Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Kakvi indijanci i jedni i drugi, majko moja mila. Lepo primećuje autor snimaka da ni 5 godina rata nije naučilo SAA da postavlja minska polja i bodljikavu žicu, ili da minira sredstva koja ne može da zadrži. Kod rebela kao da ne postoji nikakva komandna struktura, svi se nešto deru jedni na druge i alahakbaruju non-stop, ne zna se ni ko pije ni ko plaća. I jedni i drugi troše protivoklopne rakete na ubijanje pojedinačnih pešadinaca. Pet hiljada nekih Amera ili Izraelaca bi ovde počistilo skupa i jedne i druge, i bez vazdušne podrške.

 

sve se to videlo i u libiji, pre toga u iraku, afganisatnu. mislim na disciplinu i neku organizovanost.

nisu asadovi stratezi idioti kao ni njihovi 'nadredjeni' savetnici iz irana. oni jednostavno ratuju sa cime raspolazu. njihove greske su ipak u losim procenama.

mislim da se njihova strategija previse oslanjala na dve stvari - avijaciju i nadmoc u artiljeriji. imam utisak kao da su uvek pre spremni da veruju da zbog nadmoci iz vazduha svaki napad protivnika moze biti odbijen.

druga greska je sto protivnika (mozda i iz propagandnih razloga) posmatraju sve vreme kao hrpu razbojnika, a oni vremenom postadose dosta ozbiljna organizovana vojna sila (za situaciju u siriji) koja je sposobna da izvede dosta slozene operacije i koje su dosta utemeljene i na nekakvoj vojnoj strategiji.

treca greska, koju i ti pominjes, nije do njih, iluzorno je blokirati grad velicine alepa na ovaj nacin. pokazalo se da je neodrzivo kad se uzme u obzir ko je van grada i ko je u gradu. prevelik grad i preduga linija blokade. pa trebalo bi im stotine kilometara bodljikave zice i nezamisliv broj mina. da je ova baza imala minirane prilaze, pobunjenici bi je zaobisli i blokirali. i sta onda?

Edited by Bane5
Link to comment

SAA ili RuAF?

 

rusi.

 

edit: koriste ih intenzivno skoro od pocetka intervencije.

ova je sa zapaljivim punjenjem, ne nuzno fosforom kako se po automatizmu tvrdi vec su najverovatnije punjene termitom.

Edited by Bane5
Link to comment

Jaish al-Fateh: Unity and Specialization as Weapons of Warfare

 

In mid December of 2014 a group of opposition factions, chaired primarily by Ahrar al-Sham with Jabhat al-Nusra in support assaulted and overwhelmed both the Wadi al-Daif and Hamadiyah military installations in a rapid assault utilizing as many as 3,000 fighters, dozens of armored vehicles, and significant heavy weaponry. 

...

The assault on these bases consisted of a multi-pronged attack that left a corridor open for government forces to retreat through. The net result of this cooperation was an assault that was relatively short, expending minimal ammunition, and costing significantly less lives (on both sides) than a protracted siege.
...
Fast forward four months to late March when Jaish al-Fateh was declared. The fall of Idlib city was rather unceremonious with the assault lasting only 4 days and total casualties for both sides reported as less than 200 total killed. An orderly government withdrawal south to al-Mastoumeh and it's associated military camp is largely credited with avoiding a protracted and bloody fight for the provincial capital of Idlib. This tactic has become the hallmark of Jaish al-Fateh assaults, with the escape corridor often lined with heavy weapon units to harass and exploit the retreat but not enough troops to prevent the retreat from occurring or forcing heavy confrontation.
...
But perhaps most important and least understood, is how quickly Jaish al-Fateh units acquired and then dispersed captured munitions and weapons, operating a complicated logistics network to provide missiles to anti-tank units, artillery ammunition to battery units, and small arms ammunition to infantry. Previous offensives have largely been marked by fast progress in the first few days and weeks marked by long pauses for resupply and refit. The ability to resupply on the move and provide appropriate munitions where they are needed indicates a significant evolution in opposition command and control and logistics capabilities.
Link to comment

sve se to videlo i u libiji, pre toga u iraku, afganisatnu. mislim na disciplinu i neku organizovanost.

nisu asadovi stratezi idioti kao ni njihovi 'nadredjeni' savetnici iz irana. oni jednostavno ratuju sa cime raspolazu. njihove greske su ipak u losim procenama.

mislim da se njihova strategija previse oslanjala na dve stvari - avijaciju i nadmoc u artiljeriji. imam utisak kao da su uvek pre spremni da veruju da zbog nadmoci iz vazduha svaki napad protivnika moze biti odbijen.

druga greska je sto protivnika (mozda i iz propagandnih razloga) posmatraju sve vreme kao hrpu razbojnika, a oni vremenom postadose dosta ozbiljna organizovana vojna sila (za situaciju u siriji) koja je sposobna da izvede dosta slozene operacije i koje su dosta utemeljene i na nekakvoj vojnoj strategiji.

treca greska, koju i ti pominjes, nije do njih, iluzorno je blokirati grad velicine alepa na ovaj nacin. pokazalo se da je neodrzivo kad se uzme u obzir ko je van grada i ko je u gradu. prevelik grad i preduga linija blokade. pa trebalo bi im stotine kilometara bodljikave zice i nezamisliv broj mina. da je ova baza imala minirane prilaze, pobunjenici bi je zaobisli i blokirali. i sta onda?

