Neuhaus, ali za klasu iznad generickih Puratos brendova koji su siroko dostupni...

Link to comment

keksi,

 

da li je ta gradacija kvaliteta čokolade po klasama A, B, C, D tvoj način da budeš razumljiv, ili neka zaista zvanična ili u profesiji uobičajena kategorizacija kvaliteta?

Edited by banatjanin
Link to comment

keksi,

 

da li je ta gradacija kvaliteta čokolade po klasama A, B, C, D tvoj način da budeš razumljiv, ili neka zaista zvanična ili u profesiji uobičajena kategorizacija kvaliteta?

Zar nisam o tome pisao vec dosta puta, malo mi postaje dosadno da se stalno ponavljam...ajde zadnji put, u pitanju je interna ICCO (International Cocoa Organization) klasifikacija koja je namenjena za distributere i odredjivanje cena, zatim za pravo kupovine kakao plantaza, kao i razne fair-trade sporazume...to je jedina kategorizacija kvaliteta medju cokoladama koja se koristi, ali nije primenljiva na ostale tipove slatkisa kao sto su keksovi, kremovi, sladoledi, bombone, itd, jer medju tim slatkisima ne postoji toliko drasticna razlika u kvalitetu sirovina, dok recimo kod cokolada uopste nije svejedno da li se koriste criollo i trinitario zrna ili samo forastero, kao sto nije svejedno da li se koristi prava burbon vanila ili samo vanilin, tako da odredjene cokolada pripadaju luksuznog robi (A i B klasa), dok sve druge pripadaju robi siroke potrosnje (C i D klasa), pa onda ne mogu da vaze ista pravila za sve cokolade, tako da je ICCO kada je formiran 1973. godine u Londonu, usvojio i stavio na snagu prvi International Cocoa Agreement koji je nekoliko meseci pre toga izglasan u Zenevi na United Nations International Cocoa konferenciji, gde su izmedju ostalog utvrdjena razna pravila po kojima se nekoliko godina kasnije napravila ta interna klasifikacija koja i dan danas strogo regulise sve cokolatere kada svoje proizvode plasiraju na medjunarodna trzista, dok kompanije koje posluju samo na domacem trzistu (ili ne vrse izvoz svojih proizvoda u skladu sa zakonom, tj plasiraju robu ilegalnim kanalima) nemaju obavezu da prolaze ICCO testiranja, ali mogu ukoliko zele...sve sam ovo vec ranije objasnjavao i bezveze gubim vreme, tako da se jednostavnom pretragom mogu dobiti svi odgovori...

 

Kada odredjeni proizvodjac cokolade zeli da plasira nov proizvod na domace trziste mora da prodje HACCP testiranje, a zatim ako zeli da proizvod ide na medjunarodna trzista onda slede nova rigorozna testiranja (ISO i IFS), plus Amerika i Velika Britanija imaju dodatna testiranja za njihovo trziste (AIB i BRC)...svi dobijeni rezultati se salju u ICCO (International Cocoa Organization) koji takodje sprovodi svoja testiranja i na osnovu svega toga klasifikuje svakog proizvodjaca...Rezultati klasifikacije se nikada ne objavljuju javno jer je njihova svrha da sluze kao smernica raznim ekskluzivnim distributerima koji za svaki pojedinacni proizvod odrede minimalnu i maksimalnu cenu kada se roba distribuira i prodaje van zemlje proizvodjaca...tu spadaju distributeri velikih prodajnih lanaca, ali i distributeri koji snabdevaju razne specijalizovane prodavnice koje prodaju iskljucivo "high end" robu (cigare, vino, cokolada), velike hotelske lance, razne privatne klubove, elitne restorane, itd...Ima tu jos mnogo sitnica, od registracije i zastite brenda kada proizvod ide na medjunarodno trziste, do prvenstva kupovine odredjenih plantaza ili sklapanja novih ugovora u vezi otkupa kakao zrna, pa sve do raznoraznih sporazuma u vezi "fair trade" trgovine kakaa...u svakom od ovih slucaja gore navedena klasifikacija igra vaznu ulogu, a sami prozvodjaci cokolada time znaju ko im je glavna konkurencija i kakve su im opcije da poboljsaju svoj polozaj na trzistu...Na primer, Lindt je svesno sam sebi snizio rejting i prebacio se iz A klase u B klasu 1997. godine kada su preuzeli Caffarel i Ghirardelli, jer im je ekspanzija omogucila vecu proizvodju i bolju distribuciju (ulazak na italijansko, i pre svega americko trziste), i vise nije bilo potrebe da prave najkvalitetniju mogucu cokoladu, vec dovoljnu dobru koja ce zadrzati visok standard a bice dostupna svakom potrosacu po pristupacnoj ceni...kada se danas pogledaju sve 4 klase, Lindt osetno dominira u svojoj kategoriji...Milka je to prva uradila, ona se prebacila iz B klase u C klasu 1990. godine kada je Kraft preuzeo kontrolu nad njom od Jacobs Suchard kompanije...znatno su prosirili svoj asortiman proizvoda, ali su takodje svesno oborili kvalitet...medjutim, to im je omogucilo da iz godine u godinu izbacuju razne nove ukuse, specijalne limitirane verzije, da otvaraju nove fabrike, i da neverovatnu uvecavaju profit...ali u ovoj klasi Mars vodi glavnu rec, i na evropskom i na americkom trzistu...Nestle je inace prvi dosao na ideju da u borbi s konkurencijom smanji svoju cokoladu sa 100g na 90g pre nekih desetak godina, dok je Kraft prvi poceo da uvodi surutku u prahu, mlecnu mast i biljnu mast u svoje cokolade kako bi stedeo na kolicini mleka u prahu i kakao maslacu...danas gotovo svi proizvodjaci cokolada iz C i D klase masovno koriste ove trikove, plus gledaju da kupuju najjeftiniji kakao...zato uvek dajte prednost cokoladama iz A i B klase jer kod njih nema tih jeftinih trikova...cena jeste veca, ali je i ukus sladji...

