Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Ako je istina da su zauzeli bazu ovo je ogroman poraz za vladine snage. Jedno je uzeti neko selo na prepad ili par checkpointa, drugo uzeti utvrđenu bazu kad svi znaju da ide napad

Link to comment

Ako je istina da su zauzeli bazu ovo je ogroman poraz za vladine snage. Jedno je uzeti neko selo na prepad ili par checkpointa, drugo uzeti utvrđenu bazu kad svi znaju da ide napad

 

hm. pa nisu je jos zauzeli u kompletu (jos se vode borbe), a nisu jos ni probili koridor.

ishod bitke kao i ranijih u siriji je i u tome da se 'osvojene' pozicije zadrze.

Link to comment

hm. pa nisu je jos zauzeli u kompletu (jos se vode borbe), a nisu jos ni probili koridor.

ishod bitke kao i ranijih u siriji je i u tome da se 'osvojene' pozicije zadrze.

 

 

Šta je uopšte optimalni cilj napada?

 

Da se probije blokada i izvlači ljudstvo iz okruženja, dakle defanzivna operacija u strateškom smislu, ili da se probije blokada, de facto drži Asadov deo grada pod pobunjeničkim obručem i da se stvori nova situacija na dugi rok?

 

Ovo drugo će zavisiti od sposobnosti pobunjenika da se brane od kontranapada sa juga.

Link to comment

Stižu vesti da su pobunjenici napadom iz grada zauzeli garaže u rejonu Ramuseh, to su one zgrade desno od arti škole (grubo rečeno), što bi u praksi značilo da su probili blokadu - ne za vozila i neke konvoje ali za prolaz pešadije sasvim dovoljno.

Link to comment

Šta je uopšte optimalni cilj napada?

 

Da se probije blokada i izvlači ljudstvo iz okruženja, dakle defanzivna operacija u strateškom smislu, ili da se probije blokada, de facto drži Asadov deo grada pod pobunjeničkim obručem i da se stvori nova situacija na dugi rok?

 

Ovo drugo će zavisiti od sposobnosti pobunjenika da se brane od kontranapada sa juga.

 

Mogu da ti odgovorim samo na osnovu strategije JAF-a.

Nakon postavljanja na noge ove dosta (verski) radikalno usmerene koalicije (koju jednim delom cine dzihadisti), uzdizanjem nakon pobede u Idlibu i vrlo malo dozivljenih poraza bilo je pitanje sta dalje? To pitanje je i njima postavljano, ali ga sve do pocetka ruskog angazmana nisu objavili i o tome nisu javno pricali, a spremali su se za nesto (gomilali su nekoliko meseci oruzje i ljudstvo). Nakon pocetka ruske inervencije jedan od glavnih ljudi u Ahraru rekao je da im je cilj bila Hama. Dakle, da nije bilo ruske intervencije, ova njihova grupacija bi verovatno danas bila u Hami ili bi se pokusavala boriti za nju. Ruska intervencija je i njima poremetila planove. Morali su da krpe po svaku cenu prilaz Idlibu sa juzne strane Alepa koji je bio opasno ugrozen. Upumpavali su sveze snage dok na kraju nisu uspeli da zaustave napredovanje asadovih snaga i njihovih saveznika bukvalno na putu M5 koji vodi izmedju Damaska i Alepa sa jugoistozapadne strane tj. na samim vratima Idliba.

Takva situacija za njih je bila neizdrziva, videli su da im najveca pretnja preti sa bokova i da ce ih docekati prakticno 'okruzivanje' Idliba. Za to vreme napadi iz pravca Hame su bili prilicno mlitavi i sa lakocom su ih odbijali cak i pored intenzivne upotrebe ruskih helikoptera (kacili su ljudi ovde i video fajlove tih napada).

Bilo je potrebno nekoliko meseci da povrate situaciju na, njima, koliko-toliko prihvatljiv nivo.

