Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Ajoj, pući ću! :rolf:

 

But seriously folks, some people actually swallow that bullshit.

To su oni isti sto znaju razliku izmedju bullshit i horseshit... 

 

As in 

 

 

Bullshit has more utility than horseshit.  Clearly, the bullshit that the faithful spew has more utility to them than does horseshit even if they both stink to the high heaven we know does not exist.
Link to comment

gresis u toj meri sto niko od bilo kog dela pobune nije trazio neku enormnu pomoc od njih. niko nikada nije trazio da amerika salje vojnike (keri o tome prica da ga niko nije ni pitao za to i prica u trenucima kada se njihovi vojnici u nekom procentu vec nalaze u siriji), niko nije trazio 'ne znam kakvo' oruzje strateskih dimenzija i sl. niko nije trazio da amerika menja stavove. niko nije trazio da se prave ustupci i kompromisi koji se kose sa svim sto su u nekom trenutku radili. niko nije trazio od njih da pojedine snage unutar pobune budu izuzete iz borbe protiv IS-a i sl.

najveci i mozda jedini veliki zahtev je bio da se na neki nacin reducira dejstvo iz vazduha ili da se omoguce bezbedne zone. taj zahtev, naravno, nikad nije bio ni blizu da bude realizovan. njega su uspeli da na neki nacin realizuju kurdi i sada 'turska pogranicna straza'.

sustina nije u pitanju ko je slabiji. ta procena ce se svakako razlikovati u onom delu sta ti ili bilo ko smatra opozicijom, a sta teroristima. sustina je da se nikakvo politicko resenje o kojem ovde keri prica ne moze bez njih realizovati. ne moze ni zapoceti. bez deeskalacije dominantno sunitske pobune smirivanje (ne i zavrsetak sukoba!) sirije nije moguce. to je jasno i rusima (iranu nije, ali to je deo o kojem niko trenutno ni ne razmislja).

ako se to bude ignorisalo usledice afganistanski scenario kome kraja nece biti. cak moze biti gore od onoga u avganistanu jer ce iranski upliv u siriji ulsoviti bar dva nova zarista koja ce iznova da se obnavljaju (suniti-siiti i kurdi-siiti). nakon narednih 10 godina nekom novom keriju pasce na pamet neke nove ingeniozne ideje. koliko ce to tada imati ili nemati smisla moze biti bez puno utemeljenja jer je pitanje sta ce tada od sirije zaista ostati.

 

 

Mislim da FSA nije u poziciji da sebi priušti stav "ili pobuna na kraju koje se poštuju moje želje, ili ću se radikalizovati i otići Nusri/ISIS-u".

 

Deo njihovog problema leži i u tome što dobar deo Sunita, pre svega onaj koji živi na teritoriji koju kontroliše Asad ne učestvuje u pobuni. Postoji problem zastupanja tj u kojoj meri opozicione grupe "govore" u nekakvo ime Sunita. Ne samo na temu "za ili protiv Asada" nego malo šire od toga. U nekom trenutku ljudi se smore od rata i prihvataju mir po "bilo koju cenu". Milioni izbeglica su, pored toga što su unesrećeni, efektivno digli ruke od pobune i rade sa svojim životma nešto drugo - beže, rizikuju sve, ali neće da učestvuju u ratu. 

 

Veći deo leži u tome što takav stav vodi u samouništenje jer raspored snaga na terenu ne omogućava nametanje svojih ciljeva već pogibiju zarad istih. Oni kontrolišu samo manji deo Alepa, veći deo njegovog zaleđa tj dobar deo provincije i par džepova na jugu oko granice sa Libanom i Jordanom, a te teritorije izgleda imaju svoju lokalnu dinamiku pre nego da su deo šireg fronta.

 

Treći deo leži u tome što takav stav odgovara mnogim suprotnim igračima na terenu, kako si sam primetio, Asadu i Iranu pre svega, da sve suprotne sebi opišu kao teroriste i udaraju po njima.