Distribucija keksova i cokolada (narocito ovih vrhunskih) je veoma komplikovana jer je to jedan dugacak lanac koji se sastoji iz minimum tri ili vise posrednika gde svaki ima efekat na krajnju cenu proizvoda...kada pricamo o leganloj distribuciji tu naravno treba dodati i troske uvoza proizvoda iz inostranstva, kao i zastitu domacih proizvoda koju svaka drzava primenju, pa ta dva faktora imaju za posledicu jos vecu cenu od one realne...Cenu proizvoda na domacem trzistu odredjuju iskljucivo same kompanije u dogovoru sa svojim domacim distributerima...cenu proizvoda na stranom trzistu odredjuju samo distributeri, nekada u zajednickom dogovoru, a nekada to bude jednostavno zbir svih troskova ukupne distribucije plus razni troskovi i takse nametnuti od drzave gde se na kraju prodaje taj uvezeni proizvod...Postoji jedan jako bitan nevidljivi faktor, a to je kartelsko poslovanje...veoma je cest slucaj da kompanije iz iste zemlje koje su medjusobno veliki konkurenti, iza zatvorenih vrata "namestaju" cenu svog proizvoda, tj dogovaraju se koja je gornja, a koja donja granice cene istih proizvoda koji su konkurencija jedni drugima...na primer, sve cokolade C i D klase na domacim trzistima su kartelski namestene, i to je slucaj u bukvalno svakoj drzavi...osim namestanja cena, domace kompanije se takodje udruzuju protiv inostranih suparnika tako sto u dogovoru sa svojom drzavom i lokalnim distributerima uvek izdejstvuju da odredjeni uvozni proizvod ne sme da kosta ispod zacrtane cene...U samom procesu distribucije svaka umesana strana zeli sto vise da se ugradi, pa tako kada Nelt uzvozi Kraft proizvode u Srbiji oni obavezno prave razne mutne dilove sa svim mogucim lancima supermarketa kod nas gde se obe strane ugradjuju koliko god mogu, a onda kada to rezultira slabijom prodajom zbog visokih cena, stizu razni "popusti, "vikend akcije", "specijalne ponude" i razna snizenja jer roba na lageru pocinje da se priblizava svom roku trajanja...Isto tako i kada Delta DMD uvozi Mars proizvode, u startu krece nenormalno ugradjivanje, da bi potom sledila snizenja i slicno mazanje ociju u strahu da im ne propadnu velike zalihe robe...naravno da je isti slucaj i u okruzenju, pa tako Atlantic Grupa pravi iste zakulisne radnje kad distribuira Nestle, Ferrero i Manner...takodje svi ti distributeri iz regiona saradjuju, pa Atlantic Grupa deluje i na podrucju Srbije, dok je Delta DMD veoma prisutna u Crnoj Gori...Nemojte da vas zavara to sto se cene pojedinih proizvoda razlikuju od prodavnice do prodavnice...svi supermarketi i hipermarketi su medjusobno povezani kada posluju na odredjenom trzistu jer ne mogu na svoju ruku tek tako da sami uvoze odredjene proizvode ukoliko im to nije odobreno od drzave i najvecih domacih konditora na tom trzistu...takodje, svi ovi gore nabrojani veci distributeri saradjuju sa svakim supermarketom, svaki njihov proizvod je po istim cenama dostupan svakom trgovinsom lancu po sistemu piramidalne prodaje...drugim recima, prvo se maksimalno gura najvisa moguca cena koja je procenjena da moze proci u datoj prodavnici, zatim u zavisnosti od toga kakav je odnos zeljene i stvarne prodaje, cena se koriguje...naravno da hipermarketi u startu imaju nizu cenu od obicne male prodavnice, ali i ta cena u hiperkmarketu je maksimalna, dok je cena u manjoj prodavnici namerno prenaduvana da se stvori utisak kod potrosaca kako je to ustvari realna cena, a da hipermarketi i supermarketi rade u korist gradjana...smesno...Bilo je pitanje konkretno za distribuciju Lindt cokolada...njih trenutno rade dve firme, Sk-Pred d.o.o za Srbiju, kao i Dupin d.o.o. za Hrvatsku...obe firme takodje saradjuju medjusobno u cilju maksimalnog profita, a takodje usko saradjuju i sa trgovinskim lancima po sistemu obostranog ugradjivanja u cenu, sto dovodi do maksumalnog pumpanja krajnje cene svakog pojedinacnog proizvoda...svaki trgovinski lanac u Srbiji i Hrvatskoj ima pravo na Lindt cokolade i svi je s vremena na vreme prodaju u zavisnosti od otkupljenih kolicina...cene su svugde maksimalne, a koriguju se po potrebi...takodje kad se uoci da se u nekom odredjenom supermarketu vise prodaju nego u drugim, onda njima bude ponudjen i veci asortiman proizvoda, a nekada se odredjena snizena cena zadrzi malo duze sve dok je celokupna prodaja zadovoljavajuca...Kada je Amedei bio distribuiran u Srbiji on je isao preko hrvatske firme Miva & Mohor koja se prvenstveno bavi uvozom vina i sampanjca, ali zbog svojih veza sa odredjenim