Sirija

[Geo]

Odlican tekst sa jedne hrvatske stranice ...

 

 

Veliki pregled vojne situacije i ključnih događaja u Siriji: Od početka ruske intervencije do oslobođenja Palmire

Goran Šafarek Hvala@Hrvoje

Pod okriljem tajnih službi, general Iranske revolucionarne garde, legendarni Qasem Soleimani posjetio je u srpnju 2015. predsjednika Putina u Moskvi. Predstavio je situaciju u Siriji i najavio slom vlade u Damasku ako se nešto ne desi na terenu u korist sirijske vojske. Potom, nakon mjeseci priprema je 31.09.2015. počela ruska intervencija u Siriji, uvelike na iznenađenje Zapada. Vjerojatno je cijela procedura mnogo složenija od ovog filmskog uvoda, te da su i sami Rusi jako dobro uvidjeli što se dešava, ali ipak potvrđuje iransko-ruski savez u slučaju Sirije, ali i šire.

Situacija za vladu Bashara al-Assada to je ljeto doista bila kritična. Sirijska arapska vojska (SAA) je samo u proljeće 2015. izgubila Idlib, Jisr al-Shugur i Palmiru, da spomenemo velike gradove. Na jugu su umjereni pobunjenici udruženi u Južni Front zauzeli značajna područja provincije Daraa. SAA je bila jako potresena i lošeg morala, s manjkom ljudstva. Samo kod gubitka Idliba su na bojnom polju ostali deseci mrtvih sirijskih vojnika i uništene tehnike. Štoviše, Jaysh al-Fateh, koalicija islamista i FSA sa sjevera je najavljivala pohod na Hamu, jedan od najvećih gradova u cijeloj zemlji. Također, u opasnosti je bila Latakija, ključno područje zbog luka i vojnih baza, ali i središte Alavita iz koje potječe i predsjednička dinastija Assada. S istoka prijeti konstantno Islamska država čija su glavna karakteristika nepredvidivi masovni napadi.

Na stotine frakcija 
Na nišanu vlade Bashara al-Assada i sada zaštitnika mu Rusa je čak nekoliko stotina frakcija koje ugrubo možemo podijeliti u tri kategorije. Prva su umjereni, sekularni pobunjenici koji se nazivaju Slobodna sirijska vojska (FSA). Oni su začetnici građanske revolucije, no to je zapravo vrlo labav i raznolik savez odmetnutih vojnika vladine vojske i umjerenih dobrovoljaca. Potom su tu sunitski islamisti poput Jaysh al-Islama kod Damaska ili Ahrar Ash Shama u Idlibu. Vođeni salafističkom i vehabističkom ideologijom, cilj im je uspostava islamske države sa šerijatskim zakonom. Konačno, imamo džihadiste poput Al Nusre (odana Al Qaidi), Jund al-Aqse i dakako Islamske države. Upravo je fenomen Islamske države u zapadnim medijima čak i zasjenio sam rat u Siriji.

Sve te grupe imaju povremena zajednička zapovjedništva. Najveće su Jaysh al-Fateh (Osvajačka vojska) koju predvode Al Nusra, Ahrar ash Sham i FSA na sjeveru te Južni Front na jugu. Zanimljivo je da su islamisti najmanje zastupljeni upravo na jugu. Milicije su prisutne i na strani sirijske vlade. Najpoznatiji je i šiitska milicija Hezbollah iz Libanona,vjerni i vojno vrlo sposoban saveznik. Uz njih su i šiitske milicije iz Iraka poput Harakat Hezbollah al-Nujaba te Afganistana, Pakistana. Njih organizira i predvodi Iranska revolucionarna garda.

Očito je da se sukob u Siriji odvija na nekoliko razina: lokalni sukob alavita i sunita, želja za demokratskim promjenama kao i želja za uspostavom islamske države; regionalni rivalitet sunita i šiita, odnosno njihovih centara moći Irana (šiiti) Saudijska Arabija (suniti); na globalnoj razini se sukobljavaju Rusija i SAD. Sirija je najveće uporište i saveznik Rusije na Mediteranu i Bliskom istoku gdje postoji u Tartusu i pomorska baza.