Pobunjenici ne menjaju taktiku od pocetka, jedino je se razlikuje masovnost napada ... Znaci prvo se zalete nekoliko dobro oklopljenih vozila punih eksplozivom, iza njih nekoliko desetina (u zavisnosti od velicine ofanzive) brzih samoubica koji koriste losu vidljivost posle prve velike detonacije i jurisaju na svoju tacku, iza njih idu oni sto jedva cekaju da upoznaju device(topovsko potrosno meso) i tek na kraju iskusnije formacije ...  Bolje jedinice SAA(tiger force) i Hezbula, sve vreme i spremaju odbranu od takvog napada (imaju grupice u jedinici kojima je zadatak samo da motre na ta vozila smrti, kao i one kojima je jedini zadatak da love ove opasane dinamitom p) , ali ko sto si sam rekao , preveliki je front a premalo je vojske da se na svim tackama obezbedi kvalitetna odbrana ... 

Moje neko misljenje je da su procenili(recimo ruski stratezi) da je mozda bolje propustiti ih u vecoj kolicini na uskom prostoru i tada im zadati ozbiljniji udar , nego se mrcvariti na velikoj sirini fronta , videcemo ...

Link to comment

Ova borba je trajala 5-6 dana, ne čini se da je SAA slala neka veća pojačanja i izgleda da je konstantno imala znatno manje vojnika u tom sektoru od udruženih pobunjenika.

 

Zašto je to bilo tako možemo da nagađamo - imaju neki master plan (sumnjam), dobra procena ali manjak trupa za pojačanja (moguće) i loša procena (moguće).

 

 

edit: SAA paralelno vodi 2 ofanzivne operacij- oko Daraje i prema Kinsabi na granici Latakije i Idliba. Za trajanje ovog pobunjeničkog napada mogli su deo trupa preusmeriti prema Alepu ali (efektivno) nisu, iz nekog od razloga o kom samo možemo da nagađamo.

Edited by Prospero
Link to comment

Pobunjenici ne menjaju taktiku od pocetka, jedino je se razlikuje masovnost napada ... Znaci prvo se zalete nekoliko dobro oklopljenih vozila punih eksplozivom, iza njih nekoliko desetina (u zavisnosti od velicine ofanzive) brzih samoubica koji koriste losu vidljivost posle prve velike detonacije i jurisaju na svoju tacku, iza njih idu oni sto jedva cekaju da upoznaju device(topovsko potrosno meso) i tek na kraju iskusnije formacije ...  Bolje jedinice SAA(tiger force) i Hezbula, sve vreme i spremaju odbranu od takvog napada (imaju grupice u jedinici kojima je zadatak samo da motre na ta vozila smrti, kao i one kojima je jedini zadatak da love ove opasane dinamitom p) , ali ko sto si sam rekao , preveliki je front a premalo je vojske da se na svim tackama obezbedi kvalitetna odbrana ... 

Moje neko misljenje je da su procenili(recimo ruski stratezi) da je mozda bolje propustiti ih u vecoj kolicini na uskom prostoru i tada im zadati ozbiljniji udar , nego se mrcvariti na velikoj sirini fronta , videcemo ...

 

po ovom tvom opisu napada, pobunjenici bi imali jezive gubitke, ali oni su u granicama malih uz opasku da je vecina tih gubitaka nastala usled dejstva avijacije.

Edited by Bane5
Link to comment

Mislim da nije (samo) do loše taktire odbrane nego pre do strategije™ rata - SAA je "branilac Sirije od terorista", legitimna vojna sila u celoj zemlji i sad ako ona postavlja fortifikacije i zapreke to bi značilo da priznaje da je efektivno zadovoljna unutrašnjim razgraničenjem i da ne računa na skoru ofanzivu na tom prostoru. Prepliću se politika i rat u tom smislu. Uostalom, na kom delu fronta su pravili jake kombinovane zapreke do sada? Možda negde, ali izuzetak-pravilo....

Како немају запреке, имаш на скоро сваком видео снимку ван града оне земљане насипе.

