Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Širi se ta tampon zona oko ovog koridora na jugu Alepa, skoro da su pozicije iste kao pre ofanzive JaF, u svakom slučaju biće iste vrlo uskoro. A onda ćemo videti šta će se dešavati. Da li džihadisti koji su krenuli pa skoro all in ovde imaju još rezervi za neke ozbiljnije pokušaje na verovatno nekim drugim mestima da razbiju obruč ili će kao što se priča krenuti još ubitačnija kampanja Rusa i pro Asad snaga. Navodno su Putin i Obama bili blizu dogovora ali Putin nije hteo da popusti po pitanju tranzicije oko odlaska Asada i demilitarizacije Alepa iako mu je Obama poručio da će sa Hilari ići to teže. Mada Rusi trenutno drže skoro sve karte na terenu pogotovo ako se pretpostavi da Putin i Erdogan imaju neki dogovor. Tako da ako ne dođe do iznenadnog dogovora ne bio u koži ovima u i oko Alepa, sravniće to Putin sa zemljom pre januara.

Link to comment

Ubijen je u vazdušnom napadu Abu Omar Al Homsi, šef vojnih operacija Nusre koji je takođe bio glavni u JaF koaliciji za operacije oko Alepa. Ono što je još interesantnije je da postoje informacije da je ubijen u američkoj operaciji.

Edited by theanswer
Link to comment

Ubijen je u vazdušnom napadu Abu Omar Al Homsi, šef vojnih operacija Nusre koji je takođe bio glavni u JaF koaliciji za operacije oko Alepa. Ono što je još interesantnije je da postoje informacije da je ubijen u američkoj operaciji.

 

Je l' to znaci da jos nije utvrdjeno da li je friendly fire ili je collateral damage??

Link to comment

Syria conflict: Grim prospect of 10 more years of war

By Jeremy Bowen BBC Middle East editor, Damascus

9 September 2016

 

Someone visiting central Damascus for the first time might wonder where to find the war. The covered markets in the Old City are packed with busy people. Traffic jams snarl up the streets. People with money can eat in restaurants. The centre of the capital is the showcase of the government of President Bashar al-Assad. It has functioned well enough during the day since the war started in 2011.

 

Nights are a different matter. The nightlife of Damascus lives on only in a few determined outposts.

But until this last spring, visitors would not have to search for the war. They could hear it, even if they kept away from places where they could see it.

For years, flat thunderclaps of outgoing artillery fire have echoed around the city, as the Syrian army pounded rebel positions. Whole districts a few miles from the intact, bustling city centre are in ruins. Much less often, some of the armed groups that controlled important suburbs in the ring around Damascus would fire in mortars. Every day people were killed or made homeless.

 

 

'Ten more years'

 

The ceasefire deal that the Russians and the Americans arranged back in February collapsed quickly in the north. But it is still more or less holding, or at least influencing matters, around Damascus. That does not mean that the war is anywhere near over. A Syrian general at the ministry of defence told me they were well aware that the war in Lebanon a generation ago had lasted 16 years. This one, he said, was much more complicated so there could be at least another 10 years of bloodshed.

 

_91083507_iraq_syria_control_624_5sep.pn

 

But in Damascus, for now, the soundtrack of the war has disappeared. The government forces and the rebels still entrenched around the capital, particularly to the east, have decided not to bother each other too much, for now anyway.

The Syrian army is remarkably cohesive for a force that is in the sixth year of war. But it does not have the manpower to sustain operations on a range of fronts.

 

Aleppo, in the north, has been a priority, and fighting has raged there all summer.

The Syrian army's plan has been to seal off the rebel-held east side of the city in the same way that it has besieged much smaller pockets under the control of the opposition. The signs so far are that east Aleppo is too big and the opposition there too well-armed and organised for the army to succeed.

 

But it is an ancient tactic and it has worked elsewhere in Syria.

Cutting off reinforcements and resupply to fighters and food and medical care to everyone needs patience. Sustained artillery and air attacks add to the pressure. Sooner or later, if sieges are not lifted, resistance will collapse.