Loš start
Prva ofenziva počela se sjeverno od Hame, u pobunjeničko-islamističkoj izbočini grada Kafr Zita, Kafr Naboudah i Latminah. SAA je zauzela nekoliko okolnih sela, ali je već prvi dan u napadu na Kafr Naboudah doživjela fijasko. Prema izvještajima, iz stroja je izbačeno čak desetak tenkova. Sirijska vojska očito nije preboljela staru slabost: frontalnom napadu sa slabom taktičkom podlogom te koordinacijom zrakoplovstva i topništva. Činilo se da je ruska intervencija propala na samom početku. Nakon toga, ipak su sirijske snage uspjele zauzeti još nekoliko sela, ali tu su i stale.

Istovremeno, s više uspjeha SAA napreduje prema sjeveru na visoravni Al-Ghab. Zauzeto je nekoliko sela, ali je stala na strateškom mjestu Al Sirmaniyah, vratima provincije Idlib. Izvještaji o pogodcima TOW-a opet su se množili na Internetu. Očito je svako napredovanje prema strateškom Jisr al-Shuguru nemoguće dokle god su pobunjenici na brdima, odnosno povišenim položajima na brdima Latakije.

Osvajanje brda Latakije
Stoga je nekako u to vrijeme počela je dugotrajna ofenziva u Latakiji. Ovo planinsko područje je barijera prema obali, vrhovi dosežu i 1200 metara, ujedno je to i najšumovitiji dio zemlje. FSA postrojba znakovitog naziva 'obalna divizija' je s turkmenskim islamistima još početkom rata zauzela dio uz tursku granicu, 2013. i 2014. i nekoliko puta neuspješno pokušala proboj prema obali i srcu alavita u Siriji, a 2015. nakon ofenziva u Idlibu spremala konačan prodor. 
Karta južnog Aleppa (uz dopuštenje Peto Lucem)

U prvoj fazi su došle nadomak dobro utvrđenih Khan Thoumana, kao i još većeg grada Hadera. Druga faza počela je silovito, gotovo na juriš zauzet je Hader, a preko noći AL Eis na izvrsnoj lokaciji povrh brda s kojeg se pruža ne samo dobar pogled na sve strane, već i vatrena kontrola. Nakon toga su stali da bi se utvrdili, ukopali i pripremili za treću fazu. Ona je okončana osvajanjem Khan Toumana čime je praktički presječena cesta koja povezuje pobunjenički dio Aleppa s ostatkom Idliba.

Ekspanzija Kurda
Kurdi na samom sjeveru Sirije su u cijeloj priči strana za sebe. Za vrijeme dinastije Assada, ali i prije za sunitske vlasti su bili građani drugog reda. Snažna nacionalna osviještenost, ali i priklanjanje socijalističkim idejama držala ih je na okupu, bilo u Turskoj, Iraku ili Siriji. Kako je SAD gubio povjerenje u FSA, tako je sve više počeo surađivati s kurdskom YPG. Na njihovu inicijativu osnovane su Sirijske demokratske snage (SDF), koalicija Kurda i odmetničke FSA zvane Jaish al-Thuwar (revolucionarna vojska). Ova posljednja izrasla je iz zamrlog Hazzm Fronta kojeg je oružano ugušila Al Nusra. 
Područje pod kontrolom većinski kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (uz dopuštenje MilAdvisor).