Они могу да се користе врло ефикасно у спрези са одбрамбеном ватром, али изгледа нема потенцијала за то.

 

Treće, ostavili su krš municije i nešto opreme (arti oruđa, okl. vozila) za koju nemam pojma da li je upotrebljiva ali to nije smelo da se desi. Ili nisu imali ljudstva/materijala da to miniraju, ili nisu imali takvo naređenje ili su se u velikoj brzini povukli.

Ово што је снимљено у арт. бази је врло вероватно неупотребљиво. Искористиви плен је врло мршав.

Link to comment

Ova borba je trajala 5-6 dana, ne čini se da je SAA slala neka veća pojačanja i izgleda da je konstantno imala znatno manje vojnika u tom sektoru od udruženih pobunjenika.

 

Zašto je to bilo tako možemo da nagađamo - imaju neki master plan (sumnjam), dobra procena ali manjak trupa za pojačanja (moguće) i loša procena (moguće).

 

 

edit: SAA paralelno vodi 2 ofanzivne operacij- oko Daraje i prema Kinsabi na granici Latakije i Idliba. Za trajanje ovog pobunjeničkog napada mogli su deo trupa preusmeriti prema Alepu ali (efektivno) nisu, iz nekog od razloga o kom samo možemo da nagađamo.

 

Треба узети у обзир да су владине снаге пре свега неколико недеља и 10-ак км даље без проблема одбиле нападе побуњеника током борби за Кастело пут. Побуњеници су и тад користили ВБИЕД, и у оклопна возила у нападу.

 

Снимци из заузете арт. базе показују врло мало технике која је дејствовала и губитака владиних снага.

Link to comment

Ne stigoh da sinoć otpišem Banetu i Prosperu, pa evo sada to radim.

 

Slažem se da nije moguće minirati i zaprečiti ceo pojas oko Alepa, barem ne brzo i ne sa brojem ljudi kojim raspolaže SAA i njeni saveznici. Ipak  moguće je pretpostaviti gde bi rebeli mogli pokušati da probiju obruč, i onda tu postaviti minska polja i zapreke - svakako je jasno da se obruč neće probijati kroz 5 kilometara urbanog dela zapadnog Alepa, već ili kroz severna ili kroz južna predgrađa, gde je taj pojas uži i teren pogodniji za brže napredovanje. Uz to, em su rebeli najavljivali bitku za proboj blokade, em SAA sa Rusima i IRGC ima superiorna sredstva izviđanja i trebali su uočiti pokrete i koncentrisanje ljudstva i tehnike rebela, jer ih je jako teško maskirati na takvom terenu.

 

Ono što mislim da je osnovni razlog poraza SAA u ovom delu bitke je:

 

- nisu uopšte očekivali napad rebela

- debelo su potcenili njihovu sposobnost da vode ofanzivne operacije, a precenili svoju tehničku nadmoć

- SAA je malobrojniji u pešadiji, a mislim da im ni moral nije baš na zavidnom nivou. Ne računam ovde posebne jedinice poput Tigrova ili Hezbolaha, ali je njih premalo da bi se svuda nalazili

- mentalitet arapskih vojski koje mnogo improvizuju, a slabo se inženjerijski pripremaju 

 

Suština priče je da bi 200 - 300 dobro postavljenih protivtenkovskih i barem hiljadu protivpešadijskih mina na mogućim pravcima proboja potpuno promenilo ishod ove bitke. Da su prva 2-3 VBIED-a odletela u vazduh daleko od položaja SAA zbog gaženja mine i jedno desetorica pešadinaca, bitka bi išla drugim tokom - rebeli bi morali da napreduju mnogo sporije i bili na tacni za artiljeriju, pa i avijaciju. Ovako je SAA dozvolila da im se rebeli brzo privuku na puškomet, a onda je došla do izražaja njihova pešadijska prednost.   

 

Ne mislim da postoje sad nekakvi politički razlozi zbog kojih se ne postavljaju minska polja i prepreke, pre bih rekao da je u pitanju klasična arapska nespremnost. Takođe, ne mislim ni da ruski ili iranski stratezi ne znaju svoj posao - da je na terenu regularna ruska ili iranska vojska, a ne kombinacija ostataka arapske vojske i raznoraznih šiitskih paramilitaraca, verovatno bi rezultati bili značajno drugačiji.

Link to comment

po ovom tvom opisu napada, pobunjenici bi imali jezive gubitke, ali oni su u granicama malih uz opasku da je vecina tih gubitaka nastala usled dejstva avijacije.

Tesko da iko moze tacno prebrojati  gubitke ljudstva, posebno kod pobunjenika ... Sto se tice zadnje ofanzive na jug Alepa. moje neko misljenje(pretpostavku) sam izneo u zadnjoj recenici

Link to comment
×
×
  • Create New...