Jump to content
IGNORED

Sirija


Budja

Recommended Posts

Poruka i jeste za Obamine- ako cete da se igrate kako se igrate, nama nije problem kolko god trajalo...

Super mu je poruka, ima samo jednu falinku: jednom su probali da igraju na stopericu pa im nesto nije islo, zafalilo para i svega ostalog.

Izazivati danas Zapad, Ameriku posebno na trajanje vojnih angazmana koji iznad i pre svega kostaju je iz ruske perspektive onako malo kratkovido.

Sto jes'-jes, povampirili su se, pokazali zube, ali - koji god da su faktori u igri, od politickih i politikantskih, do strateskih - jedina izgledna sansa Rusije je danas u brzini, odnosno u nacinima ostvarivanja ciljeva na brzinu.

Dugorocno, ona samo moze da izgubi jer jednostavno nema kapacitete ni resurse da na duze pothranjuje vojne angazmanje pogotovo daleko od svojih granica.

Da je pameti, vec juce je trebala da najavi/pocne povlacenje iz Sirije ili da u najmanju ruku insistira na ogranicenim dometima svog angazmana: ovako, pusta da je dogadjaju zaticu, nose svojim tokom i inercijom i to na podrucju na kome se ne zna ko pije, ko placa i gde se saveznici/neprijatelji menjaju ne na dnevnoj bazi, nego po satu kao jedinici vremena.

Upadljiv je nedostatak bilo kakve politike: sve moze, nista ne mora, mi smo sila, sa nama nema sale: to ne moze da prodje, nikad i nije moglo.

Link to comment

sunce ti jebem koje bi vristanje bilo da je ovo Obama rekao:

 

Ne verujem - bar kod nas je odavno utvrdjeno da razlike nema. Jos su Rusi bolji jer se kao ne pretvaraju da postuju neke humanitarne standarde pa rokaju sve zivo. A i S400 je super cool...

Link to comment

Pa kad im glasačka mašina radi na drugo pogonsko gorivo.

 

No, po svoj prilici im se i druga strana sveta sve više i više u tom delu približava.

 

TT tj. CZ M57

Link to comment

http://www.corpwatch.org/article.php?id=16059

 

U.S. Air Force Hires Private Companies To Fly Drones In War Zones

by Chris Thompson, CorpWatch Blog
December 16th, 2015
.
U.S. Air Force officials has begun to hire private companies to fly drone aircraft operating over Afghanistan, Iraq and Syria. The unprecedented move is in response to demands from the Obama administration to dramatically expand the drone war just as the Pentagon faces a critical shortage of military pilots.
Link to comment

Super mu je poruka, ima samo jednu falinku: jednom su probali da igraju na stopericu pa im nesto nije islo, zafalilo para i svega ostalog.

Izazivati danas Zapad, Ameriku posebno na trajanje vojnih angazmana koji iznad i pre svega kostaju je iz ruske perspektive onako malo kratkovido.

Sto jes'-jes, povampirili su se, pokazali zube, ali - koji god da su faktori u igri, od politickih i politikantskih, do strateskih - jedina izgledna sansa Rusije je danas u brzini, odnosno u nacinima ostvarivanja ciljeva na brzinu.

Dugorocno, ona samo moze da izgubi jer jednostavno nema kapacitete ni resurse da na duze pothranjuje vojne angazmanje pogotovo daleko od svojih granica.

Da je pameti, vec juce je trebala da najavi/pocne povlacenje iz Sirije ili da u najmanju ruku insistira na ogranicenim dometima svog angazmana: ovako, pusta da je dogadjaju zaticu, nose svojim tokom i inercijom i to na podrucju na kome se ne zna ko pije, ko placa i gde se saveznici/neprijatelji menjaju ne na dnevnoj bazi, nego po satu kao jedinici vremena.

Upadljiv je nedostatak bilo kakve politike: sve moze, nista ne mora, mi smo sila, sa nama nema sale: to ne moze da prodje, nikad i nije moglo.

 

Rusi mogu ovaj obim i tempo intervencije u Siriji da izguraju 6-7 meseci bez problema. Posle toga - pitanje je. Ali ako bi to javno ili polujavno stavili svima do znanja bukvalno bi poslali poruku protivničkoj ekipi da samo trebaju da održe rebelima glavu iznad vode još 6 meseci i posle toga Rusi ispadaju iz igre i može da se nastavi igranka do konačne pobede. OK, oni će možda to sami izračunati i probati da odigraju na to ali ne znači da Rusi - kad su već ušli u kolo - treba da ih ohrabruju. Realno je za očekivati da će Putinovi javni nastupi biti u fazonu da oni mogu ovako i sto godina ako treba iako svi znamo da je u stvarnosti to malo drugačije.