SDF je poduprt Amerikancima krajem listopada 2015. poduzeo veliku ofenzivu kod Al Hawla protiv IS-a. Zauzet je veliki teritorij (1400 km2), iako polupustinjskog karaktera. Uslijedilo je još nekoliko manjih napredovanja, a 25.12. je pokrenuta ofenziva prema brani Tishrin koja je brzo osvojena, a tada je prijeđen Eufrat te zauzet i istoimeni grad. Time se SDF približio kurdskom gradu Manbij u rukama ISIS-a. Tako je stvorena zanimljiva situacija na sjeveru, pogotovo što SAA sa suprotne strane nadire iz baze Kuweires prema Al Babu i Deir Haferu, ključnim uporištima IS-a u Aleppu. Težnje Kurda su i zauzimanje Jarabulusa na granici s Turskom, ali sa suprotne strane Eufrata, no Turska je jasno zaprijetila da neće dopustiti spajanje kurdskih teritorija, odnosno dolazak na granice. Čini se da je Turcima bliži IS na granicama nego proamerički Kurdi. Kurdi imaju i mogućnost napredovanja prema Al Raqqi, prijestolnici IS-a, ali to je već duboko u arapskom teritoriju i teško da bi imali podršku lokalnog stanovništva. Sredinom veljače 2016. je SDF uz pomoć američkog zrakoplovstva (s 86 djelovanja po ciljevima IS-a) zauzeo grad Al Shaddadi i ostatak provincije Al Hasakah, ujedno i glavno uporište islamista za napade prema Kurdskom teritoriju. Sada je SDF udaljen od Raqqe svega 40 km, dok od Deir ez-Zorra 60 km.

Sjeverni Aleppo - Kurdi i sirijska vojska zajedno protiv Fateha
Prvog dana veljače 2016. su jake snage sirijske 4. mehanizirane divizije pomalo neočekivano krenule iz Aleppa u proboj prema obližnjim šiitskim enklavama Zahraa i Nubl, već tri godine odsječene. Time se ponovila ofenziva godinu dana ranije kada su isto SAA probile liniju, ali su ih snažnim protunapadom snage islamista i FSA vratile. No ovaj put je njihova obrana omekšana koncentriranim ruskim napadima iz zraka, a čini se da je i kopnena operacija mnogo bolje organizirana. Vrlo brzo je SAA prodrla iz Bashkuya u Tal Jibbin i Hardatnin. Borbe su bile jedne od najžešćih od samog početka rata, a uz rame SAA posebno su motivirani borci Hezbollaha i iračkih milicija. U svega tri dana su se spojili sa snagama iz opkoljenih enklava kod naselja Muarrassat al-Khana. Tako je Fatehu prekinuta komunikacija sa snagama u Idlibu, a time i njihova opskrba iz Turske s te strane, pogotovo što su ostali prijelazi pod vatrenom kontrolom ruskih zrakoplova.

Da bi muka po Fatehu bila veća, napali su ih i SDF iz Afrina. Time su se Fateh našli u nakovnju čak sa tri strane, jer IS ih je stisnuo i s istoka. SDF i SAA su uz teške borbe zauzeli nekoliko sela i time 'podebljali' koridor. SAA je djelovala prema jugu, prepustivši sjever Kurdima koji su za nekoliko dana zauzeli značajan prostor, uključujući zračnu bazu Menagh te grad Tal Rifaat te došli na ulaz u grad Mare, središte pobunjenika i islamista. U konflikt se uključila Turska aktivnim granatiranjem Kurda, ali i propuštanjem primjerice 500 boraca Al Nusre koji su došli iz Idliba.

Uz djelovanja na zapadnom dijelu Aleppa, Tigrovi su krenuli u okruživanje snaga IS-a između Aleppa i baze Kuweires. To su vrlo brzo uspjeli,ostavivši samo kratak procjep za izlaz islamista što se i desilo. Time je osigurana obrana Aleppa, dobiven značajan teritorij i stvoreni uvjeti za izbacivanje IS-a sa sjevera Sirije.

Istočna Sirija
Istočni pustinjski dio zemlje bio je za sirijsku vladu od sekundarnog značaja sve do potpisivanja primirja 27.02.2016. Sirijska vojska je neuspješno već mjesecima kampirala ispred ulaza u Palmiru, svaki put zaglavivši u potpuno miniranom selu Dawah na ulazu u ovaj drevni grad. Štoviše, inicijativu je držao IS iznenadnim napadima. U jesen je IS čak dvaput zauzeo Mahin i zaprijetio autocesti kod Homsa, da bi ga SAA svaki put vraćala i potom zapinjala kod asirijskog grada Quaratayna, na ulazu u pustinju.