 

Asad je i dalje za SAD "legitimna vlast", Turska je potpuno nema oko Alepa, ne buni se, ne diže frku već igra svoju igru i uklanja kurdski koridor na severu... spoljni pomagači opozicije 

 

Pobuna je na silaznoj spirali koja je sve nasilnija, njima treba deus ex machina da prekine trend. No, kako stvari stoje na njima je da popuštaju i prave kompromise na svoju štetu.

 

Link to comment

Po meni jedini prihvatljiv snenario(u trenutnoj realnosti) za opstanak Sirije je potpuna vojna pobeda vladinih snaga i kasnije uklanjanje Asada (nesrecan slucaj, pritisak saveznika)

 

У ствари не.

Асад је врло близу остварења ратних планова. То наравно није контрола целе Сирије, што је неизводљиво све и да побуњеници сад престану да се боре фронтално. Када владине снаге ставе под контролу Алеп, џепове око Дамаска и Растан, једино што им смислено остаје је да се споје Деир Еззором. То све може да се деси овим темпом за око пола године.

Тиме ће имати под контролом део Сирије са већинским становништвом и привредом. Остатак је мање битан, а требало би им пуно средстава да то ставе под контролу.

 

Остаје питање око Курда, Идлиба и ИД.

Асад ће тешко моћи да их врати назад под контролу Курде и могао би да им обећа аутономију, али то онда постаје велик проблем Турској, а још суманутије је што Курде подржава главни турски савезник.

Идлиб би могао да се у преговорима избори за свој статус, али већи је проблем што ту главно коло води Ал Каида/Ал Нусра/како се већ данас зову, тако да нико нормалан споља неће да их подржи.

Исто наведено у још већој мери важи за оно што данас држи ИД.

 

Главни проблем у побуњеничком делу Сирије је што су их запосели екстремни исламисти. Нека ФСА која би требала да се бори за демократску Сирију и поред свих напора земаља које их директно наоружавају и помажу једноставно не даје резултате, а помоћ се лако прелива код исламиста.

 

Уколико се у наредном периоду појави побуњеничка опција која је прихватљива за више страна, онда ће у одређеним деловима Сирије моћи да се изборе за посебан статус.

Edited by vathra
Link to comment

Off, al' bas da ti ne prodje elementarno neznanje ili, verovatnije, uobicajeno pravljenje blesavim: nije 1 avion, nego stotine 'incidenata' sa cirka 100-ak Amerikanaca koji se i dandanas vode kao nestali u letenju negde iznad CCCP ili takozvanog Istocnog bloka, sa gomilom pokusaja iskrcavanja na crvene obale, od Albanije do zaliva 3 прасета, preko ubacivanja naoruzanih grupa u suverene zemlje i to grupa sastavljenih od likova poreklom od zla oca i jos gore majke, u nekim slucajevima notornih krvoloka iz WW2, grupa koje ce da iniciraju narodne ustanke koji samo sto nisu, opstrukcija lova na ratne zlocince iz istog rata, agresivnu propagandu da ne pominjem...

Cinjenicu da je Zapad bio kudikamo agresivniji tokom Hladnog rata niko danas ne spori, a metode tada primenjivane i opravdavane borbom protiv svetske posasti danas izgledaju ipak malo drugacije, obaska cinjenica da batina ipak ima dva kraja i da svaki racun, kad-tad, dodje na naplatu.

 

Nemoj o elementarnom neznanju - kad vec pricas o agresivnosti, mozda uporedis koliko su svojih gradjana pobili/zatvorili komunisticki rezimi tokom Hladnog rata a koliko Zapad. 

Kad nam to nadjes, mozda ti postane jasnije zbog cega su se globalno od nacionalista/desnicara do socijal-demokrata svi borili da ne dodju pod komunisticku sapu.

Edited by Anduril
Link to comment

Jedina razlika izmedju umerenih i neumerenih terorista je ime to je bar situacija na terenu pokazala.

Da postoji neka mogucnost pravljenja bilo kakve umivene opozicije koju bi prosecan zapadni debil progutao to bi do sada uradili.Oni ne mogu da kontrolisu ni jednu od tih grupa koje se ne zovu Al Kaida i ID....a i njih bi prihvatili da su a) kooperativni i b) podlozni kontroli pa bar promene ime jer zaboga, kako puchanstvu objasniti da su "gud gajz" i oni sto se zakucali u bliznakinje.