 

 

'No choice'

 

This week more civilians were evacuated from Darayya, one of the opposition-controlled suburbs to the south-west of Damascus.

The UN has condemned the evacuations because they are the result of what it called "unrelenting siege, during which children starved, people resorted to eating grass and the town was subjected to an onslaught of fighting".

 

Fighters emerged too, briefly, before they returned back to their positions in Muadhamiya, an opposition-held suburb close to Darayya, while their future is being negotiated.

Just after they had said their goodbyes to wives, children and parents, they talked in a way that suggested extreme war weariness.

Colleagues who nodded agreement surrounded one of them, an articulate man in his mid-20s.

"We had to be fighters," he said, "because we didn't find any other job. If you want to stay inside you need to be a part of the FSA [Free Syrian Army, the group that has closest relations with the West]. Everything is very expensive. They pay us $100 a month but it is not enough.

"All this war is a lie. We had good lives before the revolution. Anyway this is not a revolution. They lied to us in the name of religion.

"I don't want to go on fighting but I need to find a job, a house. Everything I have is here in Muadhamiya."

 

Collective tragedy

The Syrian war is made up of millions of individual tragedies, and one collective tragedy.

Individuals range from fighters who would rather not fight to parents whose children are killed.

Half of Syria's pre-war population have lost their homes and either fled abroad as refugees or stayed as displaced and impoverished victims.

Quite a few of the children being evacuated from Muadhamiya had been dressed up in their best clothes for a journey into an unknown new life.

 

_91078598_boysinbowties.jpg

Image caption Children, in their finest outfits, were evacuated under a deal from the besieged town of Muadhamiya

 

It showed mothers are still proud of their children, and want them looking their best, even when life, as one said, is like death.

Two sisters matched their best toy jewellery with immaculately tied pink bows, sunhats and white summer outfits. Brothers had gelled hair and wore white shirts with black bow-ties.

 

But life in Syria is no kind of party.

The collective tragedy is that so many foreign countries have intervened in the war that it has become much harder to stop.

Syria's war is a big part of the historic change sweeping through the Middle East, and it is tied into other conflicts. Power is shifting, with global repercussions. More tragedies lie ahead.

 

The leaders of the big powers who are now entangled in Syria need first and foremost to stop making matters worse. Then a serious discussion about peace might be possible.

 

Link to comment

Islamiste u Siriji bombe ne mogu da poraze

 
 
 

Branko Vlahović | 11. septembar 2016. 09:13

 

Dogovorom u Ženevi, SAD i Rusija pozivaju da se od sutra u Siriji obustavi vatra. Problem je slaba motivisanost i opremljenost Asadovih vojnika. Amerikanci i Rusi će koordinisano bombardovati ciljeve terorista

MOSKVA - OD STALNOG DOPISNIKA

POSLE 14 sati pregovora u Ženevi, u prvim satima jučerašnjeg dana dvojica prvih diplomata Rusije i SAD, Sergej Lavrov i Džon Keri, saopštili su da su napokon usaglasili plan o primirju u Siriji.

U toku pregovaračkog maratona Keri je uzimao duže "tajm-aute" da bi se konsultovao sa Vašingtonom. Za dogovor koji bi trebalo "da smanji nasilje i obnovi mirne pregovore o rešenju krize u Siriji" svakako su zaslužni glavni pregovarači, koji su pokazali veliku strpljivost, a Džon Keri i veliku upornost jer je jedan broj uticajnih ljudi u Stejt departmentu i Pentagonu izgubio nadu i nagovarali su ga da uopšte ne putuje na pregovore u Ženevu.

SAD i Rusija u svetlu novog dogovora pozivaju sve zaraćene strane u Siriji da od ponoći 12. septembra obustave vatru. Avijacija regularne sirijske armije će morati da prestane da leti i bombarduje položaje opozicije, a takođe će se stvoriti demilitarizovana zona oko Alepa.