Deir ez-Zor je vladina enklava na rijeci Eufrat još od prošle godine u potpuno okruženju IS-a, s preko 100 00 civila. Ovaj grad presijeca IS-ovu komunikaciju s Raqqom i Irakom, a ujedno je i ogromno skladište oružja (glavna opskrbna baza prema Iraku koji je za Sadama Husseina bio neprijatelj). Stoga je IS redovito pokretao velike ofenzive, nastojeći iscrpljivanjem skršiti otpor. No, Republikanska garda pod vodstvom karizmatičnog bradonje generala Issama Zahreddinea čvrsto drži grad. U siječnju je poduzeta najjača ofenziva, kada je IS prodro u predgrađa Baghiliya i Ayash. Iako je dijelom protjeran, IS je iz velikog vojnog skladišta u Ayashu opljačkao značajan plijen.

U listopadu je IS zauzeo dobar dio autoceste između gradova Khannasser i Ithrya i de facto prekinuo komunikaciju Homs-Aleppo. Radi se o tankom dijelu vladinog teritorija između IS-a na istoku i ostalih pobunjenika na zapadu. Cesta je načičkana vojnim barikadama, a okolna brda pretvorena u utvrde. Čišćenje ceste i od islamista i od improviziranih eksplozivnih naprava koje su postavili potrajalo je skoro desetak dana. Dio trupa za čišćenje ceste došao je s bojišta Hame što su iskoristili pobunjenici Jaysh al-Fateha koji su pokrenuli protunapad, vratili gotovo sve točke koje su izgubili u listopadu, štoviše zauzeli su veći grad Morek. IS je potom u veljači opet presjekao cestu, ovaj put i zauzeo sam Khannasser. Tigrovi su krenuli užurbano sa sjevera i nakon nekoliko dana borbe vratili stvar. No, ovaj put su ostali, jer spremalo s nešto veliko.

Višecijevni bacač Sirijske vojske na bojišnici prema IS-u

Potpisivanjem primirja i smirivanjem ostalih frontova, SAA se odlučila posvetiti IS-u. Veliki cilj je bila Palmira. Osim strateškog značaja kao vrata istoka, oslobađanje Palmire bila bi velika pobjeda Assada, ali još više i Putina. Ruskom predsjedniku bi to bila potvrda njegovog angažmana u Siriji, ali i odbacivanje optužbi da se ne bori protiv Islamske države. Za Palmiru je SAA prikupila elitu: oklopne brigade, Tigrove, iz Latakije su stigli Pustinjski jastrebovi i ostale prekaljene napadačke formacije, zajedno sa svom silom tehnike, uz obilnu zračnu podršku sirijskog i ruskog zrakoplovstva. Ključ osvajanja Palmire su okolna strma brda koja nadvisuju grad, kao i polagano napredovanje bez suvišnih žrtva. Posebna se pažnja posvetila borbi kod drevnih rimskih ruševina, gdje se koristilo malo topništva da se spriječe razaranja. Nakon zauzimanja svih okolnih brda, IS-u je postalo jasno da je bitka gotova i počeo se polagano povlačiti, sijući mine i improvizirane eksplozivne naprave da uspori sirijsku vojsku. Konačno se 27. ožujka u samom gradu umjesto crne zavijorila zastava crveno-bijela-crna sirijska zastava. Desetak dana kasnije zauzet je i Quaraytan.
Situacija na istoku zemlje nakon oslobađanja Palmire i Quaryatayna (uz dopuštenje Peto Lucem)

Ostala bojišta
U Damasku se malo toga dešavalo. Prošlo je doba velikih borbi iz 2012. i 2013. kada su FSA i islamisti prijetili direktnim rušenjem vlasti osvajanjem prijestolnice. Otada su malo-pomalo potisnuti i imobilizirani u enklave od kojih je istočna Guta najveća, unatoč što ondje djeluje najveća islamistička formacija Jaysh al-islam. To je oaza uz koju se i davno razvio Damask. Od početka ruske intervencije vraćen je komad autoputa Damask-Homs kod Doume te na jugu helikopterska baza Marj al-Sultan. Od ožujka 2016. je južni dio istočne Gute gotovo odsječen u još manju enklavu.