Sa jedne strane trebalo je po svaku cenu ocuvati pod kontrolom deo prilaza Idlibu sa strane Latakije (juzno kod mesta Kabana i zapadnije na liniji Aydu - Kensaba), a sa druge strane su popravljali poziciju juzno od Alepa. Mozda i kljucan potez je bio ponovno zauzimanje Khan Tuman - mesta iz cije se okoline i pokrenula ova ofanziva.

Danas, nakon iole stabilnije situacije za njih gde je Latakija koliko-toliko stabilizovana (mada pod konstantnim borbama), Hama ostala anemicna (od strane asadovih snaga), a blokada Alepa ce mozda biti probijena njihov cilj ce ostati Alep.

Ako se blokada probije to ce znaciti da je ceo zapadni (prorezimski) deo Alepa u polublokadi. Asadove snage i saveznici imaju sada samo prilaz preko sela Handarat (ne mesati sa kampom Handarat kojeg i dalje kontrolisu pobunjenici) i dela ispod njega u visini farmi Malah gde su pre tri sedmice oni zatvorili blokadu istocnog dela Alepa. U svakom slucaju, ta komunikacija nema nikakav put, ali verujem da ga sada brze-bolje prave da bi bar posluzio za osnovne potrebe. Dodatni problem tog 'severnog' koridora je sto je jako dugacak pa bi se snabdevanje zapadnog dela grada obavljalo dosta sporije nego sto je cinjeno do sada.

Ja mogu samo da pretpostavljam sta ce sledeci koraci biti - stabilizovanje 'pobunjenickog' koridora i prosirenje u smislu da ociste jos neke jake odbrambene tacke protivnika (npr. Fabrika cementa gde se u ovom trenutku nalaze znacajne snage za Asada i njegove saveznike kao i bar deo kvarta Al AMamel). Dalje na istok nece ici u smislu nekoh sirih ofanzivnih akcija. Pre ce biti da ce tu lokalno da se naguravaju sa asadistima pa ocekujem da tu bude tumbanja, ali u prvo vreme bez vecih promena stanja. Takodje, sa te strane ocekujem (!) i neku buducu ofanzivu rezimskih snaga i njihovih saveznika u pokusaju da se opet ovlada juznim koridorom i nastavi blokada istocnog dela grada. Za to vreme, mislim da ce drugi cilj pobunjenika biti borba za kvartove u zapadnom delu grada.

Dakle, da sumiram, Alep ostaje fokus do daljnjeg. Sto se tice eventualne evakuacije istocnog dela, ona ce mozda uslediti u trenutku kada se po njih dese neke lose stvari mada ne treba smetnuti sa uma mogucnost da ako se u narednom periodu otvori neki novi koridor iz istocnog ka zapadnom delu grada, ova prica moze da se 'preseli', na neku sasvim drugu tacku oko Alepa.

U svom prvom postu na temu ove ofanzive napisao sam da je Alep prevelik grad se tako lako moze postaviti blokada na tolikoj duzini (a sa ovim snagama sa kojima i jedni i drugi raspolazu) na koju su ga postavili asadovi i pre svega iranski vojni stratezi. Mislim da su se oni tu dosta precenili mada su mozda bili pod pritiskom da to urade sto pre da bi se dobio jak adut u repozicioniranju stranih sila oko Sirije.

 

Ovaj post je napisan sa dosta pretpostavki pa se zaista ogradjujem od toga da ga mogu u buducnosti bas uvek potpisati do kraja.

Edited by Bane5
Link to comment

Šta je uopšte optimalni cilj napada?

 

Da se probije blokada i izvlači ljudstvo iz okruženja, dakle defanzivna operacija u strateškom smislu, ili da se probije blokada, de facto drži Asadov deo grada pod pobunjeničkim obručem i da se stvori nova situacija na dugi rok?

 

Ovo drugo će zavisiti od sposobnosti pobunjenika da se brane od kontranapada sa juga.

 

Ово је кључно питање.

Уколико је циљ пробоја да се споје и извуку људство, то може бити њихова морална победа, али како би касније убрзало пад остатка града стратешки гледано био би пораз.