Glavni zadatak, po rečima Lavrova, jeste razgraničenje terorista od umerene opozicije. Za to će Rusija i SAD formirati centar u kome će biti predstavnici vojske i obaveštajaca dveju zemalja koji će razgraničiti sirijsku armiju i umerenu opoziciju, a avio-udare po teroristima će koordinisano izvršavati samo ruska i američka avijacija.

Na tom planu, koji se sastoji iz pet dokumenata, radilo se od februara 2016.

- Stoprocentnu garanciju da će se plan realizovati niko ne može dati, pošto je mnogo učesnika uključeno u taj proces.Sirijsko rukovodstvo je upoznato s njime i spremno je da ga realizuje - objasnio je Lavrov.

Osetna opreznost Lavrova nije slučajna. Ostaje veliko pitanje hoće li napaćena Sirija u bližoj budućnosti dočekati pravi mir. Moskva i Vašington se slažu da su im zajednički neprijatelji Islamska država i Džebhat al Nusra, ali tamo ratuju i brojne druge organizacije koje su na razne načine povezane sa islamistima.

Svakako je dobro što su Putin i Obama nedavno u Kini ponovili da su za celovitost Sirije. Ali to nije dovoljno da bi se iz zemlje proterali radikalni islamisti.

 

Bombardovanjem i raketiranjem se može zaustaviti neprijatelj, ali Sirija se može očistiti od islamskih fanatika samo borbom na kopnu. Zato je veliko pitanje ima li Sirija snage da polako, uz rusku i indirektnu američku pomoć, pobedi na bojnom polju islamiste, koji drže oko pola teritorije Sirije. Asadova vojska do sada nije uspevala da dobije stratešku prednost bez obzira na podršku ruske avijacije, zatim Irana i libanskog šiitskog pokreta Hezbolah.

Moskovski vojni analitičari ističu da se odgovor na pitanje može li Asad pobediti treba tražiti upoređivanjem brojčanog stanja sukobljenih jedinica. Protiv Asadove armije se bori oko 60.000 vojnika iz dvadesetak terorističkih organizacija. Samo Islamska država ima 20.000 ljudi pod oružjem, a Džebhat al Nusra, koja je nedavno promenio ime u Džebhat Fath aš Šam, ima 20.000 vojnika. Osim njih, Islamski front ima 7.000 vojnika, uglavnom Arapa sunita. Oni koje Amerikanci nazivaju umerena opozicija i finansijski im pomažu u svojim odredima imaju oko 15.000 ljudi. Oni takođe dobijaju pomoć Turske i evropskih zemalja. Cilj im je svrgavanje Asada.

Jedinice Islamske države su dobro naoružane i njihova vojna tehnika je uglavnom sovjetske proizvodnje. Municiju imaju u dovoljnim količina, jer su je uzeli iz skladišta sirijske armije, kao i iz Iraka. Vojnici Islamske države često koriste džipove iz kojih otvaraju paljbu iz oružja koje su nazvali "paklena vatra". Njihovi snajperisti uglavnom koriste finske ili turske puške, ali i nemačke i austrijske.

Glavni problem Asadove armije je, po proceni moskovskih vojnih eksperata, slabo moralno-psihološko stanje. Nisu retki slučajevi, tvrdi analitičar Mihail Hodarenok, da se za jurišne odrede regrutuju bivši zatvorenici koji su amnestirani da bi branili domovinu.

Slab moral sirijske armije direktno utiče na znatan broj dezertera, pa su to glavni razlozi što ni stalna bombardovanja iz vazduha ne mogu da naprave radikalnije promene na frontu.

Zbog svega toga sada malo ko pokušava da prognozira kada će se završiti sirijska drama.

ZA RUŠENjE HELIKOPTERA 3.000 DOLARA

Plata vojnika u Islamskoj državi je 300 dolara, komandira grupe 500, a komandira odreda hiljadu dolara. Za svaki pogođeni tenk vojnik dobije hiljadu dolara, a za rušenje bespilotne letelice 1.500 dolara. Za rušenje helikoptera dobija se 3.000 dolara. Vojnike koji sa bojnog polja iznesu ranjenog druga nagrađuju sa 200 dolara, a ako iznesu telo poginulog vojnika dobiju 300 dolara.