Jug zemlje, iako vrlo aktivan za vrijeme uspješne ofenzive Južnog fronta 2014. neuspješnom početkom 2015. Jesen je mnogo tiša, no u siječnju je SAA u dva tjedna žestokih urbanih borbi zauzela gradić Al-Shaykh Maskin. Južni front su u ožujku s leđa napali islamisti 'Liwaa Shahada Al-Yarmouk' i 'Harakat Al-Muthana' i zauzeli značajna područja od FSA, a približavali su se i gradu Dari. Obje ove grupe odane su IS-u.

Preokret na ratištu
Sasvim je očito da je Sirijska arapska vojska debelo profitirala od ruske intervencije. Mnogi su od početka sumnjali u efektivnost ruskih napada. Dok su filmići eksplozija tenkova (čak i bagera) uspjelih napada američkih raketnih bacača TOW u rukama FSA bujali na YouTubeu, ruski napadi su bili mnogo manje dojmljiviji, osim u samom početku, snimljeni iz visine i često crno bijeli. No, u pozadini su definitivno iscrpljivali pobunjenike i islamiste. Skladišta oružja, zapovjedna mjesta, onemogućavanje ili čak uništavanje većih pokreta trupa, sve je to iz tjedna u tjedan smanjivalo vojnu sposobnost protivnika. S druge strane, ruski zrakoplovi Su-24 i helikopteri Mi 24 sudjeluju kao direktna zračna podrška sirijskim snagama (i njihovima milicijama) na terenu. Osim direktne pomoći u zračnim napadima, Rusi su osigurali i neka nova oružja, naročito termobaričke višecijevne bacače raketa (TOS) i tenkove T-90, između ostalog opremljen sustavom za noćno djelovanje te ometanje TOW raketa. Nadalje, ruski savjetnici su aktivno opremali i trenirali sirijske specijalne postrojbe. Ruski utjecaj očituje se i u promjeni taktike. Borbe se što više odvijaju na otvorenom gdje se može postići premoć u oklopu, zrakoplovstvu i topništvu. Time se snage protivnika izvlače iz gradova, nanose im se gubici pa je primjerice Ahrar Ash Sham poduzeo opću mobilizaciju za vrijeme ofenzive u južnom Aleppu. Već kod ofenzive u južnom Aleppu mnogi su već vidjeli utjecaj ruske vojne doktrine - maskirovka, ispipavanja slabih točki, zbunjivanje protivnika koji ne zna gdje će se odigrati glavni napad itd. Već nakon mjesec-dva od početka ruske intervencije, značajno se smanjila količina s uspješnim pogotcima iz TOW-a.

Iako je sirijska vojska sa saveznicima postigla značajne uspjehe i ponovno povratila stratešku inicijativu, jasno je da brza totalna pobjeda nije nadohvat ruke. Stječe se dojam da je cilj osigurati najveće gradove i njihove komunikacije (Damask-Homs-Latakija-Aleppo), što više okružiti i sasjeckati protivnike na enklave. To se posebno odnosi na Aleppo čije bi osvajanje (misli se na onu polovicu koju sada drži FSA i islamisti) zahtijevalo ogroman broj ljudstva i tehnike te tražilo velike gubitke u uvjetima urbanog ratovanja.

Ruske i sirijske snage su u prvoj fazi prije primirja bile orijentirane primarno na Jaysh Al-Fateh kao najjaču koaliciju, odnosno primarno Al Nusru. Njenim vojnim slomom ili barem značajnim uništenjem bi se mnogo lakše postigao i politički dogovor. Osim toga, Al Fateh drži mnogo značajnija urbana, ruralna, industrijska područja. IS drži malo gradova, većinom prostranstva strateški nevažne pustinje, a jedini su mu gospodarski adut naftna polja. No, ruskim prekidom trgovine se i to dovelo u pitanje.