italijanskim distributerima, uleleli su u lanac preko kojeg ide jedna linija distribucije Amedei cokolada...prekinuli su distribuciju u Srbiji pre par godina zbog veoma slabe prodaje (cene su bile nenormalne), ali i dalje tu i tamo vrse distribuciju ovih cokolada po Hrvatskoj...e sad, kod nas s vremena na vreme dolazi dosta luksuzne robe nelegalnim putevima pa se desi da odredjeni proizvod "zaluta" u nekoj prodavnici iako je svercovan, ali ja ovde uglavnom pisem o legalnim tokovima distribucije kako bih malo objasnio nerealno visoke cene gotovo svih uvoznih proizvoda...Ovo je samo jedna strana medalje, drugim recima ovo su samo one zadnje "nebitne" karike u lancu distribucije kada odredjeni proizvod dodje na odredjeno inostrano trziste...mnogo bitnije karike su one pocetne koje krecu iz zemlje odredjenog proizvodjaca ciji proizvod treba da bude plasiran u neku inostranu zemlju...ovde kljucnu ulogu ima ona interna klasifikacija cokolada koju sam naveo jer svi proizvodi A i B klase mogu sami da odrede svoju ekskluzivnu distribuciju, sto znaci da ICCO (International Cocoa Organization) daje pravo svim kompanijama ove klase da sami budu glavni distributeri i da sami odredjuju ko sve moze da ucestvuje u njihovom lancu distribucije i pod kojim uslovima...krajnju cenu njihovih proizvoda ne mogu da kontrolisu, ali mogu da kontrolisu koliki ce biti njihov udeo u ukupnom zbiru ostvarenog profita izmedju svakog distributera, a takodje sami mogu diktirati sve uslove od minimalne otkupne kolicine proizvoda do odredjivanja toga sta iz njihovog asortimana moze da ode na odredjeno trziste, a sta ne moze...Postoji tu jos jedan mali problemcic...gotovi svi vrhunski proizvodjaci cokolada iz Belgije, Francuske, Italije i Svajcarske koriste "LLM Chocolate Route", sto je ustvari neformalni naziv za veoma efikasan metod upravljanja distribucijom svojih proizvoda preko sopstvenih distributerskih kompanija registrovanih u poreskim rajevima kao sto su Luxembourg, Liechtenstein i Monaco...ovakav nacin poslovanja daje jos vece pravo proizvodjacima vrhunske cokolade da maksimlano koriste svoju poziciju i da ne pristaju na raznorazne ucene koje neki posrednici u lancu distribucije sprovode nad nize rangiranim proizvodjacima...Takodje, prilikom finansiranje rada i odrzavanja svojih sopstvenih plantaza (kakao, vanila, secerna trska), vrhunski proizvodjaci ponovo koriste pouzdani LLM faktor gde i odredjene banke nude bolje uslove ako se preko njih vrse novcane transakcije u vezi odredjenih sirovina...tako da danas imamo "kakao banke" u Luxembourgu (KBL Kredietbank, P&T, Advanzia, ING, Banque de Luxembourg), "secerne banke" u Liechtensteinu (Lamda Privatbank, LGT Bank, Liechtensteinische Landesbank, Volksbank, Bank von Erst) i "vanila banke" u Monacu (Banque J.Safra, Credit Foncier de Monaco, Monte Paschi Monaco, Compagnie Monegasque de Banque, SG Private Banking)...Ovo je samo okvirni deo distribucije koji nadam se pomaze da se bolje shvati cela ta sema i zasto cene toliko variraju...treba uzeti u obzir da proizvodjaci koji primenjuju gore pomenuti LLM metod imaju veoma blisku saradnju i svoje interne dogovore, pa tako i svajcarska cokolada ima nizu cenu u Italiji nego u nekoj drugoj zemlji, pa su i belgijski cokoladni butici zastupljeniji u Francuskoj vise nego u drugim drzavama, pa zatim svi se oni iskljucivo snabdevaju alpskim mlekom iz Svajcarske, lesnicima iz Italije, psenicom i maslacem iz Francuske, strucnim kadrovima i masinama iz Belgije, itd...naravno i ona tri gore navedena poreska raja imaju razne pogodnosti od strane proizvodjaca koji koriste njihove usluge, zato na primer u te tri male offshore zone mogu da se nadju skoro sve luksuzne cokolade po sasvim prihvatljivim cenama...Da malo sumiram sve ovo gore napisano...skoro sve proizvode je moguce uvoziti, ali cena uvek varira u zavisnoti koliko je posrednika tu umesano i koliko se svaki od njih ugradjuje...u Srbiji je problem to sto su svi medjusobno povezani iako se na prvi pogled cini da su konkurencija, pa tako dolazimo do toga je svaki proizvod duplo skuplji nego sto bi trebalo da bude jer umesto da samo jedan domaci distributer uzima svoj deo, to cini vise njih odjednom...sto se tice ovih luksuznijih proizvoda njih je veoma komplikovano uvoziti jer se na njima mnogo manje zaradjuje od strane nasih distributera jer su veliki proizvodjaci sami sebe zastitili posto kontrolisu ekskluzivnu distribuciju i sami odredjuju koliki deo kolaca im na kraju pripada...