Poređenja radi, mobilisani Asadovi vojnici mesečno primaju 30 dolara, a oni koji su vojnici po ugovoru 40 dolara mesečno. Oficiri zarađuju 80 dolara, a viši činovi 150 dolara.

GLAVOBOLjA ZBOG ULASKA TURSKE U RAT

Situacija se iskomplikovala ulaskom Turske u rat, kojoj je glavni cilj da se obračunava sa Kurdima, koji su do sada bili najhrabriji borci protiv islamista. Ako Ankara nastavi sa samostalnim vojnim akcijama, vrlo lako može da se dogodi da Erdogan ponovo postane glavobolja za Vašington i Moskvu. Po povratku sa samita G-20 u Handžou Erdogan je dao senzacionalnu izjavu u avionu. Navodno mu je Obama kazao da želi da zajedno sa Turskom da oslobodi grad Raku, koji su islamisti proglasili svojom prestonicom. Po kazivanju Erdogana, on je rekao Obami da za Turke to nije nikakav problem. Da podsetimo, Raku su islamisti zauzeli 2013. i stvorili svoje organe upravljanja. Taj grad su više puta pokušali da oslobode Kurdi, ali ni oni, kao ni regularna sirijska armija, nisu imali snage da ga očiste od islamista. Ruski eksperti upozoravaju da je Erdoganov glavni zadatak da spreči Kurde da u Siriji na granici sa Turskom stvore svoju autonomiju. U Ankari se plaše da bi ta kurdska autonomija uticala na destabilizaciju situacije u Turskoj tako što bi pojačala separatizam među Kurdima. Erdoganove ratne ambicije nisu u skladu sa onim što hoće Vašington. Do sada su se u Siriji Amerikanci oslanjali na Kurde i ne ide im u prilog Erdoganovo "soliranje" i hteli bi da Turci budu deo zapadne koalicije koja se bori protiv islamista.

Turski predsednik je svestan da onaj ko pošalje vojnike da oslobađaju Raku najviše rizikuje, pa zato i traži protivusluge, a to je da se "zatvore oči i uši" dok oni raščišćavaju svoje račune sa Kurdima.

 

 

Edited by slow
Link to comment

Jedan organak pobunjenika, Ahrar Al-Cham (inace salafisti, SA i Katar ih finansira) je odbacio primirije. Po njima, primirije ce samo pomoci Asadovim snagama. Protive se i odstranjivanjem bivse Al Nosre (koji su im saveznici).

Interesantno da ih Sirija Rusija i UAE proglasili teroristickom organizacijom.

 

 

http://www.lemonde.fr/syrie/article/2016/09/11/une-influente-milice-syrienne-rejette-l-accord-de-treve-russo-americain_4995996_1618247.html

 

Tekst je na francuskom (Le Monde). 

 

U Libanu je uhvacena teroristicka organizacija koja pripada bivsoj Al Nosri. Izvrsili su atentat 31. Augusta u Ksara a cilj im je bio da uspostave teror u citavoj zemlji vrsenjem atentata na Sunite i Siitie kako bi isprovocirali novi gradjanski rat. Tako barem pise u ovom clanku (opet na francuskom)

 

http://www.lorientlejour.com/article/1006846/le-reseau-de-ksara-demantele-mais-la-menace-persiste.html

Edited by borris_
Link to comment

 

 

Twenty trucks are not being allowed to enter the beseiged city in spite of ceasefire agreement, says United Nations envoy

 


UN special envoy Staffan de Mistura said the ceasefire agreement signed last week clearly stated that the government should simply be notified of aid entering the city.

 

As many as 20 trucks are ready to move and the agreed procedure is that the government is given details of the content of the trucks. Syrian government permission or inspections by its officials should not be required.

Link to comment
×
×
  • Create New...