IS nakon primirja postaje trenutno primarni front, naročito što se tu kriju najveća naftna polja. SAA sada ima otvorena vrata prema vjerojatno prvo toliko željenoj deblokadi Deir-ez-Zorra. No, od Palmire još ostaje gotovo 150 kilometara pustinje, a SAA je poznata da loše drži takve dugačke enklave doslovno širine ceste. Ostaje stoga velik posao postepenog osiguranja prometnica, brda i manjih sela. 
Sirijskoj vojsci ostaje velik posao u istočnoj Siriji koju još drži Islamska država (uz dopuštenje Peto Lucem)

Osvajanjem Palmire, IS je dosegao vrhunac i sada je u strateškoj defenzivi te po svemu sudeći je na putu propasti. Odrekli su ga se i uvelike vanjski pomagači, a jačanjem iračke vojske gubi značajna uporišta i u Iraku. Ipak, po procjenama po ovoj stopi napredovanja bi trebalo barem još godinu dana intenzivnog ratovanja i to isključivo protiv IS-a. Po svemu sudeći i unatoč službenoj neprijateljskoj retorici iz Washingtona, došlo je do prešutnog dogovora Amerikanaca i Rusa da se što prije poraze džihadisti za koje uostalom primirje nije ni vrijedilo, a potom prisili umjerene islamiste i Slobodnu sirijsku vojsku na pregovore. SAD više toliko ni ne inzistira na rušenju Bashara al-Assada, no njegova uloga je ionako jako ovisna o Rusima i Iranu. Konačno, njegova diktatura je i dovela do pobune i podigla na oružje velik dio stanovništva, uz obilnu pomoć stranih sila koje su dolile benzin na vatru. No, u Siriji se već toliko toga stubokom mijenjalo da su bilo kakve prognoze iznimno nezahvalne.

[barrcode]

kako je krenulo, do kraja meseca će ID ostati bez granice sa Turskom. FSA+USAF+tursko topništvo uskoro do obala Eufrata.

[Geo]

Pa Turcima je najbitnije da se Kurdi ne spoje,isis nije ispunio zadatak sada je na redu Al Nusra(u saradnji sa nekim turkmeniskim i fsa jediniciama)...

[Bane5]

Pa Turcima je najbitnije da se Kurdi ne spoje,isis nije ispunio zadatak sada je na redu Al Nusra(u saradnji sa nekim turkmeniskim i fsa jediniciama)...

 

nema nusre u tom delu sirije.

fsa (sa turkmenima) plus nesto islamista.

Edited April 7, 2016 by Bane5

[Geo]

Al Nusra je postao glavni baja u okupiranoj zapadno alepskoj regijii i ostali su jednostavno prihvatali to i postali samo jedinice pod njihovom komandom. Koliko sam mogao da procitam na nekim vestima, turci ih jednostavno propuste severno od Idilba, opreme i naoruzaju i posle vrate ali u severnno alepsku regiju (uznad Aziza )

 

edit: Palmira(antika) nekad i sad :(

 

Edited April 7, 2016 by Geo

[Bane5]

Al Nusra je postao glavni baja u okupiranoj zapadno alepskoj regijii i ostali su jednostavno prihvatali to i postali samo jedinice pod njihovom komandom. Koliko sam mogao da procitam na nekim vestima, turci ih jednostavno propuste severno od Idilba, opreme i naoruzaju i posle vrate ali u severnno alepsku regiju (uznad Aziza )

 

netacno. zapravo, u tim pricama je tacno da se turska teritorija koristi za transfer boraca i opreme, ali ne za nusru. takodje tacno je da su u regionu alepa dosta jaki. sve ostalo je prica koja se najvise koristi u propagandne svrhe.

ako posmatramo alepo i okolinu (pogledaj na kartu tj. linkovao sam ti neka mesta oko alepa) nusra (najcesce u svojoj koaliciji sa ahrarom) trenutno ratuje juzno od alepa. tu se sada vode borbe vecih razmera. takodje nusre ima i u delu oko koridora od alepa ka idlibu kod gradova, anadan i haritan kao i na 'isturenom' delu kod sela bashkuy.