 

Radi se, dakle, samo o tome koliko će oni i Asad uspeti da postignu na terenu pre nego što im isteknu raspoloživi resursi za ovaj poduhvat. Ja lično ne verujem da će se Rusi izlagati riziku da izađu iz Sirije neobavljena posla i da će gledati da kroz pregovore obezbede neki minimum svojih interesa i onda proglase pobedu. To, opet, možda i nije tako loša varijanta ako je uporedimo sa alternativnom koja kaže da neće biti nikakvih pregovora sve dok jedna strana ne bude bačena u more sve sa ženama i decom.

Link to comment

Rusi mogu ovaj obim i tempo intervencije u Siriji da izguraju 6-7 meseci bez problema. Posle toga - pitanje je. 

 

Ангажовање авијације могу да изгурају и дуже. Ипак користе хладноратовске Сушке и Хиндове који су мазге предвиђене за свакодневно рмбање, а имају их још доста код куће за ротацију. Ове 3 и по ескадриле које су доле шљакеришу већ четврти месец практично без инцидената.

Осим тога, махом користе невођена УбС којих имају доста на залихама, и која су јевтинија.

 

Са друге страна, владиним снагама шаљу све више материјала. Стигли су први Т-90, оспособљен је сиријски ремонтни завод, па се може очекивати да ће и њихови Т-72 осим чеканог ремонта ускоро добити и савременији реактивни оклоп. Нова артиљерија и муниција такође стиже.

 

Однос снага се полако све више помера у корист владиних снага.

Томе не помаже ни то што побуњеници покушавају да одбране своју територију, при чему трпе значајне губитке.

Link to comment
Don’t rely on Syria’s ‘moderate’ fighting force. It doesn’t exist

Mowaffaq Safadi

 

 

Those in the west who assume there is a coherent anti-Isis alliance are deluded. Reality is far messier

 

Wednesday 16 December 2015 18.02 GMT Last modified on Wednesday 16 December 2015 22.33 GMT

 

In the runup to the vote on airstrikes in Syria, controversy revolved around David Cameron’s claim to parliament that “about 70,000” Syrian opposition fighters on the ground who do not belong to extremist groups could help fight Islamic State. That figure, produced by the joint intelligence committee, has since proved unverifiable, but Cameron’s problem isn’t mathematical. It’s conceptual. There may be fewer than 70,000 fighters; there may be more. The flaw is to rely on the existence and participation of “moderates”.

 

 

According to intelligence committee officials “moderate fighters” are those who “renounce terrorism”, which is supposed to mean that they are not members of either of the jihadi groups Jabhat al-Nusra (al-Qaida’s franchise in Syria) or Isis. These are broad criteria.

 

As a Syrian who lives abroad but still closely follows the dynamics of the civil war in my country of birth, it has became clear to me that for many young men being a fighter has become more of a job than a calling – a career path they feel they have to follow for lack of alternatives. As in any job market, employers will compete for the biggest talent by providing different benefits.

 

Many rebel fighters simply do not care about the affiliation of the group they are joining – whether it is with al-Qaida, Saudi Arabia, Qatar, Turkey, the international coalition, the British government or anyone else. The international geopolitical situation simply isn’t the first thing on a rebel fighters’ mind when considering joining this group or that one.

 

Most rebel fighters’ main goal is to topple Bashar al-Assad. As a result, they will make a rational decision to join groups that are mainly fighting Assad’s regime, particularly those that equip them with the best weapons to do so. Other fighters may have more immediate livelihood concerns, such as supporting their families. They will be keener on joining groups that are active in relatively stable areas and offer a decent salary, not those involved in heavy clashes on a day to day basis.

 

Of course there also are ideologically driven fighters – Syrian Islamists, cross-national Islamists, Kurds, or even pro-Assad Alawites – who will join groups that line up closest with their ideological belief system. The point is that it is virtually impossible to bracket these fighters into distinct moderate or non-moderate categories. Fighters join and quit groups depending on the changing status quo. Today’s “moderate fighters” may not be moderate for ever.

 

The intelligence committee speaks hopefully of moderate fighters committed to a “pluralistic Syria”. But to many Syrians, who have no significant role in the debates about their future, Syria as a country does not exist any more. It is unlikely to come back into existence in the future, and if it does, it is unlikely to do so as a pluralistic Syria. Talk of such a nation at this point is therefore one of the few jokes Syrians of all stripes can currently laugh about together – which is to say pluralistically.