 

Zato ce zapadnjaci nastaviti da gutaju krokodilske suze dok se potajno nadaju da konflikt traje u nedogled.Oproban recept-ako vec ne mogu nesto da kontrolisem onda nek bude totalna anarhija i propast da i suprotna strana nema neku dobit.

Link to comment

...

Главни проблем у побуњеничком делу Сирије је што су их запосели екстремни исламисти. Нека ФСА која би требала да се бори за демократску Сирију и поред свих напора земаља које их директно наоружавају и помажу једноставно не даје резултате, а помоћ се лако прелива код исламиста.

...

 

U poredjenju sa raznim frakcijama islamista i Asadom, umereni su dobili daleko najmanju podrsku i vecina njih zapravo odavno vise nije u Siriji. Dakle, ti napori su bili slabi - posebno u vreme kada je to bilo najvaznije.

Link to comment

Jedina razlika izmedju umerenih i neumerenih terorista je ime to je bar situacija na terenu pokazala.

Da postoji neka mogucnost pravljenja bilo kakve umivene opozicije koju bi prosecan zapadni debil progutao to bi do sada uradili.Oni ne mogu da kontrolisu ni jednu od tih grupa koje se ne zovu Al Kaida i ID....a i njih bi prihvatili da su a) kooperativni i b) podlozni kontroli pa bar promene ime jer zaboga, kako puchanstvu objasniti da su "gud gajz" i oni sto se zakucali u bliznakinje.

 

Zato ce zapadnjaci nastaviti da gutaju krokodilske suze dok se potajno nadaju da konflikt traje u nedogled.Oproban recept-ako vec ne mogu nesto da kontrolisem onda nek bude totalna anarhija i propast da i suprotna strana nema neku dobit.

Asad je ubio vise ljudi i od unerenih i od neumerenih.

Link to comment

Jebote, baš se taj War on Terror zapatio u tim Rusijama i među Rusijinim droolerima, sad im to nije puka izlika da se ubijaju iljade i rasturaju zemlje, nego je Terror najgori vragodušman ikada koji se trijebi bez skrupula, čak i ako treba istrijebiti hrpu civilova i infrastrukturova oko njega. Ti vraga, kako je ta promjena paradigme laka kada dosljedno prakticiraš uzajamni peting s maćuškom Rusijom...

Edited by Roger Sanchez
Link to comment

Kao sto je Bush, Blair i ostali koji su ih sjedili ratni zlocinci (pobili vise ljudi od ovih prvih) ali eto oni su "nasi", humaniji (mogu da plesu sa nobelovcem).

Link to comment

jednom recju to je 'shizofrenija' u kojoj se ne nazire nista - ni konzistentnost, ni volja, ni sredstva, ni mogucnosti, ni ideje ... nista.

au contraire.

 

https://www.amazon.com/Problem-Hell-America-Age-Genocide-ebook/dp/B00D7MSXQQ/

American leaders did not act because they did not want to. They believed that genocide was wrong, but they were not prepared to invest the military, financial, diplomatic, or domestic political capital needed to stop it. The U. S. policies crafted in response to each case of genocide examined in this book were not the accidental products of neglect. They were concrete choices made by this country’s most influential decisionmakers after unspoken and explicit weighing of costs and benefits.

 

In each case, U.S. policymakers in the executive branch (usually with the passive backing of most members of Congress) had two objectives. First, they wanted to avoid engagement in conflicts that posed little threat to American interests, narrowly defined. And second, they hoped to contain the political costs and avoid the moral stigma associated with allowing genocide. By and large, they achieved both aims. In order to contain the political fallout, U.S. officials overemphasized the ambiguity of the facts. They played up the likely futility, perversity, and jeopardy of any proposed intervention. They steadfastly avoided use of the word “genocide;’ which they believed carried with it a legal and moral (and thus political) imperative to act. And they took solace in the normal operations of the foreign policy bureaucracy, which permitted an illusion of continual deliberation, complex activity, and intense concern. One of the most important conclusions I have reached, therefore, is that the U.S. record is not one of failure. It is one of success.

Edited by Gandalf
Link to comment
×
×
  • Create New...