u tzv. 'dzepu - mare' nusre nema i ona ne dolazi preko turske i sl.

nusra se iz tog dela zaledja alepa povukla pre oktobarske ofanzive u kojoj su asadu odane snage presekle koridor od alepa ka turskoj.

pricu da tamo ima nusre uglavnom ponavljaju oni koji imaju intetres da se prosire na taj deo sirije i time opravdaju svoje nastupanje u tom pravcu (YPG, asadovci i sl.). uostalom uopste nije tesko da se na fotografijama i video snimcima iz tog dela sirije uoce koje su sve snage u pitanju.

nusra (bas kao ni IS i slicne organizacije) nikada nije krila svoje prisustvo i svoju poziciju na bilo kojoj lokaciji u siriji. to cesto koriste za svoju propagandnu pricu.

cela skupljena grupacija pobunjenika u tom pojasu ima ne samo podrsku turske vec i u odredjenoj meri avijacije koalicije koju predvode USA i koja ima strategiju da ne podrzava snage ne samo nusre vec i onih koje saradjuju sa njima.

u isto vreme dok traju ovi sukobi, upravo ta koalicija je eliminisala tri vrlo visoko pozicionirane osobe u hijerarhiji nusre napadima u idlibu. iako ovaj rat cesto nema puno smisla, bar u ovom segmentu to nije slucaj.

Edited April 7, 2016 by Bane5

[Geo]

Ostaje mi samo da ti verujem , jer smatram da si itekako bolje upucen od mene ... Bice zanimljivo videti sta ce raditi Amerikanci kada krene zecsa ofanziva proturskih sirijskih snaga (nadam se korektan izraz) prema kurdima u tom reonu .

[Bane5]

Ostaje mi samo da ti verujem , jer smatram da si itekako bolje upucen od mene ... Bice zanimljivo videti sta ce raditi Amerikanci kada krene zecsa ofanziva proturskih sirijskih snaga (nadam se korektan izraz) prema kurdima u tom reonu .

 

pa tu je vec svacega bilo i vrlo je moguc pravi galimatijas koji ce se ko zna kako zavrsiti.

YPG uz pomoc SDF-a vec imaju podrsku USA & Co. njih podrzavaju i rusi.

ova grupacija koja sada otkida IS-u parcice teritorije ima ogromnu podrsku Turske i delimicno USA koalicije, ali ne i rusa.

oni su vec ratovali protiv YPG i SDF koalicije, a sve zajedno ne znamo kakav odnos ce YPG & SDF snage imati kad se 'sretnu' sa 'asadovcima' (i ako se sretnu).

tu gde je vise od jedne nepoznate tesko je bilo sta reci sa sigurnoscu i ko ce na kraju prevladati.

izvesno je samo da ce u jednom trenutku ceo ovaj deo biti izgubljen za IS.

Edited April 7, 2016 by Bane5

[Geo]

Moje neko misljenje je da su se Rusi i Amerikanci vec uveliko dogovorili o buducnosti Kurda, ali razvoj situacije(politike) na ovakvom terenu se za cas promenii, ko sto kazes ko zna sta ce se sve dogoditi tu, posebno sto imamo jos jednu veliku silu kao direktnog igraca...

 

p.s. Jedna danasnja zanimljivost

 

 

Naime, u širem području Damaska su vladine snage dozvolile borcima skupine Jaish Al-Islam da kroz magistralu Homs-Damask stignu do fronta u Al-Dumayru i pojačaju obranu njihovih suboraca koji se bore protiv ISIL-a.

Kada je ISIL jutros pokrenut napad protiv skupine Jaish Al-Islam u Jabal Ruhaybehu, zrakoplovstvo  sirijske vojske je pobunjenicima u borbi protiv terorista "Islamske države" pružilo zračnu potporu.

Jaish Al-Islam i brigada Ahmad Abdo su u Jabal Ruhaybehu u planinama istočnog Qalamouna uspjeli odbiti napad ISIL-a.