 

Even if there were groups vouching to fight for a pluralistic state, one wouldn’t necessarily take them at their word. For the last 50 years, the totalitarian Ba’ath regime has managed to suppress historical disputes among different ethnic and religious communities. With the civil war, all these conflicts have re-emerged and will be manifest for years and years to come. No group that vows itself committed to it has a clue what a pluralistic Syria would look like. They would work with the British government only because it would be practically beneficial to do so.

 

Many issues involved in working with these groups seem to have been disregarded. One such is the fact that several groups that may look moderate from a distance are already at war with each other. Two alliances have recently emerged in northern Aleppo. The Democratic Syria forces, which mainly consist of international-coalition-backed Kurdish Democratic Union party forces (PYD), and Jaish al-Thowar, of which the Kurdish People’s Protection Units (YPG) forms the majority.

 

On 27 October, these two groups raided Aleppo’s Sheikh Maqsoud neighbourhood and the city council, following Russian airstrikes that targeted the Free Syrian Army – which had, until that point, controlled the area. As a result the “moderate” Free Syrian Army has accused the “moderate” Democratic Syria Forces and Jaish al-Thowar of being in cahoots with the Russians and now it is actively engaged in battles against them.

 

Jabhat al-Nusra shows just how Eurocentric is the intelligence committee’s definition of “moderate fighters”. From a Syrian perspective, Jabhat al-Nusra seems fairly moderate compared to Isis at the moment. It is arguably quite popular locally – maybe because, unlike Isis, Jabhat al-Nusra is mainly made up of native Syrians. And despite having its own “national project” (Jabhat al-Nusra’s slogan), it rules with a lighter touch than other controlling groups, and provides much needed services: a basic judiciary, policing, and even its own bakeries.

 

When Jabhat al-Nusra decided to attack the US-backed secular Hazm movement in March, after accusing it of being an “agent of the west”, Hazm decided to disband rather than retaliate, and the majority of its fighters joined the Shamiya Front. Which raises the question: what will David Cameron’s moderate fighters do when Jabhat al-Nusra in turn brands them “agents of the west”? Will they fight back? Or will they disband, as Hazm did, to spare “the blood of the mujahideen”? We don’t know. Worryingly for David Cameron, neither does he.

 


Link to comment

Ангажовање авијације могу да изгурају и дуже. Ипак користе хладноратовске Сушке и Хиндове који су мазге предвиђене за свакодневно рмбање, а имају их још доста код куће за ротацију. Ове 3 и по ескадриле које су доле шљакеришу већ четврти месец практично без инцидената.

Осим тога, махом користе невођена УбС којих имају доста на залихама, и која су јевтинија.

 

Са друге страна, владиним снагама шаљу све више материјала. Стигли су први Т-90, оспособљен је сиријски ремонтни завод, па се може очекивати да ће и њихови Т-72 осим чеканог ремонта ускоро добити и савременији реактивни оклоп. Нова артиљерија и муниција такође стиже.

 

Однос снага се полако све више помера у корист владиних снага.

Томе не помаже ни то што побуњеници покушавају да одбране своју територију, при чему трпе значајне губитке.

Jel placa Asad sve to ili bi to doslo na naplatu tek po "uspesnom" zavrsetku rata ?

Link to comment

Jel placa Asad sve to ili bi to doslo na naplatu tek po "uspesnom" zavrsetku rata ?

 

Verovatno je na kredu. Ono što mu je ostalo od keša mu očajnički treba da obezbedi hranu, gorivo i plate na svojoj teritoriji.

Link to comment

Uvalile su se Ruje do balcaka. Sve i da nestane ID postojace konstantni rat koji Asad nece biti sposoban da vodi sam. Plus zapad nece odustati od odlaska Asada.

Link to comment

Rusi mogu ovaj obim i tempo intervencije u Siriji da izguraju 6-7 meseci bez problema. Posle toga - pitanje je. Ali ako bi to javno ili polujavno stavili svima do znanja bukvalno bi poslali poruku protivničkoj ekipi da samo trebaju da održe rebelima glavu iznad vode još 6 meseci i posle toga Rusi ispadaju iz igre i može da se nastavi igranka do konačne pobede. OK, oni će možda to sami izračunati i probati da odigraju na to ali ne znači da Rusi - kad su već ušli u kolo - treba da ih ohrabruju. Realno je za očekivati da će Putinovi javni nastupi biti u fazonu da oni mogu ovako i sto godina ako treba iako svi znamo da je u stvarnosti to malo drugačije.