 

Evo malo o samoj ICCO organizaciji, mislim da je moguce downloadovati skracene primerke svih sedam sporazuma koji su postignuti u zadnjih 40 godina, svaki ima oko 50-100 strana, ali tamo nema eksplicitnih odrednica koje se daju distributerima, vec su vise kao neko javno glasilo, dok se do konkretnih rezultata klasifikacije moze jedino doci internim putem, jer te stvari i nisu namenje siroj javnosti, vec samim kompanijama i njihovim distributerima, cilj klasifikacije nije da bude zloupotrebljena i shvacena kao odrednica sta treba kupovati, a upravo bi tako potrosaci reagovali kada bi videli kako se koji cokolater kotira u ocima regulatornog tela, to bi dovelo do ogromnog udarca na marketing i strahovit pad prodaje mnogih brendova, nije ovo cak ni stvar nekog ogromnog lobiranja od strane jakih konditora u cijem interesu je da rezultati ostanu tajni, jer bukvalno svi ljudi koji se bave ovim poslom shvataju koliko ove tehnicke stvari mogu uticati na percepciju potrosaca, a kad su u pitanju slatkisi, tu bi jedino licni ukus pojedinca morao igrati vaznu ulogu, a ne nekakve tabele koje grupisu cokolade po kvalitetu svojih sastojaka i nacinu proizvodnje, posto bi broj radoznalih kupaca znacajno pao, a broj umisljenih snobova znacajno porastao, medjutim treba odrzati ravnotezu izmedju skupih vrhunskih cokolada i onih koje su jeftinije, ali daleko profitabilnije, inace kada neki proizvodjac iz A ili B klase zapadne u finansijsku krizu, kako onda ocekivati da ih spasi neka kompanija iz C klase, ako i dalje nije toliko velika i mocna da sebi priusti da uradi tako nesto...na primer, Scharffen Berger i Dagoba su pravili vrhunske cokolade, ali to im nije pomoglo da ne dodju na ivicu bankrota, srecom je Hershey toliko jak, pa ih je uzeo pod svoje, inace te cokolade vise ne bi postojale, bez obzira na odlican kvalitet svojih proizvoda, ljudi moraju shvatiti da ne postoji prava konkurencija izmedju lukzusnih cokolada i ovih drugih, jer nemaju istu ciljnu grupu potrosaca, ne desava se da neka osoba ima dilemu da li u odredjenom trenutku da kupi Amedei ili Cadbury, to je vec ekonomski faktor i tu licne preferencije nisu u prvom planu, ukoliko ima dovoljno novca, sigurno ce kupiti Amedei ili Galler ili Dolfin, ukoliko nema, onda ce biti prinudjen da kupi Cadbury ili Neste ili Ritter Sport, naravno pricam o potrosacima koji obozavaju cokoladu i zele sebe da caste samo najboljim mogucim brendovima koji su im dostupni, a kupci kojima je apsolutno svejedno kada su cokolade u pitanju, oni se naravno ni u ludilu nece razbacivati novcem i eksperimentisati sa preskupim markama, to su sve stvari koje kompanije savrseno shvataju, pa vrhunskim cokolaterima ne treba nikakva javna tabela koja ce potvrditi kvalitet njihovih proizvoda, oni znaju da je dovoljno da neko makar jednom proba njihovu cokoladu i brzo ce se na sve strane rasiriti dobar glas o njima, dok ovim komercijalnim proizvodjacima sa dugogodisnjom tradicijom i velikom bazom ljubitelja njihovih cokolada, ni u ludilu ne treba neka javna tabela koja ce im urusiti ugled koji su sticali decenijama i koja bi dovela njihovo poslovanje u ogromnu opasnost, jer kao sto sam vec napisao, takve stvari itekako uticu na percepciju potrosaca, a nikome nije u interesu da bilo sta drugo osim licnog ukusa pojedinca ima presudan faktor prilikom kupovine odredjene cokolade...iz tih potpuno opravdanih razloga, ICCO nikada nije zeleo da objavljuje klasifikaciju javno, vec nju koristi da usmeri distributere i stimulise same kompanije da paznju usmere na odrzivi razvoj i poboljsaju ukupnu proizvodnju...