 

Да би остварили стратешки добитак - прављење коридора, отежавање положаја владиних снага у северо западном делу града, морали би да ангажују доста снага.

 

Што се тиче слика са терена, изненађује мањак ангажоване технике владиних снага.

На сликама из арт. базе су само неке некретнине, од којих се поред само једне Гвоздике виде чауре. Изгледа да је само она дејствовала, али и да није била покретна.

Тенкови се скоро не виде, као ни успешно дејство ПОВР. Оба средства су могла са лакоћом да униште оклопна возила која су ишла преко чистине, да не спомињемо хеликоптере који ипак не могу да дежурају нон стоп.

Link to comment

 

Ovo je dobro pitanje. Vijetnam kao i Avganistan su jos uvek bili drugo doba. Sa pojavom preciznijeg naoruzanja su se promenili i standardi - recimo, prvi rat protiv Iraka.

Takodje, odnos javnog mnjenja je vazan - odnos prema Azijatima jer pre 30 godina u US bio dobrim delom rasisticki dok se to sa rastom citavog regiona drasticno promenilo.

Sa Evropom je situacija slicna - kontinent je do sukoba u SFRJ i Ceceniji uzivao u do tada verovatno najduzem periodu relativnog mira.

Sa Bliskim istokom je situacija drugacija jer je region u konstatnom kontrolisanom ratu gde je mnogo vise ljudi poginulo od medjusobnih sukoba raznih lokalnih drzava i grupa unutar drzava nego kao direktna posledica stranih intervencija ili nasumicnih bombardovanja. Recimo, tokom same invazije Iraka je poginulo oko 7500 ljudi dok je kasnije poginulo mnogo vise kao posledica haosa i unutrasnjih sukoba.

 

Strašno je što si  potvrdio makar i jedan deo onoga što sam nabrojao kao razloge. E sad, po čemu se američko bombardovanje koje odnosi veliki broj civilnih žrtava razlikuje od ruskog bombardovanja koje odnosi veliki broj civilnih žrtava što je i bio povod za raspravu? 

Link to comment

Strašno je što si  potvrdio makar i jedan deo onoga što sam nabrojao kao razloge. E sad, po čemu se američko bombardovanje koje odnosi veliki broj civilnih žrtava razlikuje od ruskog bombardovanja koje odnosi veliki broj civilnih žrtava što je i bio povod za raspravu? 

 

Odgovor je u pitanju :fantom:

Link to comment

Strašno je što si  potvrdio makar i jedan deo onoga što sam nabrojao kao razloge. E sad, po čemu se američko bombardovanje koje odnosi veliki broj civilnih žrtava razlikuje od ruskog bombardovanja koje odnosi veliki broj civilnih žrtava što je i bio povod za raspravu? 

 

Prosto zato sto je laz da americko bombardovanje nosi slican broj zrtava kao rusko slicnog obima i u slicno vreme. To nije slucaj u Siriji a nije ni za vreme Jugoslavije/Cecenije. 

Na Zapadu civilne zrtve na drugoj strani u delu javnosti nesto znace, u Rusiji ili kod nas ne znace skoro nista ili se cak slave kao u Hrvatskoj, RS, itd.

Edited by Anduril
Link to comment

Prosto zato sto je laz da americko bombardovanje nosi slican broj zrtava kao rusko slicnog obima i u slicno vreme. To nije slucaj u Siriji a nije ni za vreme Jugoslavije/Cecenije. 

Na Zapadu civilne zrtve na drugoj strani u delu javnosti nesto znace, u Rusiji ili kod nas ne znace skoro nista ili se cak slave kao u Hrvatskoj, RS, itd.

 

u kom delu javnosti

Link to comment

+1

 

Srbi i Rusi su ljudski otpad. Ne postoji deo javnosti u Srbiji i Rusiji kojima ljudske zrtve nesto znace. To je verovatno zato sto u USA postoje cak dve partije.

Edited by IndridCold
Link to comment
×
×
  • Create New...