 

Radi se, dakle, samo o tome koliko će oni i Asad uspeti da postignu na terenu pre nego što im isteknu raspoloživi resursi za ovaj poduhvat. Ja lično ne verujem da će se Rusi izlagati riziku da izađu iz Sirije neobavljena posla i da će gledati da kroz pregovore obezbede neki minimum svojih interesa i onda proglase pobedu. To, opet, možda i nije tako loša varijanta ako je uporedimo sa alternativnom koja kaže da neće biti nikakvih pregovora sve dok jedna strana ne bude bačena u more sve sa ženama i decom.

 

 

Ангажовање авијације могу да изгурају и дуже. Ипак користе хладноратовске Сушке и Хиндове који су мазге предвиђене за свакодневно рмбање, а имају их још доста код куће за ротацију. Ове 3 и по ескадриле које су доле шљакеришу већ четврти месец практично без инцидената.

Осим тога, махом користе невођена УбС којих имају доста на залихама, и која су јевтинија.

 

Са друге страна, владиним снагама шаљу све више материјала. Стигли су први Т-90, оспособљен је сиријски ремонтни завод, па се може очекивати да ће и њихови Т-72 осим чеканог ремонта ускоро добити и савременији реактивни оклоп. Нова артиљерија и муниција такође стиже.

 

Однос снага се полако све више помера у корист владиних снага.

Томе не помаже ни то што побуњеници покушавају да одбране своју територију, при чему трпе значајне губитке.

 

Tacno, ali: ovakve intervencije imaju smisla samo ako

- imaju tacno odredjen cilj zbog koga su preduzete;

- sprovode se odlucno i pre svega brzo;

Ni jedan jedini od ova dva osnovna uslova nije ispunjen: Rusija je dozvolila da je dogadjaji nose na razne strane i sa krajnje neizvesnim posledicama koje sa nekim zamisljenim ciljem (koji se inace ne da nazreti); primer je incident sa Turcima koji je rusko angazovanje u Siriji pretvorio skoro pa u rusko-turski sukob i prakticno za malo pa otvorio Rusima jos jedan aj da kazemo sukob ciji je tok prakticno bez veze sa Sirijom, obaska sto su mu posledice sire i dalekoseznije.

Osim toga, cena o kojoj govorimo i koja spada u problematican deo ruskih sposobnosti da se angazuju dalje od granica Rusije, nije samo pitanje para, mada je ono, naravno, najvaznije: u ovakvim intervencijama je, pored efikasnosti, presudan prestiz.

Trajanje sukoba, njegovo produzavanje nikako ne ide Rusima na ruku: ni sto se tice spoljne politike, ni sto se tice unutrasnje.

Svakim danom trajanja ruski polozaj je sve ranjiviji i to utoliko sto na bilo kakvu komplikaciju mogu da odgovore jedino povecanjem svog angazmana, politicki i vojno, a sama eskalacija bi pri tom bez daljnjeg isla na njihovu stetu.

 

Uvalile su se Ruje do balcaka. Sve i da nestane ID postojace konstantni rat koji Asad nece biti sposoban da vodi sam. Plus zapad nece odustati od odlaska Asada.

Za sada nece i to je jedan od kljucnih dokaza kratkovidosti i idiotizma takozvane zapadne politike prema Siriji.

Ruska intervencija, ako nista drugo, kao 1 od mogucih ishoda nudi kraj borbi pa ma i po cenu ostanka Asada na vlasti: zapadna zilavi i razvlaci, ona bi sex bez penetracije i pri tom - svesno ili ne - racuna sa sukobom koji bi trajao u nedogled i od koga niko osim ekstremistickih grupa ne bi imao ama bas nikakve vajde.

Sustinski je idiotski u nekom sukobu imati zakucanu poziciju i u jednoj krajnje neprincipijelnoj delatnosti kakva je rat ili spoljna politika vezati sebi ruke ciljevima kakav je recimo 'sve moze, ali Asad mora da ide'.

ID nece da nestane sam od sebe, a koliko sutra moze se, teorijski i samo na primer, pokazati da - ucvrseni Asadov rezim bolja brana od ID-a nego SIrija bez Asada, sa mali milion suparnickih grupa koje treba, samo sto nisu, da se dogovore o slobodnim izborima, demokratskoj Siriji i ostalim budalastinama.

Rezultat pobede pobunjenika bi u svakom slucaju bila jedna nestabilna Sirija od koje se nikako ne bi mogla da ocekuje efikasna borba protiv ID-a ako je ona uopste ikome vazna u svetlu cinjenice da su sada - sa zapadne tacke gledista - u Siriji Rusi koje treba posto i pre svega na metli isterati.

Edited by namenski
Link to comment
×
×
  • Create New...