 

The International Cocoa Organization (ICCO) is a global organization, composed of both cocoa producing and cocoa consuming member countries. Located in London, ICCO was established in 1973 to put into effect the first International Cocoa Agreement which was negotiated in Geneva at a United Nations International Cocoa Conference. There have since been seven Agreements. The Seventh International Cocoa Agreement, negotiated in 2010 in Geneva, came into force provisionally in October 2012.

 

The two most important breakthroughs of the present International Cocoa Agreement were the establishment of an explicit mandate on a Sustainable World Cocoa Economy and the founding of the Consultative Board on the World Cocoa Economy.

 

The Consultative Board consists of fourteen international experts in the cocoa sector, all from the private sector (seven from cocoa producing Member countries and seven from cocoa consuming Member countries). However, the Board, whose mandate is as extensive as that of the International Cocoa Council and comprises all aspects of the world cocoa economy, only functions in an advisory capacity, as all final decisions are taken by the International Cocoa Council. The Consultative Board was established in recognition of the importance of the private sector in the world cocoa economy and of the increasingly important role that trade and industry have been playing in ICCO.

 

The mandate of the International Cocoa Organization is to work towards a sustainable world cocoa economy. The concept of "sustainability" encompasses social, economic and environmental dimensions in both production and consumption. This includes work on customs tariffs on cocoa bean imports, cocoa semi-products and chocolate; (indirect) taxes related to cocoa consumption and processing; production costs in different countries and regions; market information for cocoa farmers; and Price Risk Management for farmers through co-operatives.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...