Međutim, na periferiji regije Istočna Gouta, područje Damaska, sirijska vojska i pobunjeničke skupine se suočavaju s ozbiljnom prijetnjom od strane "Islamske države" u blizini Adre, što je jedan od razloga zašto surađuju protiv ove terorističke skupine.

Objavljen je i video u kojem vodstvo skupine Jaish Al-Islam dozvoljava suradnju s vladom, ako će ona dovesti do pobjede nad ISIL-om.

Ovakav razvoj situacije je, između ostalog, bio moguć i zbog nedavne likvidacije vođe skupine Jaish Al-Islam, Zahrana Allousha, koji se protivio bilo kakvom obliku suradnje s vladinim snagama i ISIL je smatrao "manjim zlom od režimskih snaga".

Osim toga, ova odluka vjerojatno nije mogla biti donesena bez zelenog svjetla političkog lidera skupine, Mohammeda Allousha, koji sudjeluje u pregovorima u Ženevi.

Vijeće skupine Jaish Al-Islam donosi odluku o suradnji s vladinim snagama u borbi protiv ISIL-a: You Tube

www.youtube.com/watch?time_continue=13&v=YrP3NysTRlY

Edited April 7, 2016 by Geo

[Bane5]

 

p.s. Jedna danasnja zanimljivost

 

prica druge strane je potpuno drugacija - navodno su asadove snage trazile pomoc jer im je 500 ljudi ostalo okruzeno u ovom napadu IS-a i trazili su da im pobunjenici pomognu.

IS se juce nasao na 15ak km od predgradja damaska uklinjavanjem u deo izmedju asadovih snaga i pobunjenika duz puta damask - bagdad.

i jedni i drugi su se nasli nespremni ovim napadom i trebalo im je skoro dva dana da reaguju. ovi prvi avijacijom, ovi drugi su delimicno uspeli da zatvore neke rupe koje je IS napravio.

na mapi to je deo izmedju mesta dumayr koji kontrolisu pobunjenici i vojne baze sayqal koju kontrolisu proasadove snage.

negde izmedju te dve tacke IS je prosao i zauzeo 10-ak raznih lokacija i polozaja.

 

pominjali smo to ovde vec ranije, ovakvih 'upada' od strane IS-a mozemo ocekivati vise u narednom periodu jer njima najvise takav vid ratovanja odgovara u ovom trenutku.

[Geo]

Jbg, ne znam arapski, ovi su svoje tvrdnje potkrepili snimkom sa te nekakve skupstine Jaish Al-Islama gde je pao dogovor o saradnji .... Nebitno, vazno je da nekad zdrav razum presudi i da su se udruzili makar silom prilika protiv veceg zla.

[Geo]

 

 

Mali pomoci i od vlade Avganistana(zvanicno se vode kao dobrovoljci)

[iDemo]

 

Mali pomoci i od vlade Avganistana(zvanicno se vode kao dobrovoljci)

Meni ovo vishe lici na Maju Gojkovic na proputovanju™...

[hazard]

Na šta liči katolička crkva iz 15. veka nakon što je prošla okupaciju ID. Koliko vidim, i grobove su skrnavili (čini mi se da su ono grobnice na jednom delu snimka, u dvorištu).

 

http://youtu.be/x88XgIcHTco

[Geo]

Al Nusra i umereni™ saveznici proteklih dana pokrenuli veliku ofanzivu na jug alepske regije, trenutno je zaustavljena i po recima vlade u Damasku krece ozbiljna kontraofanziva koja ima za plan oslobadjanje celog grada https://www.almasdarnews.com/article/syrian-army-russian-air-force-prepare-liberate-aleppo-syrian-fm/...Isis iskoristio razudjenost pobuljenika na drugim ratistima da pokrene neku svoju kontraofanzivu u severnoalepskoj regiji i rekao bih da su ih fino iznenadili ...

 

p.s. U Palmiru se vratilo nekoliko hiljada stavnika i krece polako obnova grada(za zivot )

Edited April 10, 2016 by Geo